Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • aquaria

    Od tetovaža mi je još gori piercing, ako želiš sugestiju za još jedan post. Sjećam se i ja kako sam kao dijete gledala te tetovaže na rukama bivših vojnika, pa imena i ženske likove, ostalih se ne sjećam. Bile su tamno plave i djelovale su mi kao da su malo razlivene pod kožom od čega mi je bilo gotovo mučno, nemam pojma zašto. Današnje tetovaže su puno ljepše i urednije, no ja si to nikad ne bih učinila. Naprosto ne želim, premda mi ne smeta ako netko ima tetovažu, u današnje vrijeme zapravo u tome ne vidim problem. Pretpostavljam da ljudi dobro razmisle prije nego što nešto ovako trajno ugraviraju na svoje tijelo. Mislim da moja generacija u koju možda spadaš i ti (40+) zazire od tetovaže upravo zbog sjećanja ove vrste. Osim vojnika koji su uglavnom bili vidljivo tetovirani na podlakticama, tetovaže su uglavnom nosili neki čudni tipovi s kojima nisam željela imati posla. Stoga mi je u novije vrijeme bilo teže prihvatiti tetovažu kao modni trend (inače nisam protiv ukrašavanja tijela bojom, već dugo želim isprobati mehendi - privremeno ukrašavanje ruku kanom). Na onaj članak na kraju nemam komentara, osim da je naslov napisan senzacionalistički - danas se ljudi maze hranom, shoppingom, putovanjima, pa zašto se netko ne bi pomazio tetovažom ako ga veseli :) Pozdrav veliki!

    avatar

    02.05.2009. (00:48)    -   -   -   -  

  • tičerica

    a znate, ja sam još prije par godina raspravljala sa svojom kolegicom kako ćemo biti veselo društvo kada za nekoliko godina zabasamo u škole - tada smo bili valjda na trećoj godini studija - i od nas 20 nas dvije nismo imale niti tetovažu niti piercing (ako se pod piercing ne broji jedna naušnica viška tik iznad one regularne... ako se broji, onda smo i mi u toj ekipi), i još jedan kolega je bio "čist" :D - svi ostali su imali ili tetovažicu, ili piercing u obrvi, nosu, ušnoj hrskavici, "mušici" na uhu, jeziku (a neki sve njih zajedno :D). a razlika između moje generacije i generacija rođenih sedamdeset-i-neke (koje su isto bile sklone tamo između 15. i 20. ukrasiti se raznim sličicama i nakitom) je ta što su potonji kada su službeno ušli u svijet odraslih povadili sav "nepoćudni" nakit i posakrivali svoje tetovaže, dok ih moji vršnjaci, iako su zagazili duboko u dvadesete, i dalje ponosno nose. :D za desetak godina, vjerujem, bit će čudno vidjeti, recimo, profesora ili nastavnika mlađe generacije u školi - a da nema neki trajni ukras. :D

    avatar

    02.05.2009. (01:41)    -   -   -   -  

  • hebatga

    "Napisala ga je, simptomatično, žena (urednica)"
    Koja je sama sebi za 35-i poklonila tetovazu jer se nije nashao nitko drugi da joj pokloni. Svi se razbjezali. Dobro, mozda ima machka jer je jadan machak debiliziran pa instiktivno zna da ne moze prezivjet ako joj pobjegne.
    Da li se ovaj svijet debilizira po nekom "programu" gdje shachici vladajuche klase treba ogromna gomila debila da bi ih mogli eksploatirati ili nam je to sudbina ne bih znao rechi ali da idemo u chudnom smjetru to ne sumnjam. Onom prikazanom u filmu Idiokracija.

    avatar

    02.05.2009. (02:32)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Estetska psovka.

