Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Linda

    Mogućnost izbora nakon promišljanja ..pa može ovako ili onako ,ali ..čovjek zauzme stav ,ponekad i zrelo čvrst kao svoj ,kao svoj izbor ,ali zanemarivost ljudske slabosti temperamenta nije tako prozirna .Mi smo bila mirnih odluka ili zlih ...to je kao crtić o Tomiju i Đeriju ,teško se razabire odluka od impulsa ,a i publika je začudno podjeljena ,neki su za mačku ,a neki za miša ..dobro oni nisu iste sorte ko mi ljudi ,ali ..baš to životinjsko u nama zaživi tada

    avatar

    07.05.2009. (23:54)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Veoma mudro. Ali.
    Mene je zapalo zivjeti sa dvojicom koji odgovaraju gornjem opisu (pok. chacha i zena) i po rezultatima sam uvjeren da je pristup ispravan ali ga nikada nisam uspio primjeniti.
    Nisam bash pristalica psihoanaliziranja ali bi moglo biti da je moje "brz na obarachu" djelomichno posljedica zivota sa ocem koji je imao snage za "okretanje drugog obraza" shto je meni kao djetetu uzasno ishlo na kokota a nekakve "moralne pobjede" me nervirale do bijesa pa ni dan-danas ne mogu sebe dovesti u stanje da mi um nadvlada instikt i prva reakcija na "moralnu pobjedu" mi je uvjek "odhebi s tim". A dok uspijem razmisliti onda je, najcheshche, vech prekasno.
    Jedan klasichan primjer je da ne mogu podnijeti da me zena vozi jer mi od njenog "okretanja drugog obraza" dodje da joj ga ja "namjestim shakom" a u vechni konfliktnih situacija me njeno ponashanje toliko iziritira da bih radje istukao nju nego onu budalu koja inicira konflikt.

    avatar

    08.05.2009. (06:05)    -   -   -   -  

  • odmak

    Tema o kojoj razmišljam. Od onih sam koja pruža drugi obraz. Ne uvijek jer je se to kosi sa tri zakona robotike, šalim se, ali kosi se sa najvažnijom zapovijedi samoodržanjem. Ostati u životu i ne pokleknuti pred Zlom, a ne znati koje 'dobro' koje radimo je zapravo zlo ... I pružanje drugog obraza je nekad mazohizam, kao što ima oholosti u patnji.
    Nije laka. Možda sam zato i pobjegla u religiju, iako opet na svoj način, iako mi se čini da je tako nekako vjera i zamišljenja. Najvažnije da se ne uzoholimo, da promislimo koliko smo malo važni i kad smo najvažniji i najveći. Ali sve je tako nekako odlično Brodski rekao.

    avatar

    08.05.2009. (10:20)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Ako je ovo ovdje jedini život koji imamo (a o toj dilemi se, koliko primjećujem, ne govori baš puno), onda okretanje drugog obraza zavrjeđuje divljenje i čuđenje istodobno, odnosno barem svekoliko i opširno razmatranje u ovakvim traktatima.

    No, možda su stvari ipak jednostavnije, jer citiranu trijadu valjalo bi pretpostavljam ipak razmatrati u kontekstu onoga što je napisano par redaka dalje: "Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce…"

    Mislim da u kontekstu navedenog i ponos, i temperament, pa i sama smrt dobivaju jedno sasvim drugo značenje od onoga kojeg im uobičajeno pridajemo. Bolje rečeno, gube nekako na težini.

    Skrenuo bih pažnju na još jednu briljantnu misao koja je možda nepravedno zapostavljena a to je ona da "Zlo počinje kad jedan čovjek počne misliti da je bolji od drugih". Bojim se da je u svijetu u kojem živimo to zapravo prevladavajući koncept ponašanja.

    Eto - trudeći se tako pokazati da to ne mislim o sebi - toliko od moje malenkosti.

    avatar

    08.05.2009. (12:59)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Ovo je jako klizak teren. Gospon Sudac me podsjetio na izreku - Čim pomisliš da si ponizan čovjek, to je pouzdan znak da nisi.

