Po prvi puta otvorih tvoj blog. Nešto preko dvije godine sam i sam u tom kolu i cijelo to vrijeme pokušavam naći blogere koji su bliski mojim svetonazorima. Do sada sam našao tek nekoliko, a eto sada naletih i na tvoj. Imat ćeš još jednog koji će te pratiti koliko će naravno imati vremena.
Što se tiče teme, to bi tebao posebno elaborirati. Za sada samo nekoliko usputnih napomena. Ja sam otac, ali mi je odnos prema mojoj djeci bio sličan tvom opisu odosa majke prema djeci (na primjer pjevanje uspavanki i pričanje priča prije spavanja). Nikada nisam smatrao da postoji ili da bi trebala postojati razlika između oca i majke u odnosu na djecu. A najvažnije u odgoju sam smatrao, a i danas smatram iako sam već trostruki djed, s djecom treba činiti tri stvari: razgovarati, razgovarati i ponovo razgovarati. A to je u današnje vrijeme jurnjave za profitom, borbom za egzistencijom i prisutnošću interneta, medija i filmova teško, vrlo teško. Ostaje tako malo vremena za razgovore. Posljedice su strašne. Vjerujem da ih i sama vidiš pa ih neću nabrajati. Eto toliko uz jednu napomenu, nisam vjernik i onaj dio posta koji govori o primjeru Marije i Isusa ne smatram nečim posebnim. Marija je bila samo majka svom sinu, pa makar to bio i Isus i ništa više. Ali ujedno sasvim dovoljno.
Semper contra
09.05.2009. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej, a ja sam se pitala već u nekoliko navrata di si ti.:) Sad mi je jasno da si jako zaposlena. Neka, to je lijepo.:) Nadam se da si zadovoljna. A sad o govoru... Ako su većina rimokatolici, onaj dio o Mariji i Isusu je dobro pogođen. Ostalo se ne bih usudila komentirati, jer mislim da ti ne mogu dati neki savjet. Meni je, čitajući ovaj tvoj tekst, posebno zapeo za oko onaj dio o majčinstvu kao široj (tj. višoj, uzvišenijoj) kategoriji, pa vjerujem da će se nad tim zamisliti i tvoja publika. Pozdrav ti i sretno s govorom.:)
09.05.2009. (15:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper contra, jako mi je drago da si se javio kao otac koji je svoj odnos s djecom isto gradio na majčinskim osjećajima. Iskreno, razmišljala sma da nekako uključim i muškarce u svoj govor, jer mi se stvarno činilo da ta neka podjela majčinskih i očinskih osjećaja zapravo i ne mora biti (i vjerujem nije) odvojena. Zapravo se radi o rodnoj podjeli više nego o nekom sadržajnom određenju. Hvala puno, mislim da ću dodati još jednu rečenicu u tom smjeru. Drago mi je što smo se sreli, i ja se nadam da ćemo se i dalje sretati...)))
Antonimka, bolje pitaj gdje nisam....imam toliko toga, a tako malo vremena...tipično, jel da? Ali radim an tome, da to ne pređe u normalu...hm, nadam se da to isto niej tipišno zavaravanje suvremenog pozemljara. Hvala i tebi...
09.05.2009. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš si smisleno i dirljivo osmislila tekst, vjerujem da će biti dragocjen svim majkama, a i onima koje još nisu majke ili, nažalost, ne mogu biti. :( Mogla bih posvojiti dijete i osjećati kao da sam mu rođena mama, ali morala bih skroz biti ufurana u tu dimenziju, kao, uostalom, i sa trudnoćom i vlastitim djetetom. Zbog toga mislim da bi majčinski osjećaji prema drugoj djeci (koju ne namjeravam posvojiti) izostali jer nekako se ne mogu ufurati u majčinsku ulogu nekome tko već ima majku s kojom živi. Ta djeca mogu mi biti slatka, simpatična, bliska i draga, ali sumnjam da bih prema njima osjećala ljubav kao prema svom vlastitom djetetu, biološkom ili posvojenom. E sad, koliko bih se žrtvovala za takvo dijete - ovisi u čemu? Naravno da bih pomogla svakome, odraslom ili djetetu, ako je bolestan, nemoćan ili bilo što drugo na što ja mogu utjecati, ali to onda ne nazivam univerzalnijom inačicom majčinske ljubavi, već općenito altruizmom, humanošću, društvenošću i nekom osnovnom sućuti/naklonosti prema drugom ljudskom biću... :)
09.05.2009. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meni je prestrašno da se čak i MAJKE , kao nešto najvažnije u životu svakog čovjeka , svrstavaju u neke kategorije koje bi trebale podijeliti VJERNIKE I NEVJERNIKE. e da mi je znati do kuda će ići te podjele , proizvedene ideologijskom zaluđenosti od strane crkve. A zar ne slavimo ovih dana DAn pobjede na fašizmom ????
