U ovom se podneblju nitko nije rodio i umro u istoj državi. Stoga ne postoji pa ni minimum konsenzualnog uvažavanja koji se u uljuđenih naroda naziva kanonom ili tradicijom: ovdje uz spomenike uklanjanju i postamente, do koje se mjere prezire bilo što postojano. Stalnost, trajnost, vrijedosti koje odolijevaju kušnji vremena, konzerviranje onog što je vrijedno uščuvanja, sve je to ovdašnjim ljudima strano kao pojam štednje ili koncept zaklade, svejedno: čemu štedjeti, kad će propasti država, a kamoli banka; ćemu planirati sutrašnjicu, kad je jedina izvijesnost da će se barem dva puta u životnome tijeku, ako preživimo prvu provalu, barbari stuštiti i popaliti sve što smo pokušali sagraditi i sačuvati: svakih dvadesetak godina, ovdje je sječa glava: 1918 - 1940 -1971 - 1991 - ....! Jedino je povijesno iskustvo: Carpe diem!, i što možeš potrošiti od sutrašnjice, na kredit to potroši već danas. Ovo iskustvo nestalnosti svega što jest, kao fundamentalno egzistencijalno osvjedočenje ovdašnjih, u oblasti je duha ostavilo razorne posljedice: ne samo da ovdje nema osobe oko koje se svi slažu kao neupitnog autoriteta - pa je tako nemoguće francusko iskustvo pismenosti po uzoru na njene velikane, bez obzira na gramatike i pravopise - nego se ovdje razvila kultura osporavanja, kao jedini modus vivendi fukare koja uspjeva jedina preživjeti sve sječe pametnih glava: u spomenutim revolucijama i pogromima, naime, stradaju ponajprije oni pametni, ako odavno nisu iselili i pobjegli iz ove Zemlje zalazećeg sunca. Ustaše su tako priredile Kerestinac, partizani, čujemo, svoj krvavi pir, pa komunisti po Beogradu zatvaranje liberala, a po Hrvatskoj nacionalističke inteligencije, i sve u svemu, glave se razbijaju uvijek po kriteriju pameti; ako koja i preostane, obično je preživjela zbog posvemašnjeg amorala njenog nositelja, koji se ovdje obrazlaže vrlinom okretnosti: Gdo plašča nezna z vetrom obarnuti, more kak sveča na vetru ftarnuti! U ovom podneblju, ergo, nema pretpostavki kanonu, a nekmoli da takav postoji. Ovdje nitko živ ne bi prizanao da je Slamnig genijalan pjesnik, da Šoljan nije ništa lošiji, jer ovdje se već osporava i Tina i Krležu, a kako onda ne bi Slavka Mihalića. Onom temeljnom iskustvu pogubne dijakronije, pridolazi i iskustvo bijede sinhronije: nasušni život književnik ovdašnji provodi u kruhoborstvu. Ovisan je o sinekuri, o gazdama, o narudžbama, o ideologijama...ovdje lozinka prosvjetiteljstva niš ne znači, jer usuditi se misliti svojom glavom, za one koji znaju da će je istom izgubiti, znak je slaboumnosti. U tome je Kvaka 22 hrvatske kulture: ako misliš, ne postojiš! Fundametnalan uvid. Suprotivu Descartesu: cogito, ergo nisum!, bez ozbira na neznatnost ovog cogito. Govoriti o tome da postoji potreba za Kvesićem već 30 godina, doduše, jednako je konstataciji da mladi ipak posegnu za Tinom: jest, privatno ćemo čitati čak i Krležu radije nego Mandića, ali da bi se preživjelo, dovraga, moramo zagovarati konjukrurne kurentne imbecile koji su život sazdali na uništavanju i uniženju svega što strši, kao glavosječe ljudskog dostojanstava: sve što je tu glavu diglo, bilo iz prkosa bilo iz znatiželje, prema zvijezdama, mora je pognuti, pred