Lijepo je što si pronašla taj kutak; što u tebi tinja taj osjećaj... A ja... Hm... Tražim mir i nađem ga, pa opet izgubim; katkad se osjećam kao Sizif. Neprestano se izmjenjuju usponi i padovi. No još je dobro - jer - i dalje tragam...volim uživati u tom dragcjenom osjećaju kad se pojavi - dok opet ne zagubim trag pa krenem iznova... (Filozofiram li ja to malo? Eh, tako se nekako osjećam...)
23.04.2009. (22:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nađem mir, najčešće tako da se isključim iz svega iz čega je moguće u tom trenutku i uživam sama u samoći.
23.04.2009. (22:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nanaR
Eh, kakvi miomirisi se danas šire s tvog bloga...I mir..... Ja došla na topli kruh. Baš uživam. Moram ti priznati da mi je miješenje i pečenje kruha posebno ugodna radnja...bit će neki atavistički osjećaji.....a mir u duši je rezultat mirenja sa sobom kakvi jesmo, rezultat mirnog suživota sa savješću, rezultat realne ocjene okoline i svijeta oko sebe, samopouzdanja....... Sviđa mi se jako mir koji izvire iz tvog posta......nek ti traje....i traje....
23.04.2009. (23:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivno si opisala svoje stanje , Dona. Uglavnom sam pronašla mir u sebi i oko sebe . Povremeno ga poremete snažne emocije oko neočekivanih događanja u mojoj obitelji ili suosjećanje prema tuđoj nesreći , ali pomirila sam se sa sobom i svijetom ... moglo bi se reći , ostarila sam.
24.04.2009. (06:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima nešto u tom pečenju kruha i mirisima koji se šire kuhinjom, djeci koja ga rukicama otkidaju i jedu samoga. Mir - ne gledam više TV, baš sad radim neke stvari koje sam godinama ostavljala za kasnije, npr slažem obiteljske fotografije kojih je do sada bilo posvuda, jer je stalno netko od djece u "toj" fazi kad se raspituje tko je tko na slici, gdje se to događalo i zašto njega ili nje nema na toj slici. Od jutarnje kave, otvaranja vrata da "ekipa" iziđe vani u svijet pa do večeri ne stignem sve što bi htjela i zato budem malo nemirna navečer, ali samo malo. Uglavnom mi je dan prekratak, nekad me uhvati ono "u jednom trenu sve bih htjela", ali doista pomaže to što i ti radiš: maženje cvijeća, poklanjanje pažnje mom mačku Barunu, koji se bjesomučno mota oko nogu i oko kojeg se inače spotičem... ali kad se spustim do njega i vidim koliko je on sretan zbog pažnje koju mu poklanjam, a nije utilitarac; sit je... Branje šparoga je prekrasna zanimacija; nekako mi je sve lijepo: i čičak, smrika, grab, jasen, hrast naročito. Nešto sam slično rekla i kad sam plijevila korov oko cvijeća svom mužu - kako mi je i trava u stvari lijepa. On će: "Pa je, samo se moraš odlučiti hoćeš li uzgajati korov ili cvijeće". "Kao kad zaroniš do dna mora a samo kamenčić zgrneš u dlan - tako ti osvane po neka zora, tako ti osvane po neki dan" Kišević (a u stvari tko zna što je još osim kamenčića nevidljivo izronjeno u jednom ljudskom danu) Pozdrav i puno izronjenih biserčića u tvojim danima.
24.04.2009. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Selo je uvijek sumnjičavo kad se izdvaja neko iz stada. Ili se ne uklapa u njihove kalupe. Osjetila sam i ja to više puta, a i još oskećam-no ne obadam više kao nekada. Toš šta ne obadam, značilo bi da sam našla svoj mir i da me takve stvari neće uznemiravati. Ipak, desi se da me štogod i izbaci iz mog mira, ali tada to nije selo (ja i grad smatram selom), tada je to obitelj, prijatelji. Mir se treba postići na više razina, nije dovoljno samo na jednoj. Kažeš-divljaju ti hormoni. I njihov nesrazmjer dovodi do nemira, a ta tema me baš zaokuplja zadnjih dana. Evo, već mi dolazi nemir zbog pomisli što sve još trebam obaviti, a ja sam tu za tripkovnicom. Hitam i pozdravljam te draga Dona. :-))
24.04.2009. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj autoput se toliko dugo gradi da je, iako novi, zapravo već stari ;-)
A mir? Paaa... Meni je mir kada je neka frka. Najbolje funkcioniram kada je gusto. Vrag je to, znaš... A što sam stariji, sve više volim boraviti u prirodi, oduvijek sam se volio izlagati elementima. Jedino sam shvatio nedavno da pojma nemam kako se zove tamo nekakvo drvo ili trava ili cvijet. Ne znam što je korov, a što jestivo. No zato nepogriješivo lučim žito od kukolja, Dona;
A ti si čitavo poljoprivredno dobro pšenice!!! :-))))))))))))))))
24.04.2009. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miris friško pečenog kruha je najupečatljiviji miris, ljudi ga nose u sebi sve do svog kraja. Samoća uz more ili rijeku najljepše me nadahnjuje i odmara, ponekad kuhanje.
