Komentari

mistagogy.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • BRATE MOJ

    super mi je tvoj dizajn.pozdrav ti ostavljam

    avatar

    02.05.2009. (11:52)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Hvala. Pomalo eksperimentiram. Nisam neki stručnjak, ali ako hoćeš pošaljem ti jedan predložak kad stignem napraviti? :)

    avatar

    02.05.2009. (20:41)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Možda ovako nešto jednostavnije http://mojtestblog.blog.hr/ ili...?

    Sliku u zaglavlju možeš izabrati po želji. Bitno je samo da bude panoramske veličine.

    avatar

    02.05.2009. (21:56)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Imam osjećaj da bi Mise mogle biti puno sadržajnije nego to jesu. Ne razumijem potrebu za tako strogom formom. Kako si ti zadovoljan Misama na kojima si bio?

    avatar

    03.05.2009. (13:58)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Pokušat ću ti odgovoriti na tragu svojih nedavnih razmišljanja o Uskrsu.
    Radi se 'pomicanju svog nadgrobnog kamena'.
    Imaš situaciju prije i poslije nego je on 'navaljen'. No, je li taj tvoj/moj kamen nešto trajno, nepromjenjivo?
    Ako pogledamo što je bilo prije, a što poslije tog 'mrtvog' stanja, vrlo lako možemo doći i do razumijevanja svog odnosa prema toj duhovnoj stvarnosti. O čemu se radi?
    Koje osobe su bile uz Isusa u trenutku njegove muke? Znamo za Mariju Majku, Mariju Magdalenu i još neke žene, te apostola Ivana. Naravno, govorim o osobama koje su ljubile Isusa.
    E, upravo tim osobama se Isus prvo ukazao nakon uskrsnuća. I to recipročno prije ovisno o blizini. Iako Sveto Pismo ne navodi Mariju majku Isusovu, sklon sam vjerovanju da se najprije njoj ukazao. Na to me upućuju neki drugi izvori, ali i analogija njegovih ukazanja. Čak i Ivan stiže na prazan grob prije Petra, no iz poštovanja prema njegovoj ulozi pušta ga da uđe prije njega.
    Što želim reći? Isus se ukazuje ovisno o ljubavi i blizini koju su određene osobe imale za Isusa dok je on trpio. Stoga se i vrijeme nakon Uskrsa može vrlo lako sagledati u svjetlu našeg odnosa prema trpećem Isusu (vrijeme korizme). Bitan je s jedne strane naš odnos prema Gospodinu i bitno je to, s druge strane, što je on učinio za nas.
    Ovo sam ti napisao kako bih ti približio jedan aksiom iz teologije poznat pod nazivom ex opere operato - ex opere operantis, a označava s jedne strane NAŠU PRIPREMLJENOST, a s druge SNAGU SAKRAMENTA samog po sebi, kome ne možemo ništa dodati niti oduzeti.
    U slučaju 'nakon uskrsnuća' se on najbolje očituje. S jedne strane 'groba' imamo našu spremnost, a s druge 'pobjedničku snagu'. O ovom prvom uveliko ovisi hoćemo li i u kojoj mjeri i mi sami biti baštinici te pobjede nad svojom nutarnjom tamom.
    Svi mi imamo svoje 'nutarnje stijene' (ja ih volim zvati 'poklopci') koje još uvijek nisu odvaljene s našeg duha. Od te mjere ovisi i naša nutarnja sloboda. Istina nas želi osloboditi, no mi često nismo spremni, voljni. Jeste da mi sa svoje snage možemo samo nastojati i činiti onoliko koliko je do nas, no to nastojanje nije uvijek na zavidnom nivou. Često se pustimo da nas nosi rijeka nizvodno. Ne borimo se. Popuštamo nižim strastima da nas vuku prema dolje.
    Isto je i s našim odnosom prema Euharistiji. Sve je pred nama kao na stolu. Mi tom činu ne možemo ništa niti dodati niti oduzeti. Dakle, ne radi se o tome da taj čin treba učiniti SADRŽAJNIJIM. Netko npr. dok pristupa euharistijskom kruhu 'jede svoju osudu' budući pristupa nečasno, tj. nije se npr. pomirio sa svojim bratom, nije se pokajao i nije priznao svoj grijeh. No, to je pridržano svačijoj savjesti ponaosob (osim kad je riječ o javnoj sablazni).
    Ono o čemu u cijeloj stvari treba voditi računa jeste da ne dođe većeg naglašavanja jednog ili drugog. Naime, postoji mogućnost da veći naglasak stavimo na našu pripremljenost nego na 'snagu sakramenta samog po sebi' , kao da bi sve isključivo ovisilo o našoj pripremljenosti, i s druge strane postoji mogućnost da veći naglasak stavljamo na snagu sakramenta a pri tom ne vodimo računa o dostojnom pristupanju tom najuzvišenijem činu.
    Nepoznavanje ovoga i naglašavanje jednog na uštrb drugog može dovesti do toga da osoba na neki način 'magijski' pristupa KRUHU ŽIVOTA. A tomu svjedoci su svi oni koji godinama odlaze na misu a ne mjenjaju se ili pak postaju gori nego što su bili. Ono što se traži jeste SUDJELOVANJE, a ne samo prisustvovanje. Onaj tko samo 'prisustvuje' misi stoga može doći do zaključka da sv. misu treba mjenjati i 'učiniti je' sadržajnijom na isti onaj način na koji od jedne kazališne predstave očekuje da bude bolja u koreografiji, boljim glumcima, drugačijoj sceni itd.
    Dakle, naglasak je na SUDJELOVANJU s naše strane, a ne o potrebi mjenjanja obreda.
    Kako sam ja zadovoljan? Pa, nekad sam više, a nekad manje zadovoljan. Ovisno o gore rečenom. Ono što me može dodatno podići jeste propovijed svećenika koji svojom rječju može u meni osvjetliti ona područja koja su do tog trenutka bila 'pod poklopcem' i probuditi pozaspalu vjeru u snagu i milosđe Božje, preko koje uz pomoć Božju mogu 'pomaknuti brdo problema u more'.

