ono o općem znanju gdje svatko zna gdje su smještene piramide i vjerovatno znaju nabrojiti one najslavnije iz Gize i tko ih je dao sagraditi ali ne poznaju ni tehnike građenja, cijeli socijalni, povijesni,ideološki, ekonomski kontekst unutar kojeg su te piramide nastale. U renesansi je idealni pojam bio kurtizan (ne prostituka) već čovjek koji živi na dvoru i koji bi se trebao dotaknuti svih znanja bez da ulazi podrobnije u detalje (takav opis daje Baldassar Castiglione u svom poznatom opusu "Il cortigiano") i čini mi se da je dan danas to ostao ideal čovjeka koji sebe smatra intelektualcem i zato je baš ta osoba prigodna za igre poput "Miljunaša". A to što znanje postaje takvim tek kad povežeš činjenice nekakvom logikom i dobiva mjesto unutar glave je po meni pravi način kako bi trebale ići stvari. Znači ne samo bubanje na pamet već "precesuiranje" (ako se smijem tako izrazit) podataka i "output" kao zaključak tih stvari koje si dobio.
Jednom me prijatelj pitao kako ja učim pa sam mu objasnio svoju tehniku. Naime ja želim shvatiti stvari ali znam da je tu previše podataka za obradu pa im dajem neki logički sljed u svom sustavu. Recimo pamtim ključne riječi i dajem im poziciju (asocijaciom ili brojem) kao što pamtim po poziciji telefonske brojeve (npr br 258-359 sa svojim pozicijama daje mi simbol križa). Onda je frend rekao da ja koristim isti način koji imao Giordano Bruno da bi pouspješio svoju mnemoničku tehniku.
I zato ne trebam zapsike sa predavanja pošto slušam ono što profesor govori pa štedim na papiru:)
Ja se razumijem u povjest i sve što ono nosi sa sobom ali priznajem jako sam slab u matematičkim i prirodnim znanostima (pošto me to odbijalo od malena a zapravo to je samo drugo lice medalje onog što ja učim pošto je sve povezano) ali nadam se da ću to uspješno promjenit kod sebe.
13.05.2009. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@neverin - wau koji komentar :) Kao što rekoh, povijest nije skup činjenica, i tu se apsolutno slažem s tobom. Meni su stvari jasne tek kad ih povežem, inače mi nema smisla, najgore mi je kada nešto pitam, pa mi odgovore: "Prihvati to kao činjenicu". To mi se u srednjoj svako malo događalo. Što se tiče mnemotehnika, koristim ih jako često, inače bi mi drugačije bilo teško pamtiti. Jer puno toga moram učiti na pamet. I onda recimo, ako moram zapamtiti puno latinskih imena, složim ih takvim redosljedom da tvore neku smislenu riječ, koja mi postaje šifra za te nazive. I onda se samo sjetim šifre i riječi same dolaze. Iako, ponekad kada imam jako puno toga za memorirat, malo mi treba vremena da se sjetim gdje sam koju šifru iskoristila :))
13.05.2009. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije li zanimljivo da je upravo pismo oslabilo ljudsku memoriju? to je zato jer su naši preci bili naučeni da pamte sve i svašta i zato su koristili te mnemotehnike
14.05.2009. (14:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako dobro razmišljanje, a još bolje poveznice prema događajima koji se tek trebaju zbiti, ili pak prema onim događajima koji nas prate u našem bitku. Nije kvaliteta obrazovanja u akumuliranju podataka u pojedinom čovjeku,jer se puno više može podataka pohraniti elektronskim zapisom na određenom mediju(jeftinija varijanta). Prava kvaliteta je razvidna u primjenjivosti,tj. u svrsishodnosti uloženog truda vremena i materijalnih vrijednosti. Ako imate jednog intelektualca ili nazovi znanstvenika, a isti znanja primjenjuje samo za vlastitu korist, a na štetu drugih segmenata života,onda imate kontraprodukt, tj degenerični primjer nus produkta brzopletosti u stjecanju blagodati znanstvenih disciplina. Formula primjenjivosti nije odvojiva od svrsishodnosti. Ukoliko vojna učilišta osposobljavaju svoje vrhunske stručnjake za što učinkovitija i izvodljivija uništavanja eventualnog neprijatelja(protivnika),onda su takva učilišta svrsishodna u svakom proizvedenom "ljudskom stroju" za ubijanje. Usporedo s time, ako imamo učilišta koja osposobljavaju buduće stručnjake za ostvarivanja općeg dobra i boljitka, a ti stručnjaci nakon završenog studija i čine djela za opće dobro,ne oštećujući druge, ni sebe same, onda su takva učilišta svrsishodna. Bilo kako bilo,sa Bolonjom ili bez nje, mišljenja sam da će od tebe biti i te kako dobra stručnjakinja i to na više područja. :) Pozdrav!
13.10.2009. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar tekst! S većinom se jako slažem, dok se u nekim stvarima mrvicu razilazim... I mene je svojevrsno živcirao taj milijunaš, dok sam bila srednjoškolka pa se svaka profesorica pozivala na to pokušavajući nam objasniti važnost nekog podatka koji je htjela da zapamtimo. Odjednom je sve bilo važno, jer je sve bilo u milijunašu. Mislim da sam tako razvila averziju prema pojmu "opće kulture" i "intelektualca", pa i onog što sve jedan intelektualac treba znati.
Općenito, smatram već i samu ideju intelektualca nekim izrazom društvenog narcizma i težnje elitizmu. Što je zapravo intelektualac? Čemu služi? Gdje se stvara? Moj je dojam da pojam intelektualac služi još jednom dijeljenju ljudi u skupine, i predstavlja još jedan narcistički alat zašto ja vrijedim, a ti ne. (iz ugla intelektualca)
Smatram da je dobro da se ljudi ne bave cijeli život proučavajući žablje nožice (usko specijalizirani) ne znajući za ništa osim toga, ali mislim da znanje bilo kakvo treba biti posljedica osobnog interesa i afiniteta, na neki način poziva, a ne biti krojeno da bi se ušlo u neku sliku intelektualca. Smatram da intelektualno mogu dati najviše svijetu razvijajući se u onim stvarima u kojima osjećam strast. Ne zanima me povijest, a uglavnom ni astronomija. Vjerujem da postoje ljudi koji osjećaju za te grane onu strast koju ja osjećam prema svom području i čijem mišljenju u situacijama kad to zahtijeva vjerujem. I to mi je dovoljno.
problem koji opisuješ oko smaka svijeta, mislim da ne nastaje zato jer "intelektualci" ne znaju previše o astronomiji, nego zbog današnje bahatosti kojom se ljudi postavljaju vjerujući da su sami jedini izvor znanja i inteligencije. A mediji to nekako hrane time što ni ne dovode prave znalce. Na takav način podilaze općem narcizmu i ljudskoj potrebi da se smatraju jedinim izvorom inteligencije. Stoga se mediji pune Simonom, Gogom i sličnima, kako bi se bilo tko tko je pročitao nešto o astronomiji na google-u mogao smatrati astronomom.
P.S. sorry ako je ton malo borben, svidio mi se post, pa sam si malo otpustila kocnice :)
Pozdrav:)
14.01.2010. (01:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ono o općem znanju gdje svatko zna gdje su smještene piramide i vjerovatno znaju nabrojiti one najslavnije iz Gize i tko ih je dao sagraditi ali ne poznaju ni tehnike građenja, cijeli socijalni, povijesni,ideološki, ekonomski kontekst unutar kojeg su te piramide nastale. U renesansi je idealni pojam bio kurtizan (ne prostituka) već čovjek koji živi na dvoru i koji bi se trebao dotaknuti svih znanja bez da ulazi podrobnije u detalje (takav opis daje Baldassar Castiglione u svom poznatom opusu "Il cortigiano") i čini mi se da je dan danas to ostao ideal čovjeka koji sebe smatra intelektualcem i zato je baš ta osoba prigodna za igre poput "Miljunaša".
A to što znanje postaje takvim tek kad povežeš činjenice nekakvom logikom i dobiva mjesto unutar glave je po meni pravi način kako bi trebale ići stvari. Znači ne samo bubanje na pamet već "precesuiranje" (ako se smijem tako izrazit) podataka i "output" kao zaključak tih stvari koje si dobio.
Jednom me prijatelj pitao kako ja učim pa sam mu objasnio svoju tehniku. Naime ja želim shvatiti stvari ali znam da je tu previše podataka za obradu pa im dajem neki logički sljed u svom sustavu. Recimo pamtim ključne riječi i dajem im poziciju (asocijaciom ili brojem) kao što pamtim po poziciji telefonske brojeve (npr br 258-359 sa svojim pozicijama daje mi simbol križa). Onda je frend rekao da ja koristim isti način koji imao Giordano Bruno da bi pouspješio svoju mnemoničku tehniku.
I zato ne trebam zapsike sa predavanja pošto slušam ono što profesor govori pa štedim na papiru:)
Ja se razumijem u povjest i sve što ono nosi sa sobom ali priznajem jako sam slab u matematičkim i prirodnim znanostima (pošto me to odbijalo od malena a zapravo to je samo drugo lice medalje onog što ja učim pošto je sve povezano) ali nadam se da ću to uspješno promjenit kod sebe.
13.05.2009. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
@neverin - wau koji komentar :) Kao što rekoh, povijest nije skup činjenica, i tu se apsolutno slažem s tobom.
Meni su stvari jasne tek kad ih povežem, inače mi nema smisla, najgore mi je kada nešto pitam, pa mi odgovore: "Prihvati to kao činjenicu". To mi se u srednjoj svako malo događalo.
Što se tiče mnemotehnika, koristim ih jako često, inače bi mi drugačije bilo teško pamtiti. Jer puno toga moram učiti na pamet. I onda recimo, ako moram zapamtiti puno latinskih imena, složim ih takvim redosljedom da tvore neku smislenu riječ, koja mi postaje šifra za te nazive. I onda se samo sjetim šifre i riječi same dolaze. Iako, ponekad kada imam jako puno toga za memorirat, malo mi treba vremena da se sjetim gdje sam koju šifru iskoristila :))
13.05.2009. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
nije li zanimljivo da je upravo pismo oslabilo ljudsku memoriju? to je zato jer su naši preci bili naučeni da pamte sve i svašta i zato su koristili te mnemotehnike
14.05.2009. (14:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Jako dobro razmišljanje, a još bolje poveznice prema događajima koji se tek trebaju zbiti, ili pak prema onim događajima koji nas prate u našem bitku.
Nije kvaliteta obrazovanja u akumuliranju podataka u pojedinom čovjeku,jer se puno više može podataka pohraniti elektronskim zapisom na određenom mediju(jeftinija varijanta).
Prava kvaliteta je razvidna u primjenjivosti,tj. u svrsishodnosti uloženog truda vremena i materijalnih vrijednosti.
Ako imate jednog intelektualca ili nazovi znanstvenika, a isti znanja primjenjuje samo za vlastitu korist, a na štetu drugih segmenata života,onda imate kontraprodukt, tj degenerični primjer nus produkta brzopletosti u stjecanju blagodati znanstvenih disciplina.
Formula primjenjivosti nije odvojiva od svrsishodnosti.
Ukoliko vojna učilišta osposobljavaju svoje vrhunske stručnjake za što učinkovitija i izvodljivija uništavanja eventualnog neprijatelja(protivnika),onda su takva učilišta svrsishodna u svakom proizvedenom "ljudskom stroju" za ubijanje.
Usporedo s time, ako imamo učilišta koja osposobljavaju buduće stručnjake za ostvarivanja općeg dobra i boljitka, a ti stručnjaci nakon završenog studija i čine djela za opće dobro,ne oštećujući druge, ni sebe same, onda su takva učilišta svrsishodna.
Bilo kako bilo,sa Bolonjom ili bez nje, mišljenja sam da će od tebe biti i te kako dobra stručnjakinja i to na više područja. :)
Pozdrav!
13.10.2009. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lilatokaze
Dobar tekst! S većinom se jako slažem, dok se u nekim stvarima mrvicu razilazim...
I mene je svojevrsno živcirao taj milijunaš, dok sam bila srednjoškolka pa se svaka profesorica pozivala na to pokušavajući nam objasniti važnost nekog podatka koji je htjela da zapamtimo.
Odjednom je sve bilo važno, jer je sve bilo u milijunašu.
Mislim da sam tako razvila averziju prema pojmu "opće kulture" i "intelektualca", pa i onog što sve jedan intelektualac treba znati.
Općenito, smatram već i samu ideju intelektualca nekim izrazom društvenog narcizma i težnje elitizmu. Što je zapravo intelektualac? Čemu služi? Gdje se stvara?
Moj je dojam da pojam intelektualac služi još jednom dijeljenju ljudi u skupine, i predstavlja još jedan narcistički alat zašto ja vrijedim, a ti ne. (iz ugla intelektualca)
Smatram da je dobro da se ljudi ne bave cijeli život proučavajući žablje nožice (usko specijalizirani) ne znajući za ništa osim toga, ali mislim da znanje bilo kakvo treba biti posljedica osobnog interesa i afiniteta, na neki način poziva, a ne biti krojeno da bi se ušlo u neku sliku intelektualca.
Smatram da intelektualno mogu dati najviše svijetu razvijajući se u onim stvarima u kojima osjećam strast. Ne zanima me povijest, a uglavnom ni astronomija. Vjerujem da postoje ljudi koji osjećaju za te grane onu strast koju ja osjećam prema svom području i čijem mišljenju u situacijama kad to zahtijeva vjerujem. I to mi je dovoljno.
problem koji opisuješ oko smaka svijeta, mislim da ne nastaje zato jer "intelektualci" ne znaju previše o astronomiji, nego zbog današnje bahatosti kojom se ljudi postavljaju vjerujući da su sami jedini izvor znanja i inteligencije.
A mediji to nekako hrane time što ni ne dovode prave znalce. Na takav način podilaze općem narcizmu i ljudskoj potrebi da se smatraju jedinim izvorom inteligencije. Stoga se mediji pune Simonom, Gogom i sličnima, kako bi se bilo tko tko je pročitao nešto o astronomiji na google-u mogao smatrati astronomom.
P.S. sorry ako je ton malo borben, svidio mi se post, pa sam si malo otpustila kocnice :)
Pozdrav:)
14.01.2010. (01:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...