24.04.2009. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne,nisam našao svoj unutarnji mir,valjda zato kaj je puno nereda oko mene,a to baš i nije bezazleno i jako se trudim promijeniti ga,bar usmjeriti nekam,nekom,da ne trpim samo ja...ne,nisam zločest,pišem isto kaj i ti...sve treba dijeliti u jednoj zajednici u kojoj živimo,ovak ispada da hoću-neću kaj god ne valja prvo se na mene obruši.Samo zato kaj sam najstariji? Hehehe..nije to...odnosi nisu uravnoteženi,a i ja se stari mulec neznam izmaknuti :-)))) "Mislim da sam pronašla svoj kutak u sjeni… gdje izvire mir.!" To kad najdem i ja-budem ti se javil da ti zahvalim na ovom postu.Dodirnul me je baš kaksam htel! Osmjeh ti ostavljam :-)))
24.04.2009. (16:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Big Blue.... normalno je da nam se mijenjaju raspoloženja. Ja sam sigurna da se neću ovako osjećati dovijeka.... ali vrijeme me naučilo da iz svakog mirnog i tihog razdoblja ponesem dodatnu količinu mira i tišine. Mislim da nam se to dešava u situacijama koje znače: ili ćemo pući ili ćemo još čvršći krenuti naprijed... @Koraljka, ja sam upravo s tim isključivanjem imala problema godinama. Bila sam previše i uvijek uključena... čak kad bih se i poželjela isključiti to nije bilo moguće zbog drugih koji su tražili moju pažnju na razne načine... a ja tupavo nisam znala reći ŠLUS. I moram ti priznati da su me ljutila isključivanja drugih.... koji su mi objašnjavali da imaju pravo na svoj mir, na svoja isključivanja, na samo svoje trenutke.... a ja sam se uvijek pitala.... a kada ću se ja smjeti isključiti... jer kad se svi naizmjence isključuju (opravdano i neopravdano) ja dežuram. Ovaj moj mir i isključivanje ne znače zanemarivanje mojih obaveza (jer mnogi se isključuju upravo na takav način)... nego znači da me više ne ljute isključavanja drugih. Do sada sam se zbog isključivanja drugih često osjećala poniženom... čak i žrtvom... ali sada sam shvatila da su oni žrtve.... samo svoje. Nema to nikakve veze sa mnom... potražim sebe izvan granica svoga tijela i neuhvatljiva sam u oblacima... :))))))) @nanaR... hvala ti na lijepom komentaru. Slažem se s tvojim opisom mira... i očito dijelimo užitak u istom mirisu... :) @žuborčice hvala ti... lijepo si opisala svoj mir. Ja bih samo dodala da nisi ostarila... nego si postala mudra žena... a tome valjda težimo odrastanjem.... hodajući životnom stazom... ;) @mala sapa... puno hvala na predivnom komentaru. Sviđa mi se tvoj mir. U svom postu sam namjerno ispustila druženje sa mojim životinjama.... jer već se duže vrijeme pripremam posvetiti im cijelu temu. Ali postoje tri crne mačke... Pero, Štefica i mala Vjeverica koje mi puno, puno znače. A tu je naravno i moja ovčarka Astra... koja nije oštar pas... ali je zato jako ugodno i vjerno društvo. @gustirna, slažem se da mir treba postići na svim razinama.... Ali isto tako mislim da ne rješavamo razinu po razinu... nego sređujemo sebe.... a kad to sredimo sami sa sobom... tada se to automatski prenosi na sve razine... na sva područja našeg djelovanja. @palo s neba... taj autoput je u meni dugo izazivao dvojake osjećaje.... još od vremena kad se samo šuškalo o njegovoj izgradnji. Mirila sam se s njegovom izgradnjom jer sam svjesna koliko on znači ljudima.... ali mučilo me gdje će sada živjeti srne... mučilo me što mu je trasa baš preko livade gdje berem šumske jagode... Mislila sam da će meni osobno donijeti samo buku, zagađenje i poremećaj u nekim navikama. Sad je ta novo-stara priča pri kraju (bar ovaj moj dio) i moram iskreno priznati da sam ugodno iznenađena... a i zahvalna... jer ni slutila nisam kolike će mi nove mogućnosti otvoriti u mom druženju s prirodom.... a možda iz mojih dubina ipak progovara dijete rođeno na asfaltu... :))))) Oooo znam da je vrag kad je čovjek najspremniji i najmirniji kad je frka. :)))) Predobro znam.... Ali ipak ti moram priznati da znam i kako se takve junačine osjećaju kad frka prođe.... znam jednu koja izdrži baš sve na svijetu... ali kad se frka stiša ona dobije temperaturu i leži jedan dan sa svim simptomima gripe.... a gripa nije. :))))))) Ovo sa pšenicom je veliki kompliment. Prejteran.... Osjećam se poput crvenog maka u žitu. Mak je korov.... ali raste samo na zdravom tlu..... i polja pšenice nikada ne bi bila tako napeta da nema crvenih makova. ;) @Katja... slažem se sa svakim slovcetom... :) Očito mir prepoznajemo u istim stvarima... :) @Dida... nikada se nećeš naučiti izmicati. Ni ne moraš. Mir postoji i bez izmicanja... Mislim da ga ti imaš.... u svim onim čarobnim nemirima koje čitam u tvojim stihovima. Stihove kakve ti nižeš može pisati samo onaj koji poznaje mir... ;)
24.04.2009. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A dobro. Malo sam pretjerao možda...Bilo je to u trenutku pjesničkog zanosa:-))) Mak, kažeš? Ima on i neka druga svojstva, nije samo lijep. I korov... Ja živim u Sisku i ta cesta trebala bi me veseliti.No, nekako sam ravnodušan.
24.04.2009. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
he,he,he... je! Tek je malo blaži od bunike. :))))) Oko te ceste je previše ružnih priča... previše politike... no kad sve to odmaknemo i zanemarimo.... ona za tvoj i moj kraj znači puno. Tvoj kraj je nepravedno zanemaren posljednjih desetljeća... ta cesta će tu nepravdu ispraviti...bar malo... i odškrinuti vrata nekim novim mogućnostima. Samo ti se čini da si ravnodušan.... jer duboko u sebi znaš koliko ceste znače. :)
24.04.2009. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Kako najviše od svega želim da Me svi vi upoznate, da bi ste svi već ovdje na zemlji mogli uživati u Mojoj Ljubavi i dobroti, budite apostoli svima koji Me ne poznaju, a Ja ću blagosloviti vaš trud i pripremiti vam veliku slavu sa Mnom u vječnosti...
