i pitao sam se jesi li Marunu našao u Gordoganu ili drugdje. baš čitao temat ovih dana i oduševljen sam, posebno je dirljiva Matanova priča kako je morao objaviti pjesmu u povodom Titove smrti
17.04.2009. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ pametni zub: da, Gordogan... Matanov prilog je zaista iznimno vrijedan. Teško mi je bilo izdvojiti ovdje samo ponešto, ali nadam se da će ovo biti poticaj ljudima da nabave časopis i pročitaju sve.
17.04.2009. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"zanimljivo je da su isti ljudi pjevali različitim vladarima, uvijek jednako oduševljeno. Kako se mijenjao režim, tako su se mijenjali i oni."
Osuda ili ne, unatoč velikim autorskim imenima, ali upravo zbog ove činjenice ne vidim nikakvu vrijednost u ispisanim djelima jer proračunatost im je opaki višak. :-/ S druge strane, danas je toga još više, samo što ljudi ne zamataju svoje stavove u dopadljivu rimu...
18.04.2009. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Da, Nazor je bio osobito lak na okidaču, pa je navodno napisao i odu Poglavniku koja je objavljena dok je on već, šepesajući iza Ivana Gorana a ispred svoje legendarne kravice, stiskao pest. Tvrde i da je Augustinčić bio brz u izradi raznoraznih poprsja od kojih sva u početku nijesu bila Titova...
Ovo o Nazorovoj odi Poglavniku je ono gotovo pa urbana legenda, molim ako netko raspolaže tekstom da prenese (tekst, kada je objavljeno i to), jer znate kako je s legendama...
Čuo sam i za priču da je gđa Radić, udova Stjepana, u izlog knjižare u Jurišićevoj u srpnju 1945. jednu pored druge postavila tu odu i ovo o pesti, ili "Naprijed" ili kako već. Čini mi se čak da taj događaj spominje Josip Horvat u "Preživjeti u Zagrebu 43-45". Knjižara je naravno nacionalizirana.
Nije li Cocteauova izreka da je poezija religija bez nade?
18.04.2009. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ gosponsudac: da, legenda o Nazorovoj odi Poglavniku je ipak urbana legenda. U Gordoganu je jedna Nazorova pjesma, Poruka pjesnicima (1942.), u kojoj je, recimo, i ovakva strofa: Truje tko nas mednim/Kolačima goji/Budimo barbari/Al budimo svoji! E sad, što je pjesnik htio reći...
Inače, nadam se da si pročitao post Uskrsna priča (12.4.)... Nije te bilo, nedostajao je tvoj komentar. Možda naknadno? ;)
18.04.2009. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Bit će prilike za tu temu, hvala. Ono sa udovom Radićevom sada mi se čini i da bi moglo biti u memoarima nekoga od hss-ovaca (Radica, Jakovljević...) tko je u to doba bio u zgbu, ma kako se ne mogu sjetit... možda je ipak Horvat, on je tih dana izlazio samo pod mus, pa je tako saznao i za legendarni Spectatorov tromjesečni nestanak na Ksaveru. Uglavnom, nije to samo auditivna memorija, imam nešto i vizualnog, to da je Nazor pisao... je li... Kao klinac sam gledao onu epizodu Nepokorenog grada, čini mi se da se i zove "Čamac na Kupi", tamo jasno nema ništa o pjesnikovim zastranjenjima, sve je bistro i jasno kao sunce. Inače, ako smijem otkriti još jednu tabu temu, on i Ivan Goran, ma znate...?
Ipak, najbolje da se mi bavimo pjesništvom, pa jesmo li na satu književnosti ili nismo. Pa da se sjetimo one "da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj".
18.04.2009. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ova djela Matan nije okupio zbog njihove umjetničke vrijednosti nego zbog njihove sposobnosti kompaktnog konzerviranja odrđenog povijesnog trenutka. (mislim da autore ne treba osuđivati; tko zna zbog čega će nama suditi i po kojoj logici.)
18.04.2009. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bilo je u Globusu dosta ovih pjesmica pred koji mjesec. Bljah.
Ali, fascinira da kako vrijeme prolazi od 19. stoljeca, da su pjesmice sve losije i sve ulizivackije. Ovo sto se pisalo Franji Josipu I., hrvatskom kralju koji je nije volio svoje podanike bas nesto, vise velica Hrvate, nego mutavog cara i kralja. Ujedno saljem pozdrave grofu Gyulu Andrássyu, koji je usrecivao njegovu sestricnu.
Mene najvise smetaju pjesmuljci Ivana Sarica.