    avatar

    02.05.2009. (08:23)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    pa... prilično logično da ljudi žele oslikati svoje tijelo. ima li intimnijeg izložbenog protora?
    mene osobno ne zanima, mnogo muke, a slikica brzo dosadi

    avatar

    02.05.2009. (08:37)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Nemam ništa protiv tetovaža i onih koji se tetoviraju, naprotiv - jedna kvalitetna i strateški smještena tetovaža vrlo mi je seksi, ali ja si je sigurno nikad neću napraviti. Moj prijatelj koji ima tetovažu kaže da svaki tatoo treba imati priču. I da trebaš osjetiti nešto poput poziva. Drugim riječima, tetovaža mora imati neko značenje i nipošto ne smije biti puki ukras. Ona je neka vrsta amajlije, talismana, osobnog znaka.
    Osim toga tetovaža je nešto vječno i kad je jednom napraviš nema povratka. Laserom se nikad ne može posve skinuti. Ne zaboravimo da nismo vječni i da starimo tako da ono što je bilo tako seksi na mladoj i jedroj djevojci izgleda degutantno na staroj naboranoj babi.
    Ja osobno sam previše nestalna i neodlučna. Ako bih se odlučila za npr zmaja (jer definitivno nisam tip za cvjetiće i leptiriće) već za dva dana bi mi bilo krivo što nisam odabrala zmiju, a i onaj vuk je bio jebeno dobar...
    Često gledam emisije o tetoviranju Miami Ink i LA Ink. Moram priznati da je tetoviranje danas dovedeno do savršenstva. Ima ta jedna žena koj tetovira portrete toliko vjerno da te jeza uhvati. Ipak, nekako mi je blesavo da nosim na ruci ili trbuhu ili nozi lik svog djeteta, majke, brata ili čak kućnog ljubimca.

    avatar

    02.05.2009. (08:46)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Amata: naprotiv, vrlo dobro razumijem, a imam i razumijevanja, štoviše sućuti :). Ironiziranje (koje se tebi čini kao patroniziranje) je pitanje stila; tekst sam mogao i drugačije intonirati. Inače, tema tetoviranja je široko polje, dalo bi joj se prići s brojnih strana, od antropološke, subkulturne, psihološke, pomodne itd. Kako nemam vremena pisati studiju, ovo je manje-više zezancija. Pa je tako treba i shvatiti. :)

    avatar

    02.05.2009. (10:35)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    pazi sad kad amata tetovira gospon profesor na guzu ;0)))
    pripazi profi, igraš se s vatrom ;D

    avatar

    02.05.2009. (11:17)    -   -   -   -  

  • barba

    najbolja je tetovaza ugor na muskom spolovilu. Papiti ugora tad poprima sasvim slatko znacenje.

    avatar

    02.05.2009. (14:30)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    Ja volim tetovaže i piercing.
    Ali s mjerom.
    Ne volim vidjeti cure s nekakvom crno-bijelom tribalicom iz kataloga nažvrljanom na bubrezima ili leptirom/delfinom/horoskopskim znakom/"kineskim znakom" (koji vrlo vjerovatno znači pizzerija Wong, ili prati na 30 stupnjeva, ili nešto slično), a ne volim vidjeti ni ljude unakažene piercinzima po licu.
    Imam tetoviran gornji dio leđa, narukvicu oko lijeve podlaktice i sliku na listu desne noge iznad zgloba. Ovu na leđima na jesen mislim proširivati.
    Tetovaže su napravljene tamo gdje ih bez problema pokrijem odjećom i malo širom narukvicom ako ne želim da ih netko vidi.
    Jako su lijepe, bogate i majstorski napravljene, crteži su samo moji (da, ja sam jednom bila "vandal" koji je oslikavao grad grafitima...) i znače mi puno, obilježavaju određene važne događaje u mom životu, podsjećaju na neke važne ljude, trenutke i odluke... i da, sadrže i djelove teksta (nikakivi pomodni engleski citati, sanskrt i ostali egzotični jezici).
    Također imam i piercinge. Tj. imala sam jer mi je ostao samo onaj u pupku, kojeg smatram predivnim i jako ženstvenim ukrasom. Imala sam i jako mali briljantić u nosu (jako ženstven i lijep ukras. Ponekad vratim iglu u nos za poneki večernji izlazak) i pierc u jeziku (izvadila).
    Ali me to ni u jednom trenutku nije učinilo manje ženstvenom, manje odraslom, manje privlačnom, manje pametnom, ili manje zrelom.
    Uostalom, bila sam jako dobar prosvjetni djelatnik uza sve te svoje nepedagoške ukrase, učenicima su se sviđali, dok sam radila u gimnaziji učenici su htjeli o tetovaži i piercingu razgovarati sa mnom. Često su govorili roditeljima da to ima i nastavnica, pa sam s dosta roditelja razgovarala o tome da li da dozvole djeci ukrašavanje tijela. Naravno, sjela bih s roditeljima i djecom. I uvijek bi ih uspješno odgovorila od tetovaže dok još malo ne sazriju i stvarno odluče da li i što žele, a za piercing bi uvijek našli neki zgodan kompromis, ili bih uvjerila roditelje da popuste. Jer se ukras kasnije lako izvadi, ožiljak koji ostane je neprimjetan, a nakon nekog vremena će njihovo dijete ionako odrasti i zaključiti da taj ukras više ne želi.