25.04.2009. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pored svih zbivanja oko mene, u MENI, u dubini svoje duše našla sam mir. U jutro kad se probudim, prvo izađem na balkon, okrenut prema istoku, zahvalim se Stvoritelju za proteklu noć i dan koji je već u velike počeo, eheheee, volim malo duže spavati. i onako još pospana, u pidžami odem na drugi balkon i promatram moje cvijeće ... guštam u svakom listiću, svakom pupu, rascjetalom điranu a i malim posudicama začinskog bilja. Radujem se šetnji, poslu koji radim, druženjima ... Kad uhvatim vremena, umjesim kruh, guštam u pečenju i mirisu svježe pečenog kruha, isčekujući da se što prije ohladi ... Uživam u malim stvarima jer, život je jedan, dragocjen i ne vrijedi gubiti vrijeme i roniti suze ... Čak mi postaje naporno komentiranje jer, uviđam, nema svrhe trošiti vrijeme i energiju zbog USIJANIH glava. Lijepo ti želim ovo subotnje popodne i veče.
25.04.2009. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, dona, dona....vraćaš me u prošlost. unutarnji mir...ko i sve drugo podložan je prolaznosti i mijeni. dođe i ode. prije dosta godina jedna me kolegica upitala što ja to u stvari uopće želim...bit će da sam dosta filozoforala. kao da mi je trebalo to njezino pitanje, odjednom sam jasno vidjela ....unutranji mir. spokoj. što god se događalo oko mene. i kao da sam tim odgovorom započela proces uranjanja u taj unutranji mir. to je stanje koje razumiju samo oni koji ga dožive, no mislim da većina nije čak niti svjesna potrebe za njim. suviše toga od života tražimo izvan sebe. u drugim ljudima. u stvarima. ko guske u magli. vjerujem i da je potrebno doseći neke godine života da bi se čovjek uopće bavio sobom i shvatio ovakve stvari. no, ono što nisam tada znala (uvijek mislimo da sve znamo i uvijek nas nešto iznenadi, nešto što je trebalo biti očito i očekivano) je da ....ništa nije trajno. u jednom trenutku imaš, u drugom nemaš. uživaj u svojem unutranjem miru...malo što je tako dobro u životu. onaj odlomak..."Svakodnevno šetam…. srećem srne, fazane, žabice, razne ptice…. opijam se proljetnim mirisom šume, razlikujem glasanje kosa"....e, tu ćeš mi morati oprostiti, ali na tome ti iskreno zavidim. u to doba kad sam prolazila kroz svoju fazu "unutranjeg mira", stalno me pratio jedan predivan osjećaj da sam nekim čudesnim nitima povezana sa cijelom prirodom oko sebe, sa svim njezinim titrajima.....sjetim se, vezano s tim, naslova onoga starog filma: sjaj u travi. sve je imalo neki fini, fini sjaj....bilo je to predivno doba. vjerojatno nisam uspjela savladati potrebne vještine koje bi mi omogućile da stalno ostanem u tome ozračju. nadam se da ćeš ti uspjeti....:)))))))))))
25.04.2009. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@evandjeljeumolitvama... pozdrav. :) @promatram, razmišljam.... očito nas vesele isti stvari. ;) @Greentea... neće mi uspjeti. Nikome ne uspije. Normalno je da nam se raspoloženja mijenjaju... a to je uvjetovano onim u nama i onim oko nas.... No sasvim sigurno iz ovakvih faza ostanu neki zapisi koji nam mogu pomoći u nekim težim raspoloženjima.
25.04.2009. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako lijepa tema za razmišljanje! :) Držim da ne treba očekivati kako ćemo mir naći dok još obavimo ovo ili ono jer uvijek će postojati nešto što možemo obaviti i što će nas spriječiti u uživanju u miru. Baš kako kažeš, mir treba tražiti sada, posvetiti mu se, čak ga i kreirati te onda uživati u njemu.
Za mene je mir moja mirna savjest, vrijeme koje redovito odvajam za sebe, ljubav koju dajem i ona koju primam. Mir, zapravo, gradim kroz sitnice jer tek tada može biti golem... :)
25.04.2009. (23:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uglavnom sam potpuno mirna i sve situacije prihvaćam s istinskim unutrašnjim mirom - gotovo i sa zahvalnošću. Smatram da nam se ništa u životu ne dešava bezrazložno. Vjerujem u život i osjećam da on najbolje zna što mi u kojem trenutku daje, pa mi ta vjera pruža neki zaista svevremeni mir.
26.04.2009. (00:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Kinky.... hvala. Sviđa mi se način na koji gradiš mir. :) @dordora2, slažem se da se u životu ništa ne dešava bezrazložno.... a isto se tako slažem da je vjera strašno važna.... baš sam danas pronašla odličnu pričicu na temu vjere... pa ću ti je sada ispričati za laku noć... :)
Zemlja je bila suha i ispucala, jer dugo ne bijaše kišilo. Uvelo žuto lišće jedva se držalo na granama. U poljima je izgorjela trava. Ljudi su napeto iščekivali, usrdno moleći i pogledavajući užareno nebo. Mjesecima nije pala ni kap kiše, a posljednji tjedni bijahu nesnosno vrući. Mjesni je župnik organizirao molitveni sat ispred crkve.
