Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • prljava igra (!)

    ovim divnim ilustracijama kao da zelish da kazesh: nema tu ni golog kurca! hm ...
    ahahahaha

    karao sam petoglavu stonogu
    na belom oblaku od pamuka:
    mali je bio muzikalan i
    dao sam mu ime Blues.

    avatar

    13.05.2009. (04:45)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Užasno mi se sviđa, jednostavno mi je neodoljiv.

    avatar

    14.05.2009. (21:24)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Meni i ne baš: ali, vrlo je teško prevoditi Bernharda. Na nemačkom sva ta ponavljanja (banalnih) reči i mogu nekako da se progutaju, pa čak i svare; na našim jezicima druga je to stvar. Mora se iznaći, dakle oblik koji odgovara jeziku, ali u isto vreme, i pre svega, ostaje veran Thomasu. Ja mrzim ponavljanja.

    avatar

    15.05.2009. (01:08)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Igra, upravo o tome sjajno piše Kundera: nemoj prenaglo posezati za sinonimima! Ako Bernhard koristi jednu te istu riječ, budi joj vjeran! Postoji inherentan, literaran razlog zašto neko koristi jednu te istu riječ uzastopno, bez sinonimnih varijacija: to je pitanje umjetničke volje, a ne nesnalažljivosti ili manjka talenta.
    Ali, dopuštam, ako osjećaš da to u srpskom nije najsretnije rješenje, posegni za inačicama.

    avatar

    15.05.2009. (14:58)    -   -   -   -  

  • prljava igra (!)

    Naravno da postoji, za sve postoji razlog, često i samim stvaraocima dobrih umetničkih dela nepoznat - to je nešto kao smrtna tajna muza valjda - i trudio sam se zaista da mu u što većoj meri ostanem dosledan, pa čak i u sintatičkoj gradji rečenice.
    Evo šta primećuje slepi sarajevski prevoditelj Sead Muhamedagić, u čije prevode nisam imao uvida, ali mu na slepo verujem. Ako on, lišen vida, sav, dakle, uho i strpljiva misao, nije mogao da dokuči tajnu Bernhardovih ponavljanja, teško da će nekom od nas uobičajenih smertnika to poći za rukom.
    "... Teškoće su se sastojale u tome što se zbog sintatičkih razlika Bernhardova izlomljna rečenica ne da shematski preuzimati u prijevodu kao da se radi o moetrički određenim stihovima. Bilo je potrebno B.-ovoj rečenici prispodobiti specifčan bernhardovski ritam. Jedini način da to postignem bilo je glasno izgovaranja teksta sa pripadnim cezurama.
    Toj se teškoći pridruživala još jedna:Bernhardova osobita sklonost ponavljanju. Isprva - priznajem -nisam bio kadar dokučiti čemu to služi i što pisac time želi postići. No s vremenom sam uočio da Bernhard u svoj literarni stil nastoji ugraditišto više glazbenih sastavnica. Shvatio sam ta ponavljanja kao varijacije na temu, uočavao sam sad veća sad manja ostupanja, a nakon dubljeg uranjanja u tekst osjećao sam kako me tekst opija svojom neodoljivom magičnošću, uvlčeći me nerijetko u neizbježnu depresivnost iz koje se danima ne bih mogao izvući. Najteže sam tu depresivnost proživljavao prevodeći Svečanost za Borisa."
    (preuzeto iz dvotjednika "Zarez")

    Dodao bih da Bernhard u mojem poimanju ponavljanja ugrađjuje i kao kičmene mišiće njegove kao strela zapete i stoičke ironije .

    avatar

    16.05.2009. (12:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...