    p.s. Oprosti ako sam bio nejasan, no poznajući te mislim da ćeš shvatiti bit stvari, neovisno o načinu na koji sam se izrazio.
    Kad bi se trebao ukratko izraziti to bi bilo na sljedeći način:
    UTOLIKO SAM VIŠE ZADOVOLJAN ŠTO S TOM UZVIŠENOM ČINU PRISTUPAM S VEĆOM ZAHVALNOŠĆU I U STAVU SRCA KOJE HVALI I SLAVI KRISTA.
    Euharistiji pristupam kao IZVORU I VRHUNCU svog duhovnog života. U isto vrijeme pristupam kao bolesnik kome je potrebno ozdravljenje, ali i kao onaj koji se zahvaljuje za već primljena dobra, te hvali i slavi Boga zbog svega daroovanog kako meni tako i drugom.

    avatar

    03.05.2009. (16:26)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Hvala ti na iskrenom i punom odgovoru. Koliko sam te shvatio ti meni kažeš da sam si sam kriv što nisam prepoznao sadržaj koji se nudi. Pa dobro, neka je tako. Sa druge strane, ako sam pak sam sebe dobro shvatio, nije mi mjesto tamo gdje caruje materijalno bogatstvo, a uči se o vrijednosti siromaštva, gdje se izvan obitelji slavi obitelj, i gdje je tako malo svježih primjera pa se do iznemoglosti reciklira uzvišenost puta čovjeka Boga od prije 2000 godina. Obzirom da ne želim, a i ne mogu prihvatiti tezu da sam slijep i blesav, kao što to isto ne želim tebi imputirati, prihvatiti ću činjenicu da tebi je mjesto u crkvi, a meni nije. Ja ću se radije držati brda i dolina, livada, šuma i jezera. Ja tamo nalazim puno više Boga nego u crkvi. Vjerujem da si bio jasan i još ti jednom zahvaljujem na iskazanom promišljanju i njegovom iznošenju. Neka nas dobri Bog sve prosvijetli i da nam šansu da budemo istinski dobri ljudi :)

    avatar

    03.05.2009. (18:15)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    "Koliko sam te shvatio ti meni kažeš da sam si sam kriv što nisam prepoznao sadržaj koji se nudi."
    Bojim se da me nisi razumio.

    U kojoj mjeri je tebi 'dano' da prepoznaš 'sadržaj', ja ne znam. Ne znam čak niti jesi li kršćanin. Ili ako jesi, ne znam jesi li katolik (postoje naime kršćani koji nemaju Euharistiju, nego samo službu Riječi) .
    Jesi li prepoznao 'sadržaj' ili nisi, to ti najbolje znaš.
    .
    .

    avatar

    03.05.2009. (20:23)    -   -   -   -  

  • dražeN:)

    Ne sudi po formi, sudi po sadržaju, ako baš moraš. Odgovori su ti u srcu, ne u znanju, pa čak niti u osnovnim crtama vjere, ma koliko ti to davalo sigurnosti da pregrmiš nepredviđene i nepoznate situacije :)

    avatar

    03.05.2009. (22:58)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Pa to ti i rekoh. Nije problem u liturgijskim činima nego u stavu srca dok pristupamo tom uzvišenom činu.
    A ineče, Boga više spoznajemo kako bi ga više uzljubili. Ovisi čemu ti spoznaja služi.

    avatar

    04.05.2009. (22:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...