Došlo je mnoštvo ljudi. Svi su bili puni strepnje i nade. Mnogi su u rukama imali nabožne predmete: križeve, krunice, molitvenike. Župnikove se oči, međutim, nisu odvajale od djevojčice u prvom redu. U krilu je držala crveni kišobran. ***
Moliti znači tražiti kišu, vjerovati znači donijeti kišobran. B. Ferrero
26.04.2009. (00:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ova mala djevojčica je nevjerojatno mudra....čini mi se da ljudi s odrastanjem poglupljuju. odmah se sjetim onih znanstvenih istraživanja koja su nedvosmisleno (iako grdno zbunjujuće) pokazala i dokazala da se osnove onoga što zovemo materijom ponašaju kao ili čestica ili val...ovisno od toga što promatrač očekuje! naša namjera je bitna. naše očekivanje. vjerujem da imamo neke ogromne sposobnosti koje leže u nama neistražene i zaboravljene, neprobuđene....ova curica me podsjetila na "eksperiment namjere" za koji si vjerojatno čula....puno, puno više toga u životu ovisi o nama i našim očekivanjima no što smo spremni priznati, no možda i nismo spremni za suočavanje s tako velikim silama u sebi, možda nismo dovoljno narasli...odrasli.....možda uopće nismo svjesni koliko se velika istina krije iza riječi: da imate vjeru koliko je zrno goruščice...... a, nakon onog nabrajanja bilja kod mene, moram pitati: koliko hektara ima taj tvoj vrt?! znam da oko toga svega ima puno posla, ne lakog posla....ali, ni zadovoljstvo nije malo. ja mogu brojati samo listiće na ove četiri lize na mojem prozoru. i dalje ti bestidno zavidim. :)))))))))))))))))))))
26.04.2009. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Greentea, ukupno zemljište mi je 3500 kvadratnih metara. No moj parkić nije baš tako velik. Ima tu svega.... pa čak i obrtnička radiona koju pokušavam zabašuriti u bršljane i ostalo bilje da mi ne remeti moju zelenu oazu. No od nje živi nekoliko obitelji.... pa je važno da bude živa. Rođena sam u gradu.... i još uvijek mi puno toga nedostaje iz tog perioda života... ali upravo su moje dvorište i sve te biljke razlog zbog kojeg se trenutno ne bih voljela vratiti u grad. Zelena... nikada ne znamo što nam život nosi. Razlog našeg dolaska na selo je bio mužev gubitak posla u vrijeme nečasne privatizacije i majčina nemogućnost da živi sama s malom mirovinom. Znači.... sila nas je natjerala. Ali žilavo se nismo dali i sada je svatko od nas pronašao nešto što ga veseli... što mu nadoknađuje sve ono što smo izgubili. Prvih godina je bilo strašno teško. Imali smo ogroman vrt s povrćem, piceke, pure, guske, zečeve i svaštajošnešto. S asfalta sam dospjela na "Farmu" :))))))) Danas više ne uzgajamo hranu.... jer nam više nije takva sila. Hranu kupujem uglavnom od seljaka.... a slobodno vrijeme provodim na način koji me veseli... u druženju s biljkama od kojih svaka ima neku svoju priču. Znači... ono na čemu mi danas "zavidiš" je posljedica sile i nepravdekoja mi se dogodila.... a ja sam je pretvorila u zeleni vrisak protesta i dokaz da sve ono što nas ubije - učini nas jačima. I da us vakom zlu postoji i nešto što možemo okrenuti na dobro....
26.04.2009. (12:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ma ponekad pokušaj baciti na stranu hormone...nek negdje van tebe divljaju...i prepusti se sebi...piši i uživaj...ma njih ko .... al važno je da trag ostaje...pa makar hormoni i ljutnja bili poticaj...najgore je ipak ako poticaja nema...a evo i ovaj tvoj svijet danas je divan... ...i mir je trenutak kad sam ja JA...to mi je najveći mir...pusa
26.04.2009. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Nina1989... he,he,he..... bilo bi interesentno da hormone možemo regulirati gumbićima... uključivati ih i isključivati po potrebi. :))))) A dok nije tako.... ja svoje nedam za ništa na svijetu. Svi nemiri koje mi oni prouzroče su ništa u odnosu na sve čarolije koje su mi oni kroz život podarili. :) Kao što sama kažeš... najgore je kad poticaja nema. Zato treba uživati u svakoj sitnici... u svakom danu... bez obzira da li su uzrok hormoni ili su događaji pali s neba. :)))) Pozdrav tebi Nina... :)
26.04.2009. (17:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bas sam te uzivala citati nakon dugo vremena. Ni mene nije bilo puno u virtualnom svijetu sto zbog putovanja, sto zbog aktivnosti u pravom svijetu :). Ja sam negdje...mozda da kazem....na pola puta u tom trazenju. Ili bolje, neke dane da, neke dane ne? Ne znam ni sama, osjecam se vedro, smireno i zadovoljno, no s druge strane i dalje imam osjecaj da nesto trazim... Nasmijala me 'zabrinutost' sela :-)))). I mozes li mi dati recept za kukuruzni kruh? Taj mi je omiljeni :). Pozdrav!
26.04.2009. (20:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dolphinA.... bitno je tražiti mir.... a tko traži - taj i nađe. ;) Drago mi je da se osjećaš smireno i zadovoljno. :) Recept za kukuružnjak sam našla na net-u.... i dobro mi je uspjelo. Radila sam duplu smjesu.... jer nas ima puno. :)
KUKURUZNI KRUH
20 g svježe germe(10g suhe) 50 g margarina 2 DL mlijeka 1 MŽ soli 1/2 MŽ šećera 400 g brašna Omjer: 200glatko 200g kukuruzno brašno Glatko brašno prosijte, tako će tijesto biti rahlije i bolje će se dizati. 200 g kukuruznog brašna pofurimo sa vrućom vodom i umiješamo od toga mekanu smjesu. Ostavimo da se skroz ohladi. U jednu posudu stavite razmrvljenu germu i šećer te zalijte sa 1 DL mlakog mlijeka. Dodajte žlicu glatkog brašna, te zamutite. Ostavite 15-tak min da germa počne radit, kipit. Rastopite maslac te ga zajedno sa soli i glatkim brašnom grubo zamijesite sa ohlađenom kukuruznom smjesom. Dodajte otopljeni kvasac i zamijesite. Dodajte lagano preostalo mlijeko uz stalno miješanje. Neko brašno pije više neko manje, pa točnu količinu tekućine je teško preporučiti. Umijesite glatko tijesto. Ako je potrebno dodajte još glatkog brašna ili vode. Tijesto je izmiješano kada se više ne ljepi za posudu. Od dignutog tijesta napravite loptu i položite je na pleh sa papirom za pečenje. Urežite na sredini križ dubine pol centimetra. Pokrijte i ostavite dizati još 20 min. Kruh namažite uljem i pecite na 235°C, 25 min. Otvorite pećnicu, pogledajte da ne zagara i pecite daljnjih 25 min na 210°C Pečeni kruh položite na rešetku i ostavite ga da se lagano ohladi.
A ovaj vikend sam napravila kruh sa sjemenkama.... odličan je... pa ću ti u novom prozoru napisati i taj recept. I to sam našla na net-u. :)
26.04.2009. (21:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Lijepo je što si pronašla taj kutak; što u tebi tinja taj osjećaj... A ja... Hm... Tražim mir i nađem ga, pa opet izgubim; katkad se osjećam kao Sizif. Neprestano se izmjenjuju usponi i padovi. No još je dobro - jer - i dalje tragam...volim uživati u tom dragcjenom osjećaju kad se pojavi - dok opet ne zagubim trag pa krenem iznova... (Filozofiram li ja to malo? Eh, tako se nekako osjećam...)
