umijesto ljudima, ja se tada posvećujem knjigama. nadasve tužno.
ali ako nešto mrzim, onda je to želja za pripadanjem. živim u svom svijetu i nitko mi ne treba. učili smo na psihologiji. to je jedna od osnovnijih potreba. mrziti je ljude lako. jer zahtijevaju toliko truda. koma.
22.04.2009. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to je sasvim u redu. takvo razmišljanje. ali bolje ne pripadati takvom "društvu" uopće, svakako. to je pseudodruštvo koje donosi kvazisreću. niš koristi, u zaključku. oni pravi su, nažalost, uvijek malo skriveniji ;)
24.04.2009. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oh oni su definitivno trebali prebojati zid, bio je to jedan jako ružan zid :D promjena je dobra, što ne znači da ja ne cendram svaki put kada se nešto promijeni. jednostavno volim stvari kako su trenutno uređeno, i čak i one promjene koje su zapravo dobre, teško prihvaćam. takva sam.
a sad tvoj post: Tako je lakše, smijati se entuzijastima, jer ionako nikada ništa ne će promijeniti. mislim, da u krajnjem slučaju, entuzijastima nije do toga da stvarno nešto promjene. bitno je to što pokušavaju. samim time i mjenjaju.
a razmišljanje o onima o kojima ne bi trebala? hm neznam. svi ti ljudi. oko mene, i slični oko tebe, i svudje negdje. svi su mi oni nekako čudni. i ne shvaćam ih. i...stalno razmišljam o njima. jao xD nije da želim se družiti s njima. nije da mi trebaju. nije da ih volim/da im se divim/da imaju nešto neodoljivo. samo nekako razmišljam o njima. svima. :/
01.05.2009. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne.
neće te utješiti.
ali.razumijem.onako, potpuno.
umijesto ljudima, ja se tada posvećujem knjigama.
nadasve tužno.
ali ako nešto mrzim, onda je to želja za pripadanjem.
živim u svom svijetu i nitko mi ne treba.
učili smo na psihologiji.
to je jedna od osnovnijih potreba.
mrziti je ljude lako.
jer zahtijevaju toliko truda.
koma.
22.04.2009. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mersault gone worse
to je sasvim u redu. takvo razmišljanje. ali bolje ne pripadati takvom "društvu" uopće, svakako. to je pseudodruštvo koje donosi kvazisreću. niš koristi, u zaključku. oni pravi su, nažalost, uvijek malo skriveniji ;)
24.04.2009. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evelyn :)
oh oni su definitivno trebali prebojati zid, bio je to jedan jako ružan zid :D
promjena je dobra, što ne znači da ja ne cendram svaki put kada se nešto promijeni. jednostavno volim stvari kako su trenutno uređeno, i čak i one promjene koje su zapravo dobre, teško prihvaćam. takva sam.
a sad tvoj post:
Tako je lakše, smijati se entuzijastima, jer ionako nikada ništa ne će promijeniti.
mislim, da u krajnjem slučaju, entuzijastima nije do toga da stvarno nešto promjene. bitno je to što pokušavaju. samim time i mjenjaju.
a razmišljanje o onima o kojima ne bi trebala? hm neznam. svi ti ljudi. oko mene, i slični oko tebe, i svudje negdje. svi su mi oni nekako čudni. i ne shvaćam ih. i...stalno razmišljam o njima. jao xD nije da želim se družiti s njima. nije da mi trebaju. nije da ih volim/da im se divim/da imaju nešto neodoljivo. samo nekako razmišljam o njima. svima. :/
01.05.2009. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...