sabljom krivošijom i gazdinskim skutima. Naši današnji književnici uglavnom i sami, da bi preživjeli, tjedno isporučuju normu sline i žuči, i kad se tako piše godinama i desetljećima, obnoć se ostari u ludilu ogorčenja, razočaranja i zluradosti: nema lošijih ljudi no što su hrvatski intelektualci - maliciozna, nadrkana bagra. Kako bi onda, u ovakvom svijetu, postojao neki moderan kanon osim onog samohvalećih krugova što se suzuju: da je Jergos klasik veli Tomić, da je Tomić vlaški Smoje kaže Jurica, da je Pavličić pismen priznaje, ponekad, Jergović. Već tu za FAK nema više mjesta, a kamoli za Kvesića. Mlad čovjek, koji oko dvadesete kani posvetiti život književnosti, ne zna stoga kojem bogu da prinese žrtvu: jer, vidi on da Vjekoslav Bošković ima vjerojatno najjedriju rečenicu hrvatske suvremene književnosti, ali, nabijemganakurac, pa o njemu nema čak ni Jagnine kritike! S druge strane, vidi mladac da svijet Jergovićevih djela ni na koji način ne korespondnira s iskustvom bilo kojeg ovdašnjeg čitatelja, ni životnim ni čitalačkim, ali da Ninoslav Pavić inzistira da Jergović bude klasik, a proti škuda se ne može! Kako onda izabrati između onog što literatura jest, i onoga što se kao književnost nameće, e da bi se znalo kojim nam smjerom valja ići, što je tradirano, a što mi, ubuduće, moramo prokrčiti i utabati? Koga to ovdje briga. Ovdje smo pred paljenjem knjiga, a ne pred Tradicijom.
27.04.2009. (22:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Babl, možeš li ti meni kazati zašto je tih godina vladao kult dlakavosti? Gledam te, prisjećajući se fotografije cijele redakcije "Poleta" koju si mi poslao, pa uočavam da gotovo nema nikoga bez brade, nekmoli dugih lasi! Čemu ta dlakavost? Ne kužim. Tih je godina potojala tendenca - započeta za flower powera - feminizacije muškaraca i činjenja žena bestjelesnima: ne samo da je uzorit top-model postala Twiggy, nego je taj model slijeđen u nebrojenim kopijama istanjenih ostataka nečega što je jednom bila žena. Kako ste vi tih godina jedni drugima objašnjavali svoju bradatost, brkatost i kosmatost? Zašto ste to činili? Je li to bio način da se zakrije identitet? Ili što? Mislim da je ovo pitanje prevažno!
28.04.2009. (01:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jutro je uvijek pametnije od večeri! Shvatio sam i sam: čarobna riječ objašnjenja glasi - neurednost! Vi ste ne-u-rednošću protestirali protiv reda i poretka: dlakavošću ste izražavali svoj otpor ustaljenom redu stvari, urednoj podšišanosti službenih lica, a to je u SFRJ mogao biti svatko, nosio on uniformu, ili prividno bio u civilu.
28.04.2009. (08:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Točno si dijagnosticirao da se neurednošću protestiralo protiv reda i poretka, ali to je tek jedan od razloga. Naime, bilo ih je čija je kosa bila duga, ali oprana i uredna. I jedni i drugi uklapali su se u općenitije nastojanje - demonstrirati upravo svoju mladost. Nasuprot onim mladima koji su se žurili odrasti, pa i izgledom oponašali starije, "čupavci" su htjeli istaknuti da se razlikuju od starijih i našli načina da to jednostavno naznače. Naime, surova biologija - matori ćelavac nikako ne može pustiti kosu.
