Nije li prenošenje odgovornosti na višu instancu zapravo bijeg od iste? Ako nas dobri pastir vodi na dobre pašnjake, znači li da je On odgovoran i za naš boravak na lošim pašnjacima? Ne bi bilo pošteno davati Mu zasluge za sve dobro, a sebe kriviti za sve loše. Nije li pravično da svatko preuzme svoj dio odgovornosti? Hoću reći, Bog i njegova neprikosnovena savršenost je upravo prva pretpostavka koju podrazumijevamo kada si predstavljamo njegovu pojavnost, neovisno o formi koju koristimo pri samom opisu. I u redu, Bog je oličenje beskrajne i bezuvjetne ljubavi. To je hvale vrijedan ideal, ali ta uporno opetovana ljudska težnja vječnom životu i spremnost da se sve učini ne bi li se zaslužilo kartu za Raj mi djeluje sasvim neprimjerena. To ne ide tako. Pa zamisli Boga koji bi trgovao ljubavlju i dobrim. Dobro je činiti dobro, ne zbog nagrade, nego zato što je dobro vrhunska vrijednost sama po sebi. Kaži ti meni, tko je odgovoran i zaslužan za sve dobro što činiš? Bog, ili ti? Ako je odgovor Bog, reci mi tko je odgovoran za sve ono što činiš loše? Ako je odgovor ti, čovjek, ili kakav viši nečastivi, tko je onda tu zapravo svemoguć i glavni? Tko god želi, svi ili Bog? Kako god, nije li pravo da svatko nosi svoj dio odgovornosti, i tome slijedne posljedice? Uz to mislim da nije pravično da raspravljam sa sv. Gurgurom, ali u redu, to je već moj problem. Mogao bi odgovarati citatima Ajnštajna, Platona, ili tko zna koga, ali eto, dovoljno sam blesav i umišljen da si dajem za pravo bar pokušati misliti vlastitom glavom :)
03.05.2009. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... da se nadovežem na svoj prethodni komentar i uključim i ovo ovdje rečeno.
..."Koliko sam te shvatio ti meni kažeš da sam si sam kriv što nisam prepoznao sadržaj koji se nudi."
Bojim se da me nisi razumio.
U kojoj mjeri je tebi 'dano' da prepoznaš 'sadržaj', ja ne znam. Ne znam čak niti jesi li kršćanin. Ili ako jesi, ne znam jesi li katolik (postoje naime kršćani koji nemaju Euharistiju, nego samo službu Riječi) . Inače da bi 'teška krivnja' postojala trebaju biti prisutna tri uvjeta: 1. Krupna stvar 2. Učinjena svjesno 3. Učinjena slobodno (bez prisile) Što znači: ... u kojoj mjeri si svjestan 'što je to što ne prihvaćaš' ... i u kojoj mjeri si slobodan iznutra da prepoznaš ono što je nekom drugom doista očito... to samo Bog zna. Postoje naime ljudi koji imaju određene nutarnje rane koje su primili od onih koji su bili duhovni autoriteti, tako da često puta nisu svjesni svojih najzadnjih nakana i stavova (u ovom slučaju 'obrambenih'). Dovoljno je samo napraviti analogiju s neprimjerenim očevim autoritetom i povezati ga s oboljenjima duha ili psihe. Koliko muke se uloži u jednom sudskom procesu da se utvrdi je li neka osoba bila svjesna svojih pogibeljnih čina i je li možda usljed svog oboljenja jednostavno uvjetovana na zao čin, tj. je li ga učinila slobodno, svjesna svoje odgovornosti. Isto tako niti jedan vjernik ne bi smio suditi drugom čovjeku iz prve ruke, prvog dojma... pa i nakon 77 pogreške, kako kaže Isus. S druge strane kad govorimo o krivnji valja se prisjetiti onog biblijskog citata u kome se kaže da krivnja ostaje na onima koji su bili kadri istraživati svemir, a nisu iza stvorenog reda stvari prepoznali njegovog Tvorca. Koliko je meni poznato ti ga prepoznaješ, a i u ovom komentaru spominješ i zazivaš njegov blagoslov na obojicu. A budući se njegova opstojnost ne može dokazati ( na način na koji to ne može niti jedna riba drugoj u moru), nego ga je moguće iskusiti, ostaje samo nejasno u kojoj mjeri imaš iskustvo živog Boga, a u kojoj nemaš. Te (ukoliko imaš), je li to 'po Kristu' ili po nekoj od 'metoda' koje nude oni koji dodiruju onostrano 'na periferiji', ali ne i samo 'Srce Božje'. Ja ne donosim sud o tebi kao niti o nekom 'kršćaninu' koji se misli opravdati dobrim djelima, a ne vjerom. U svom promišljanju nastojim iznositi činjenice u skladu s višestoljetnom tradicijom Crkve i svojom savješću. A u dinamici međuljudskih odnosa, bio bih licemjer kad bih ustvrdio da sam ja bez grijeha i da pored onog što smatram i činim dobro ne povrijedim svog bližnjeg. Ako te kojim slučajem budem pozivao na nečiji primjer, to sigurno neću biti ja, nego netko drugi. Pa i tada ću u isto vrijeme pozvati i samog sebe. Kao u ovom slučaju danas npr. : "Slušajte svoje starješine i činite kako vam kažu. Njihova je zadaća da bdiju nad vašim dušama i za to će odgovarati Bogu. Trudite se da to mogu obavljati radosno, a ne uzdišući, jer to ni za vas nije dobro."
Kažeš: Ako nas dobri pastir vodi na dobre pašnjake, znači li da je On odgovoran i za naš boravak na lošim pašnjacima? Nije. Uvijek je to čovjek!
" Dobro je činiti dobro, ne zbog nagrade, nego zato što je dobro vrhunska vrijednost sama po sebi." Dobro je da malo dijete bude poslušno svojim roditeljima i da ih ljubi jer je to 'vrijednost sama po sebi', a ne samo zbog ćokolade. :)
"Kaži ti meni, tko je odgovoran i zaslužan za sve dobro što činiš? Bog, ili ti? Ako je odgovor Bog, reci mi tko je odgovoran za sve ono što činiš loše? Ako je odgovor ti, čovjek, ili kakav viši nečastivi, tko je onda tu zapravo svemoguć i glavni? " Izvor dobra je Bog, i sve dobro od njega dolazi, a time i zasluge. Izvor zla je vječni Pobunjenik, Sotona, i sve zlo dolazi od njega, a time i sve 'zasluge' za zlo na ovom svijetu. Čovjek je 'zaslužan' i za dobro i za zlo u onom omjeru u kojem svjesno i slobodno staje na stranu jednog ili drugog. I Bog poziva. I Sotona poziva. Pitanje je samo kojem glasu ćemo dati prednost i usvojiti ga kao svoj. Bog poštuje čovjekovu slobodu. Sa svoje strane je sve učinio kako bi čovjeku osigurao spasenje. No, traži se vjernost. Traži se srce. Vjera je tu kako bi njome obrezali svoje srce. I da se opet utjelovi i hoda među nma čineći isto što je činio nekad, puno bi bilo onih koji ne bi u njega povjerovali iz jednostavnog razloga jer su im djela zla i jer ne žele da se razotkriju. Jedan mistik reče kako se na ulasku u pakao nalazi natpis okrenut k nebu, a na njemu piše: 'Neću ti služiti!' Dakle, da se Isus opet utjelovi i učini što je učinio, ništa ne bi bilo drugačije nego je sada. Većina ljudi ima problem da sebe i svoj život ne promatraju iz vječne, nego iz vremenite perspektive. Kad bi svi živjeli kao da nam je zadnji dan života, a radili kao da još imamo sto godina pred sobom, puno toga bi štimalo među nama. Da! Stvar treba dignuti na višu instancu, no to ne isključuje odgovornost, nego naprotiv uključuje je još više. Problem nastaje kad se ona isključi.