10.05.2009. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica, tvoj komentar sam pročitala nakon što sam tekst već prevela na njemački, ali kako sam tekst prilično izmjenila (dijelom i zbog prethodnih sugestija s kojim sam se i sama složila) ispalo je interesantno da sam tvoj pravac razmišljanja i ja sama ukomponirala u dorađeni, zadnji tekst. Slažem se da se radi zapravo i o terminologiji. Zato mi je bila namjera (ne znam jesam li uspjela) napraviti razliku između činjenice majčinstva i majčinskih osjećaja)))
buhin. blog, ne znam kakvu si to podjelu na vjernike i nevjernike kroz pojam majke doživjela. Ja ne bih upće govorila o podjeli već o različitim uvjerenjima i prikladno tome i slikama. Svoj govor sam posvetila vjernicima, pa sam im se obratila korz njima blisku sliku. Ne vjerujem da sam time omalovažila bilo koju majku nevjernika. Ali ako želiš, imam u glavi još jednu o majci iz Drugog svjetskog rata i borbe protiv fašizma, iz bezbrižnih dana malih pionira i dramske grupe za Dan Republike (one bivše), pa možda može poslužiti..."Mi dva brata skupa ratujemo, ne plač majko ako poginemo"
10.05.2009. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Greška što se tiče mog prisustva na blogu. Ipak je tek nepunih godinu i po dana. Prvi je kraj 2007. A ja mislio da sam dulje tu i čudim se da me malo komentiraju. Pozdrav Semper_contra
10.05.2009. (23:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Po prvi puta otvorih tvoj blog. Nešto preko dvije godine sam i sam u tom kolu i cijelo to vrijeme pokušavam naći blogere koji su bliski mojim svetonazorima. Do sada sam našao tek nekoliko, a eto sada naletih i na tvoj. Imat ćeš još jednog koji će te pratiti koliko će naravno imati vremena.
Što se tiče teme, to bi tebao posebno elaborirati. Za sada samo nekoliko usputnih napomena.
Ja sam otac, ali mi je odnos prema mojoj djeci bio sličan tvom opisu odosa majke prema djeci (na primjer pjevanje uspavanki i pričanje priča prije spavanja). Nikada nisam smatrao da postoji ili da bi trebala postojati razlika između oca i majke u odnosu na djecu. A najvažnije u odgoju sam smatrao, a i danas smatram iako sam već trostruki djed, s djecom treba činiti tri stvari: razgovarati, razgovarati i ponovo razgovarati. A to je u današnje vrijeme jurnjave za profitom, borbom za egzistencijom i prisutnošću interneta, medija i filmova teško, vrlo teško. Ostaje tako malo vremena za razgovore. Posljedice su strašne. Vjerujem da ih i sama vidiš pa ih neću nabrajati.
Eto toliko uz jednu napomenu, nisam vjernik i onaj dio posta koji govori o primjeru Marije i Isusa ne smatram nečim posebnim. Marija je bila samo majka svom sinu, pa makar to bio i Isus i ništa više. Ali ujedno sasvim dovoljno.
Semper contra
09.05.2009. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka
Hej, a ja sam se pitala već u nekoliko navrata di si ti.:) Sad mi je jasno da si jako zaposlena. Neka, to je lijepo.:) Nadam se da si zadovoljna. A sad o govoru...