23.04.2009. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Nađem mir, najčešće tako da se isključim iz svega iz čega je moguće u tom trenutku i uživam sama u samoći.
23.04.2009. (22:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nanaR
Eh, kakvi miomirisi se danas šire s tvog bloga...I mir..... Ja došla na topli kruh. Baš uživam. Moram ti priznati da mi je miješenje i pečenje kruha posebno ugodna radnja...bit će neki atavistički osjećaji.....a mir u duši je rezultat mirenja sa sobom kakvi jesmo, rezultat mirnog suživota sa savješću, rezultat realne ocjene okoline i svijeta oko sebe, samopouzdanja.......
Sviđa mi se jako mir koji izvire iz tvog posta......nek ti traje....i traje....
23.04.2009. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Predivno si opisala svoje stanje , Dona. Uglavnom sam pronašla mir u sebi i oko sebe .
Povremeno ga poremete snažne emocije oko neočekivanih događanja u mojoj obitelji ili suosjećanje prema tuđoj nesreći , ali pomirila sam se sa sobom i svijetom ... moglo bi se reći , ostarila sam.
24.04.2009. (06:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
Ima nešto u tom pečenju kruha i mirisima koji se šire
kuhinjom, djeci koja ga rukicama otkidaju i jedu samoga.
Mir - ne gledam više TV, baš sad radim neke stvari koje
sam godinama ostavljala za kasnije, npr slažem obiteljske
fotografije kojih je do sada bilo posvuda, jer je stalno netko
od djece u "toj" fazi kad se raspituje tko je tko na slici, gdje
se to događalo i zašto njega ili nje nema na toj slici.
Od jutarnje kave, otvaranja vrata da "ekipa" iziđe vani u
svijet pa do večeri ne stignem sve što bi htjela i zato budem
malo nemirna navečer, ali samo malo.
Uglavnom mi je dan prekratak, nekad me uhvati ono
"u jednom trenu sve bih htjela", ali doista pomaže to što i ti
radiš: maženje cvijeća, poklanjanje pažnje mom mačku Barunu,
koji se bjesomučno mota oko nogu i oko kojeg se inače spotičem...
ali kad se spustim do njega i vidim koliko je on sretan zbog pažnje
koju mu poklanjam, a nije utilitarac; sit je...
Branje šparoga je prekrasna zanimacija; nekako mi je sve lijepo:
i čičak, smrika, grab, jasen, hrast naročito. Nešto sam slično rekla
i kad sam plijevila korov oko cvijeća svom mužu - kako mi je i trava
u stvari lijepa. On će: "Pa je, samo se moraš odlučiti hoćeš li uzgajati
korov ili cvijeće".
"Kao kad zaroniš do dna mora
a samo kamenčić
zgrneš u dlan - tako ti osvane
po neka zora, tako ti osvane po neki dan"
Kišević
(a u stvari tko zna što je još osim kamenčića
nevidljivo izronjeno u jednom ljudskom danu)
Pozdrav i puno izronjenih biserčića u tvojim danima.
24.04.2009. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Selo je uvijek sumnjičavo kad se izdvaja neko iz stada. Ili se ne uklapa u njihove kalupe. Osjetila sam i ja to više puta, a i još oskećam-no ne obadam više kao nekada.
Toš šta ne obadam, značilo bi da sam našla svoj mir i da me takve stvari neće uznemiravati.
Ipak, desi se da me štogod i izbaci iz mog mira, ali tada to nije selo (ja i grad smatram selom), tada je to obitelj, prijatelji.
Mir se treba postići na više razina, nije dovoljno samo na jednoj.
Kažeš-divljaju ti hormoni. I njihov nesrazmjer dovodi do nemira, a ta tema me baš zaokuplja zadnjih dana.
Evo, već mi dolazi nemir zbog pomisli što sve još trebam obaviti, a ja sam tu za tripkovnicom.
Hitam i pozdravljam te draga Dona. :-))
24.04.2009. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palo s neba
Taj autoput se toliko dugo gradi da je, iako novi, zapravo već stari ;-)
A mir? Paaa... Meni je mir kada je neka frka. Najbolje funkcioniram kada je gusto. Vrag je to, znaš...
A što sam stariji, sve više volim boraviti u prirodi, oduvijek sam se volio izlagati elementima. Jedino sam shvatio nedavno da pojma nemam kako se zove tamo nekakvo drvo ili trava ili cvijet.
Ne znam što je korov, a što jestivo.
No zato nepogriješivo lučim žito od kukolja, Dona;
A ti si čitavo poljoprivredno dobro pšenice!!! :-))))))))))))))))
24.04.2009. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katja
Miris friško pečenog kruha je najupečatljiviji miris, ljudi ga nose u sebi sve do svog kraja.
Samoća uz more ili rijeku najljepše me nadahnjuje i odmara, ponekad kuhanje.
24.04.2009. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Ne,nisam našao svoj unutarnji mir,valjda zato kaj je puno nereda oko mene,a to baš i nije bezazleno i jako se trudim promijeniti ga,bar usmjeriti nekam,nekom,da ne trpim samo ja...ne,nisam zločest,pišem isto kaj i ti...sve treba dijeliti u jednoj zajednici u kojoj živimo,ovak ispada da hoću-neću kaj god ne valja prvo se na mene obruši.Samo zato kaj sam najstariji?
Hehehe..nije to...odnosi nisu uravnoteženi,a i ja se stari mulec neznam izmaknuti :-))))
"Mislim da sam pronašla svoj kutak u sjeni… gdje izvire mir.!"
To kad najdem i ja-budem ti se javil da ti zahvalim na ovom postu.Dodirnul me je baš kaksam htel!