03.05.2009. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
. "Uz to mislim da nije pravično da raspravljam sa sv. Gurgurom, ali u redu, to je već moj problem. Mogao bi odgovarati citatima Ajnštajna, Platona, ili tko zna koga, ali eto, dovoljno sam blesav i umišljen da si dajem za pravo bar pokušati misliti vlastitom glavom :)"
A što se sv.Grgura tiče.. u Crkvi danas slavimo Nedjelju DOBROG PASTIRA, a ovo su čitanja koja se čitaju: Dj 4 8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
Ps 118 1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! 8Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka. 9Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike.
21Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. 22Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. 23Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!
26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! 29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
1 Iv 3 1Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. Iv 10 11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."
03.05.2009. (21:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije bit u tome da li sam kršćanin katolik, to je biti apsolutno irelevantno, mada, znam, ljudima je na žalost pripadnost nekoj grupi od presudne važnosti. Tvoji pokušaji da mi nametneš bilo kakvu krivnju me žaloste, jer mi potvrđuju da si fokusiran na formu, a ipak ne na sadržaj. Prizivanje i izjednačavanje stava ili mišljenja samoga Boga i tebe kao čovjeka je pomalo uvredljivo u svojoj biti, ali obzirom da sam svjestan tvog nesnalaženja u toj situaciji nemam nikakvog razloga zamjerati ti. Imputiranje zla drugima je čin očajnika, i ne zavređuje ni minimum poštivanja. Stalno pozivanje na Isusa potkrepljuje nedostatak zdravo razumskih argumenata, pa i najosnovnije logike. Pa ne suočavam se ja sa Isusom. Kada bi mi on bio sugovornik sasvim bi jednoznačno znao što bih rekao, ali dragi moj prijatelju, sa druge strane mi je čovjek ništa manje grješan no što sam ja sam. Nije bitna dubina mog iskustva doživljaja Boga, bitno je koliko sam ljubavi utkao u svoj život, u svoju svakodnevicu. Zaboravi velike riječi, one nisu mi, one su obrana pred realnošću osobne ranjivosti i slabosti. I mani moju metodologiju, procjenjuj me po mojim djelima, i ako im imaš zamjerke slobodno ih izrazi, jer za moje je dobro da mi se ukaže na sve ono gdje sam promašio bit, ali ne pozivaj se na ispraznost forme, pa to ni meni ne bi bila nikakva teškoća. Uzmi 10 zapovijedi i onu nultu, jaču od svih, i ukaži mi ako gdje griješim. Meni dokaz Boga nije potreban, uostalom, njegovu prisutnost osjećam kao stvarniju od tvoje, a možda i svoje. Tradicija Crkve je toliko okaljana da se možda bolje i ne pozivati na nju. Meni je dovoljno da iz tvog djelovanja uočim poštivanje makar i nulte, ako već ne i osnovnih deset zapovijedi, ili bar izbjegavanje glavnih grijehova. I ne slažem se sa poslušnošću ljudima, starješinama, vođama, ili što već. Postoje sasvim jednoznačne smjernice koje možemo prihvatiti i ti i ja. "Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas", ili "Ljubite jedni druge kao što ljubite sebe sami", 10 zapovijedi Božjih, 7 glavnih grijehova, i to je to. O tome možemo raspravljati i uspoređivati čistoću svoga puta. Autoritet hijerarhije u tom smislu ne predstavlja apsolutno ništa. Iznad nas ljudi ima zakon koji nije podložan reviziji, kamoli upitnosti, ili sumnji. Čitajući neke tvoje konstatacije, bojim se da sam te ipak precijenio, mada, ustrajati ću u nadi da te ipak nisam razumio. Čovječe pa ti se mučiš sa osnovnom logikom. I nisi se uspio suzdržati od citiranja autoriteta, ali dobro, znaš da ti usprkos svega neću zamjeriti. Završno, mogu se apsolutno složiti sa konstatacijom neizbježnosti osobne odgovornosti za sve što činimo, ili ne činimo. Budi dobro, i čini dobro, sve je ostalo puko pumpanje ega, poruka je tebi, baš kao i meni samome :)
03.05.2009. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
. . "Tvoji pokušaji da mi nametneš bilo kakvu krivnju me žaloste, jer mi potvrđuju da si fokusiran na formu, a ipak ne na sadržaj. Prizivanje i izjednačavanje stava ili mišljenja samoga Boga i tebe kao čovjeka je pomalo uvredljivo u svojoj biti, ali obzirom da sam svjestan tvog nesnalaženja u toj situaciji nemam nikakvog razloga zamjerati ti. Imputiranje zla drugima je čin očajnika, i ne zavređuje ni minimum poštivanja."
Kad bi naveo samo jednu rečenicu iz mog komentara koja potvrđuje to što si rekao ja bih ti se duboko ispričao. Ovako, ostaje mi samo žaljenje zbog načina na koji si doživio moj odgovor NA TVOJE PITANJE O BOGU. I ne samo da si krivo razumio (jer nema niti jedne rečenice uperene protiv tebe osobno) nego si me još k tomu izvrijeđao. Doista bih volio znati zašto i na temelju čega, koje riječi, koje rečenice.. si doživio moj odgovor kao imputiranje zla tebi i pokušaj nametanja ti krivnje poradi nečeg. Počeo sam s odgovorom na tvoju pogrešno konstruiranu konstataciju: "Koliko sam te shvatio ti meni kažeš da sam si sam kriv što nisam prepoznao sadržaj koji se nudi." ... sljedećim odgovorom: U kojoj mjeri je tebi 'dano' da prepoznaš 'sadržaj', ja ne znam.
Je li ja govorim kineski? Ako sam što krivo rekao, reci što! A ako nisam 'zašto me udaraš'? . .