    Svejedno, bilo mi je drago pročitati post i sve komentare, u dubini duše vjerujem da doprinose dobru i to me raduje, unatoč mogućnostima maskiranja :)

    avatar

    08.05.2009. (16:00)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    U suštini, pročitavši tekst, ostajem zbunjen. Ne mogu decidirano reći: ne, ne želim niti ću ikada pružiti drugi obraz. Međutim isto tako sam svjestan da često popustim i slikovito rečeno pružim drugi obraz ne bi li izbjegao sukob. I što je najčudnije ni u jednom ni u drugom slučaju se ne osjećam dobro. U prvom slučaju najčešći je osjećaj da sam postupio nerazumno, glupo, impulsivno. U drugom se osjećam pomalo budalom. Zaista ne znam koja je dobra, a koja loša reakcija.
    U kontekstu posljednjih tragičnih događaja (pljačka i ubojstvo u Sesvetama) pitam se čitajući članak: trebao li je preživjeli, iako ranjeni policajac, ipak pucati u glavu pljačkašu a ne u butinu, kako je izjavio da je učinio, ne želeći ubiti čovjeka (sic!) ili je uradio ispravno. A da budem ciničan, nije li trebao ponuditi svoja prsa pljačkašu da i njega napuni olovom?

    Zaista sam zbunjen!

    Semper contra

    avatar

    08.05.2009. (21:08)    -   -   -   -  

  • hebatga

    "Skrenuo bih pažnju na još jednu briljantnu misao koja je možda nepravedno zapostavljena a to je ona da "Zlo počinje kad jedan čovjek počne misliti da je bolji od drugih". Bojim se da je u svijetu u kojem živimo to zapravo prevladavajući koncept ponašanja"
    Gosponsudac, potpisujem.
    @semper contra
    "Zaista sam zbunjen!"
    Hej chekaj, ima tu vech nash "zbunjeni" pa se nemoj gurat :))))
    "Zaista ne znam koja je dobra, a koja loša reakcija".
    Dobra je dobra a losha losha, samo shto nekad nismo u stanju odraditi "dobru".
    Ovo me podsjeti na jedan primjer koji bi mogao biti pouchan glede "dobra-losha reakcija".
    Prije nekoliko godina vozimo se ja i zena i na jednom krizanju (u meni nepoznatom gradu) sa strane mi bash onako nasilno naleti neki crveni Ford Mustang i ja, reagirajuchi po svom "e ne'sh majstore", mu ne dopustim da se ubaci ispred mene. Par stotina metara dalje idiot iskoristi neko malo proshirenje pa me zaobidje i zakochi tochno ispred mene. Ja stao jer ne mogu prochi, iz Mustanga izlazi mrcina s idiotskim izrazom na licu i u vojnoj maskirnoj uniformi, krene prema meni neshto vichuchi, stane ispred mog auta zavuche ruku u desni dzep i viche "sad chu te ubit". Hebote, ja gledam u dzepu ochigledno neshto ima, zena viche "ima pishtolj", on stoji par metara ispred mene i ono neshto u dzepu ochigledno uperio prema meni. Vidim da nije bash normalan i skontam da mi je jedina shansa pregaziti ga pa pomalo pochnem pushtati auto da klizi shto blize njemu kontajuchi ako izvuche pishtolj ja chu opichit po gasu i satrat ga a ako sam mu blize to je vecha shansa da ja sredim njega prije nego on mene. Kad sam ja skoro doshao do njega on krene u stranu i prema mom prozoru a ja na gas i crtu. On trk natrag u svog Mustanga a ja na prvom mjestu gdje sam skontao da me ne moze vidjet skrenem u ulicu i on projuri ne vidjevshi da sam ga izbjegao.
    Stao ja da se malo ohladim i zena pita zashto sam ono klizio autom prema njemu jer sam ga mogao pogaziti. Ja joj kazem da mi je to i bila namjera. Ona na to "pa jesi li ti totalno lud, ubio bi ga". Ja njoj "lud ili nelud, da je on izvukao neshto iz dzepa ja bi ga bio pregazio. Shto mi tu kenjarish, shto bi ti uchinila". Na shto che ona "ja bi ga bila propustila na krizanju pa ne bi doshlo do situacije gdje netko moze platiti glavom". U chemu je poanta svega, tj. DOBRE reakcije jer se meni nigdje nije toliko zurilo da mi je nekih sekundu-dvije igralo ikakvu ulogu pa sam se morao "boriti za mjesto", nego sam to izveo zbog nekog hebenog bravado poriva "nesh ti meni" shto je ochigledno LOSHA reakcija.

    avatar

    09.05.2009. (03:13)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @hebatga
    Čuj imam filing da smo jednojajčani blizanci. Moja reakcija bi bila i-den-ti-čna! A moje žene jednaka reakciji tvoje. Eto ti ga, pa ne budi zbunjen.
    Semper contra

    avatar

    09.05.2009. (15:55)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ semper: eto, meni se pak čini da bih ja u takvoj situaciji (gotovo uvijek) postupio kao gospođa hebatga; to je, naime, (gotovo uvijek) dobra - da ne kažem mudrija - reakcija. Moglo bi se, načelno, reći i sljedeće: na nečiju akciju ne slijedi automatski moja reakcija. Između akcije i reakcije postoji prostor slobode, u kojem ću odlučiti hoću li ili neću okrenuti drugi obraz, ili što već. Ako toga nema, onda me svakakvi mamlazi mogu na desetke puta dnevno izbacivati iz takta.