18.04.2009. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D@d@
Lijepo sabrana ljudska narav, oportunizam na djelu, svi smo mi krvavi ispod kože nije to za sudit, većina diskutanata bi mogla i u svom životu pronač takve trenutke kada su tako bauljali između ideologija, barem oni stariji - mislim, ako su pošteni.
Rijetko se javljam , jer još nisam riješila sve zadaće koje ste spomenuli, ali do sada Opanci dide Vidurine su bili stvarno najviše po mome guštu, pravo su me rasplakali. Pozdrav
18.04.2009. (19:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Evala Pero, to se zove istraživački duh. Valjalo bi još ispitati nije li netko 1944. htio Nazoru povodom zavnohovštine podvaliti u "Hrvatskom narodu" (ja bih ipak npr. nešto više vjerovao Mortigiji, Ciligi i društvu iz Spremnosti), jer koliko vidim g. Sagrak se poziva na taj izvor (a izvor g. Galića je nepoznat). Znate za onu noćnu moru lake historiografije: uvijek, sinko, provjeri na dva mjesta. No, u svakom slučaju hvala na trudu, mislim da je u današnje vrijeme kada se optužbe siju šakom i kapom bez argumenata - imati kao uporište jedan izvor vrlo pristojno.
D@d@, svakako, teško je u ono ranije doba bilo ostati nezavisan, kada su stvari bile crne ili bijele. Često se i sam pitam što bi sa mnom bilo da sam recimo studirao četrdesetiosme ili sedamdesetiprve. Nije mi uzalud stari govorio i u ono doba mira i relativne zavjetrine: uči, radi, šuti. Imao sam osjećaj da ti valovi prolaze nekako u ritmu, uspiješ udahnuti zrak prije novoga. Nisu svi, točno, te sreće.
Možda bismo se (ako sam pogodio bit rasprave: odnos umjetnika i politike) ovdje mogli prisjetiti velikog Mefista, mislim da je u tom remek djelu Szabo na tu temu rekao puno. Možda je problem naše domovine što su ideologije koje zapljusnu našu malu uvalu nekako već razvodnjene i prilagođene ovom podneblju, pa je prostom čovjeku teže razlučiti dobro od zla. Puno je emocija u igri, uvijek počinje dizanjem potlačenih, a to je za pjesnike najplodnije tlo upadanja u živo blato.
Nego, društvo, je li onomad Cocteau stvarno bio u pravu?
18.04.2009. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu a da Vam ne odam priznanje na uloženom trudu u prezentiranju hrvatske prevrtljivosti. Ovaj puta prikazana kroz poeziju istih autora raznim „zaslužnim velikanima“ koji su se pojavljivali na ovom našem tlu.
Neki dan sam, prolazeći glavnim trgom baroknog grada na sjeveru Hrvatske uočio nešto što me podsjetilo na esej „Nekoliko riječi o malograđanskom historizmu uopće“ M. Krleže. Naime na balkonu gradske vijećnice spomenutog grada vijore se tri zastave. S lijeve strane je zastava Republike Hrvatske, s desne strane zastava grada, a u sredini zastava Europske unije(sic!). I gledajući to pomislih: tek smo sa srednjeg, dominantnog, mjesta skinuli „mrsku“ nam jugoslavensku zastavu s jednom zvijezdom, a već smo stavili novu nadnacionalnu s mnoštvo zvjezdica! Kao da nas je netko lupio bejzbol palicom pa nam se sad vrte u krug žute zvjezdice. I da stvar bude još ljepša, još u toj zajednici nismo!
I tada se sjetih spomenutog eseja. Navratih u knjižnicu, posudih knjigu i nađoh citat koji sam pročitao već nekoliko puta i koji, barem ja tako mislim, dopunjuje Vaš post.