04.05.2009. (04:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mogao bi ti odgovoriti floskulom o mojoj spoznaji i pukom osjećaju da mi pokušavaš nametnuti krivnju. Iako bi bilo jednostavnije da izdvojim misli i rečenice koje to nisu, ali dobro, idemo od početka. Vjerujem da će ti na kraju biti makar malo jasnije. Veliki dio ustroja katoličke Crkve se bazira na metodi nametanja krivnje, i grupi i pojedincu koji je grješan od samog začeća pa do smrti, ali istočnim grijehom čak i prije toga. Ma koliko ponavljali da je Isus Krist iskupio čovječanstvo ostaje prispodoba da su prvi ljudi uzimajući si pravo na spoznaju, želeći razlikovati dobro i zlo, učinili najveći mogući grijeh prema samome Bogu. Zato su izbačeni iz rajskog vrta, prokleti i kažnjeni za sve vjekove do samog sudnjeg dana. Ostaje poruka: "jabuka spoznaje" je grijeh! Ali, to nije poruka Boga, jer takav Bog jednostavno ne može biti po samoj definiciji Boga. Bog je beskrajna ljubav, savršena dobrota, svjetlo nad svjetlima, a ne nekakav osvetoljubivi Otac koji će na prvi neposluh odbacivati svoju djecu, proklinjati ih i kažnjavati. Takva bolesna konstrukcija je djelo ljudi, a ne Boga. Uobičajeno, na ovakve svoje konstatacije mogu očekivati odgovor kako nisam shvatio, spoznao, kako sam zaveden i slab, kako me nije dotakla Isusova ljubav i slično. To je ton koji općenito često osjećam kada govorim stvari o religiji koje ljudi uopće ne žele čuti. Tako se naše polemiziranje, čim mu se oduzme puko dodvoravanje i uljudbeno ugodni obzir, već tradicionalno pretvara u borbu koja u sebi sadrži tvoj stav podrške Bogu kako ga predstavlja katolička Crkva, dok se ja klanjam Bogu kako sam ga spoznao baš onda kada sam srušio ograde i krivnju koju su mi nametali ljudi iz te iste Crkve. Moj Bog ne blagoslivlja mačeve i puške, a kamoli da bi ih koristio da popravi svijet, to uvijek čine ljudi i samo ljudi. Priznajem da mi krv krene brže kada osjetim nemoć u pokušaju objašnjavanja najosnovnijih zabluda koje se ljudima nameću, a oni ih prihvaćaju i šire dalje dajući im obilježja svetosti i neupitnosti. Naravno da je sve što kažem moje mišljenje i da nikada nisam ni pomislio da bi ga bilo kome nametao. Ti vjeruj u vilenjake, Crvenkapicu ili u što već hoćeš, i pravdaj to čime hoćeš, ali ne prihvaćam tezu da sam kriv i loš jer ne dijelim tvoje pogleda, stavove i uvjerenja, a to da su to stavovi samoga Boga, uistinu se nije više vrijedno ni osvrtati. Kada spominješ vrijeđanje. Što je to uvreda? To je osjećaj koji dolazi kada je napadnut, tj. ugrožen naš ego. To ne bi trebao osjećati čovjek koji ego odbacuje i sve svoje ponizno stavlja Bogu pod noge. Zašto ne postaviš situaciju na način da ti možda Bog kroz mene, i meni slične, pruža šansu da pokažeš svoju veličinu, da zatomiš svoj ego, i da pokažeš silinu svoje istinske vjere. To je ono što nam je Valentina radila. Bockala nam je ego i gotovo svi, i gotovo uvijek, padali su na tako jednostavnim ispitima objašnjavajući svoju vjeru i ljubav riječima koje to ničim nisu potvrđivale. Da uistinu shvaćaš Boga kojeg mi deklariraš kao svoga tvoj prvi zadatak bi bio ljubiti, bezuvjetno, bez nagrade, bez svetosti, bez da moraš dokazati da si u pravu, da razumiješ, da znaš, da si spoznao, bez kupovanja karte za Raj. Zaključno, slijep si pored zdravih očiju pa ne vidiš što ti govorim. To te vrijeđa? I opet ću ti reći, ne, to ne vrijeđa onaj istinski dobar dio tebe, onaj dio duše koji je ispunjen ljubavlju, prijatelju moj, to vrijeđa samo tvoj ego, i svaki puta kada osjetiš da ne nešto i netko vrijeđa upitaj se: "Gdje je korijen tom osjećaju?" i svaki puta će ispravan odgovor biti: "Vlastiti ego!". Eto, to je lekcija koju trebaš savladati, a ne mi navoditi citate koji te izgleda odvlače od centralnog mjesta gdje se trebaju voditi sve naše borbe. Nije to ni sotona, ni drugi ljudi. Sve što se treba pobijediti je u nama samima. Kada iz tvojih riječi budem vidio ljubav, a ne pustu teologiju, pokloniti ću ti se do same zemljice i ljubiti put kojim ćeš koračati. Do tada ću činiti isto što i ti. Govoriti ću sam sebi, svjestan da u "borbi" sa drugima zapravo jedino želim pobijediti svoje "Ja", jer to je jedini put do samoga Boga. Kada to uspijemo, vjeruj mi, vidjeti ćemo ga identično, i ti, i ja, baš kao i svi oni koji su ga uistinu spoznali. Još jedna mala digresija. Mislim da bi se matematički moglo povezati veličinu ega i količinu riječi koje koristimo da bi ga sakrili, tj. i tvoje, i moje pisanje, i njegova dužina potvrđuju da smo naučili, shvatili, iskusili i spoznali puno manje nego si to želimo priznati, jer da to nije tako, razumjeli bi se mi sasvim lako i sa puno manje riječi. Sada kada smo definitivno raskrstili sa tvojim i mojim centralnim pogledima, volio bi da se u daljnjem komuniciranju pokušamo fokusirati na neki uži skup tema, misli i riječi. Moja je pretpostavka da je istina uistinu jedna, a da je i ti i ja samo opisujemo onako kako već možemo, zapravo, kao dva slijepca koji si međusobno opisuju kako izgleda Sunce. Budi mi dobar i veseo, i ne zaboravi da te nikada ne ljute i vrijeđaju drugi l
04.05.2009. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljudi, nego baš ti sam sebe, naravno, to ne znači da je loše izraziti svoje osjećaje i razmišljanje, ali tvoja prvenstvena zadaća kao dobrog kršćanina je da ljubiš, ljubiš i ljubiš, jer samo se tako istinski klanjaš, priklanjaš i dolaziš do Bogu u kojeg se kuneš i kojeg želiš svjedočiti, sve ostalo je opsjena. Kužiš, kada iz nas govori ljubav, naši su Bogovi identični, sva razlika je u onom dijelu koji je zauzeo taj naš glupavi i nesavladani ego. Valja širiti svjesnost, ali bez ljubavi nećemo postići ništa. Ti si dobar čovjek na dobrom putu. Ne mogu ti sve crtati, ali ja uistinu vjerujem u tebe i tvoje mogućnosti, a vremenom ću valjda i sebe popraviti :)
P.S. Odrezao me b(l)og kad već neću sam skratiti :)
