Nije htio, nije mu bila namjera, volio je i vas i život pred sobom. A zašto, zašto smo stvoreni od emocija, zašto nam je um spremio balans ljubavi i očaja, sreće i patnje, raja i pakla?
18.05.2009. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam na svakom odgovoru ovdje. Nije, nije mu bila namjera samo dan mu je falio da 18. rodjendana i samo je o tome pricao i mastao, beskrajno se radovao a i mama je bila tako ponosna i stalno je govorila kako ima divnog velikog sina i slatku malu curicu. Bila je nama najbolja mama na svijetu! A opet nekad se ljutim na njega jer me pustio samu, jer se mozda mogao jace borit, pa se onda ljutim na sebe jer to mislim itd. A ta debilcina, kako moze sa sleperom ulijetat u zavoj i preci sredinu ceste? I onda on jadan jer ga mora nosit na dusi? Trebao je njega moj tata rijesit, nikad ga nisam vidjela kao onda kada je cuo za brata, nije ni plakao ali je bio izvan sebe od boli i bijesa, mama ga je onako polumrtva molila da ne radi gluposti, moj tata bi ga ubio a i ja bi... Jos se njegov glupi odvjetnik na meni izivljavao jer je pokusavao okrivit moga brata za vlastitu smrt ali to bi onda bilo samoubojstvo a ne ubojstvo, iako je klasificirano kao ubojstvo iz nehaja po meni je to ubojstvo sa predumisljajem jer je znao sta radi kada je tako manijakalno vozio.
A kako ste vi u proslom komentaru rekla, da su SVAKI dan ranije okolnosti bile drugacije, nikada nije vozila nepoznati auto, nikada Vasa Una nije bila sprijecena u dolasku do Vasega auta a bas taj dan je, e tako i moj brat, nije prakticki niti upalio motor nego se skoro pa odgurivao jer je bio 50 metara dalje, odnosno dvije kuce dalje od nase, kod prijatelja mu je ostala kaciga jer mu se nije dalo kacit za tako malu udaljenost a nije se htio maknut sa motora pa nije isao pjesice... Da u prelasku 2 dvorista mozes izgubit glavu? Ne,sigurno nije kriv moj braco...
A da nisam ja gnjavila mamu da popusti i kupi mu motor nebi ni ja bila kriva jer nebi dobio motor i bio bi ziv... Mami je jos gore jer je uporno govorila da je motor smrt ali nakon bratovih a kasnije i mojih molitvi odlucila je i kupila mu motor...
Sada ga vise nema a motor je i dalje savrseno ocuvan osim par ogrebotina...
18.05.2009. (17:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao što sam napisala, toga su se kobnog dana posložile kockice zle kobi, svaka je idealno sjela na svoje mjesto, nikada prije, ali toga dana jest. Na svoje zašto, za ovoga života nećemo dobiti odgovor, možemo se više ili manje mučiti, zamišljajući tek moguće odgovore, a onda, kad nas ne bude (kao što Tolstoj kaže): Ili ćemo saznati ili ćemo prestati pitati.
18.05.2009. (18:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda sam ti o ovome pisala već, ne sjećam se, ali sad si me podsjetila..... Tina je u školi imala zadaćnicu iz Hrvatskog i tema je bila zadana, ne sjećam se točno naslova, ali je bilo za vrijeme Svih Svetih, i uglavnom trebalo se pisati o svojim razmišljanjima o smrti, o onima koje smo izgubili .... Bilo mi je užasno teško kada je Tina rekla da je dobila iz te zadaćnice dvojku. Ne zbog ocjene, što je to dvojka ....... ja bih radije da ju nije ocjenio ili joj dao neku drugu temu ..... jer ovako kao da je obezvrijedio same njezine osjećaje. Kao da je ona mogla misliti na literarno izražavanje dok je pisala o tome kako posjećuje grobić svoje sestrice ...... i što pri tom osjeća ....
18.05.2009. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala jer ste to napisali jer bas se tako ja sada osjecam, kao da me bas briga jer su mi neke recenice zbrckane? Ma da zna nebi ona tako ali zavidna sam joj jer nezna i ja bih da neznam i ne razumijem. Kao da su moje emocije poremecene i bezvrijedne, nekome sam otvorila dusu i misli a tog nekog bas briga. Ne zelim ocjene dobivati iz sazalijenja ali ako je tema zadana onda neka me ucini iznimnom i da drugu temu, ja pisem o svojoj patnji, vjecnoj patnji. Upravo me decko ostavio a mene ne boli taj prekid nego to sta nema mog brata da ja njemu sve kazem i da me zagrli, da imam kome plakat... Nikad moj mali braco nije to samnom prozivio, nemogu podnjet da sam ga sad starija
18.05.2009. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Nije htio, nije mu bila namjera, volio je i vas i život pred sobom. A zašto, zašto smo stvoreni od emocija, zašto nam je um spremio balans ljubavi i očaja, sreće i patnje, raja i pakla?