    Dakle, čemu zbunjenost: hebatga je sam zaključio što je dobra, a što loša reakcija. :)

    avatar

    09.05.2009. (16:41)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    za mene je Zlo pretjerano izistiranje na Smislu, umjetno produžavanje njegove smislenosti. otpor koji opisuje Brodsky smišljeno je obesmišljavanje

    avatar

    09.05.2009. (17:57)    -   -   -   -  

  • hebatga

    "Dakle, čemu zbunjenost: hebatga je sam zaključio što je dobra, a što loša reakcija. :)"
    Zbunjenost nastaje kad dodje do primjenje jer meni nije bash problem zakljuchiti shto je dobra reakcija ali mi je problem kad je treba primjeniti.
    Neshto je jache od pameti a potrebno je i ogromno strpljenje kojeg ja nemam na pretek.
    Ja sam po dolasku u vojsku jednom primjenio prinicip kao onaj gore u SSSR-u i okolo stupao sa zashtitnom maskom par dana svako popodne ali mi je onda pukunuo film pa je "drug potporuchnik" osjetio oshtricu bajoneta pod grlom kad sam mu se dok je spavao ushuljao u sobu i ozbiljno reko da mu je to zadnje upozorenje jer ga sljedechi put nechu probuditi nego preklati ko prase. Jesam ja fasovo zatvor i "kazneni bataljon" ali je bogami i on od tada vjerojatno malo razmishljao prije odluke da se na nekom izzivljava. I sad se sjecham kakav mu je uzas bio na licu kad je otvorio ochi i onako u polusnu vidio da mu je bajonet pod grlom.
    Nije Njegosh pogrijeshio s onom "obrana je uz zivot skopchana" a razlichite situacije zahtjevaju i razlichita DOBRA rijeshenja gdje je, recimo, ovaj primjer u Sesvetama potvrda one stare "ako si se dohvatio oruzja, onda ga upotrijebi" iako bi bolje rijeshenje bilo da se izbjegao "prst na obarachu" i da su policajci postupili po pravilu da se na naoruzaonog kriminalca ne ide "pod hitno" nego sacheka prilika kad on nije u znachajnoj prednosti. Ljute rane i ljute trave, rekli bi nashi preci.

    avatar

    09.05.2009. (18:05)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @hebetga
    Hebatga mi je upalio žaruljicu.
    Onaj štos s maskom. I ja sam za vrijeme boravka u vojsci (vrijeme intervencije Rusa u tadašnjoj Čehoslovačkoj) nekoliko puta izveo performansu.
    Jedna od njih je bila prosvjed protiv glupog dežuranja pokraj „šoški“ (tko nije bio u vojsci - to su drveni stalci za puške) u hladnom hodniku. I još nisi smio sjesti ili ne daj Bože čitati neku knjigu. Ispred šoški je bio proširen hodnik i ja sam po tom proširenju počeo hodati u krug. Pri tome sam pazio da svaki puta stanem točno na isto mjesto. I prilikom svakog spuštanja noge na pod malo sam pomaknuo stopalo lijevo desno. Kako smo na tzv „radnim cipelama“ imali „metalne cveke“ – nešto kao zakovice, nakon pola sata hoda na podu hodnika ostali su metalni tragovi potrošenih „cveka“. I tako sam hodao dva sata. Onda je došla zamjena, a nakon četiri sata ponovo sam bio na redu i ponovio isto. I sve tako dok mi nije prošlo 24 satno dežurstvo.
    Iako sam izazvao određeno čuđenje, ipak nisam polučio neki veći rezultat. Da li zbog toga čina ili pak sasvim slučajno ali više nisam dobivao zadatak čuvara puški, već su mi dodjeljivali ulogu mlađeg dežurnog. Glavni zadatak mi je bio biti budan od pola noći pa do jutra. No ovaj puta nisam morao biti na hladnom hodniku već u toploj učionici, a što je najvažnije mogao sam kriomice i čitati uz vanjsko svjetlo koje je dolazilo od svjetiljke s kruga kasarne.
    Da i nije došlo dao promjene, bajunetu vjerojatno ne bi potezao jer toliko ljut ipak nisam bio. Inače se slažem s tobom. I meni je jasno da ekstremne reakcije ni su dobre, ali u takvim situacijama poraste adrealin, padne mrak na oči i onda se ne razmišlja. Kasnije mi je obično krivo. Ali poslije bitke kopljem u grmlje.
    Semper contra

    avatar

    09.05.2009. (19:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...