04.05.2009. (12:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Doista mi nije namjera razvijati jalove polemike koje ne vode ničem do napuhivanju i još većoj ispraznosti. Jako sam iznenađen načinom na koji si se izdigao iznad osnovnih normi u vođenju dijaloga i pokazao jedno sasvim drugo lice, meni do sada nepoznato. Koji je razlog tomu, mogu samo prtpostavljati. Nemoj misliti da sam baš toliko naivan pa da kod mene prolazi metoda hladno-toplo kao da mi je baš toliko stalo do prihvaćanja od strane drugih pa ću se prodati za jeftine osjećaje i razdvojiti istinu od ljubavi. Oni koji me malo bolje poznaju znaju da sam po tom pitanju 'tvrd orah'. Iz dna duše mrzim prijetvornost i lažna laskanja kod kojih trpi istina, kao i tvrdi realizam, s druge strane, oslobođen osjećajne profinjenosti i sućuti za drugog pokraj sebe. Mogao si to do sada i sam u nekoliko navrata osjetiti na sebi. Mislim da govorim iz uvjerenja, a ne iz glupe tvrdoglavosti (i ustrajavanja na nečem kao na dinaru bez pokrića) ili tolerantnog beskičmenjaštva (kao da potvrdu samog sebe mogu pronaći u 'slavi svijeta'). Do toga mi je stalo kao do lanjskog snijega. I to je nešto što jedan zdrav seljak zna puno bolje nego neka lijenčina koja nezadovoljstvo samim sobom misli nadoknaditi tečajem komunikologije ili joga tehnikama, i to samo zato jer je iskusio što znači žrtvovati se i jer je pred sobom imao sliku Krista patnika i proslavljenog Krista koji mu je pokazao Put kojim se stiže do nutarnjeg uskrsnuća i ponovne uspostave mira. Možda ćeš u ovim mojim riječima prepoznati dozu cinizma i napokon se uhvatiti za ono što ti je bio cilj, a to je kod mene izazvati netrpeljivost i navodnu netoleranciju, kako si i u prethodnim upisima i pokušao predstaviti me (ta svi smo mi katolici takvi, zar ne) unatoč nedostatku argumenata. Nisi se udostojao, na moje inzistiranje, navesti niti jedan koja bi bio uperen protiv tebe osobno, a unatoč tomu si se nakon očitog vrijeđanja 'usudio' mi još držati lekcije kako bih ja trebao ljubiti te unatoč tome što si me izvrijeđao. I još k tomu služiš se podmetanjem i interpretiranjem mog doživljaja kao povredu mog ega. Nisi li do sada naučio razlikovati što je povreda ega, a što povreda osjećaja? Da je bila povreda nadutog ega kao odgovor bi dobio nešto drugo, a ne 'tolerantno pitanje': Zašto me udaraš? Nisi li mogao u tome razaznati da ti dajem šansu za ispravkom? No, ti je nisi prihvatio, nego si nastavio s opetovanim optužbama i lekcijama o kršćanstvu ( o kome, uzgred rečeno, znaš jako malo), unatoč tomu što sam ti ostavio poruku na tvom blogu (druga šansa) sljedećeg sadržaja: "Ako i vrijeđa, nisam sudac. Može mi biti samo žao zbog nečije nenamjerne, pa i namjerne pogreške. Svaka kritika dobro dođe, bilo da je dobra, bilo loša. Ne brini zbog mene. Ono što ne valja s ovim svijetom, to sam ja." Ti ni u tom ne prepoznaješ priliku koju ti dajem, nego i dalje ustrajavaš. I što bih ja sada trebao? Dokazivati 'ljubav' poput nekog arapina na Bliskom istoku da nije terorist samo zato jer je arap? Opravdavati se? Ne budi smješan. Nisam toliko naivan! I budi siguran da sve drugo što bih ti rekao ne bi bilo iz ljubavi, nego čista prijetvornost. A to znači da je dalja komunikacija među nama prekinuta, osim ako se ne vratiš na osnove uljudbenog dijaloga i uvažavanje činjenica koje raspravu drže zdravom. Dotle u međuvremenu razmisli o onom što si izrekao i iznova promisli: - Je li govor o grijehu isto što i proizvođenje krivnje u drugom i Crkva govori li Crkva o njemu, a da u isto vrijeme ne nudi rješenje? - Je li istu kaznu zaslužuje netko tko je neuračunljiv kao i netko tko učini neko zlo pri punoj svjesti? (Analogija na prve ljude koji su bili savršeni i na nas koji baštinimo posljedice njihovog pada ili pak na sotonu, Svjetlonošu koji je znao što ostavlja no ipak svjesno i odgovorno izabrao što je i izabrao) - Je li Bog baš toliko pogriješio što je prvim ljudima dao na raspolaganje ama baš svim osim 'drvetom spoznaje dobra i zla'? (Tezu si postavio kao da je to bilo jedino ponuđeno i u isto vrijeme zabranjeno). Je li ti palo na pamet da ih je time htio zaštiti? Zamisli dijete kako se igra u sobi i majka mu kaže kako može sve dirati i svime se igrati, al' samo ne otvarati prozor i iz radoznalosti se naginjati kroz njega. Ti pak tvrdiš: ""Takva bolesna konstrukcija je djelo ljudi, a ne Boga." - Što se tiče mačeva i pušaka, znači li to da biti policajac ili vojnik je zlo samo po sebi? - Postoji li sloboda bez odgovornosti, tj. prije utvrđenih pravila i mogućnosti izbora? - O razlikovanju povrede ega i osjećaja već te upitah! - Postoji li i jedna situacija u dosadašnjem dijalogu u kojoj sam neki zahtjev stavio pred tebe, a da se to nije odnosilo i na mene? - Tko se najviše bunio u Svetom Pismu kad bi mu bilo citirano u stilu: PISANO JE...? - Postoji li i jedna monoteistička religija u kojoj se ne spominje DEKALOG i kazna za grijeh, osim što o tome govori Katolička Crkva? - Je li ispravno svoje srce prikloniti istočnjačkim praksama, a da se prije toga ne želi upoznati svoje?
04.05.2009. (20:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
. Moja je pretpostavka da je istina uistinu jedna, a da je i ti i ja samo opisujemo onako kako već možemo, zapravo, kao dva slijepca koji si međusobno opisuju kako izgleda Sunce.
Ja ne izmišljam toplu vodu. Da bi mogao donijeti sud o tome što KC kaže, trebao bi prije toga upoznati se sa njenim naukom! Tako ćeš između ostalog saznati da prva Božja zapovjed glasi: JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ. NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ MENE. Grijeh protiv ove zapovijedi se ogleda npr. kad jedan kršćanin odluči pomoć potražiti kod gatara, vidovnjaka, ulaskom u neku pogansku sektu poput Hare Krišna i sl. Upoznao sam dosta ljudi koji su nakon toga imali velikih problema i poremećaja na duhovnom i emocionalnom planu, a bili su uvjetovani zlodušnim djelovanjem. Nikakva priča im nije pomogla, sve dok se nisu odlučili ispovjediti i odreći tih praksi. Nakon toga njihov život je doživio veliku transformaciju. Razlika među nama je ta što ja ne govorim sam od sebe, nego ono što je već protumačeno, a s druge strane ne govorim ono što i sam nisam vidio, čuo i opipao. Već ti prije rekoh da odbacujem tehnike samospoznaje i samoiscjeljenja, a prihvatam Isusa Krista kao Otkupitelja i Spasitelja. A za to treba dosta poniznosti. Zato je pravo i konačno pitanje: ČIJI EGO JE ZAPRAVO POVRIJEĐEN? ONOME TKO TO PRIZNAJE I SEBI ODUZIMA ČAST I SLAVU ILI ONOME TKO SE DIŽE IZNAD SAMOG BOGA I NEĆE DA PRIZNA DA JE SPASENJE DAR PONUĐEN IZ LJUBAVI?
04.05.2009. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
. . Napokon se slažemo u nečem! Pitanje je samo u čemu griješimo i tko će to razlučiti. Ja držim da se Bog Objavio, a ti vidi što ćeš s tim. Savjest je zadnje ljudsko mjerilo. Ako nas ona ne osuđuje, možemo mirno naprijed. Ja te ne osuđujem. Ti pak raščisti sam sa sobom. Samo dopusti da drugi može iznijeti svoja uvjerenja, pogotovo kad ga za to upitaš.
p.s. Čudna je ova virtualna novost. Ne iznosi se samo više ono negativno u neograničenostima, nego je omogućeno da se čuje glas i onih kojima je to do jučer bilo zabranjeno. 'Otkud sad njih?'- rekli bi neki. STVARNA PRISUTNOST s kojom se treba pomiriti- rekli bi pak neki drugi. . .