18.05.2009. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fabijeva mala seka
Hvala vam na svakom odgovoru ovdje.
Nije, nije mu bila namjera samo dan mu je falio da 18. rodjendana i samo je o tome pricao i mastao, beskrajno se radovao a i mama je bila tako ponosna i stalno je govorila kako ima divnog velikog sina i slatku malu curicu. Bila je nama najbolja mama na svijetu! A opet nekad se ljutim na njega jer me pustio samu, jer se mozda mogao jace borit, pa se onda ljutim na sebe jer to mislim itd.
A ta debilcina, kako moze sa sleperom ulijetat u zavoj i preci sredinu ceste? I onda on jadan jer ga mora nosit na dusi? Trebao je njega moj tata rijesit, nikad ga nisam vidjela kao onda kada je cuo za brata, nije ni plakao ali je bio izvan sebe od boli i bijesa, mama ga je onako polumrtva molila da ne radi gluposti, moj tata bi ga ubio a i ja bi...
Jos se njegov glupi odvjetnik na meni izivljavao jer je pokusavao okrivit moga brata za vlastitu smrt ali to bi onda bilo samoubojstvo a ne ubojstvo, iako je klasificirano kao ubojstvo iz nehaja po meni je to ubojstvo sa predumisljajem jer je znao sta radi kada je tako manijakalno vozio.
A kako ste vi u proslom komentaru rekla, da su SVAKI dan ranije okolnosti bile drugacije, nikada nije vozila nepoznati auto, nikada Vasa Una nije bila sprijecena u dolasku do Vasega auta a bas taj dan je, e tako i moj brat, nije prakticki niti upalio motor nego se skoro pa odgurivao jer je bio 50 metara dalje, odnosno dvije kuce dalje od nase, kod prijatelja mu je ostala kaciga jer mu se nije dalo kacit za tako malu udaljenost a nije se htio maknut sa motora pa nije isao pjesice...
Da u prelasku 2 dvorista mozes izgubit glavu? Ne,sigurno nije kriv moj braco...
A da nisam ja gnjavila mamu da popusti i kupi mu motor nebi ni ja bila kriva jer nebi dobio motor i bio bi ziv...
Mami je jos gore jer je uporno govorila da je motor smrt ali nakon bratovih a kasnije i mojih molitvi odlucila je i kupila mu motor...
Sada ga vise nema a motor je i dalje savrseno ocuvan osim par ogrebotina...
18.05.2009. (17:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Kao što sam napisala, toga su se kobnog dana posložile kockice zle kobi, svaka je idealno sjela na svoje mjesto, nikada prije, ali toga dana jest. Na svoje zašto, za ovoga života nećemo dobiti odgovor, možemo se više ili manje mučiti, zamišljajući tek moguće odgovore, a onda, kad nas ne bude (kao što Tolstoj kaže): Ili ćemo saznati ili ćemo prestati pitati.
18.05.2009. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Možda sam ti o ovome pisala već, ne sjećam se, ali sad si me podsjetila.....
Tina je u školi imala zadaćnicu iz Hrvatskog i tema je bila zadana, ne sjećam se točno naslova, ali je bilo za vrijeme Svih Svetih, i uglavnom trebalo se pisati o svojim razmišljanjima o smrti, o onima koje smo izgubili ....
Bilo mi je užasno teško kada je Tina rekla da je dobila iz te zadaćnice dvojku. Ne zbog ocjene, što je to dvojka ....... ja bih radije da ju nije ocjenio ili joj dao neku drugu temu ..... jer ovako kao da je obezvrijedio same njezine osjećaje. Kao da je ona mogla misliti na literarno izražavanje dok je pisala o tome kako posjećuje grobić svoje sestrice ...... i što pri tom osjeća ....
18.05.2009. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fabijeva mala seka
Hvala jer ste to napisali jer bas se tako ja sada osjecam, kao da me bas briga jer su mi neke recenice zbrckane? Ma da zna nebi ona tako ali zavidna sam joj jer nezna i ja bih da neznam i ne razumijem. Kao da su moje emocije poremecene i bezvrijedne, nekome sam otvorila dusu i misli a tog nekog bas briga. Ne zelim ocjene dobivati iz sazalijenja ali ako je tema zadana onda neka me ucini iznimnom i da drugu temu, ja pisem o svojoj patnji, vjecnoj patnji.
Upravo me decko ostavio a mene ne boli taj prekid nego to sta nema mog brata da ja njemu sve kazem i da me zagrli, da imam kome plakat...
Nikad moj mali braco nije to samnom prozivio, nemogu podnjet da sam ga sad starija
18.05.2009. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...