Podsjetio si me jedne anegdote. U IV gimnaziji njemački mi je predavala profesorica Muhvić, izvrstan pedagog, cijela Hrvatska je učila iz njezinih udžbenika, starija žena, prava dama. Jednom prilikom sam koju minutu nakon zvona žurio u razred i nisam prijetio da ona hoda hodnikom iza mene. Otvorio sam vrata, unišao, i zatvorio ih za sobom - što je ona protumačila kao da sam joj namjerno zalupio vratima pred nosom. Ušla je u razred susprežući bijes, odmah me prozvala i - ne spominjući zalupljivanje vrata - obrecnula se kako to izgledam, kao čudovište, što ja to mislim (da li uopće mislim) itd. Zapitao sam da li je zaista zanima što mislim. Nasjela je i potvrdila. Nakon toga sam počeo govoriti ad hoc i govorio do kraja školskog sata, otprilike četrdeset minuta. Bio sam izuzetno nadahnut i rekao svašta, uključujući kritiku školstva, društvenog poretka i smisao života. Rezultat - do kraja školovanja nije me pitala više nikada ništa, uključujući i školsko gradivo, a ocjena koja mi je bila rezervirana iz njemačkog bila je vrlo dobar.
Sve u svemu, u to je vrijeme biti mlad i insistirati na tome bilo ideološko opredjeljenje. Pogledaj opći izgled: mini suknje, majice bez grudnjaka, tijesne hlače i uske košulje... Isticalo se tijelo, a ne odijelo. Skupo odijelo ili toaleta je ono čime se mogu dičiti bogatiji, moćniji, utjecajniji, tadašnjim nazivom "establišment", a to je značilo i stariji. Isticanje tijela je isključivalo one koji su proveli previše vremena nad janjetinom i pečenim odojcima.
28.04.2009. (10:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da treba čitati - pa i Peru Kvesića. Čitam i uživam u Baueru, Baretiću, Dežuloviću, Zoranu Piliću, Andrei Pisac, Radakoviću, Šimpragu, Tomiću, Ugrešićki… neka mi oproste još nekoliko desetak njih koje ovom prilikom ne spominjem. Literatura nije područje konkurencije, upravo obrnuto. Jedna dobra knjiga potiče nas da potražimo drugu, nekoliko dobrih knjiga osposobljava nas da odbacimo slabe, a svaka slaba knjiga uči nas da cijenimo one dobre kad na njih naiđemo. Treba čitati ne samo suvremene pisce nego i Krležu i Tina i Cesarića, pa i druge velike domaće pisce koji su neopravdano i na opću štetu zapostavljeni - Milana Begovića i Slavka Kolara. Sad mi je pao na pamet Dalibor Cvitan koji je zaslužio sabrana djela…
Što se Pere K. tiče, lijepo je što ga hvalite, raduje me, ali dvojim da je ovo pravi medij da bi iznjedrio uravnoteženi zaključak. Oni koji su čitali "Uvod" prije dvadeset ili trideset godina, budimo realni, rijetko se služe kompjutorima, a još rjeđe zalaze na blogove. Oni koji surfaju i blogiraju, nisu imali priliku da se s tom knjigom sretnu - do sada. Koliko njih će tu priliku iskoristiti? Zanimalo bi me da se neki od tih jave i potvrde kvalificiranost za raspravu time da počnu "Prva riječ na str.31 trećeg izdanja je…."
"Pero K." nakon osamnaest godina… Razumljivo zašto nije repriziran devedesetih godina. Nije su uklapao u opći trend rodoljubnih proljeva i mitologiziranja. Sam po sebi "Uvod" je benigna zabavna knjižica, ali subverzivna na jedan dublji način. Prisjetilo se vremena kada su masovno objavljivani sladunjavi literarni pokušaji časnih sestara i rogobatne fantazmagorije likova iz emigracije koji nisu naučili jezik zemalja u koje su odselili, a svoj su zaboravili, ako su ga ikada i znali… Kupovanje takvih knjiga predstavljalo se kao rodoljubni čin. Razumljivo, čitanje takvih knjiga je napor, dosada, zahtjeva žrtvu… Nema efikasnijeg načina za ogaditi čitanje kao takvo. U takvom okružju, "Uvod" bi djelovao razarajuće. Evo knjige koja se čita bez napora, brzo, tečno, pa još i zabavno i duhovito…! Čitanje može biti užitak!