04.05.2009. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Nije li prenošenje odgovornosti na višu instancu zapravo bijeg od iste? Ako nas dobri pastir vodi na dobre pašnjake, znači li da je On odgovoran i za naš boravak na lošim pašnjacima? Ne bi bilo pošteno davati Mu zasluge za sve dobro, a sebe kriviti za sve loše. Nije li pravično da svatko preuzme svoj dio odgovornosti? Hoću reći, Bog i njegova neprikosnovena savršenost je upravo prva pretpostavka koju podrazumijevamo kada si predstavljamo njegovu pojavnost, neovisno o formi koju koristimo pri samom opisu. I u redu, Bog je oličenje beskrajne i bezuvjetne ljubavi. To je hvale vrijedan ideal, ali ta uporno opetovana ljudska težnja vječnom životu i spremnost da se sve učini ne bi li se zaslužilo kartu za Raj mi djeluje sasvim neprimjerena. To ne ide tako. Pa zamisli Boga koji bi trgovao ljubavlju i dobrim. Dobro je činiti dobro, ne zbog nagrade, nego zato što je dobro vrhunska vrijednost sama po sebi. Kaži ti meni, tko je odgovoran i zaslužan za sve dobro što činiš? Bog, ili ti? Ako je odgovor Bog, reci mi tko je odgovoran za sve ono što činiš loše? Ako je odgovor ti, čovjek, ili kakav viši nečastivi, tko je onda tu zapravo svemoguć i glavni? Tko god želi, svi ili Bog? Kako god, nije li pravo da svatko nosi svoj dio odgovornosti, i tome slijedne posljedice? Uz to mislim da nije pravično da raspravljam sa sv. Gurgurom, ali u redu, to je već moj problem. Mogao bi odgovarati citatima Ajnštajna, Platona, ili tko zna koga, ali eto, dovoljno sam blesav i umišljen da si dajem za pravo bar pokušati misliti vlastitom glavom :)
03.05.2009. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
... da se nadovežem na svoj prethodni komentar i uključim i ovo ovdje rečeno.
..."Koliko sam te shvatio ti meni kažeš da sam si sam kriv što nisam prepoznao sadržaj koji se nudi."
Bojim se da me nisi razumio.
U kojoj mjeri je tebi 'dano' da prepoznaš 'sadržaj', ja ne znam. Ne znam čak niti jesi li kršćanin. Ili ako jesi, ne znam jesi li katolik (postoje naime kršćani koji nemaju Euharistiju, nego samo službu Riječi) .
Inače da bi 'teška krivnja' postojala trebaju biti prisutna tri uvjeta:
1. Krupna stvar
2. Učinjena svjesno
3. Učinjena slobodno (bez prisile)
Što znači: ... u kojoj mjeri si svjestan 'što je to što ne prihvaćaš' ... i u kojoj mjeri si slobodan iznutra da prepoznaš ono što je nekom drugom doista očito... to samo Bog zna. Postoje naime ljudi koji imaju određene nutarnje rane koje su primili od onih koji su bili duhovni autoriteti, tako da često puta nisu svjesni svojih najzadnjih nakana i stavova (u ovom slučaju 'obrambenih'). Dovoljno je samo napraviti analogiju s neprimjerenim očevim autoritetom i povezati ga s oboljenjima duha ili psihe. Koliko muke se uloži u jednom sudskom procesu da se utvrdi je li neka osoba bila svjesna svojih pogibeljnih čina i je li možda usljed svog oboljenja jednostavno uvjetovana na zao čin, tj. je li ga učinila slobodno, svjesna svoje odgovornosti.
Isto tako niti jedan vjernik ne bi smio suditi drugom čovjeku iz prve ruke, prvog dojma... pa i nakon 77 pogreške, kako kaže Isus.
S druge strane kad govorimo o krivnji valja se prisjetiti onog biblijskog citata u kome se kaže da krivnja ostaje na onima koji su bili kadri istraživati svemir, a nisu iza stvorenog reda stvari prepoznali njegovog Tvorca.
Koliko je meni poznato ti ga prepoznaješ, a i u ovom komentaru spominješ i zazivaš njegov blagoslov na obojicu. A budući se njegova opstojnost ne može dokazati ( na način na koji to ne može niti jedna riba drugoj u moru), nego ga je moguće iskusiti, ostaje samo nejasno u kojoj mjeri imaš iskustvo živog Boga, a u kojoj nemaš. Te (ukoliko imaš), je li to 'po Kristu' ili po nekoj od 'metoda' koje nude oni koji dodiruju onostrano 'na periferiji', ali ne i samo 'Srce Božje'.
Ja ne donosim sud o tebi kao niti o nekom 'kršćaninu' koji se misli opravdati dobrim djelima, a ne vjerom. U svom promišljanju nastojim iznositi činjenice u skladu s višestoljetnom tradicijom Crkve i svojom savješću. A u dinamici međuljudskih odnosa, bio bih licemjer kad bih ustvrdio da sam ja bez grijeha i da pored onog što smatram i činim dobro ne povrijedim svog bližnjeg. Ako te kojim slučajem budem pozivao na nečiji primjer, to sigurno neću biti ja, nego netko drugi. Pa i tada ću u isto vrijeme pozvati i samog sebe.
Kao u ovom slučaju danas npr. :
"Slušajte svoje starješine i činite kako vam kažu. Njihova je zadaća da bdiju nad vašim dušama i za to će odgovarati Bogu. Trudite se da to mogu obavljati radosno, a ne uzdišući, jer to ni za vas nije dobro."
Kažeš: Ako nas dobri pastir vodi na dobre pašnjake, znači li da je On odgovoran i za naš boravak na lošim pašnjacima?
Nije. Uvijek je to čovjek!
" Dobro je činiti dobro, ne zbog nagrade, nego zato što je dobro vrhunska vrijednost sama po sebi."
Dobro je da malo dijete bude poslušno svojim roditeljima i da ih ljubi jer je to 'vrijednost sama po sebi', a ne samo zbog ćokolade. :)
"Kaži ti meni, tko je odgovoran i zaslužan za sve dobro što činiš? Bog, ili ti? Ako je odgovor Bog, reci mi tko je odgovoran za sve ono što činiš loše? Ako je odgovor ti, čovjek, ili kakav viši nečastivi, tko je onda tu zapravo svemoguć i glavni? "
Izvor dobra je Bog, i sve dobro od njega dolazi, a time i zasluge.
Izvor zla je vječni Pobunjenik, Sotona, i sve zlo dolazi od njega, a time i sve 'zasluge' za zlo na ovom svijetu.
Čovjek je 'zaslužan' i za dobro i za zlo u onom omjeru u kojem svjesno i slobodno staje na stranu jednog ili drugog. I Bog poziva. I Sotona poziva. Pitanje je samo kojem glasu ćemo dati prednost i usvojiti ga kao svoj.
Bog poštuje čovjekovu slobodu. Sa svoje strane je sve učinio kako bi čovjeku osigurao spasenje. No, traži se vjernost. Traži se srce. Vjera je tu kako bi njome obrezali svoje srce. I da se opet utjelovi i hoda među nma čineći isto što je činio nekad, puno bi bilo onih koji ne bi u njega povjerovali iz jednostavnog razloga jer su im djela zla i jer ne žele da se razotkriju. Jedan mistik reče kako se na ulasku u pakao nalazi natpis okrenut k nebu, a na njemu piše: 'Neću ti služiti!'
Dakle, da se Isus opet utjelovi i učini što je učinio, ništa ne bi bilo drugačije nego je sada.