„Bože moj, ta nesretna Pepeljuga (Hrvatska), kada će sirotica dočekati onaj svečani dan međunarodnog dvorskog ceremonijala, pa da je Liga naroda, svrstana u špaliru, pozdravi kao Suverena, sa udarom truba i stotinu i jednim hicem sa hiljadu i šest stotina britanskih ratnih brodova? I što mislite, braćo moja, da se taj hiljadugodišnji san doista obistini (…) što mislite, braćo moja, što bi se dogodili, ako boga znate? Dogodili ne bi se ništa! U predvečerje tog događaja bila bi bakljada (…) s vatrogasnom glazbom. Drugo jutro svečana služba božja u stolnoj crkvi otpjevana lično od preuzvišenog nadbiskupa Bauera (…). Onda svečana povorka korporacija, s hrvatskim konjičkim Sokolom na čelu (…), a zatim govor gospodina doktora Rudolfa Horvata sa balona Gradske štedionice, na temu: Satisfakcija Kraljevini Hrvatskoj. (…) Potpuna pobjeda Hrvatskog Državnog Prava! Centralizam je oboren za vječna vremena! (…) Eto, to je sve, što bi se dogodilo! A poslije trideset dana, Hrvati bi se brže-bolje ponovo spleli u neku novu državnopravnu vezu, smetnuvši s uma onu narodnu: da udovac, koji se po drugi put ženi, nije zavrijedio da mu prva žena umre!“
I kao što Vi preporučujete pročitati najavljenu knjigu g. Branka Matana, ja bi skromno preporučio čitanje knjige „Deset krvavih godina i drugi politički eseji“ "mrskog komunjare" M. Krleže. Barem onima koji to do sada nisu učinili. Semper contra
18.04.2009. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo nešto što se također ponavlja, a nije poezija:
(A netko s puno konkretnog znanja pročitao bi koješta između redaka)
Anketni listići Iz 'Autobigrafskih zapisa' Stanka Lasića:
Anketni listići iz 1941. god.
Poslani svim profesorima, nastavnicima i td, itd. Jeste li bili član neke stranke? Za koga ste glasali 1935. god., a za koga 1938.god.? Jeste li bili član 'četničkog udruženja' Jeste li radili u Orjuni, Kako ste reagirali na Marseljski atentat? Kojem ste sindikatu pripadali? jeste li ikad bili komunist? Jeste li pomagali ustaški pokret? itd...
Anketni listići u svibnju 1945.
Jeste li prije rata pripadali nekoj stranci? Radili u sindikatu? Jeste li za NDH bili član ustaške organizacije? Jeste li bili četnik? Surađivali sa endehaškim publikacijama? Dobili Pavelićevo odlikovanje (koje)? Pomagali Narodnooslobodilačkoj borbi (kako)? Radili u nekom oslobodilačkom odboru? itd...
Podaci su se 1990 nalazili u Hrvatskom državnom arhivu. Poslani umjetnicima, braći hrvatskog zmaja, muzičarima, piscima itd.
Arhivirani i često slagani sa anketnim listićima bivšeg režima. Onako priheftani jedan na drugoga
tada je naišao na slučaj Tiasa Mortigjije za vrijeme NDH urednika 'Hrvatskog naroda' i 'Spremnosti' Čovjek je inače pred nekoliko godina rehabilitiran. Obitelj je radila na tome i uspjela.
Pa zatim na slučaj dr. Edurda Miloslavića, poznatog patologa -koji je bio član Crvenog križa, povjerenstva koje ispitivalo zločin u Katynskoj šumi u Poljskoj gdje su Rusi ubili desetak tisuća poljskih časnika i dočasnika i to dugo bilo pripisivano Nijemcima. (Ne branim Njemice. Samo navodim činjenice.)
Tu je našao i spise Lovre Matačića (pl.).
Zamislite koliki je broj onih koji su ucijenjeni pomagali ustaškom, a kasnije komunističkom režimu.
Ako postoje anketni listići sastavljeni iza !990. god. što mislite kakva su pitanja bila postavljena.
Bili to bilo: Jeste li homoseksualni ili biseksualni? Jeste li pričešćeni, kršteni i td... Jeste li spavali sa Severinom? Gledate li farmu. Imate li kakve veze sa Širokim brijegom i slično? (Jel' se Brijeg piše velikim slovom? I ne rugam se. I sama sa bila u braku sa Hercegovcem) Volite li Thompsona? (pitanje u listiću)
Ili kod promjene vlasti 2000 godine!?
Kako bi ti anketni listići izgledali?
A ipak, što se pjesnika tiče mogli bi im ponekad i povjerovati da su određeni vođe u njima izazvali baš takve osjećaje.
Teško, ali...
19.04.2009. (13:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gosne profesore... Zanimljiv tekst... tema mi je odlične... Meni su osobno najzanimljivije NOB-ovske pjesme! Čovjek se može dobrano nasmijati dok ih čita! Šteta što nemamo cijele epove o nekadašnjim narodnim herojima, sigurno bi bili vrhunac šunda...