    Ukrašavanje tijela je svakako došlo na puno višu i kvalitetniju razinu od one na kojoj je bilo u vrijeme Bebe, Seke, JNA i sirene. Mada, moj tata je još na početku 80-ih tetovirao na nadlaktici srce u plamenu i ime moje mame u njemu. Pomorac, tatoo je radio u Kaliforniji, slika je bila nevjerovatno lijepa (i još je) ali ljudi su sve do 90-ih čudno gledali na tu tetovažu.

    Moj komentar je zapravo clueless; Ne mora se sve svakome sviđati. Ni ja ne odobravam sve, mada sam za nečiji ukus možda prešarena.

    avatar

    02.05.2009. (16:49)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Elle Woods: očekivao sam i ovakve, inteligentne, pro-tatoo komentare. Hvala!

    avatar

    02.05.2009. (18:29)    -   -   -   -  

  • Ko to tamo peva

    "Sneg je, opet, Snežana..." Profesore, super ste mi)))

    avatar

    02.05.2009. (20:38)    -   -   -   -  

  • slaven178

    tetovaže su cool al na staroj koži zgledaju jadno

    avatar

    02.05.2009. (23:53)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Kao i sve ostalo shto je "cool" i tetovaze su odraz osobnosti koja je nedovoljno jaka da se odupre nekakvom naletu "peer pressure" koji je, u ovom dobu sveopche "low context culture" najcheshche veoma debilna.
    Shto se mene tiche, nema nikakve razlike u mentalnom sklopu (a vjerojatno i inteligenciji) onih koji su s ponosno tetovirali idiotarije "JNA Kumanovo 4. 8. 1947" i onih koji tetoviraju neshto shto su vidjeli na raperu iz Bronxa. Isto govno drugo pakiranje.
    Usput, najbolje mi je kad rechu da time izrazavaju "svoju osobnost". U hebote osobnosti izbost se iglom za istu sliku za koju se izbolo josh puste tisuche debila. Osobenih.

    avatar

    03.05.2009. (00:08)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Nemam ni tetovažu ni piercing niti bih stavila jer mi ne izgleda estetski lijepo na meni, a ni ne ide baš uz moj stil odijevanja i same osobnosti. Međutim, u današnje vrijeme doista ne vidim vezu visine IQ-a, stupnja obrazovanja, društvenog statusa, godina i sl i posjedovanja tetovaže. Neki ju imaju, neki ne, jedino primjećujem da ih ima gotovo svaki drugi estradnjak, hrvatski ili svjetski, svejedno je.

    Ne sviđa mi se praksa tetoviranja kao trenda jer to, eto, imaju svi pa ću i ja, ali mi se sviđa ako je to doista nečiji iskreni izbor koji ima dublje značenje od sveopće pomame. No, da bismo to znali, moramo određenu osobu poznavati dublje od pukog pogleda na njezinu tetovažu.