Nakon 2000. navrli su svi oni koji ranije suspregnuti, imamo pravu provalu novih imena i vrijednih naslova, kao kad se otvori ventil na pretis-loncu. U odnosu na njih, "Uvod" je mogao pričekati, pa i red je. Ali sada je došlo vrijeme da ga se iznova pročita, u prvom redu oni koji ranije nisu imali priliku da se s njim sretnu.
28.04.2009. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja upravo čitam svojeg Peru K. kojeg prije nisam čitala (moj bed), što mi je, zapravo, baš drago, jer ga sad čitam kao svojevrsnog klasika. Dobro, klasik je gruba riječ, možda bolje kao rodonačelnika jednog žanra. Ženr je sasvim po mom guštu, autorski glas opušten i siguran, jezik gibak, sve u svemu, književnost. Treba čitati.
28.04.2009. (12:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
na forumu o Kvesićevoj akciji Wall je rekao ovo, s čime se slažem do zadnjeg zareza :
"okrutno, ekološki štetno, marketinški sumnjivo,sujetno do bola...šteta! na blogu često pročitam neku tvoju zanimljivu priču...žao mi je što si i ti posegnuo za skandalom, šokiranjima, ekscesom i sve gurnuo u upitnu financijsku akciju 'spasimo lovu'... da si, umjesto spaljivanja knjiga (koje sam očekivao/doživio od Tuđmana- srpski autori, sve ćirilične zalihe, sumnjiva imena itd) objavio kako ćeš remitendu, neprodano donirati, staviti hrpe na Jelačićplac da se ljudi posluže besplatno, da knjiga kola...to bi imalo daleko više smisla od ovog tvog, prvenstveno marketinškog, trika."
29.04.2009. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikakvo zlo ne bi proizašlo iz te vatre, nit' ikakvo dobro: vatra bi posve ravnodušno proždrla te knjige. A gorile bi slabo: plameni su jezici izbirljivi.
30.04.2009. (02:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
javio se i čadež - ajde tomo, objasni pučanstvu što bi trebala značiti tvoja glupava tvrdnja iz teksta o predstavi nastaloj na temelju Tomićevog romana, koja glasi : "naši su pisci nategnuti i vulgarni". ha ha ha, pisci su nategnuti - jel ih ti možda natežeš?
ajde, objasni mi pliiiz što bi ta tvardnja trebala značiti, prosvijetli me prije negoli me pregazi kamion pun rashodovanih knjiga za čijim ćeš volanom, pretpostavljam, upravo ti sjediti...
30.04.2009. (07:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inače, ovo nije prvi put da čadež javno prijeti, nakon što sam se usudio kritizirati njegovu aljkavost i kad sam se usudio napisati kako mislim da je on jaaaako daleko od dobrog novinara, javno mi je na ovom blogu poručio da će mi "razbit pičku ako me sretne na pulskom sajmu knjiga".
30.04.2009. (08:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
možda se u međuvremenu predomilsio - možda bi me tomica ipak radije nategnuo, s tim ima iskustva, pa sam u jutarnjem tvrdi da su pisci nategnuti... čovjek valjda zna što govori...
30.04.2009. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bozzo, kaj ti nemaš bolje štivo za drkanje od mojeg? Govno mamino, boga nema, nema ni pravde, a ti si, jadničak, još i od prirode kažnjen. Zašto, o zašto... Mrš sad s ovog bloga jer ću ti doći na radno mjesto u Istru da te malko natežem.
30.04.2009. (17:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
U ovom se podneblju nitko nije rodio i umro u istoj državi. Stoga ne postoji pa ni minimum konsenzualnog uvažavanja koji se u uljuđenih naroda naziva kanonom ili tradicijom: ovdje uz spomenike uklanjanju i postamente, do koje se mjere prezire bilo što postojano.