Osmjeh ti ostavljam :-)))
24.04.2009. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Big Blue.... normalno je da nam se mijenjaju raspoloženja. Ja sam sigurna da se neću ovako osjećati dovijeka.... ali vrijeme me naučilo da iz svakog mirnog i tihog razdoblja ponesem dodatnu količinu mira i tišine. Mislim da nam se to dešava u situacijama koje znače: ili ćemo pući ili ćemo još čvršći krenuti naprijed...
@Koraljka, ja sam upravo s tim isključivanjem imala problema godinama. Bila sam previše i uvijek uključena... čak kad bih se i poželjela isključiti to nije bilo moguće zbog drugih koji su tražili moju pažnju na razne načine... a ja tupavo nisam znala reći ŠLUS. I moram ti priznati da su me ljutila isključivanja drugih.... koji su mi objašnjavali da imaju pravo na svoj mir, na svoja isključivanja, na samo svoje trenutke.... a ja sam se uvijek pitala.... a kada ću se ja smjeti isključiti... jer kad se svi naizmjence isključuju (opravdano i neopravdano) ja dežuram.
Ovaj moj mir i isključivanje ne znače zanemarivanje mojih obaveza (jer mnogi se isključuju upravo na takav način)... nego znači da me više ne ljute isključavanja drugih. Do sada sam se zbog isključivanja drugih često osjećala poniženom... čak i žrtvom... ali sada sam shvatila da su oni žrtve.... samo svoje. Nema to nikakve veze sa mnom... potražim sebe izvan granica svoga tijela i neuhvatljiva sam u oblacima... :)))))))
@nanaR... hvala ti na lijepom komentaru. Slažem se s tvojim opisom mira... i očito dijelimo užitak u istom mirisu... :)
@žuborčice hvala ti... lijepo si opisala svoj mir. Ja bih samo dodala da nisi ostarila... nego si postala mudra žena... a tome valjda težimo odrastanjem.... hodajući životnom stazom... ;)
@mala sapa... puno hvala na predivnom komentaru. Sviđa mi se tvoj mir. U svom postu sam namjerno ispustila druženje sa mojim životinjama.... jer već se duže vrijeme pripremam posvetiti im cijelu temu. Ali postoje tri crne mačke... Pero, Štefica i mala Vjeverica koje mi puno, puno znače. A tu je naravno i moja ovčarka Astra... koja nije oštar pas... ali je zato jako ugodno i vjerno društvo.
@gustirna, slažem se da mir treba postići na svim razinama.... Ali isto tako mislim da ne rješavamo razinu po razinu... nego sređujemo sebe.... a kad to sredimo sami sa sobom... tada se to automatski prenosi na sve razine... na sva područja našeg djelovanja.
@palo s neba... taj autoput je u meni dugo izazivao dvojake osjećaje.... još od vremena kad se samo šuškalo o njegovoj izgradnji. Mirila sam se s njegovom izgradnjom jer sam svjesna koliko on znači ljudima.... ali mučilo me gdje će sada živjeti srne... mučilo me što mu je trasa baš preko livade gdje berem šumske jagode... Mislila sam da će meni osobno donijeti samo buku, zagađenje i poremećaj u nekim navikama. Sad je ta novo-stara priča pri kraju (bar ovaj moj dio) i moram iskreno priznati da sam ugodno iznenađena... a i zahvalna... jer ni slutila nisam kolike će mi nove mogućnosti otvoriti u mom druženju s prirodom.... a možda iz mojih dubina ipak progovara dijete rođeno na asfaltu... :)))))
Oooo znam da je vrag kad je čovjek najspremniji i najmirniji kad je frka. :)))) Predobro znam.... Ali ipak ti moram priznati da znam i kako se takve junačine osjećaju kad frka prođe.... znam jednu koja izdrži baš sve na svijetu... ali kad se frka stiša ona dobije temperaturu i leži jedan dan sa svim simptomima gripe.... a gripa nije. :)))))))
Ovo sa pšenicom je veliki kompliment. Prejteran.... Osjećam se poput crvenog maka u žitu. Mak je korov.... ali raste samo na zdravom tlu..... i polja pšenice nikada ne bi bila tako napeta da nema crvenih makova. ;)
@Katja... slažem se sa svakim slovcetom... :) Očito mir prepoznajemo u istim stvarima... :)
@Dida... nikada se nećeš naučiti izmicati. Ni ne moraš. Mir postoji i bez izmicanja...
Mislim da ga ti imaš.... u svim onim čarobnim nemirima koje čitam u tvojim stihovima.
Stihove kakve ti nižeš može pisati samo onaj koji poznaje mir... ;)
24.04.2009. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palo s neba
A dobro. Malo sam pretjerao možda...Bilo je to u trenutku pjesničkog zanosa:-)))
Mak, kažeš?
Ima on i neka druga svojstva, nije samo lijep. I korov...
Ja živim u Sisku i ta cesta trebala bi me veseliti.No, nekako sam ravnodušan.
24.04.2009. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
he,he,he... je! Tek je malo blaži od bunike. :)))))
Oko te ceste je previše ružnih priča... previše politike... no kad sve to odmaknemo i zanemarimo.... ona za tvoj i moj kraj znači puno. Tvoj kraj je nepravedno zanemaren posljednjih desetljeća... ta cesta će tu nepravdu ispraviti...bar malo... i odškrinuti vrata nekim novim mogućnostima. Samo ti se čini da si ravnodušan.... jer duboko u sebi znaš koliko ceste znače. :)
24.04.2009. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Najava posta;
...Kako najviše od svega želim
da Me svi vi upoznate, da bi ste svi
već ovdje na zemlji mogli uživati
u Mojoj Ljubavi i dobroti,
budite apostoli svima koji Me ne poznaju,
a Ja ću blagosloviti vaš trud
i pripremiti vam veliku slavu
sa Mnom u vječnosti...
25.04.2009. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Pored svih zbivanja oko mene, u MENI, u dubini svoje duše našla sam mir.
U jutro kad se probudim, prvo izađem na balkon, okrenut prema istoku, zahvalim se Stvoritelju za proteklu noć i dan koji je već u velike počeo, eheheee, volim malo duže spavati.
i onako još pospana, u pidžami odem na drugi balkon i promatram moje cvijeće ... guštam u svakom listiću, svakom pupu, rascjetalom điranu a i malim posudicama začinskog bilja.
