U živote drugih se mješamo u onij mjeri u kojoj se oni mješaju u naše živote, a nepoduzetnošću uvjetujemo uzdizanje onih "vrijednosti" koje bi trebale biti prezrene. Sve je jako povezano i nitko,baš nitko nije isključen od odgovornosti. Nije dovoljno samo škrto držati spoznaju za sebe,nego je treba predstaviti drugima,a onda neka razumije tko hoće, nema ništa pod mus, svatko ima slobodu izbora. Mi nemamo pravo suditi na način da odbacujemo dušu u propast, to pravo jedino ima Stvoritelj, jer On je te diše ovdje poslao i On jedini ima pravo gospodariti njima. Ono što si mi ljudi uzimamo za pravo je; predstavljanje nepravilnosti u ponašanju drugih,kojim smo ponašanjem sami obespravljeni, a to je samo po pitanju ovozemaljskog života i prolaznih materijalnih vrijednosti. Takvim predstavljanjem istine i nježnim"buđenjem spavača", uvjetujemo njihovom nalaženju pravoga puta. Ja ne mogu nikoga osuditi, a svatko svojim postupcima ili propustima uvjetuje svoju krivnju. Uistinu fascinantan odabir teksta. Kada nešto zatrebam,znam gdje mogu naći. Hvala! Pozdrav!
13.05.2009. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek kada dođem na svoj blog, prvo koji nakon toga slijedi je tvoj.. zašto? hm.. odgovore valjda znamo obadvoje. Pozdrav ti ostavljam: svako mir i dobro tebi i tvojoj obitelji.... jedan neznatan fratar....
20.05.2009. (09:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Upirati prstom u druge danas je vrlina... Ti si monah i na blogu! :) BTb
05.06.2009. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frank Swift
Ljudi u određenoj životnoj dobi moraju preuzeti odgovornost za sebe i za druge. Najgore je živjeti samo za sebe. To je sebičnost. Tako se trati vrijeme. Kupovati samo katoličke knjige, odlaziti na misu ili pjevati u zboru je odlično...ako ima za posljedicu i shvaćanje što Bog od nas želi u životu. Ne shvaćam ljude koji su prešli 40-te i još ne znaju što bi sa sobom. Monasi žive svoju stvarnost, svakodnevno, uporno i ustrajno i baš se u toj "rutini" može steći svetost. Oženjeni svaki dan odlaze na posao, vode djecu u vrtić ili školu, obavljaju kućanske poslove i žive život. Duhovnost je kategorija koja se živi svugdje i u svemu. Ne treba biti monah da bi čovjek bio duhovan, ali oni koji su pozvani na monaštvo i žive ga svim srcem jesu u školi svetosti.
15.08.2009. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
U živote drugih se mješamo u onij mjeri u kojoj se oni mješaju u naše živote, a nepoduzetnošću uvjetujemo uzdizanje onih "vrijednosti" koje bi trebale biti prezrene.
Sve je jako povezano i nitko,baš nitko nije isključen od odgovornosti.
Nije dovoljno samo škrto držati spoznaju za sebe,nego je treba predstaviti drugima,a onda neka razumije tko hoće, nema ništa pod mus, svatko ima slobodu izbora.
Mi nemamo pravo suditi na način da odbacujemo dušu u propast, to pravo jedino ima Stvoritelj, jer On je te diše ovdje poslao i On jedini ima pravo gospodariti njima.
Ono što si mi ljudi uzimamo za pravo je; predstavljanje nepravilnosti u ponašanju drugih,kojim smo ponašanjem sami obespravljeni, a to je samo po pitanju ovozemaljskog života i prolaznih materijalnih vrijednosti. Takvim predstavljanjem istine i nježnim"buđenjem spavača", uvjetujemo njihovom nalaženju pravoga puta.
Ja ne mogu nikoga osuditi, a svatko svojim postupcima ili propustima uvjetuje svoju krivnju.
Uistinu fascinantan odabir teksta.
Kada nešto zatrebam,znam gdje mogu naći. Hvala!
Pozdrav!
13.05.2009. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FRANJEVAČKI PUT
Uvijek kada dođem na svoj blog, prvo koji nakon toga slijedi je tvoj.. zašto? hm.. odgovore valjda znamo obadvoje. Pozdrav ti ostavljam: svako mir i dobro tebi i tvojoj obitelji....
jedan neznatan fratar....
20.05.2009. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
Upirati prstom u druge danas je vrlina...
Ti si monah i na blogu! :)
BTb
05.06.2009. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frank Swift
Ljudi u određenoj životnoj dobi moraju preuzeti odgovornost za sebe i za druge.
Najgore je živjeti samo za sebe. To je sebičnost. Tako se trati vrijeme. Kupovati samo katoličke knjige, odlaziti na misu ili pjevati u zboru je odlično...ako ima za posljedicu i shvaćanje što Bog od nas želi u životu. Ne shvaćam ljude koji su prešli 40-te i još ne znaju što bi sa sobom. Monasi žive svoju stvarnost, svakodnevno, uporno i ustrajno i baš se u toj "rutini" može steći svetost. Oženjeni svaki dan odlaze na posao, vode djecu u vrtić ili školu, obavljaju kućanske poslove i žive život. Duhovnost je kategorija koja se živi svugdje i u svemu. Ne treba biti monah da bi čovjek bio duhovan, ali oni koji su pozvani na monaštvo i žive ga svim srcem jesu u školi svetosti.
15.08.2009. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...