Komentari

alenzoric.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Otok

    Imam i ja takvih dosta:
    "Sumnjati u vlastitu smrtnost, značilo je upoznati početak straha; neupitna spoznaja vlastite smrtnosti značila je upoznati kraj straha"
    Frank Herbert
    :))

    avatar

    21.04.2009. (12:36)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ... lijepi stihovi Boba Dylana.... neću ništa komentirati o maskama koje nosimo, jer ću se samo ponavljati... za promjenu ću citirati Eckharta Tollea: "Ja se ne svodim na svoje misli, emocije, osjetilne opažaje i iskustva. Ja se ne mogu svesti na sadržaj svog života. Ja jesam život. Ja jesam prostor u kojemu se sve događa. Ja jesam svijest. Ja jesam Sadašnji trenutak. Ja jesam.... Možete li, dok živite, biti svjesni sebe kao svijesti u kojoj se odvija čitav sadržaj vašeg života?"..... pozdrav.....

    avatar

    21.04.2009. (18:21)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    oko nas je gomila poruka..samo ih trebamo pročitati:))

    avatar

    21.04.2009. (19:18)    -   -   -   -  

  • svismoisti

    o, itekako mi se događaju te stvari. i stegne me tad u grlu, i osjetim radost i pomislim: to je ta ljepota koju trebamo u životu.
    u stihijskom našem svakodnevnom životu, ako se zatvorimo za takve doživljaje, što imamo?

    avatar

    21.04.2009. (20:06)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Nekada je dovoljna samo jedna rečenica koja probije oklop sivila i beznađa. I onda dani opet poprime smisao. To su trenuci kojih se sjećamo...i onda idemo dalje.
    Nekako lakše, kroz neke nove dane.
    Obojane nadanjima.

    avatar

    21.04.2009. (20:16)    -   -   -   -  

  • igra u pijesku

    "Ja jesam sadašnji trenutak. Ja jesam...."
    Učim živjeti u trenutku, za trenutak... :)))

    avatar

    23.04.2009. (20:44)    -   -   -   -  

  • bastet

    Evo, možda nije slučajno da sam pročitala tvoj komentar kod Tarantule, i možda nije slučajno da sam odlučila posjetiti tvoj blog, i možda nije slučajno da mi se svidio post u kojem progovaraš o životu i znamenju na putu koji šalju poruke svima koji žele čuti i vidjeti...
    Ja se trudim živjeti širom otvorenih očiju i upijati život kap po kap promišljajući o svemu, važući događaje u svjetlu godina koje prolaze, učeći, mijenjajući se (nadam se na bolje). Ali i uživajući. U svakom slučaju nastojim ne prokockati taj veeeliki dar, mogućnost postojanja u ovoj fizičkoj dimenziji postojanja.
    Anyway, drago mi je da sam te upoznala i lijepi pozdrav do skorog čitanja. :)

    avatar

    24.04.2009. (14:59)    -   -   -   -  

  • tihavoda

    Istina...prije par dana mene je tako obuzeo Faust Arp od Radioheada, pa sam stavila stihove i na blog. Ja najčešće imam neopisivu želju te trenutke s nekim podijeliti. Najgore je kad osoba s kojom želim dijeliti nema sluha za to. To je slično situaciji koja mi se stalno događa...prisustvuješ nekom veličanstvenom trenutku, pa ne znaš da li bi ga propustio da bi ga mogao zapisati fotoaparatom, ili naprosto uživao i upijao, jer ono iz fotoaparata neće poslije biti ni blijeda slika...Lijep post :)

    avatar

    24.04.2009. (15:21)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @bastet ___ nije slučajno. Ništa zapravo nije slučajno. Drago mi je što ipak ima ljudi, kao očito ti, koji život doživljavaju kao "veeeeliki dar", jer on to je.

    @tihavoda ___ dobro si primjetila ovu dilemu... uživati u trenutku ili ga fotografirati i - propustiti. Ja mislim da bi prvo trebalo uživati u njemu, a onda ga eventualno fotografirati, kasnije. Iako je onda već izgubio ono što smo mi vidjeli u njemu i što nas je oduševilo. Jer, to je možda ionako bilo samo za nas. Meni je zanimljivo i to što svi mi zapravo doživljavamo drukčije (iste stvari). I nekako bi htjeli da i druga osoba to može doživjeti točno onako kako smo mi doživjeli, ali to je rijetko...možda i nikada. Da li to umanjuje čaroliju? ne znam... možda, na neki način...

    avatar

    25.04.2009. (08:53)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Jako mi je drago što si odlučio ostaviti komentar kod mene i otvorio mi vrata svoga carstva.Trudim se ,jako se trudim živjeti život,a ne da projuri pored mene.Nakon jednog teškog životnog perioda naučila sam da u svakom danu mogu pronaći nešto lijepo,naučila sam se divjeti malim stvarima i biti zahvalna što ih mogu primjetiti.
    I ne mogu se složiti sa komentarom Tihe vode iako vjerujem da ne misli doslovno:),ali zabilježiti taj veličanstveni događaj i još ga jednom upiti nakon blicanja aparata-neprocjenjivo:)
    Pozdrav ti topli ostavljam i zahvaljujem na javljanju

    avatar

    25.04.2009. (23:19)    -   -   -   -  

  • igra u pijesku

    I ja volim slušati Šerbeđiju, sve njegove interpretacije. Tako su mi se dopali i ovi Tinovi stihovi. A, možda i jesu malo depresivni, sve zavisi o raspoloženju, o načinu, kutu gledanja...Meni je prekrasno kad se netko u poznim godinama osjeća mlad, nikad ne ostari... :)))

    avatar

    26.04.2009. (12:05)    -   -   -   -  

  • Dubinama sebe

    Kuc kuc...na prstima k tebi da te probudila ne bi:))

    Danas je kod mene oblačno,i baš mi treba zraka sunca...ona oštra,blještava ,topla zraka dobrote i ljudskosti koju sve manje pronalazim idući životom. I trudim se biti pozitivna,nasmiješena no ponekad trn proživljenog bocka .No ko ga šiša,uvijek i uvijek idemo dalje!Osjećam da su ljudi okrenuti sami sebi,kao da će im netko ukrasti osmjeh i riječ ako otvore srce i dušu...zar se boje bliskosti.Ne može se živjeti u kutijici.Treba zraka,topline,ljubavi,druženja.I to vidim na licima prolaznika koji se slijevaju kao rijeka ulicom kad idem na posao. Većina gleda u pod,noseći svoj oblak nad glavom.A tako je lijepo gledati pred sebe i vidjeti,sve.Nebo nad sobom,pa mada i oblačno razvedrit će se.Osmjeh na tuđem licu koji poziva na osmjeh.Riječ -koja može biti više od riječi,(kao zraka sunca)a ne usput bačeni komadić sebe...eto,ja se raspisala.
    Ostavljam topli pozdrav

    avatar

    29.04.2009. (09:21)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    najviše sam u životu bila svjesna svog postojanja i prisutna u trenutku, ovdje i sada, u trenutcima u kojima sam uočila neke potpuno "banalne" stvari, stvari koje su uvijek bile tu, prisutne, ali je trebalo da ih zaista primijetim i poistovjetim s njima, izgubim sebe u tom trenutku. i u toj izgubljenosti, uvijek bih zapravo pronašla pravu sebe. i nema boljeg osjećaja :o)

    avatar

    30.04.2009. (11:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...