Radujem se šetnji, poslu koji radim, druženjima ...
Kad uhvatim vremena, umjesim kruh, guštam u pečenju i mirisu svježe pečenog kruha, isčekujući da se što prije ohladi ...
Uživam u malim stvarima jer, život je jedan, dragocjen i ne vrijedi gubiti vrijeme i roniti suze ...
Čak mi postaje naporno komentiranje jer, uviđam, nema svrhe trošiti vrijeme i energiju zbog USIJANIH glava.
Lijepo ti želim ovo subotnje popodne i veče.
25.04.2009. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
eh, dona, dona....vraćaš me u prošlost. unutarnji mir...ko i sve drugo podložan je prolaznosti i mijeni. dođe i ode. prije dosta godina jedna me kolegica upitala što ja to u stvari uopće želim...bit će da sam dosta filozoforala. kao da mi je trebalo to njezino pitanje, odjednom sam jasno vidjela ....unutranji mir. spokoj. što god se događalo oko mene. i kao da sam tim odgovorom započela proces uranjanja u taj unutranji mir. to je stanje koje razumiju samo oni koji ga dožive, no mislim da većina nije čak niti svjesna potrebe za njim. suviše toga od života tražimo izvan sebe. u drugim ljudima. u stvarima. ko guske u magli. vjerujem i da je potrebno doseći neke godine života da bi se čovjek uopće bavio sobom i shvatio ovakve stvari. no, ono što nisam tada znala (uvijek mislimo da sve znamo i uvijek nas nešto iznenadi, nešto što je trebalo biti očito i očekivano) je da ....ništa nije trajno. u jednom trenutku imaš, u drugom nemaš. uživaj u svojem unutranjem miru...malo što je tako dobro u životu.
onaj odlomak..."Svakodnevno šetam…. srećem srne, fazane, žabice, razne ptice…. opijam se proljetnim mirisom šume, razlikujem glasanje kosa"....e, tu ćeš mi morati oprostiti, ali na tome ti iskreno zavidim. u to doba kad sam prolazila kroz svoju fazu "unutranjeg mira", stalno me pratio jedan predivan osjećaj da sam nekim čudesnim nitima povezana sa cijelom prirodom oko sebe, sa svim njezinim titrajima.....sjetim se, vezano s tim, naslova onoga starog filma: sjaj u travi. sve je imalo neki fini, fini sjaj....bilo je to predivno doba. vjerojatno nisam uspjela savladati potrebne vještine koje bi mi omogućile da stalno ostanem u tome ozračju. nadam se da ćeš ti uspjeti....:)))))))))))
25.04.2009. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@evandjeljeumolitvama... pozdrav. :)
@promatram, razmišljam.... očito nas vesele isti stvari. ;)
@Greentea... neće mi uspjeti. Nikome ne uspije. Normalno je da nam se raspoloženja mijenjaju... a to je uvjetovano onim u nama i onim oko nas.... No sasvim sigurno iz ovakvih faza ostanu neki zapisi koji nam mogu pomoći u nekim težim raspoloženjima.
25.04.2009. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Jako lijepa tema za razmišljanje! :) Držim da ne treba očekivati kako ćemo mir naći dok još obavimo ovo ili ono jer uvijek će postojati nešto što možemo obaviti i što će nas spriječiti u uživanju u miru. Baš kako kažeš, mir treba tražiti sada, posvetiti mu se, čak ga i kreirati te onda uživati u njemu.
Za mene je mir moja mirna savjest, vrijeme koje redovito odvajam za sebe, ljubav koju dajem i ona koju primam. Mir, zapravo, gradim kroz sitnice jer tek tada može biti golem... :)
25.04.2009. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Uglavnom sam potpuno mirna i sve situacije prihvaćam s istinskim unutrašnjim mirom - gotovo i sa zahvalnošću. Smatram da nam se ništa u životu ne dešava bezrazložno. Vjerujem u život i osjećam da on najbolje zna što mi u kojem trenutku daje, pa mi ta vjera pruža neki zaista svevremeni mir.
26.04.2009. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Kinky.... hvala. Sviđa mi se način na koji gradiš mir. :)
@dordora2, slažem se da se u životu ništa ne dešava bezrazložno.... a isto se tako slažem da je vjera strašno važna.... baš sam danas pronašla odličnu pričicu na temu vjere... pa ću ti je sada ispričati za laku noć... :)
Zemlja je bila suha i ispucala, jer dugo ne bijaše kišilo.
Uvelo žuto lišće jedva se držalo na granama. U poljima je izgorjela trava.
Ljudi su napeto iščekivali, usrdno moleći i pogledavajući užareno nebo.
Mjesecima nije pala ni kap kiše, a posljednji tjedni bijahu nesnosno vrući.
Mjesni je župnik organizirao molitveni sat ispred crkve.
Došlo je mnoštvo ljudi. Svi su bili puni strepnje i nade.
Mnogi su u rukama imali nabožne predmete: križeve, krunice, molitvenike.
Župnikove se oči, međutim, nisu odvajale od djevojčice u prvom redu.
U krilu je držala crveni kišobran.
***
Moliti znači tražiti kišu, vjerovati znači donijeti kišobran.
B. Ferrero
26.04.2009. (00:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
ova mala djevojčica je nevjerojatno mudra....čini mi se da ljudi s odrastanjem poglupljuju. odmah se sjetim onih znanstvenih istraživanja koja su nedvosmisleno (iako grdno zbunjujuće) pokazala i dokazala da se osnove onoga što zovemo materijom ponašaju kao ili čestica ili val...ovisno od toga što promatrač očekuje! naša namjera je bitna. naše očekivanje. vjerujem da imamo neke ogromne sposobnosti koje leže u nama neistražene i zaboravljene, neprobuđene....ova curica me podsjetila na "eksperiment namjere" za koji si vjerojatno čula....puno, puno više toga u životu ovisi o nama i našim očekivanjima no što smo spremni priznati, no možda i nismo spremni za suočavanje s tako velikim silama u sebi, možda nismo dovoljno narasli...odrasli.....možda uopće nismo svjesni koliko se velika istina krije iza riječi: da imate vjeru koliko je zrno goruščice......
a, nakon onog nabrajanja bilja kod mene, moram pitati: koliko hektara ima taj tvoj vrt?! znam da oko toga svega ima puno posla, ne lakog posla....ali, ni zadovoljstvo nije malo. ja mogu brojati samo listiće na ove četiri lize na mojem prozoru. i dalje ti bestidno zavidim. :)))))))))))))))))))))
26.04.2009. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Greentea, ukupno zemljište mi je 3500 kvadratnih metara. No moj parkić nije baš tako velik. Ima tu svega.... pa čak i obrtnička radiona koju pokušavam zabašuriti u bršljane i ostalo bilje da mi ne remeti moju zelenu oazu. No od nje živi nekoliko obitelji.... pa je važno da bude živa.