Stalnost, trajnost, vrijedosti koje odolijevaju kušnji vremena, konzerviranje onog što je vrijedno uščuvanja, sve je to ovdašnjim ljudima strano kao pojam štednje ili koncept zaklade, svejedno: čemu štedjeti, kad će propasti država, a kamoli banka; ćemu planirati sutrašnjicu, kad je jedina izvijesnost da će se barem dva puta u životnome tijeku, ako preživimo prvu provalu, barbari stuštiti i popaliti sve što smo pokušali sagraditi i sačuvati: svakih dvadesetak godina, ovdje je sječa glava: 1918 - 1940 -1971 - 1991 - ....! Jedino je povijesno iskustvo: Carpe diem!, i što možeš potrošiti od sutrašnjice, na kredit to potroši već danas.
Ovo iskustvo nestalnosti svega što jest, kao fundamentalno egzistencijalno osvjedočenje ovdašnjih, u oblasti je duha ostavilo razorne posljedice: ne samo da ovdje nema osobe oko koje se svi slažu kao neupitnog autoriteta - pa je tako nemoguće francusko iskustvo pismenosti po uzoru na njene velikane, bez obzira na gramatike i pravopise - nego se ovdje razvila kultura osporavanja, kao jedini modus vivendi fukare koja uspjeva jedina preživjeti sve sječe pametnih glava: u spomenutim revolucijama i pogromima, naime, stradaju ponajprije oni pametni, ako odavno nisu iselili i pobjegli iz ove Zemlje zalazećeg sunca.
Ustaše su tako priredile Kerestinac, partizani, čujemo, svoj krvavi pir, pa komunisti po Beogradu zatvaranje liberala, a po Hrvatskoj nacionalističke inteligencije, i sve u svemu, glave se razbijaju uvijek po kriteriju pameti; ako koja i preostane, obično je preživjela zbog posvemašnjeg amorala njenog nositelja, koji se ovdje obrazlaže vrlinom okretnosti: Gdo plašča nezna z vetrom obarnuti, more kak sveča na vetru ftarnuti!
U ovom podneblju, ergo, nema pretpostavki kanonu, a nekmoli da takav postoji.
Ovdje nitko živ ne bi prizanao da je Slamnig genijalan pjesnik, da Šoljan nije ništa lošiji, jer ovdje se već osporava i Tina i Krležu, a kako onda ne bi Slavka Mihalića.
Onom temeljnom iskustvu pogubne dijakronije, pridolazi i iskustvo bijede sinhronije: nasušni život književnik ovdašnji provodi u kruhoborstvu. Ovisan je o sinekuri, o gazdama, o narudžbama, o ideologijama...ovdje lozinka prosvjetiteljstva niš ne znači, jer usuditi se misliti svojom glavom, za one koji znaju da će je istom izgubiti, znak je slaboumnosti. U tome je Kvaka 22 hrvatske kulture: ako misliš, ne postojiš! Fundametnalan uvid. Suprotivu Descartesu: cogito, ergo nisum!, bez ozbira na neznatnost ovog cogito.
Govoriti o tome da postoji potreba za Kvesićem već 30 godina, doduše, jednako je konstataciji da mladi ipak posegnu za Tinom: jest, privatno ćemo čitati čak i Krležu radije nego Mandića, ali da bi se preživjelo, dovraga, moramo zagovarati konjukrurne kurentne imbecile koji su život sazdali na uništavanju i uniženju svega što strši, kao glavosječe ljudskog dostojanstava: sve što je tu glavu diglo, bilo iz prkosa bilo iz znatiželje, prema zvijezdama, mora je pognuti, pred sabljom krivošijom i gazdinskim skutima.
Naši današnji književnici uglavnom i sami, da bi preživjeli, tjedno isporučuju normu sline i žuči, i kad se tako piše godinama i desetljećima, obnoć se ostari u ludilu ogorčenja, razočaranja i zluradosti: nema lošijih ljudi no što su hrvatski intelektualci - maliciozna, nadrkana bagra.
Kako bi onda, u ovakvom svijetu, postojao neki moderan kanon osim onog samohvalećih krugova što se suzuju: da je Jergos klasik veli Tomić, da je Tomić vlaški Smoje kaže Jurica, da je Pavličić pismen priznaje, ponekad, Jergović. Već tu za FAK nema više mjesta, a kamoli za Kvesića.