Većina ljudi ima problem da sebe i svoj život ne promatraju iz vječne, nego iz vremenite perspektive. Kad bi svi živjeli kao da nam je zadnji dan života, a radili kao da još imamo sto godina pred sobom, puno toga bi štimalo među nama.
Da! Stvar treba dignuti na višu instancu, no to ne isključuje odgovornost, nego naprotiv uključuje je još više. Problem nastaje kad se ona isključi.
03.05.2009. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
.
"Uz to mislim da nije pravično da raspravljam sa sv. Gurgurom, ali u redu, to je već moj problem. Mogao bi odgovarati citatima Ajnštajna, Platona, ili tko zna koga, ali eto, dovoljno sam blesav i umišljen da si dajem za pravo bar pokušati misliti vlastitom glavom :)"
A što se sv.Grgura tiče.. u Crkvi danas slavimo Nedjelju DOBROG PASTIRA, a ovo su čitanja koja se čitaju:
Dj 4
8Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
Ps 118
1
Aleluja!
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
8Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u čovjeka.
9Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u mogućnike.
21Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
1 Iv 3
1Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.
Iv 10
11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."
03.05.2009. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Nije bit u tome da li sam kršćanin katolik, to je biti apsolutno irelevantno, mada, znam, ljudima je na žalost pripadnost nekoj grupi od presudne važnosti. Tvoji pokušaji da mi nametneš bilo kakvu krivnju me žaloste, jer mi potvrđuju da si fokusiran na formu, a ipak ne na sadržaj. Prizivanje i izjednačavanje stava ili mišljenja samoga Boga i tebe kao čovjeka je pomalo uvredljivo u svojoj biti, ali obzirom da sam svjestan tvog nesnalaženja u toj situaciji nemam nikakvog razloga zamjerati ti. Imputiranje zla drugima je čin očajnika, i ne zavređuje ni minimum poštivanja. Stalno pozivanje na Isusa potkrepljuje nedostatak zdravo razumskih argumenata, pa i najosnovnije logike. Pa ne suočavam se ja sa Isusom. Kada bi mi on bio sugovornik sasvim bi jednoznačno znao što bih rekao, ali dragi moj prijatelju, sa druge strane mi je čovjek ništa manje grješan no što sam ja sam. Nije bitna dubina mog iskustva doživljaja Boga, bitno je koliko sam ljubavi utkao u svoj život, u svoju svakodnevicu. Zaboravi velike riječi, one nisu mi, one su obrana pred realnošću osobne ranjivosti i slabosti. I mani moju metodologiju, procjenjuj me po mojim djelima, i ako im imaš zamjerke slobodno ih izrazi, jer za moje je dobro da mi se ukaže na sve ono gdje sam promašio bit, ali ne pozivaj se na ispraznost forme, pa to ni meni ne bi bila nikakva teškoća. Uzmi 10 zapovijedi i onu nultu, jaču od svih, i ukaži mi ako gdje griješim. Meni dokaz Boga nije potreban, uostalom, njegovu prisutnost osjećam kao stvarniju od tvoje, a možda i svoje. Tradicija Crkve je toliko okaljana da se možda bolje i ne pozivati na nju. Meni je dovoljno da iz tvog djelovanja uočim poštivanje makar i nulte, ako već ne i osnovnih deset zapovijedi, ili bar izbjegavanje glavnih grijehova. I ne slažem se sa poslušnošću ljudima, starješinama, vođama, ili što već. Postoje sasvim jednoznačne smjernice koje možemo prihvatiti i ti i ja. "Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas", ili "Ljubite jedni druge kao što ljubite sebe sami", 10 zapovijedi Božjih, 7 glavnih grijehova, i to je to. O tome možemo raspravljati i uspoređivati čistoću svoga puta. Autoritet hijerarhije u tom smislu ne predstavlja apsolutno ništa. Iznad nas ljudi ima zakon koji nije podložan reviziji, kamoli upitnosti, ili sumnji. Čitajući neke tvoje konstatacije, bojim se da sam te ipak precijenio, mada, ustrajati ću u nadi da te ipak nisam razumio. Čovječe pa ti se mučiš sa osnovnom logikom. I nisi se uspio suzdržati od citiranja autoriteta, ali dobro, znaš da ti usprkos svega neću zamjeriti. Završno, mogu se apsolutno složiti sa konstatacijom neizbježnosti osobne odgovornosti za sve što činimo, ili ne činimo. Budi dobro, i čini dobro, sve je ostalo puko pumpanje ega, poruka je tebi, baš kao i meni samome :)
03.05.2009. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
.
.
"Tvoji pokušaji da mi nametneš bilo kakvu krivnju me žaloste, jer mi potvrđuju da si fokusiran na formu, a ipak ne na sadržaj. Prizivanje i izjednačavanje stava ili mišljenja samoga Boga i tebe kao čovjeka je pomalo uvredljivo u svojoj biti, ali obzirom da sam svjestan tvog nesnalaženja u toj situaciji nemam nikakvog razloga zamjerati ti. Imputiranje zla drugima je čin očajnika, i ne zavređuje ni minimum poštivanja."
Kad bi naveo samo jednu rečenicu iz mog komentara koja potvrđuje to što si rekao ja bih ti se duboko ispričao. Ovako, ostaje mi samo žaljenje zbog načina na koji si doživio moj odgovor NA TVOJE PITANJE O BOGU.
I ne samo da si krivo razumio (jer nema niti jedne rečenice uperene protiv tebe osobno) nego si me još k tomu izvrijeđao.
Doista bih volio znati zašto i na temelju čega, koje riječi, koje rečenice.. si doživio moj odgovor kao imputiranje zla tebi i pokušaj nametanja ti krivnje poradi nečeg.
Počeo sam s odgovorom na tvoju pogrešno konstruiranu konstataciju:
"Koliko sam te shvatio ti meni kažeš da sam si sam kriv što nisam prepoznao sadržaj koji se nudi."
... sljedećim odgovorom:
U kojoj mjeri je tebi 'dano' da prepoznaš 'sadržaj', ja ne znam.
Je li ja govorim kineski?
Ako sam što krivo rekao, reci što! A ako nisam 'zašto me udaraš'?
.
.
