Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (43)

Marketing

  • fotkam, kuham, putujem...

    lijepa reportaza i slike a ova kuca na kraju mi izgleda poput nekog nebodera :D.
    mene inace mucnina hvata cim pomislim na 11 sati voznje autobusom :)))).

    avatar

    19.04.2009. (20:53)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    volim dagnje ;)))))
    aha!
    volim lignje, hobotnicu, rižoto sa sipom ;))
    netipična....
    nemam prilike puno ekperimentirati, ali jedem - sve :))
    osim ribljih glava. ali nije da sam luda za ribom, rekoh ti koja me jako privlači...
    od onih sam koji će pojesti i ono što nitko ne jede.. iz pristojnosti prema domaćinu....
    bez obzira što društvo ostavlja jelo na tanjuru. i moram ti priznati, nije da su me tako odgojili jer moji u obitelji to ne rade. ne znam otkuda mi to....

    a tvoje reportaže? poslovično lijepe i edukativne...
    sve dobro, draga moja!

    volim vožnju vlakom.... avion može, nije me strah, ali nekako prebrzo prođe, ne stignem odvrtiti film, smjestiti se u novi prostor... i zato - vlak. to je zakon!!! tamo se i spava i čita i jede... i uživa u prirodi.....

    pusa! (ovo nije post iako se čini da jest..)

    avatar

    19.04.2009. (21:06)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Moram reč da bi u mom slučaju sve bilo suprotno od ovog što si navela.
    No, zato i je zanimljivo jer smo toliko različiti, a opet i slični.
    Čovjek s guslama, zapravo bi trebao biti Čovjek s lijericom - vrsta žićanog instrum. u tom kraju.
    Nadam se da će te mučnina brzo proči i da ćeš opet doći na svoje. :-)))
    A ja se nadam opet posjetiti Pelješac u svibnju s planinarima.

    avatar

    19.04.2009. (21:18)    -   -   -   -  

  • aquaria

    @gustirna, hvala ti na pojašnjenju, i meni se činilo da nisu gusle, ali se u žurbi na onoj kišurini nisam sjetgila pitati domaće kojih i nije bilo puno. A ovo o različitosti - upravo tako, svijet bi bio dosadan da smo svi slični ili, ne daj Bože, jednaki :)))

    avatar

    19.04.2009. (22:16)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Uglavnom nemam problema na putovanjima, najugodnije mi je vlakom i brodom. Lijepa reportaža iz lijepog kraja, a oko ovih zidina volio bih prošetati. Cvijeća mlječike i ptičjeg mlijeka ima sada puno i kod nas. (Može i meni porcija blitve? Neki dan sam ubrane šparoge sa rižom i srijemuš sa krumpirom.)

    avatar

    20.04.2009. (00:23)    -   -   -   -  

  • jimbo

    i ja bih negdje na jug...

    avatar

    20.04.2009. (00:47)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Lijepo si to ispričala i ako misliš da je zbrda-zdola. Ja volim morske plodove ali me ne čudi da ih netko ne voli, ja primjerice ne volim janjetinu.
    U Stonu sam bio i po zidinama jednim dijelom jer se puno toga obnavljalo, i u šetnji ulicama jedna stara gospođa reče da prostor od kuća do zidina obiluje zmijama. Lijepi ti pozdrav.:-)))

    avatar

    20.04.2009. (01:21)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Prvo žao mi je da mi se ipak nijesi javila...ali nadam se da ćeš opet doć pa će bit prilike :))
    Ston mi je odlično poznat.....slikala si i sliku jedne dobro poznate kuće u Velikom Stonu :))), gustirna ti je već rekla ono je lijerica.......Sveto Peić je vlasnik solane i restorana Koruna u kojem ste jeli.....šteta što nijesi obišla zidine jer nijesu tako duge.......nadam se da si obišla i Veliki Ston a ne samo Mali......a posjetit Ston ljeti i sad je velika razlika........treba ga doživjet ljeti....sad je mrtvilo......nijesam znala da turiste vode u crkvicu sv, Mihovila ili Mihajla kako je zovu ........moram reć svoju sramotu ja se nikad nijesam popela do nje.....žao mi je što nijesi uživala u delicijama iz mora tj. kamenicama jer su zbilja dobre pogotovo u ovo doba...ja ih obožavam..ali ja obožavam i kamen iz mora pa nijesam objektivna :))...a s nestrpljenjem očekivam daljnje postove :)))