Mlad čovjek, koji oko dvadesete kani posvetiti život književnosti, ne zna stoga kojem bogu da prinese žrtvu: jer, vidi on da Vjekoslav Bošković ima vjerojatno najjedriju rečenicu hrvatske suvremene književnosti, ali, nabijemganakurac, pa o njemu nema čak ni Jagnine kritike! S druge strane, vidi mladac da svijet Jergovićevih djela ni na koji način ne korespondnira s iskustvom bilo kojeg ovdašnjeg čitatelja, ni životnim ni čitalačkim, ali da Ninoslav Pavić inzistira da Jergović bude klasik, a proti škuda se ne može! Kako onda izabrati između onog što literatura jest, i onoga što se kao književnost nameće, e da bi se znalo kojim nam smjerom valja ići, što je tradirano, a što mi, ubuduće, moramo prokrčiti i utabati?
Koga to ovdje briga.
Ovdje smo pred paljenjem knjiga, a ne pred Tradicijom.
27.04.2009. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Babl, možeš li ti meni kazati zašto je tih godina vladao kult dlakavosti?
Gledam te, prisjećajući se fotografije cijele redakcije "Poleta" koju si mi poslao, pa uočavam da gotovo nema nikoga bez brade, nekmoli dugih lasi!
Čemu ta dlakavost?
Ne kužim.
Tih je godina potojala tendenca - započeta za flower powera - feminizacije muškaraca i činjenja žena bestjelesnima: ne samo da je uzorit top-model postala Twiggy, nego je taj model slijeđen u nebrojenim kopijama istanjenih ostataka nečega što je jednom bila žena.
Kako ste vi tih godina jedni drugima objašnjavali svoju bradatost, brkatost i kosmatost?
Zašto ste to činili?
Je li to bio način da se zakrije identitet?
Ili što?
Mislim da je ovo pitanje prevažno!
28.04.2009. (01:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jutro je uvijek pametnije od večeri! Shvatio sam i sam: čarobna riječ objašnjenja glasi - neurednost!
Vi ste ne-u-rednošću protestirali protiv reda i poretka: dlakavošću ste izražavali svoj otpor ustaljenom redu stvari, urednoj podšišanosti službenih lica, a to je u SFRJ mogao biti svatko, nosio on uniformu, ili prividno bio u civilu.
28.04.2009. (08:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Točno si dijagnosticirao da se neurednošću protestiralo protiv reda i poretka, ali to je tek jedan od razloga. Naime, bilo ih je čija je kosa bila duga, ali oprana i uredna. I jedni i drugi uklapali su se u općenitije nastojanje - demonstrirati upravo svoju mladost. Nasuprot onim mladima koji su se žurili odrasti, pa i izgledom oponašali starije, "čupavci" su htjeli istaknuti da se razlikuju od starijih i našli načina da to jednostavno naznače. Naime, surova biologija - matori ćelavac nikako ne može pustiti kosu.
Podsjetio si me jedne anegdote. U IV gimnaziji njemački mi je predavala profesorica Muhvić, izvrstan pedagog, cijela Hrvatska je učila iz njezinih udžbenika, starija žena, prava dama. Jednom prilikom sam koju minutu nakon zvona žurio u razred i nisam prijetio da ona hoda hodnikom iza mene. Otvorio sam vrata, unišao, i zatvorio ih za sobom - što je ona protumačila kao da sam joj namjerno zalupio vratima pred nosom. Ušla je u razred susprežući bijes, odmah me prozvala i - ne spominjući zalupljivanje vrata - obrecnula se kako to izgledam, kao čudovište, što ja to mislim (da li uopće mislim) itd. Zapitao sam da li je zaista zanima što mislim. Nasjela je i potvrdila. Nakon toga sam počeo govoriti ad hoc i govorio do kraja školskog sata, otprilike četrdeset minuta. Bio sam izuzetno nadahnut i rekao svašta, uključujući kritiku školstva, društvenog poretka i smisao života. Rezultat - do kraja školovanja nije me pitala više nikada ništa, uključujući i školsko gradivo, a ocjena koja mi je bila rezervirana iz njemačkog bila je vrlo dobar.