04.05.2009. (04:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Mogao bi ti odgovoriti floskulom o mojoj spoznaji i pukom osjećaju da mi pokušavaš nametnuti krivnju. Iako bi bilo jednostavnije da izdvojim misli i rečenice koje to nisu, ali dobro, idemo od početka. Vjerujem da će ti na kraju biti makar malo jasnije. Veliki dio ustroja katoličke Crkve se bazira na metodi nametanja krivnje, i grupi i pojedincu koji je grješan od samog začeća pa do smrti, ali istočnim grijehom čak i prije toga. Ma koliko ponavljali da je Isus Krist iskupio čovječanstvo ostaje prispodoba da su prvi ljudi uzimajući si pravo na spoznaju, želeći razlikovati dobro i zlo, učinili najveći mogući grijeh prema samome Bogu. Zato su izbačeni iz rajskog vrta, prokleti i kažnjeni za sve vjekove do samog sudnjeg dana. Ostaje poruka: "jabuka spoznaje" je grijeh! Ali, to nije poruka Boga, jer takav Bog jednostavno ne može biti po samoj definiciji Boga. Bog je beskrajna ljubav, savršena dobrota, svjetlo nad svjetlima, a ne nekakav osvetoljubivi Otac koji će na prvi neposluh odbacivati svoju djecu, proklinjati ih i kažnjavati. Takva bolesna konstrukcija je djelo ljudi, a ne Boga. Uobičajeno, na ovakve svoje konstatacije mogu očekivati odgovor kako nisam shvatio, spoznao, kako sam zaveden i slab, kako me nije dotakla Isusova ljubav i slično. To je ton koji općenito često osjećam kada govorim stvari o religiji koje ljudi uopće ne žele čuti. Tako se naše polemiziranje, čim mu se oduzme puko dodvoravanje i uljudbeno ugodni obzir, već tradicionalno pretvara u borbu koja u sebi sadrži tvoj stav podrške Bogu kako ga predstavlja katolička Crkva, dok se ja klanjam Bogu kako sam ga spoznao baš onda kada sam srušio ograde i krivnju koju su mi nametali ljudi iz te iste Crkve. Moj Bog ne blagoslivlja mačeve i puške, a kamoli da bi ih koristio da popravi svijet, to uvijek čine ljudi i samo ljudi. Priznajem da mi krv krene brže kada osjetim nemoć u pokušaju objašnjavanja najosnovnijih zabluda koje se ljudima nameću, a oni ih prihvaćaju i šire dalje dajući im obilježja svetosti i neupitnosti. Naravno da je sve što kažem moje mišljenje i da nikada nisam ni pomislio da bi ga bilo kome nametao. Ti vjeruj u vilenjake, Crvenkapicu ili u što već hoćeš, i pravdaj to čime hoćeš, ali ne prihvaćam tezu da sam kriv i loš jer ne dijelim tvoje pogleda, stavove i uvjerenja, a to da su to stavovi samoga Boga, uistinu se nije više vrijedno ni osvrtati. Kada spominješ vrijeđanje. Što je to uvreda? To je osjećaj koji dolazi kada je napadnut, tj. ugrožen naš ego. To ne bi trebao osjećati čovjek koji ego odbacuje i sve svoje ponizno stavlja Bogu pod noge. Zašto ne postaviš situaciju na način da ti možda Bog kroz mene, i meni slične, pruža šansu da pokažeš svoju veličinu, da zatomiš svoj ego, i da pokažeš silinu svoje istinske vjere. To je ono što nam je Valentina radila. Bockala nam je ego i gotovo svi, i gotovo uvijek, padali su na tako jednostavnim ispitima objašnjavajući svoju vjeru i ljubav riječima koje to ničim nisu potvrđivale. Da uistinu shvaćaš Boga kojeg mi deklariraš kao svoga tvoj prvi zadatak bi bio ljubiti, bezuvjetno, bez nagrade, bez svetosti, bez da moraš dokazati da si u pravu, da razumiješ, da znaš, da si spoznao, bez kupovanja karte za Raj. Zaključno, slijep si pored zdravih očiju pa ne vidiš što ti govorim. To te vrijeđa? I opet ću ti reći, ne, to ne vrijeđa onaj istinski dobar dio tebe, onaj dio duše koji je ispunjen ljubavlju, prijatelju moj, to vrijeđa samo tvoj ego, i svaki puta kada osjetiš da ne nešto i netko vrijeđa upitaj se: "Gdje je korijen tom osjećaju?" i svaki puta će ispravan odgovor biti: "Vlastiti ego!". Eto, to je lekcija koju trebaš savladati, a ne mi navoditi citate koji te izgleda odvlače od centralnog mjesta gdje se trebaju voditi sve naše borbe. Nije to ni sotona, ni drugi ljudi. Sve što se treba pobijediti je u nama samima. Kada iz tvojih riječi budem vidio ljubav, a ne pustu teologiju, pokloniti ću ti se do same zemljice i ljubiti put kojim ćeš koračati. Do tada ću činiti isto što i ti. Govoriti ću sam sebi, svjestan da u "borbi" sa drugima zapravo jedino želim pobijediti svoje "Ja", jer to je jedini put do samoga Boga. Kada to uspijemo, vjeruj mi, vidjeti ćemo ga identično, i ti, i ja, baš kao i svi oni koji su ga uistinu spoznali. Još jedna mala digresija. Mislim da bi se matematički moglo povezati veličinu ega i količinu riječi koje koristimo da bi ga sakrili, tj. i tvoje, i moje pisanje, i njegova dužina potvrđuju da smo naučili, shvatili, iskusili i spoznali puno manje nego si to želimo priznati, jer da to nije tako, razumjeli bi se mi sasvim lako i sa puno manje riječi. Sada kada smo definitivno raskrstili sa tvojim i mojim centralnim pogledima, volio bi da se u daljnjem komuniciranju pokušamo fokusirati na neki uži skup tema, misli i riječi. Moja je pretpostavka da je istina uistinu jedna, a da je i ti i ja samo opisujemo onako kako već možemo, zapravo, kao dva slijepca koji si međusobno opisuju kako izgleda Sunce. Budi mi dobar i veseo, i ne zaboravi da te nikada ne ljute i vrijeđaju drugi l
04.05.2009. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
ljudi, nego baš ti sam sebe, naravno, to ne znači da je loše izraziti svoje osjećaje i razmišljanje, ali tvoja prvenstvena zadaća kao dobrog kršćanina je da ljubiš, ljubiš i ljubiš, jer samo se tako istinski klanjaš, priklanjaš i dolaziš do Bogu u kojeg se kuneš i kojeg želiš svjedočiti, sve ostalo je opsjena. Kužiš, kada iz nas govori ljubav, naši su Bogovi identični, sva razlika je u onom dijelu koji je zauzeo taj naš glupavi i nesavladani ego. Valja širiti svjesnost, ali bez ljubavi nećemo postići ništa. Ti si dobar čovjek na dobrom putu. Ne mogu ti sve crtati, ali ja uistinu vjerujem u tebe i tvoje mogućnosti, a vremenom ću valjda i sebe popraviti :)
P.S. Odrezao me b(l)og kad već neću sam skratiti :)
04.05.2009. (12:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Doista mi nije namjera razvijati jalove polemike koje ne vode ničem do napuhivanju i još većoj ispraznosti.
Jako sam iznenađen načinom na koji si se izdigao iznad osnovnih normi u vođenju dijaloga i pokazao jedno sasvim drugo lice, meni do sada nepoznato. Koji je razlog tomu, mogu samo prtpostavljati.
Nemoj misliti da sam baš toliko naivan pa da kod mene prolazi metoda hladno-toplo kao da mi je baš toliko stalo do prihvaćanja od strane drugih pa ću se prodati za jeftine osjećaje i razdvojiti istinu od ljubavi. Oni koji me malo bolje poznaju znaju da sam po tom pitanju 'tvrd orah'. Iz dna duše mrzim prijetvornost i lažna laskanja kod kojih trpi istina, kao i tvrdi realizam, s druge strane, oslobođen osjećajne profinjenosti i sućuti za drugog pokraj sebe. Mogao si to do sada i sam u nekoliko navrata osjetiti na sebi. Mislim da govorim iz uvjerenja, a ne iz glupe tvrdoglavosti (i ustrajavanja na nečem kao na dinaru bez pokrića) ili tolerantnog beskičmenjaštva (kao da potvrdu samog sebe mogu pronaći u 'slavi svijeta'). Do toga mi je stalo kao do lanjskog snijega. I to je nešto što jedan zdrav seljak zna puno bolje nego neka lijenčina koja nezadovoljstvo samim sobom misli nadoknaditi tečajem komunikologije ili joga tehnikama, i to samo zato jer je iskusio što znači žrtvovati se i jer je pred sobom imao sliku Krista patnika i proslavljenog Krista koji mu je pokazao Put kojim se stiže do nutarnjeg uskrsnuća i ponovne uspostave mira.