    avatar

    20.04.2009. (02:02)    -   -   -   -  

  • rU

    eh, aquaria, tvoje su priče uvijek nalik lijepim prolazima kojima nas vodiš.
    nasmijah se podudarnosti, kod vitae plavooka kuća, kod tebe zelenooka. uvijek sam na prozore gledala kao na oči kuće ... :-)

    mučnina? ružan osjećaj. i ona fizička, od loša jela ili vožnje i ona koju izazovu neki ružni ljudski postupci ... e, ta je još gora.

    i mene muči bolest putovanja. osim u avionu. volim letjeti a što je najčudnije ja se panično bojim visine, svuda osim u avionu. možda stoga što mi ta visina izgleda nekako nestvarno, kao iz sna, za razliku od, na primjer, pogleda nadolje s balkona na višim katovima.
    muka mi je u automobilu i autobusu za duljih putovanja, no nikad mi nije muka na brodu ili u čamcu, valjda zbog vode koju toliko volim ...

    puse, mila, uživala sam u svakoj stopi ... :-)

    avatar

    20.04.2009. (06:05)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    jedino je gora mučnina na brodu - morska bolest
    u avionu imam isti osjećaj
    i s drugim je afrodizijacima isto - rog nosoroga

    avatar

    20.04.2009. (06:43)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Moj najnajdraži je u mladosti vozio utrke, one nalik Formuli, na Grobniku pa mu je ostao specifičnan način vožnje. Premda ne juri kada se vozimo, ima taj neki poseban stil upravljanja autom od kojega meni pozli i jedva čekam da stignemo na odredište. S druge strane, volim se voziti s njim jer i uživam, nije me strah. A i bude mi nekad zlo u autobusu, no to je više od ustajalog mirisa onih sjedala i zatvorenog prostora, tim više ako netko otvori sednvič s umetnutom salamom-podrigušom, kada ti doista dođe da se zbljuješ. :)

    U avionu me bilo strah, iako statistički puno, puno više nesreća bude u cestovnom prometu, uplaši me, kao i tebe, sama ta činjenica da smo visoko i da vjerojatno nema spasa ukoliko počnemo padati. Ali znam da mi je neminovan za neka putovanja koja planiram pa ću morati stisnuti zube. :)

    A fotke su jako lijepe. Kamenice... tko zna kakav bi ti bio učinak da si probala, možda je dovoljno i samo vizualno. ;))

    avatar

    20.04.2009. (09:14)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Krasna reportaža.

    Strah od bilo čega pa tako i aviona najbolje se liječi ponavljanjem iskustva :-). Zamisli , moj prvi let u životu bio je ni manje ni više nego u Novi Zeland, 26 sati u avionu.

    avatar

    20.04.2009. (09:49)    -   -   -   -  

  • odmak

    Lijepa reportaža. Ja sam kao i gustirna. Sve obrnuto. Mučninu imam u autobusu, na zadnjem sjedalu automobila. Avion putujem puno i ne razmišljam. Puno puta bila u Stonu i sama dobila kuhinjsku sol.
    A kamenice obožavam. Čak i bez limuna, ali to je navika iz djetinjstva i posljedica bakine kuhinje.