19.04.2009. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Izgleda da bismo kao princip mogli uzeti onu čini mi se Krležinu da kada topovi grme, pera neka šute. Ionako su najbolja djela o ratu napisana tek potom, kada se stvari malo slegnu a topovi zašute. A o umjetnosti slavljenja velikana ponovno se pozivam na Istvana Szaboa. Inače, smatram da je piscima (kao i svim ljudima) u takvim prilikama imanentnija dužnost brige o bližnjem (kako je npr. Vranešić spašavao Krležu, a ovaj njega nije uspio i sl.) a ne nekom apstraktnom čovjeku (dosta o tome napisao je i Komarica o atmosferi Kerestinca u kasno proljeće 41. u svojoj knjizi). To je ono što nas sve (pa i pisce) čini ljudima.
19.04.2009. (18:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srdačna pohvala na uloženom prikupljačkom trudu, i britkom napisu!
19.04.2009. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Gdje se ovdje uklapa ona "o pjesniche, bozji vjesniche". Ja sam vam, daprostite, vrlo izbirljiv glede poezije iz uvjerenja da onaj tko napise neshto shto mogu i ja nije bash neki genije a, bogami, 90% od poezije shto prochitah u zivotu nije nishta bolje od moje koju sam pisao kad bi se zaljubljivao. Nekad davno dok mi se to dagadjalo i kad bi me strefila inspiracija. Dakle, u vidu gore napisanog, u hr poeziji cijenim Gundulicha, Matosha, Preradovicha, Ujevicha, Kovachicha i Nazora a (u skladu s temom) ovog zadnjeg smatram klasichnim primjerom kako izuzetni um moze biti totalna guzichetina na ljudskom planu. Gdje, koliko ja saznah na tom planu blizak mu je jedino Ivo Andrich. Tijekom DR-a mi je chesto padalo na pamet kako je Nazor u jednoj pjesmici onim "shikaro tebi nek je chast" dao daleko najbriljantniju (bar od onog shto ja prochitah) analizu naoko izuzetno zamrshene pojave zvane "oslobodilachki pokret" a nikad mi neche biti jasno kako je tako briljantan um istovremeno mogao biti totalni usprani oportunist. Usput, treba odati pochast i piscu one "pa malo ribice i mesicha na raznju, i nishta nam ruzno ne odvlachi paznju" koju dobro zapamtih zbog slijedecheg. Negdje u doba kad je ta pjesma bila popularna moj kcher je nauchila od djece u Dbk i ja joj objasnio o chemu se ustvari radi pa joj se svidjelo. Na odlasku u Ameriku sjedimo ja i ona na aerodromu u Zagrebu a kod nas stoje dva policajca i u jednom trenutku mala pochne pjevat "mesicha na raznju", caji se okrenu i chuvshi nju kako pjeva s onako smijeshnim naglaskom prasnu u smijeh. Mala otpjevala, caji se odsmijali i ja zaboravio dok negdje mjesec-dva kasnije kod mog punca padne (klasichna priglupa americhka) pricha o "Americi najslobodnijoj zemlji na svijetu" i u jednom trenutku mala djedu kaze "koja slobodna zemlja, ja u HR pred policajcima pjevam kako njihovog presjednika treba nabit na razanj i oni se smiju a Americi u shkoli rekla kako je Bush glup pa mi nastavnica rekla da to ne smijem vishe rechi". Djete skuzilo istinu.
20.04.2009. (05:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rekao bih da zapravo nije niti potrebno proučavati hvalospjeve poznatih pjesnika carevima i predsjednicima da bi se zaključilo da se u ovom podneblju sve bazira na osobnom autoritetu jednog čovjeka kojeg oni ispod njega bespogovorno slušaju. To je i korijen korupcije na svim razinama društva jer nije važno jesi li sposoban, nego jesi li dobar s direktorom. Znakovito je u tom smislu i funkcioniranje prosječne hrvatske obitelji, u kojoj je jedan bračni partner uvijek po nekoj osnovi podređen drugom. Znakovito je i koja stranka i s kakvim modelom vlasti već 20 godina pobjeđuje na skoro svim izborima, u formalno demokratskoj državi.
20.04.2009. (07:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaboravih dodati da po mom shvaćanju Šajetinom "Partyju za ekipu" nije mjesto na ovom popisu, pošto čovjek u pjesmi ironizira i sebe i Mesića (ne znam profesore, da li znaš da u spotu za pjesmu Mesiću iz džepa ispada članska iskaznica HDZa s članskim brojem 0002, a Šajeti ulaznica za Thompsonov koncert). Za razliku od Šajete, svi ostali autori se ulizuju vlastodršcu. Rekao bih da se pjesma manje odnosi na Mesića kao osobu, a više na činjenicu da smo konačno ušli u jedno vrijeme kad predsjednicima više nećemo pisati ulizničke ode.