Možda ćeš u ovim mojim riječima prepoznati dozu cinizma i napokon se uhvatiti za ono što ti je bio cilj, a to je kod mene izazvati netrpeljivost i navodnu netoleranciju, kako si i u prethodnim upisima i pokušao predstaviti me (ta svi smo mi katolici takvi, zar ne) unatoč nedostatku argumenata. Nisi se udostojao, na moje inzistiranje, navesti niti jedan koja bi bio uperen protiv tebe osobno, a unatoč tomu si se nakon očitog vrijeđanja 'usudio' mi još držati lekcije kako bih ja trebao ljubiti te unatoč tome što si me izvrijeđao. I još k tomu služiš se podmetanjem i interpretiranjem mog doživljaja kao povredu mog ega. Nisi li do sada naučio razlikovati što je povreda ega, a što povreda osjećaja? Da je bila povreda nadutog ega kao odgovor bi dobio nešto drugo, a ne 'tolerantno pitanje': Zašto me udaraš? Nisi li mogao u tome razaznati da ti dajem šansu za ispravkom? No, ti je nisi prihvatio, nego si nastavio s opetovanim optužbama i lekcijama o kršćanstvu ( o kome, uzgred rečeno, znaš jako malo), unatoč tomu što sam ti ostavio poruku na tvom blogu (druga šansa) sljedećeg sadržaja: "Ako i vrijeđa, nisam sudac. Može mi biti samo žao zbog nečije nenamjerne, pa i namjerne pogreške. Svaka kritika dobro dođe, bilo da je dobra, bilo loša. Ne brini zbog mene. Ono što ne valja s ovim svijetom, to sam ja." Ti ni u tom ne prepoznaješ priliku koju ti dajem, nego i dalje ustrajavaš. I što bih ja sada trebao? Dokazivati 'ljubav' poput nekog arapina na Bliskom istoku da nije terorist samo zato jer je arap? Opravdavati se? Ne budi smješan. Nisam toliko naivan!
I budi siguran da sve drugo što bih ti rekao ne bi bilo iz ljubavi, nego čista prijetvornost. A to znači da je dalja komunikacija među nama prekinuta, osim ako se ne vratiš na osnove uljudbenog dijaloga i uvažavanje činjenica koje raspravu drže zdravom.
Dotle u međuvremenu razmisli o onom što si izrekao i iznova promisli:
- Je li govor o grijehu isto što i proizvođenje krivnje u drugom i Crkva govori li Crkva o njemu, a da u isto vrijeme ne nudi rješenje?
- Je li istu kaznu zaslužuje netko tko je neuračunljiv kao i netko tko učini neko zlo pri punoj svjesti? (Analogija na prve ljude koji su bili savršeni i na nas koji baštinimo posljedice njihovog pada ili pak na sotonu, Svjetlonošu koji je znao što ostavlja no ipak svjesno i odgovorno izabrao što je i izabrao)
- Je li Bog baš toliko pogriješio što je prvim ljudima dao na raspolaganje ama baš svim osim 'drvetom spoznaje dobra i zla'? (Tezu si postavio kao da je to bilo jedino ponuđeno i u isto vrijeme zabranjeno). Je li ti palo na pamet da ih je time htio zaštiti? Zamisli dijete kako se igra u sobi i majka mu kaže kako može sve dirati i svime se igrati, al' samo ne otvarati prozor i iz radoznalosti se naginjati kroz njega. Ti pak tvrdiš: ""Takva bolesna konstrukcija je djelo ljudi, a ne Boga."
- Što se tiče mačeva i pušaka, znači li to da biti policajac ili vojnik je zlo samo po sebi?
- Postoji li sloboda bez odgovornosti, tj. prije utvrđenih pravila i mogućnosti izbora?
- O razlikovanju povrede ega i osjećaja već te upitah!
- Postoji li i jedna situacija u dosadašnjem dijalogu u kojoj sam neki zahtjev stavio pred tebe, a da se to nije odnosilo i na mene?
- Tko se najviše bunio u Svetom Pismu kad bi mu bilo citirano u stilu: PISANO JE...?
- Postoji li i jedna monoteistička religija u kojoj se ne spominje DEKALOG i kazna za grijeh, osim što o tome govori Katolička Crkva?
- Je li ispravno svoje srce prikloniti istočnjačkim praksama, a da se prije toga ne želi upoznati svoje?
04.05.2009. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
.
Moja je pretpostavka da je istina uistinu jedna, a da je i ti i ja samo opisujemo onako kako već možemo, zapravo, kao dva slijepca koji si međusobno opisuju kako izgleda Sunce.
Ja ne izmišljam toplu vodu. Da bi mogao donijeti sud o tome što KC kaže, trebao bi prije toga upoznati se sa njenim naukom! Tako ćeš između ostalog saznati da prva Božja zapovjed glasi: JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ. NEMAJ DRUGIH BOGOVA UZ MENE.
Grijeh protiv ove zapovijedi se ogleda npr. kad jedan kršćanin odluči pomoć potražiti kod gatara, vidovnjaka, ulaskom u neku pogansku sektu poput Hare Krišna i sl. Upoznao sam dosta ljudi koji su nakon toga imali velikih problema i poremećaja na duhovnom i emocionalnom planu, a bili su uvjetovani zlodušnim djelovanjem. Nikakva priča im nije pomogla, sve dok se nisu odlučili ispovjediti i odreći tih praksi. Nakon toga njihov život je doživio veliku transformaciju.
Razlika među nama je ta što ja ne govorim sam od sebe, nego ono što je već protumačeno, a s druge strane ne govorim ono što i sam nisam vidio, čuo i opipao.
Već ti prije rekoh da odbacujem tehnike samospoznaje i samoiscjeljenja, a prihvatam Isusa Krista kao Otkupitelja i Spasitelja. A za to treba dosta poniznosti. Zato je pravo i konačno pitanje:
ČIJI EGO JE ZAPRAVO POVRIJEĐEN? ONOME TKO TO PRIZNAJE I SEBI ODUZIMA ČAST I SLAVU ILI ONOME TKO SE DIŽE IZNAD SAMOG BOGA I NEĆE DA PRIZNA DA JE SPASENJE DAR PONUĐEN IZ LJUBAVI?
04.05.2009. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Griješiš prijatelju, jako griješiš, a očito i ja.
04.05.2009. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
.
.
Napokon se slažemo u nečem! Pitanje je samo u čemu griješimo i tko će to razlučiti. Ja držim da se Bog Objavio, a ti vidi što ćeš s tim. Savjest je zadnje ljudsko mjerilo. Ako nas ona ne osuđuje, možemo mirno naprijed.
Ja te ne osuđujem. Ti pak raščisti sam sa sobom. Samo dopusti da drugi može iznijeti svoja uvjerenja, pogotovo kad ga za to upitaš.
p.s. Čudna je ova virtualna novost. Ne iznosi se samo više ono negativno u neograničenostima, nego je omogućeno da se čuje glas i onih kojima je to do jučer bilo zabranjeno. 'Otkud sad njih?'- rekli bi neki.
STVARNA PRISUTNOST s kojom se treba pomiriti- rekli bi pak neki drugi.
.
.
04.05.2009. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...