Rođena sam u gradu.... i još uvijek mi puno toga nedostaje iz tog perioda života... ali upravo su moje dvorište i sve te biljke razlog zbog kojeg se trenutno ne bih voljela vratiti u grad.
Zelena... nikada ne znamo što nam život nosi. Razlog našeg dolaska na selo je bio mužev gubitak posla u vrijeme nečasne privatizacije i majčina nemogućnost da živi sama s malom mirovinom. Znači.... sila nas je natjerala. Ali žilavo se nismo dali i sada je svatko od nas pronašao nešto što ga veseli... što mu nadoknađuje sve ono što smo izgubili.
Prvih godina je bilo strašno teško. Imali smo ogroman vrt s povrćem, piceke, pure, guske, zečeve i svaštajošnešto. S asfalta sam dospjela na "Farmu" :))))))) Danas više ne uzgajamo hranu.... jer nam više nije takva sila. Hranu kupujem uglavnom od seljaka.... a slobodno vrijeme provodim na način koji me veseli... u druženju s biljkama od kojih svaka ima neku svoju priču. Znači... ono na čemu mi danas "zavidiš" je posljedica sile i nepravdekoja mi se dogodila.... a ja sam je pretvorila u zeleni vrisak protesta i dokaz da sve ono što nas ubije - učini nas jačima. I da us vakom zlu postoji i nešto što možemo okrenuti na dobro....
26.04.2009. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
...ma ponekad pokušaj baciti na stranu hormone...nek negdje van tebe divljaju...i prepusti se sebi...piši i uživaj...ma njih ko ....
al važno je da trag ostaje...pa makar hormoni i ljutnja bili poticaj...najgore je ipak ako poticaja nema...a evo i ovaj tvoj svijet danas je divan...
...i mir je trenutak kad sam ja JA...to mi je najveći mir...pusa
26.04.2009. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@Nina1989... he,he,he..... bilo bi interesentno da hormone možemo regulirati gumbićima... uključivati ih i isključivati po potrebi. :))))) A dok nije tako.... ja svoje nedam za ništa na svijetu. Svi nemiri koje mi oni prouzroče su ništa u odnosu na sve čarolije koje su mi oni kroz život podarili. :) Kao što sama kažeš... najgore je kad poticaja nema. Zato treba uživati u svakoj sitnici... u svakom danu... bez obzira da li su uzrok hormoni ili su događaji pali s neba. :))))
Pozdrav tebi Nina... :)
26.04.2009. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dolphinA
Bas sam te uzivala citati nakon dugo vremena. Ni mene nije bilo puno u virtualnom svijetu sto zbog putovanja, sto zbog aktivnosti u pravom svijetu :).
Ja sam negdje...mozda da kazem....na pola puta u tom trazenju. Ili bolje, neke dane da, neke dane ne?
Ne znam ni sama, osjecam se vedro, smireno i zadovoljno, no s druge strane i dalje imam osjecaj da nesto trazim...
Nasmijala me 'zabrinutost' sela :-)))).
I mozes li mi dati recept za kukuruzni kruh? Taj mi je omiljeni :).
Pozdrav!
26.04.2009. (20:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
@dolphinA.... bitno je tražiti mir.... a tko traži - taj i nađe. ;)
Drago mi je da se osjećaš smireno i zadovoljno. :)
Recept za kukuružnjak sam našla na net-u.... i dobro mi je uspjelo. Radila sam duplu smjesu.... jer nas ima puno. :)
KUKURUZNI KRUH
20 g svježe germe(10g suhe)
50 g margarina
2 DL mlijeka
1 MŽ soli
1/2 MŽ šećera
400 g brašna
Omjer: 200glatko 200g kukuruzno brašno
Glatko brašno prosijte, tako će tijesto biti rahlije i bolje će se dizati.
200 g kukuruznog brašna pofurimo sa vrućom vodom i umiješamo od toga mekanu smjesu.
Ostavimo da se skroz ohladi.
U jednu posudu stavite razmrvljenu germu i šećer te zalijte sa 1 DL mlakog mlijeka. Dodajte žlicu glatkog brašna, te zamutite.
Ostavite 15-tak min da germa počne radit, kipit.
Rastopite maslac te ga zajedno sa soli i glatkim brašnom grubo zamijesite sa ohlađenom kukuruznom smjesom.
Dodajte otopljeni kvasac i zamijesite.
Dodajte lagano preostalo mlijeko uz stalno miješanje.
Neko brašno pije više neko manje, pa točnu količinu tekućine je teško preporučiti.
Umijesite glatko tijesto. Ako je potrebno dodajte još glatkog brašna ili vode.
Tijesto je izmiješano kada se više ne ljepi za posudu.
Od dignutog tijesta napravite loptu i položite je na pleh sa papirom za pečenje.
Urežite na sredini križ dubine pol centimetra.
Pokrijte i ostavite dizati još 20 min.
Kruh namažite uljem i pecite na 235°C, 25 min.
Otvorite pećnicu, pogledajte da ne zagara i pecite daljnjih 25 min na 210°C
Pečeni kruh položite na rešetku i ostavite ga da se lagano ohladi.
A ovaj vikend sam napravila kruh sa sjemenkama.... odličan je... pa ću ti u novom prozoru napisati i taj recept. I to sam našla na net-u. :)
26.04.2009. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...