Meni i ne baš: ali, vrlo je teško prevoditi Bernharda. Na nemačkom sva ta ponavljanja (banalnih) reči i mogu nekako da se progutaju, pa čak i svare; na našim jezicima druga je to stvar. Mora se iznaći, dakle oblik koji odgovara jeziku, ali u isto vreme, i pre svega, ostaje veran Thomasu. Ja mrzim ponavljanja.
15.05.2009. (01:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igra, upravo o tome sjajno piše Kundera: nemoj prenaglo posezati za sinonimima! Ako Bernhard koristi jednu te istu riječ, budi joj vjeran! Postoji inherentan, literaran razlog zašto neko koristi jednu te istu riječ uzastopno, bez sinonimnih varijacija: to je pitanje umjetničke volje, a ne nesnalažljivosti ili manjka talenta. Ali, dopuštam, ako osjećaš da to u srpskom nije najsretnije rješenje, posegni za inačicama.
15.05.2009. (14:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da postoji, za sve postoji razlog, često i samim stvaraocima dobrih umetničkih dela nepoznat - to je nešto kao smrtna tajna muza valjda - i trudio sam se zaista da mu u što većoj meri ostanem dosledan, pa čak i u sintatičkoj gradji rečenice. Evo šta primećuje slepi sarajevski prevoditelj Sead Muhamedagić, u čije prevode nisam imao uvida, ali mu na slepo verujem. Ako on, lišen vida, sav, dakle, uho i strpljiva misao, nije mogao da dokuči tajnu Bernhardovih ponavljanja, teško da će nekom od nas uobičajenih smertnika to poći za rukom. "... Teškoće su se sastojale u tome što se zbog sintatičkih razlika Bernhardova izlomljna rečenica ne da shematski preuzimati u prijevodu kao da se radi o moetrički određenim stihovima. Bilo je potrebno B.-ovoj rečenici prispodobiti specifčan bernhardovski ritam. Jedini način da to postignem bilo je glasno izgovaranja teksta sa pripadnim cezurama. Toj se teškoći pridruživala još jedna:Bernhardova osobita sklonost ponavljanju. Isprva - priznajem -nisam bio kadar dokučiti čemu to služi i što pisac time želi postići. No s vremenom sam uočio da Bernhard u svoj literarni stil nastoji ugraditišto više glazbenih sastavnica. Shvatio sam ta ponavljanja kao varijacije na temu, uočavao sam sad veća sad manja ostupanja, a nakon dubljeg uranjanja u tekst osjećao sam kako me tekst opija svojom neodoljivom magičnošću, uvlčeći me nerijetko u neizbježnu depresivnost iz koje se danima ne bih mogao izvući. Najteže sam tu depresivnost proživljavao prevodeći Svečanost za Borisa." (preuzeto iz dvotjednika "Zarez")
Dodao bih da Bernhard u mojem poimanju ponavljanja ugrađjuje i kao kičmene mišiće njegove kao strela zapete i stoičke ironije .
16.05.2009. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
ovim divnim ilustracijama kao da zelish da kazesh: nema tu ni golog kurca! hm ...
ahahahaha
karao sam petoglavu stonogu
na belom oblaku od pamuka:
mali je bio muzikalan i
dao sam mu ime Blues.
13.05.2009. (04:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Užasno mi se sviđa, jednostavno mi je neodoljiv.
14.05.2009. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Meni i ne baš: ali, vrlo je teško prevoditi Bernharda. Na nemačkom sva ta ponavljanja (banalnih) reči i mogu nekako da se progutaju, pa čak i svare; na našim jezicima druga je to stvar. Mora se iznaći, dakle oblik koji odgovara jeziku, ali u isto vreme, i pre svega, ostaje veran Thomasu. Ja mrzim ponavljanja.
15.05.2009. (01:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, upravo o tome sjajno piše Kundera: nemoj prenaglo posezati za sinonimima! Ako Bernhard koristi jednu te istu riječ, budi joj vjeran! Postoji inherentan, literaran razlog zašto neko koristi jednu te istu riječ uzastopno, bez sinonimnih varijacija: to je pitanje umjetničke volje, a ne nesnalažljivosti ili manjka talenta.
Ali, dopuštam, ako osjećaš da to u srpskom nije najsretnije rješenje, posegni za inačicama.
15.05.2009. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Naravno da postoji, za sve postoji razlog, često i samim stvaraocima dobrih umetničkih dela nepoznat - to je nešto kao smrtna tajna muza valjda - i trudio sam se zaista da mu u što većoj meri ostanem dosledan, pa čak i u sintatičkoj gradji rečenice.
Evo šta primećuje slepi sarajevski prevoditelj Sead Muhamedagić, u čije prevode nisam imao uvida, ali mu na slepo verujem. Ako on, lišen vida, sav, dakle, uho i strpljiva misao, nije mogao da dokuči tajnu Bernhardovih ponavljanja, teško da će nekom od nas uobičajenih smertnika to poći za rukom.
"... Teškoće su se sastojale u tome što se zbog sintatičkih razlika Bernhardova izlomljna rečenica ne da shematski preuzimati u prijevodu kao da se radi o moetrički određenim stihovima. Bilo je potrebno B.-ovoj rečenici prispodobiti specifčan bernhardovski ritam. Jedini način da to postignem bilo je glasno izgovaranja teksta sa pripadnim cezurama.
Toj se teškoći pridruživala još jedna:Bernhardova osobita sklonost ponavljanju. Isprva - priznajem -nisam bio kadar dokučiti čemu to služi i što pisac time želi postići. No s vremenom sam uočio da Bernhard u svoj literarni stil nastoji ugraditišto više glazbenih sastavnica. Shvatio sam ta ponavljanja kao varijacije na temu, uočavao sam sad veća sad manja ostupanja, a nakon dubljeg uranjanja u tekst osjećao sam kako me tekst opija svojom neodoljivom magičnošću, uvlčeći me nerijetko u neizbježnu depresivnost iz koje se danima ne bih mogao izvući. Najteže sam tu depresivnost proživljavao prevodeći Svečanost za Borisa."
(preuzeto iz dvotjednika "Zarez")
Dodao bih da Bernhard u mojem poimanju ponavljanja ugrađjuje i kao kičmene mišiće njegove kao strela zapete i stoičke ironije .
16.05.2009. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...