Sve u svemu, u to je vrijeme biti mlad i insistirati na tome bilo ideološko opredjeljenje. Pogledaj opći izgled: mini suknje, majice bez grudnjaka, tijesne hlače i uske košulje... Isticalo se tijelo, a ne odijelo. Skupo odijelo ili toaleta je ono čime se mogu dičiti bogatiji, moćniji, utjecajniji, tadašnjim nazivom "establišment", a to je značilo i stariji. Isticanje tijela je isključivalo one koji su proveli previše vremena nad janjetinom i pečenim odojcima.
28.04.2009. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Mislim da treba čitati - pa i Peru Kvesića. Čitam i uživam u Baueru, Baretiću, Dežuloviću, Zoranu Piliću, Andrei Pisac, Radakoviću, Šimpragu, Tomiću, Ugrešićki… neka mi oproste još nekoliko desetak njih koje ovom prilikom ne spominjem. Literatura nije područje konkurencije, upravo obrnuto. Jedna dobra knjiga potiče nas da potražimo drugu, nekoliko dobrih knjiga osposobljava nas da odbacimo slabe, a svaka slaba knjiga uči nas da cijenimo one dobre kad na njih naiđemo. Treba čitati ne samo suvremene pisce nego i Krležu i Tina i Cesarića, pa i druge velike domaće pisce koji su neopravdano i na opću štetu zapostavljeni - Milana Begovića i Slavka Kolara. Sad mi je pao na pamet Dalibor Cvitan koji je zaslužio sabrana djela…
Što se Pere K. tiče, lijepo je što ga hvalite, raduje me, ali dvojim da je ovo pravi medij da bi iznjedrio uravnoteženi zaključak. Oni koji su čitali "Uvod" prije dvadeset ili trideset godina, budimo realni, rijetko se služe kompjutorima, a još rjeđe zalaze na blogove. Oni koji surfaju i blogiraju, nisu imali priliku da se s tom knjigom sretnu - do sada. Koliko njih će tu priliku iskoristiti? Zanimalo bi me da se neki od tih jave i potvrde kvalificiranost za raspravu time da počnu "Prva riječ na str.31 trećeg izdanja je…."
"Pero K." nakon osamnaest godina… Razumljivo zašto nije repriziran devedesetih godina. Nije su uklapao u opći trend rodoljubnih proljeva i mitologiziranja. Sam po sebi "Uvod" je benigna zabavna knjižica, ali subverzivna na jedan dublji način. Prisjetilo se vremena kada su masovno objavljivani sladunjavi literarni pokušaji časnih sestara i rogobatne fantazmagorije likova iz emigracije koji nisu naučili jezik zemalja u koje su odselili, a svoj su zaboravili, ako su ga ikada i znali… Kupovanje takvih knjiga predstavljalo se kao rodoljubni čin. Razumljivo, čitanje takvih knjiga je napor, dosada, zahtjeva žrtvu… Nema efikasnijeg načina za ogaditi čitanje kao takvo. U takvom okružju, "Uvod" bi djelovao razarajuće. Evo knjige koja se čita bez napora, brzo, tečno, pa još i zabavno i duhovito…! Čitanje može biti užitak!
Nakon 2000. navrli su svi oni koji ranije suspregnuti, imamo pravu provalu novih imena i vrijednih naslova, kao kad se otvori ventil na pretis-loncu. U odnosu na njih, "Uvod" je mogao pričekati, pa i red je. Ali sada je došlo vrijeme da ga se iznova pročita, u prvom redu oni koji ranije nisu imali priliku da se s njim sretnu.