    avatar

    20.04.2009. (11:08)    -   -   -   -  

  • malena sa šnalicom

    najvažnije je da si ti sretno otišla i sretno se vratila. ako si još sve obavila uspješno, tim bolje. :))) ja sam uvijek obožavala letjeti avionom. avion mi je najdržae prijevozno sredstvo. nikad nisam zamišljala da između zemlje i mene postoji toliki razmak. a najdraža su mi slijetanja i uzlijetanja. kad se ono malo podigne želudac. a što se tiče morskih plodova. ja sam godinama vegetarijanka i ne jedem ih više. ali u vrijeme dok sam još živjela od jadnih malih životinjica, morski plodovi su mi bili najdraža hrana. mmmm ali ja sam ionako crna ovca u mojoj vrlo konzervativno-kulinarskoj okolini kad je u pitanju prehrana. uvijek sam bila spremna kušati nova jela, i voljela ukuse koji su drugima bili čak i odbojni, tipa kavijar, morsli plodovi, tartufi... i šta ja sve znam. al ono što znam je da mi oko uvijek zapne za najskuplje stvari u izlozima, a da su kavijar, tartufi i morski plodovi poznate gurmanske poslastice. eto... a fotografije su prekrasne. puno pozdrava. :))

    avatar

    20.04.2009. (11:32)    -   -   -   -  

  • smotani

    zanimljivo putovanje.... iako je avionom komotnije, brže...ali i ja imam neki strah od njega... i izbjegavam ga...busom, autom... puno se više vidi, i nekako je cijelo putovanje ljepše iako, puno napornije...... srećom, za sada, nemam problema sa mučnima te vrste... i samo mogu pretpostaviti kako ti je ...(jednom sam je doživio na brodu za jake nevere.....uf)
    predivne slike, i vidim, predivna mjesta, na žalost, popraćena lošim vremenom....davno sam onim dijelom išao... i ostale su mi zidine u sjećanju,. na koje ni mi nismo išli - radi kiše.......
    i, baš su ove zdjelice nešto posebno - no, šteta što i sadržaj nije bio istog dojma:)
    nadam se da su se dečki oporavili do kraja..i da nije ništa gore nego samo- brza muška nedovršenost u kuhanju:)))))
    i, tebi brzi oporavak od droncanja, i, naravno sabiranje i guštanje u lijepim dojmovima;)
    topli ti pozdrav ostavljam;)))))

    avatar

    20.04.2009. (11:44)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Mučnina je užasna stvar. Ako ne sjedim u busu skroz naprijed i to isključivo na sjedalu
    broj 4 bolje da niti ne idem na put. A obožavam putovanja. Čak i vožnja autom mi škodi
    ako sjedim otraga pa čak i kad sam suvozač ako je cesta jako zavojita. Ali ako ja vozim
    onda mogu valjda do Amerike pičiti bez problema.
    Fotografije su ti prekrasne. Volim kad ljudi imaju oko za detalje i kad im se uspomene
    s putovanja ne sastoje isključivo od fotki sebe samih i svojih suputnika namontiranih
    ispred svih najvažnijih znamenitosti. I meni često ušeta neki "čupavac" u kadar.

    avatar

    20.04.2009. (12:00)    -   -   -   -  

  • fulvus

    ovo traumatično putovanje podsjetilo me na jedno moje prije gotovo 6 godina. Vraćali smo se iz Hercegovine, tada nije bilo autoputa i naravno da je putovanje dugo trajalo. Uglavnom, kad smo stigli kući ja nisam mogla stajati na nogama od povraćanja i vrtoglavice. Završilasam u bolnici 7 dana na infuzijama i kompletnim neurološkim pretragama ( od ct, mr, testove na ms). Ništa nisu našli, jedino u što ja vjerujem jest stres jer mi je mjesec dana prije toga umrla mama, bit će da se radilo o post traumatskom sindromu. Odonda me strah putovati kod svekrve....nije problem prema Europi:))

    avatar

    20.04.2009. (17:04)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nikad neman mučninu na putu, obožavan avione, al mogu se vozit s bilo čin drugin, po potribi. Obožavan i plodove mora, skoro sve, računajući pohane vlasulje :))))))))))

    avatar

    20.04.2009. (20:55)    -   -   -   -  

  • chablis

    Mrzim putovanje avionom, panično se bojim, ali ne znam čega jer ne mislim da će se srušiti. jednostavno, nemam krila i ne znam letjeti pa se ne osjećam dobro. No, letim, letim i te kako! Pregrizem strah i letim. Pa neću se valjda dronckati u busu samo zato što mi suse teku od polijetanja (pa i prije) pa do slijetanja!!!
    Jednom sam pokvarila želudac nekom zalutalom starom školjkom među friške. Jao grozote, ne želim to nikome!!! I ne volim plodove mora, samo ribu jedem.