    Svojedobno sam čula jednu izuzetno primitivnu opasku koja me šokirala. Naime, na predavanjima sudske psihijatrije na jednom našem faksu poredavač je sudski vještak i psihijatar. Hvalio se studentima da ako vještači nad osumnjičenim i otkrije da dotični ima tetovažu igdje na tijelu, da mu je odmah jasno u čemu je stvar pa mu vještački nalaz bude da je - kriv! Jer, eto, ima tetovažu, a, kao, zna se da su ljudi s tetovažom nužno delikventni. Koja priglupost, zatucanost i primitivizam, i dan danas sam šokirana nad tom izjavom jednog čovjeka o čijem nalazu ovisi nečija sudbina.

    Moj konačni stav o tetovaži je da nemam predrasude o ljudima koji ih odluče staviti, povođenje za trendovima nije nikakva novost, bude i čak i žao, ali mi bude i drago zbog onih (poput možda ove urednice?) kojima to doista nešto simbolizira u životu i služi im kao podsjetnik na njegov značajan period. Tada - svaka čast. :)

    avatar

    03.05.2009. (11:10)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Samo da pozdravim gospona profesora i osmjeh ostavim :-))))

    avatar

    03.05.2009. (11:16)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Kada si rođeni Maor, pa svoje duhovne zaštitnike utetoviraš u kožu, to je potpuno normalno. A što bi drugo trebao?

    Kada si urednica u pomodnom časopisu koja si "pokloni maženje" pomodnim tetovažama... pa pišeš o tome da obavijestiš svekoliku javnost... akajaznam... koga briga.

    To mi izgleda kao oprečnost punokrvnog života i beskrvnog konzumerizma.

    Maorski ratnik živi svoje duhove čak i kroz svoju kožu, a urednica, tipičan predstavnik suvremenog čovjeka, čak i sebe želi pretvoriti u nešto mrtvo - katalog sličica. Katalozi su tako lijepi, puni prelijepih stvari! Hura, idem biti katalog!

    Malo sam radikalizirao opreku, ali kužite što mislim. ;)

    avatar

    03.05.2009. (12:47)    -   -   -   -  

  • ...!!pUnKy!!...

    ma meni su tattoo-i i pirsevi kewl, ali u nekoj mjeri,,,ja iam 12 godinai tetovirala sam se sama na ruku pred 2 mjeseca, ali imala sam jednu iglu, nas je bilo 3 tak da se meni upalilo jer mi koža jako osjetljiva...sve mi se zagnoilo i upalilo, a i doma s roditeljima nije baš ljepo bilo...briem da mi neće past na pamet više da si sama to radim, to ne preporučujem nikom,,,,
    al ak neko tolko oće nek ljepo ode u salon pa da napravi kak spada

    avatar

    03.05.2009. (15:21)    -   -   -   -  

  • odmak

    U nekim godinama, pubertetskim, još je i razumljivo, ali kasnije... Ne volim to i sretna sam da mi djeca nisu napravila ništa od toga. Pri tom mislim i na piercing, kojeg se sad jako često viđa.
    Nekad je to i otpor prema nama roditeljima, starijima, a i prema društvu, ali uglavnom si u pravu. Pripada nekim krugovima, iako s druge strane dolazim na onu mojih stari: nemoj se nikad narugati, nasmijati tuđim manama, niti reći ja ne bih nikad. Često su mi se dogodile stvari za koje bih rekla kod mene, u mojoj obitelji nikad, ali jesu, dogodile su se. Ima neka svemirska pravda, ako se to može nazvati pravda, ali nešto jest. Kao da nas život hoće naućiti nekoj vrsti razumijevanja ili čak poniznosti, ali sad je to već neka druga tema.

    avatar

    03.05.2009. (17:50)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Kinky: "...kojima to doista nešto simbolizira u životu i služi im kao podsjetnik na njegov značajan period". Ma, gle, taj argument sve manje drži vodu, jer danas će ti SVATKO reći da se tetovira zbog toga što si navela. NITKO neće reći, ma tetoviram se jer sam povodljiv, blesav, imam problema sa sobom i društvom, prkosim itd. Svima njihova tetovaža nešto jako mnogo znači... Hm.