20.04.2009. (13:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
@ Heretik "da se u ovom podneblju sve bazira na osobnom autoritetu jednog čovjeka kojeg oni ispod njega bespogovorno slušaju" U ovom podneblju, velish. Ochigledno nikad nisi radio na zapadu (a o Japanu i sl. da ne govorimo) pa ne znash da bilo kakvo suprostavljanje trenutachnom autoritetu najcheshche znachi kraj karijere. I u firmi, i u stranci a veoma chesto i na akademskom polju. Prochitaj po koliko stavki se tereti Blagojevicha samo zato shto se usudio ne poslushati Obamu i Emanuela. Sve skupa par stotina godina przuna. Zachudo nisu nashli da je na raznju ispekao i neko djete iz susjedstva pa ga servirao na "partiju za ekipu". Vishe se je debilnih ulizichkih sranja u SAD-u napisalo/izgovorilo u 21-om stoljechu (o Bushu i Obami, ukljuchujuchi i njihove "first ladies") nego u Hr "od stoljecha sedmog" a vama se chini da ostatak svijeta ne zivi u chvrstoj sofisticiranoj diktaturi samo zato shto vas josh nisu do kraja istrenirali pa vam josh mozdane vijuge rade na "random" a ne "slijedi ili otpadni". Gdje je sustav postavljen tako da kad "otpadnesh" selish u kartonski sanduk na kantunu pa ti je relativno lako sam sebe uvjeriti da je "slijedi" nepogovorno ispravno rijeshenje.
20.04.2009. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam nikad i nigdje rekao da toga drugdje nema. Opisivao sam naš specifičan oblik toga, koji za razliku od američkog nije praćen ni trunkom građanskog neposluha ili aktivizma (zadnji efektniji prosvjedi u Hrvatskoj su bili oni za Radio 101 krajem 90ih) O ulizivanju Bushu & Obami možemo u povodu neke druge teme, mada me to puno manje tangira pošto spomenuta dvojica za razliku od Sanadera na utječu direktno na moj život. A meni će mozak uvijek raditi na random.
21.04.2009. (06:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
i pitao sam se jesi li Marunu našao u Gordoganu ili drugdje. baš čitao temat ovih dana i oduševljen sam, posebno je dirljiva Matanova priča kako je morao objaviti pjesmu u povodom Titove smrti
17.04.2009. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ pametni zub: da, Gordogan... Matanov prilog je zaista iznimno vrijedan. Teško mi je bilo izdvojiti ovdje samo ponešto, ali nadam se da će ovo biti poticaj ljudima da nabave časopis i pročitaju sve.
17.04.2009. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
"zanimljivo je da su isti ljudi pjevali različitim vladarima, uvijek jednako oduševljeno. Kako se mijenjao režim, tako su se mijenjali i oni."
Osuda ili ne, unatoč velikim autorskim imenima, ali upravo zbog ove činjenice ne vidim nikakvu vrijednost u ispisanim djelima jer proračunatost im je opaki višak. :-/ S druge strane, danas je toga još više, samo što ljudi ne zamataju svoje stavove u dopadljivu rimu...
18.04.2009. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Da, Nazor je bio osobito lak na okidaču, pa je navodno napisao i odu Poglavniku koja je objavljena dok je on već, šepesajući iza Ivana Gorana a ispred svoje legendarne kravice, stiskao pest. Tvrde i da je Augustinčić bio brz u izradi raznoraznih poprsja od kojih sva u početku nijesu bila Titova...
Ovo o Nazorovoj odi Poglavniku je ono gotovo pa urbana legenda, molim ako netko raspolaže tekstom da prenese (tekst, kada je objavljeno i to), jer znate kako je s legendama...
Čuo sam i za priču da je gđa Radić, udova Stjepana, u izlog knjižare u Jurišićevoj u srpnju 1945. jednu pored druge postavila tu odu i ovo o pesti, ili "Naprijed" ili kako već. Čini mi se čak da taj događaj spominje Josip Horvat u "Preživjeti u Zagrebu 43-45". Knjižara je naravno nacionalizirana.
Nije li Cocteauova izreka da je poezija religija bez nade?
18.04.2009. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ gosponsudac: da, legenda o Nazorovoj odi Poglavniku je ipak urbana legenda. U Gordoganu je jedna Nazorova pjesma, Poruka pjesnicima (1942.), u kojoj je, recimo, i ovakva strofa: Truje tko nas mednim/Kolačima goji/Budimo barbari/Al budimo svoji! E sad, što je pjesnik htio reći...
Inače, nadam se da si pročitao post Uskrsna priča (12.4.)... