Hvala ti na predivnom komentaru. Divan blog. Jako zanimljiva priča o Gospi..vjerujem da je bilo tako..! "... ne postoji nijedan materijalni, ili osobni, obiteljski, društveni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem koji se putem krunice i naše žrtve ne bi mogao riješiti."
Ovaj mjesec se moli krunica..:)
13.05.2009. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Želio bih se malkicu osvrnuti na tvoj uvod u ovom postu. Mislim da na lokalnim razinama također nemamo kandidate koji bi bili spremni suočiti se s istinom jer su i oni postavljeni od vrhuške koja ih podupire i financira. Sposobniji i moralniji ne mogu se kandidirati jer nemaju materijalnih sredstava, a niti promidžbeni tim koji iza njih stoji. Sve je uzaludno dok nebo ne pokaže put i otkrije nam način na koji ćemo prepoznati „prave“. Iz učmalosti i pospanosti mogu nas probuditi tek osobe ispunjene snagom Duha Svetoga i ukazati nam na one koji su spremni radom i žrtvom pokrenuti umrtvljeni duh i povesti ovčice na bogate pašnjake pravednosti i istinoljublja. A nebo nam je već darovalo određene ljude, nagradilo ih karizmama koje nam svjedočki pokazuju put. Na nama je da odlučimo hoćemo li ih poslušati, a njima samima dopustiti da nam govore. S obzirom da su to uglavnom svećenici, svako njihovo svjedočenje proglašava se politikom, a mi se, eto, mislim na vjernike, ne bismo trebali baviti životom, već to prepustiti profesionalnim licemjerima i lažovima. No, znakovi vremana upućuju nas na veću angažiranost, na gotovo izravno sukobljavanje s podmuklošću i perfidnom izokrenutošću. Kad bi nam krunica bila svakodnevni obrok, zaista se ničega ne bismo trebali plašiti jer bi Providnost učinila čuda pa bi se gotovo preko noći dogodile promjene. No ipak vjerujem u snagu vjerničkog i molitvenog duha što tinja i sve se više rasplamsava u srcu hrvatskog naroda. Jer Gospine riječi nisu samo ponuda, već se u njima ocrtavaju i rezultati Božjega plana. A Fatima se, ma kako se trudili, ne može odijeliti od Međugorja. U njemu će se do kraja ispuniti Gospine riječi i opomene što ih je najavila trojici pastira u Irijskoj dolini. Zato, narode nade, prihvati se krunice!
13.05.2009. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Betty Blue, zahvaljujem na pohvalama, iako to još uvijek nije ono što bih htio, no možda jednog dana... U svakom slučaju hvala. Doista, ono što ne možemo djelima, možemo molitvom i žrtvom. U tome se slažem potpuno. Pozdrav i smjerno u Kristu!
@Međugorski glas, mislim kako je jako loše prepustiti svoj glas na milost i nemilost okolnostima, kao što reče Patricija Brdar, čiju meditaciju u najnovijem broju GK pročitah, pa se naći izgubljen u vrtlogu posljedica iz kojih se onda sve teže izvući. Imam osjećaj da smo se svi mi donekle navikli da drugi odlučuju umjesto nas do te mjere da nam je svejedno je li predsjednik čovjek koji se u svojoj kući ponaša kao podstanar i strani lobist ili netko tko se svesrdno trudi raditi na identitetu svog naroda uvažavajući i promičući sve njegove posebnosti na dobro sviju, kako nas domaćih, tako i onih kojima bi mogli toliko dobra ponuditi. kao da je sve naše loše. Što je tome razlog? Možda višestoljetna podložnost? Najvjerovatnije to i pomanjkanje dostojanstva koje je sav taj niz stoljeća zatirano na marginu. Pa i danas, kao da postoje neke snage koje se jako boje tog posvješćenja. U prilog tomu ide činjenica koju je istakao povjesničar I.Mužić kako je u analima masonerije pronađen jedan podatak koji kaže kako je najkatoličkiji kraj u svijetu ovaj naš 'dinarski pojas'. Tako se da primjetiti kako to nacionalno i vjersko zna u presudnim trenucima izbiti na površinu( kad se čaša prelije i kad kažemo 'dosta više'). Jesmo li slijepi? Ispade da nismo, nego da smo isuviše tolerantni prema svima koji se prema nama danas ponašaju kao toliki kroz povijest. Dakle, riječ je o 'probuđenju' i odgovornijem odnosu, ne samo u ključnim trenucima, nego u kontinuitetu, kroz svakodnevnicu. Mislim da je samo taj 'zakopani talent' otkopati neprestanim podsjećanjem, a nikako apatijom, nezainteresiranošću i malodušjem... kao da se ne može ništa napraviti. Osobno držim kako nije dovoljno samo moliti, nego i činiti sve koliko je do nas. Problem nas vjernika je što mislimo da nismo odgovorni za ono što nas se direktno ne tiče. Međutim, evo ti jedan primjer. Nedavno sam bio na jednom molitvenom skupu na kome su se predstavili dvoje profesora iz naše mostarske Medicinske škole. Prezentirali su svoju sekciju koja se bavi pro life tematikom i najavili prosvjedni mimohod ulicama našeg grada sutra u 10 i 30, koj će krenuti od njihove škole, a ići će do dvije najglavnije bolnice. Prosvjedni hod će biti upriličen u znak podrške svima onima koji se bore protiv legalizacije pobačaja i u znak sjećanja na svu abortiranu djecu. Ono što me se dojmilo u njihovom predstavljanju bilo je posvješćenje naše odgovornosti dok su TAMO NEKI UBIJALI, A MI ŠUTJELI. NIJE LI TO NAŠ GRIJEH? U ovom pitanju sadržan je i odgovor. JESMO! KRIVI SMO!
13.05.2009. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle ovako: Na mojoj margini velikim crvenim slovima piše: Ne vjerujem popovskim laprdanjima. Usprkos tome, bez da si pročitao o čemu sam pisao samo si stavio u komentar da si "Pustio vodu". Pa šta se onda ljutiš ako sam ja pročitao o čemu si ti pisao i ostavih nešto tvrđe? Pozdrav
14.05.2009. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@milord55, uvijek rado navratim do tvog bloga. I sam sam kod pokretanja svog bloga razmišljao da li da ga koncipiram na način na koji si ti to uradio, iznoseci kratke misli, nešto kao "Kruh naš svagdanji". Hvala i tebi na uzvraćenom posjetu.
@More ljubavi, piše kod tebe još puno toga, a ne samo slogan 'popovska laprdanja'. Kažeš da nisam pročitao o čemu pišeš... Pročitao sam ja, ..pročitao. A ono što sam pročitao zgrozilo me. Na jednom mjestu sav radostan vrijeme nakon Uskrsa nazivaš 'Blagovijest' (čak si i post tako naslovio) jer je kao Uskrs prošao i ti možeš odahnuti nakon sveg tog medijskog 'bombardovanja s Isusekom na križu', te pri tom uskrsna jaja dovodiš u jedan sablažnjiv kontekst, dok pri tom samog sebe nazivaš tolerantnom osobom koji poštuje vjerska uvjerenja i osjećaje. Nisam htio s tobom ulaziti u polemiku, nego sam samo kratko napisao: 'Eto, pustih vodu!' I to nije imalo nikakav drugi kontekst od ovog: Umjesto riječi KOMENTIRAJ ili OSVRNI SE, ti si stavio u rubrici predviđenoj za komentiranje PUSTI VODU. Moj komentar je bio na istoj ravni ponuđenog. Ne znam bi li išta više od toga bilo vrijedno tvoje pažnje. I ne ljutim se ja, nego očito ti. Ja samo žalim zbog tog što tako jest. I ništa više. Kažeš: "Daleko vam lijepa kuća!"... pa ti prođi dalje. Kad te Bog podnosi i poštuje tvoju slobodu izbora, moram i ja. Adio lipi moj! I ne zaboravi: Ako ti ne vjeruješ u njega. On vjeruje u tebe... još uvijek!
14.05.2009. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
- Svaka čast, svi tvoji komentari su na mjestu i podržavam ih.
Kada sam bila mala mama mi je govorila: "pa ti si starija i pametnija, popusti!", a ja sam odgovarala: "kada bi pametniji popuštali, idioti bi vladali svijetom!" Dok sam tako mislila, išlo mi je. Međutim, zaboravila sam na tu rečenicu otkada mi je svećenik rekao: "Budi kruh koji se lomi!" Godina sam to bila, molila krunicu svaki dan. Kada me je netko povrijedio, nasmiješila sam se i pomislila "on je samo čovjek, to me sotona hoće razljutiti, ali ja mu to neću dozvoliti". Međutim, sada mislim da je to samo prepuštanje slućaju. Papa Ivan Pavao II. kaže: "Pravilno shvaćena, pravda podrazumjeva cilj praštanja. Ni u jednom retku poruke Evanđelja praštanje, ili milosrđe koje mu je izvor, ne znači popuštanje zlu, skandalima, prekršajima ili uvredama!" Dakle, vjernici, vjernici-laici, trebamo se probuditi, samo molitva nije dovoljna, pa i Isus je dijelio packe na neki način.
16.05.2009. (20:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Betty Blue*
Hvala ti na predivnom komentaru.
Divan blog. Jako zanimljiva priča o Gospi..vjerujem da je bilo tako..!
"... ne postoji nijedan materijalni, ili osobni, obiteljski, društveni, duhovni, nacionalni ili međunarodni problem koji se putem krunice i naše žrtve ne bi mogao riješiti."
Ovaj mjesec se moli krunica..:)
13.05.2009. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
Želio bih se malkicu osvrnuti na tvoj uvod u ovom postu. Mislim da na lokalnim razinama također nemamo kandidate koji bi bili spremni suočiti se s istinom jer su i oni postavljeni od vrhuške koja ih podupire i financira. Sposobniji i moralniji ne mogu se kandidirati jer nemaju materijalnih sredstava, a niti promidžbeni tim koji iza njih stoji. Sve je uzaludno dok nebo ne pokaže put i otkrije nam način na koji ćemo prepoznati „prave“. Iz učmalosti i pospanosti mogu nas probuditi tek osobe ispunjene snagom Duha Svetoga i ukazati nam na one koji su spremni radom i žrtvom pokrenuti umrtvljeni duh i povesti ovčice na bogate pašnjake pravednosti i istinoljublja. A nebo nam je već darovalo određene ljude, nagradilo ih karizmama koje nam svjedočki pokazuju put. Na nama je da odlučimo hoćemo li ih poslušati, a njima samima dopustiti da nam govore. S obzirom da su to uglavnom svećenici, svako njihovo svjedočenje proglašava se politikom, a mi se, eto, mislim na vjernike, ne bismo trebali baviti životom, već to prepustiti profesionalnim licemjerima i lažovima. No, znakovi vremana upućuju nas na veću angažiranost, na gotovo izravno sukobljavanje s podmuklošću i perfidnom izokrenutošću. Kad bi nam krunica bila svakodnevni obrok, zaista se ničega ne bismo trebali plašiti jer bi Providnost učinila čuda pa bi se gotovo preko noći dogodile promjene. No ipak vjerujem u snagu vjerničkog i molitvenog duha što tinja i sve se više rasplamsava u srcu hrvatskog naroda. Jer Gospine riječi nisu samo ponuda, već se u njima ocrtavaju i rezultati Božjega plana. A Fatima se, ma kako se trudili, ne može odijeliti od Međugorja. U njemu će se do kraja ispuniti Gospine riječi i opomene što ih je najavila trojici pastira u Irijskoj dolini. Zato, narode nade, prihvati se krunice!
13.05.2009. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Betty Blue, zahvaljujem na pohvalama, iako to još uvijek nije ono što bih htio, no možda jednog dana... U svakom slučaju hvala.
Doista, ono što ne možemo djelima, možemo molitvom i žrtvom. U tome se slažem potpuno.
Pozdrav i smjerno u Kristu!
@Međugorski glas, mislim kako je jako loše prepustiti svoj glas na milost i nemilost okolnostima, kao što reče Patricija Brdar, čiju meditaciju u najnovijem broju GK pročitah, pa se naći izgubljen u vrtlogu posljedica iz kojih se onda sve teže izvući.
Imam osjećaj da smo se svi mi donekle navikli da drugi odlučuju umjesto nas do te mjere da nam je svejedno je li predsjednik čovjek koji se u svojoj kući ponaša kao podstanar i strani lobist ili netko tko se svesrdno trudi raditi na identitetu svog naroda uvažavajući i promičući sve njegove posebnosti na dobro sviju, kako nas domaćih, tako i onih kojima bi mogli toliko dobra ponuditi. kao da je sve naše loše. Što je tome razlog? Možda višestoljetna podložnost? Najvjerovatnije to i pomanjkanje dostojanstva koje je sav taj niz stoljeća zatirano na marginu. Pa i danas, kao da postoje neke snage koje se jako boje tog posvješćenja. U prilog tomu ide činjenica koju je istakao povjesničar I.Mužić kako je u analima masonerije pronađen jedan podatak koji kaže kako je najkatoličkiji kraj u svijetu ovaj naš 'dinarski pojas'. Tako se da primjetiti kako to nacionalno i vjersko zna u presudnim trenucima izbiti na površinu( kad se čaša prelije i kad kažemo 'dosta više'). Jesmo li slijepi? Ispade da nismo, nego da smo isuviše tolerantni prema svima koji se prema nama danas ponašaju kao toliki kroz povijest. Dakle, riječ je o 'probuđenju' i odgovornijem odnosu, ne samo u ključnim trenucima, nego u kontinuitetu, kroz svakodnevnicu. Mislim da je samo taj 'zakopani talent' otkopati neprestanim podsjećanjem, a nikako apatijom, nezainteresiranošću i malodušjem... kao da se ne može ništa napraviti. Osobno držim kako nije dovoljno samo moliti, nego i činiti sve koliko je do nas. Problem nas vjernika je što mislimo da nismo odgovorni za ono što nas se direktno ne tiče. Međutim, evo ti jedan primjer. Nedavno sam bio na jednom molitvenom skupu na kome su se predstavili dvoje profesora iz naše mostarske Medicinske škole. Prezentirali su svoju sekciju koja se bavi pro life tematikom i najavili prosvjedni mimohod ulicama našeg grada sutra u 10 i 30, koj će krenuti od njihove škole, a ići će do dvije najglavnije bolnice. Prosvjedni hod će biti upriličen u znak podrške svima onima koji se bore protiv legalizacije pobačaja i u znak sjećanja na svu abortiranu djecu. Ono što me se dojmilo u njihovom predstavljanju bilo je posvješćenje naše odgovornosti dok su TAMO NEKI UBIJALI, A MI ŠUTJELI. NIJE LI TO NAŠ GRIJEH?
U ovom pitanju sadržan je i odgovor. JESMO! KRIVI SMO!
13.05.2009. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
Radujem se što dolaziš na moj blog, još više se radujem svemu dobrome što ovdje kod tebe nalazim. Zahvaljujem ti i puno te pozdravljam.
13.05.2009. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Dakle ovako:
Na mojoj margini velikim crvenim slovima piše: Ne vjerujem popovskim laprdanjima. Usprkos tome, bez da si pročitao o čemu sam pisao samo si stavio u komentar da si "Pustio vodu". Pa šta se onda ljutiš ako sam ja pročitao o čemu si ti pisao i ostavih nešto tvrđe?
Pozdrav
14.05.2009. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@milord55, uvijek rado navratim do tvog bloga. I sam sam kod pokretanja svog bloga razmišljao da li da ga koncipiram na način na koji si ti to uradio, iznoseci kratke misli, nešto kao "Kruh naš svagdanji".
Hvala i tebi na uzvraćenom posjetu.
@More ljubavi, piše kod tebe još puno toga, a ne samo slogan 'popovska laprdanja'. Kažeš da nisam pročitao o čemu pišeš... Pročitao sam ja, ..pročitao. A ono što sam pročitao zgrozilo me. Na jednom mjestu sav radostan vrijeme nakon Uskrsa nazivaš 'Blagovijest' (čak si i post tako naslovio) jer je kao Uskrs prošao i ti možeš odahnuti nakon sveg tog medijskog 'bombardovanja s Isusekom na križu', te pri tom uskrsna jaja dovodiš u jedan sablažnjiv kontekst, dok pri tom samog sebe nazivaš tolerantnom osobom koji poštuje vjerska uvjerenja i osjećaje. Nisam htio s tobom ulaziti u polemiku, nego sam samo kratko napisao: 'Eto, pustih vodu!' I to nije imalo nikakav drugi kontekst od ovog: Umjesto riječi KOMENTIRAJ ili OSVRNI SE, ti si stavio u rubrici predviđenoj za komentiranje PUSTI VODU. Moj komentar je bio na istoj ravni ponuđenog. Ne znam bi li išta više od toga bilo vrijedno tvoje pažnje.
I ne ljutim se ja, nego očito ti. Ja samo žalim zbog tog što tako jest. I ništa više.
Kažeš: "Daleko vam lijepa kuća!"... pa ti prođi dalje. Kad te Bog podnosi i poštuje tvoju slobodu izbora, moram i ja. Adio lipi moj! I ne zaboravi: Ako ti ne vjeruješ u njega. On vjeruje u tebe... još uvijek!
14.05.2009. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Antifona
- Svaka čast, svi tvoji komentari su na mjestu i podržavam ih.
Kada sam bila mala mama mi je govorila: "pa ti si starija i pametnija, popusti!",
a ja sam odgovarala: "kada bi pametniji popuštali, idioti bi vladali svijetom!"
Dok sam tako mislila, išlo mi je.
Međutim, zaboravila sam na tu rečenicu otkada mi je svećenik rekao:
"Budi kruh koji se lomi!"
Godina sam to bila, molila krunicu svaki dan. Kada me je netko povrijedio,
nasmiješila sam se i pomislila "on je samo čovjek, to me sotona hoće razljutiti,
ali ja mu to neću dozvoliti".
Međutim, sada mislim da je to samo prepuštanje slućaju.
Papa Ivan Pavao II. kaže:
"Pravilno shvaćena, pravda podrazumjeva cilj praštanja.
Ni u jednom retku poruke Evanđelja praštanje, ili milosrđe koje mu je izvor,
ne znači popuštanje zlu, skandalima, prekršajima ili uvredama!"
Dakle, vjernici, vjernici-laici, trebamo se probuditi, samo molitva nije dovoljna,
pa i Isus je dijelio packe na neki način.
16.05.2009. (20:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...