    avatar

    03.05.2009. (17:59)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ne vidim apsolutno nikakve razlike u mentalnom sklopu onih s primitivnom (grubom) tetovažom tipa JNA i ovog trendovskog šaranja u vrhunskim ambulantama od osoba koje to zaista rade profesionalno. Mislim da ta težnja za tetovažom vuče korjene iz vremena obrednog tetoviranja kod pojedinih urođeničkih plemena. Samo kod njih je to imalo daleko dublji smisao nego što tetovaža ima kod novokomponiranih. To ne znači da osuđujem tu modu. Kao ni, na primjer, stavljanje prstena u nosnice. Pa to rade i svinjama, bikovima i medvjedima, samo i u tom slučaju to ima svrhu: da ne ruju i ne uništavaju ograde torova ili da ih se lakše vodi na lancu.
    Tko voli neka izvoli, sretno mu bilo.
    Semper contra

    avatar

    03.05.2009. (18:57)    -   -   -   -  

  • Renata

    Protiv tetoviranja sam. Negdje sam pročitala da tetoviranje kod žena označava podsvjesnu želju za erotskim fotografiranjem, tipa playboy (ako neki psiholog čita neka me ispravi ako navodim netočno).
    Netko je spomenuo Miami Ink. Gledala sam tu emisiju dok mi se nije zgadila. Ljudi dolaze i tetoviraju sirene, ribe, cvijeće u spomen pokojnom djedu, bratu koji se ubio i sl. WTF?
    Ili jedna cura koju poznajem - tetovirala je nekog anđela u spomen ocu koji je umro do raka. U školi pada, nije sigurno da će završiti srednju, redovno izalazi do jutarnjih sati i ponosno pokazuje tetovažu koja je podsjeća na oca. Kmh.
    Jesam ja glupa ili ne kužim te ljude? Mislim, ako ti je stalo do neke pokojne osobe živi tako da bi ta osoba bila sretna nad tvojim potupcima kad bi bila živa. Tvoj tetovrani zglob, lakat, leđa je baš ne bi usrećili.
    Što meni vrijedi tetovaža u spomen pokojnoj sestri ako se stalno svađam sa svojim živim sestrama?
    Što mi vrijedi tetovaža za u spomen mojoj mami koja toliko radi za nas ako nemam otvorenu i pozitivnu komunukaciju s njom? Kužite o čemu govorim?
    Tetoviranje - jedno veliko ne!

    avatar

    03.05.2009. (23:06)    -   -   -   -  

  • sarcastic bitch

    Samo jedna stvar:

    http://www.buzznet.com/tags/travisbarker/journals/251471/

    avatar

    04.05.2009. (00:03)    -   -   -   -  

  • Pola

    Možda ipak promašen tekst. Da, imam tetovažu (dalo se naslutiti iz prethodne rečenice) ali ne mašem s njom nikome ispred nosa. Meni osobno ima značenje, i nemam potrebu nikome objašnjavati što znači. Tko je vidi - vidi, tko ne - isto mi je.
    I zašto se tako lako "ulazi" u inteligenciju nekoga tko je tetoviran?
    Stoga sam i napisala da je ovo (za mene, naravno) promašen tekst, prije bih razgovarala o tome tko si - gdje i što tetovira, nego ima li netko uopće tetovažu.
    Lijepi pozdrav.

    avatar

    04.05.2009. (08:28)    -   -   -   -  

  • žnj

    Pa što ako ljudi govore da im tetovaža puno znači? Neka ljudi govore i rade što žele sve dok ne štete drugima. Zato je ovaj post bespredmetan. Meni je tetovaža na istoj razini kao i kićenje. Ljudi se kite kao božićna drvca zato da bi iskazali pripadnost plemenu, tako je uvijek bilo, danas je kićenje i ukrašavanje tijela izgubilo svoju prvotnu bit ali je čin ostao. Ljudi nakitom iskazuju svoj društveni status, barem je tako bilo, danas ljudi ne razmišljaju o razlozima zbog kojih se buše, tetoviraju ili kite. Ali to stvarno nije bitno.

    avatar

    04.05.2009. (12:59)    -   -   -   -  

učitavam...