Ako su većina rimokatolici, onaj dio o Mariji i Isusu je dobro pogođen. Ostalo se ne bih usudila komentirati, jer mislim da ti ne mogu dati neki savjet. Meni je, čitajući ovaj tvoj tekst, posebno zapeo za oko onaj dio o majčinstvu kao široj (tj. višoj, uzvišenijoj) kategoriji, pa vjerujem da će se nad tim zamisliti i tvoja publika. Pozdrav ti i sretno s govorom.:)
09.05.2009. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
semper contra, jako mi je drago da si se javio kao otac koji je svoj odnos s djecom isto gradio na majčinskim osjećajima. Iskreno, razmišljala sma da nekako uključim i muškarce u svoj govor, jer mi se stvarno činilo da ta neka podjela majčinskih i očinskih osjećaja zapravo i ne mora biti (i vjerujem nije) odvojena. Zapravo se radi o rodnoj podjeli više nego o nekom sadržajnom određenju. Hvala puno, mislim da ću dodati još jednu rečenicu u tom smjeru. Drago mi je što smo se sreli, i ja se nadam da ćemo se i dalje sretati...)))
Antonimka, bolje pitaj gdje nisam....imam toliko toga, a tako malo vremena...tipično, jel da? Ali radim an tome, da to ne pređe u normalu...hm, nadam se da to isto niej tipišno zavaravanje suvremenog pozemljara. Hvala i tebi...
09.05.2009. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Baš si smisleno i dirljivo osmislila tekst, vjerujem da će biti dragocjen svim majkama, a i onima koje još nisu majke ili, nažalost, ne mogu biti. :( Mogla bih posvojiti dijete i osjećati kao da sam mu rođena mama, ali morala bih skroz biti ufurana u tu dimenziju, kao, uostalom, i sa trudnoćom i vlastitim djetetom. Zbog toga mislim da bi majčinski osjećaji prema drugoj djeci (koju ne namjeravam posvojiti) izostali jer nekako se ne mogu ufurati u majčinsku ulogu nekome tko već ima majku s kojom živi. Ta djeca mogu mi biti slatka, simpatična, bliska i draga, ali sumnjam da bih prema njima osjećala ljubav kao prema svom vlastitom djetetu, biološkom ili posvojenom. E sad, koliko bih se žrtvovala za takvo dijete - ovisi u čemu? Naravno da bih pomogla svakome, odraslom ili djetetu, ako je bolestan, nemoćan ili bilo što drugo na što ja mogu utjecati, ali to onda ne nazivam univerzalnijom inačicom majčinske ljubavi, već općenito altruizmom, humanošću, društvenošću i nekom osnovnom sućuti/naklonosti prema drugom ljudskom biću... :)
09.05.2009. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
meni je prestrašno da se čak i MAJKE , kao nešto najvažnije u životu svakog čovjeka , svrstavaju u neke kategorije koje bi trebale podijeliti VJERNIKE I NEVJERNIKE.
e da mi je znati do kuda će ići te podjele , proizvedene ideologijskom zaluđenosti od strane crkve.
A zar ne slavimo ovih dana DAn pobjede na fašizmom ????
10.05.2009. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Kinky Kolumnistica, tvoj komentar sam pročitala nakon što sam tekst već prevela na njemački, ali kako sam tekst prilično izmjenila (dijelom i zbog prethodnih sugestija s kojim sam se i sama složila) ispalo je interesantno da sam tvoj pravac razmišljanja i ja sama ukomponirala u dorađeni, zadnji tekst. Slažem se da se radi zapravo i o terminologiji. Zato mi je bila namjera (ne znam jesam li uspjela) napraviti razliku između činjenice majčinstva i majčinskih osjećaja)))
buhin. blog, ne znam kakvu si to podjelu na vjernike i nevjernike kroz pojam majke doživjela. Ja ne bih upće govorila o podjeli već o različitim uvjerenjima i prikladno tome i slikama. Svoj govor sam posvetila vjernicima, pa sam im se obratila korz njima blisku sliku. Ne vjerujem da sam time omalovažila bilo koju majku nevjernika.
Ali ako želiš, imam u glavi još jednu o majci iz Drugog svjetskog rata i borbe protiv fašizma, iz bezbrižnih dana malih pionira i dramske grupe za Dan Republike (one bivše), pa možda može poslužiti..."Mi dva brata skupa ratujemo, ne plač majko ako poginemo"
10.05.2009. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Greška što se tiče mog prisustva na blogu. Ipak je tek nepunih godinu i po dana. Prvi je kraj 2007. A ja mislio da sam dulje tu i čudim se da me malo komentiraju.
Pozdrav
Semper_contra
10.05.2009. (23:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...