    avatar

    20.04.2009. (21:55)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Svaki dobar putopis sadrzi osobne reminiscencije koji upotpunjuju detalje i stvaraju tkivo ugodjaja i asocijacija. Peljesac i Ston su i u ovo doba jednako privlacni. Manje bucni no u sezoni (a ni tad nisu prebucni), prazni i usamljeni djeluju romanticno i smireno i kriju se daleko od buke i vreve gradova i velikih aerodroma.

    Pozdrav ostavljam,
    Bocaccio

    avatar

    21.04.2009. (12:11)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    Nezgodno je imati te "putne" probleme. Sjećam se jedne kolegice s faksa koju je užasno to mučilo, do te mjere da bi i povračala. Uvijek ej morala imati dramine uz sebe. Na sreću, nemam taj problem, u autu spavam kao beba ili uživam u krajoliku, bez ikakvih posljedica. Avionom sam se vozila samo 3 puta, s tim da sam zadnji put putovala sama i u nepoznatu državu pa je "strah" bio možda više vezan uz to i uzbuđenje od nepoznatog.
    U Stonu nisam bila, samo sam prolazila, pa ti hvala lijepa na ovim divnim fotkama, da ga malo upoznam i na taj način.
    Kamenice me isto nipošto ne privlače, od školjaka volim jedino dagnje, ako su dobro pripremljene.
    Lijepi pozdrav šaljem

    avatar

    21.04.2009. (16:15)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Na sreću, ja nemam probleme s mučninom kada putujem ;)))
    čak nemam niti strah od letenja, dapače uživam u tim rijetkim
    trenucima kada si mogu priuštiti putovanje avionom;
    no, kao i ti, imala bih problem s kamenicama, iako školjke jedem
    ali samo kada i ako su mrtve od kuhanja ;))))

    I uistinu onaj prolaz baš mami da se u njega zaljubi na prvi pogled.

    Zagrljaj za moju putnicu ;O)

    R.

    avatar

    21.04.2009. (16:58)    -   -   -   -  

  • dejmon

    KOji trud. Razmatranja i zabilješke.

    avatar

    21.04.2009. (20:49)    -   -   -   -  

  • zgdnevnik

    Ja nemam problema sa putovanjima ni letenjem. Jest da sam letio samo jednom al bilo je OK.

    avatar

    22.04.2009. (19:18)    -   -   -   -  

  • MENTINA

    steta za ove mucnine sto ti ipak lagano pokvarise opci dojam putovanja no s vremenom ce ostati samo ona lijepa sjecanja :)))))))
    Ja sve morske specijalitete obozavam a isto tako volim isprobavati sva jela koja nisam nikad jela. Meni su dagnje super a kamenice jedem ali mi nisu nesto posebno. A ove na slici izgledaju ogromno i prefino :))))))))))
    ja bih se bila najela ko nitko da sam bila tamo :)))))))))
    Kroz Ston sam prolazila puno puta ali se nikad nisam zaustavljala nego sam se uvijek iz daljine divila tim zidinama. No nadam seda ce biti prilike i za detaljnije razgledavanje istih.
    Slike su ti predivne a vidim da ni dolje nije bilo dobro vrijeme kao ni ovdje kod nas vec punih 5 dana pada kisa i ne vidjesmo ni komadic neba a o suncu da i ne pricam. U totalnoj smo depri.
    Sva sreca da nemam bolest putovanja a i avionom vrlo rado putujem za razliku od mog N-a koji je poput tebe po tom pitanju pa sam eto u velikom "minusu" jer nigdje ne mozemo ici zajedno avionom, dakle otpadaju dalja putovanja, nego samo ona dostizna autom i vlakom aaahhhhh
    radujem se skorom ponovnom vidjenju :))))))))))

    avatar

    23.04.2009. (00:08)    -   -   -   -  

učitavam...