28.04.2009. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
P.S. Eno i na forumu http://www.forum.hr/showthread.php?t=444182
28.04.2009. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Ja upravo čitam svojeg Peru K. kojeg prije nisam čitala (moj bed), što mi je, zapravo, baš drago, jer ga sad čitam kao svojevrsnog klasika. Dobro, klasik je gruba riječ, možda bolje kao rodonačelnika jednog žanra. Ženr je sasvim po mom guštu, autorski glas opušten i siguran, jezik gibak, sve u svemu, književnost. Treba čitati.
28.04.2009. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ZAO
zato sam bio tamo ( u booksi) , kupio knjigu i sad je čitam ....
javim se kad je pročitam ...
28.04.2009. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
na forumu o Kvesićevoj akciji Wall je rekao ovo, s čime se slažem do zadnjeg zareza :
"okrutno, ekološki štetno, marketinški sumnjivo,sujetno do bola...šteta! na blogu često pročitam neku tvoju zanimljivu priču...žao mi je što si i ti posegnuo za skandalom, šokiranjima, ekscesom i sve gurnuo u upitnu financijsku akciju 'spasimo lovu'...
da si, umjesto spaljivanja knjiga (koje sam očekivao/doživio od Tuđmana- srpski autori, sve ćirilične zalihe, sumnjiva imena itd) objavio kako ćeš remitendu, neprodano donirati, staviti hrpe na Jelačićplac da se ljudi posluže besplatno, da knjiga kola...to bi imalo daleko više smisla od ovog tvog, prvenstveno marketinškog, trika."
29.04.2009. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Opet je ovaj glupi crv dogmizao na Vaseljenu. Bozzo, pregazit će kamion pun rashodovanih knjiga.
30.04.2009. (02:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Nikakvo zlo ne bi proizašlo iz te vatre, nit' ikakvo dobro: vatra bi posve ravnodušno proždrla te knjige. A gorile bi slabo: plameni su jezici izbirljivi.
30.04.2009. (02:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
javio se i čadež - ajde tomo, objasni pučanstvu što bi trebala značiti tvoja glupava tvrdnja iz teksta o predstavi nastaloj na temelju Tomićevog romana, koja glasi : "naši su pisci nategnuti i vulgarni". ha ha ha, pisci su nategnuti - jel ih ti možda natežeš?
ajde, objasni mi pliiiz što bi ta tvardnja trebala značiti, prosvijetli me prije negoli me pregazi kamion pun rashodovanih knjiga za čijim ćeš volanom, pretpostavljam, upravo ti sjediti...
30.04.2009. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
ustvari, znam što znači čadežova tvrdnja "da su naši pisci nategnuti" - pa on govori iz vlastitog iskustva :-)
30.04.2009. (07:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
inače, ovo nije prvi put da čadež javno prijeti, nakon što sam se usudio kritizirati njegovu aljkavost i kad sam se usudio napisati kako mislim da je on jaaaako daleko od dobrog novinara, javno mi je na ovom blogu poručio da će mi "razbit pičku ako me sretne na pulskom sajmu knjiga".
30.04.2009. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
možda se u međuvremenu predomilsio - možda bi me tomica ipak radije nategnuo, s tim ima iskustva, pa sam u jutarnjem tvrdi da su pisci nategnuti... čovjek valjda zna što govori...
30.04.2009. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
mada u njegovom slučaju ipak nije sigurno da zna što govori...
30.04.2009. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mr. Bin Mrtav Ladan
E Pa Hvala dragome Bogu da ima i jadnih kritičara, a ne samo pisaca.
30.04.2009. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Bozzo, kaj ti nemaš bolje štivo za drkanje od mojeg? Govno mamino, boga nema, nema ni pravde, a ti si, jadničak, još i od prirode kažnjen. Zašto, o zašto... Mrš sad s ovog bloga jer ću ti doći na radno mjesto u Istru da te malko natežem.
30.04.2009. (17:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
ha ha ha , od nounarske gromade čadežova formata se ni ne treba očekivati da zna kako Rijeka nije u Istri
30.04.2009. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..Babl, naj se zmotavati, nismo svi tu bas tak mladi da se nebi sechali Pere K....:-)
03.05.2009. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...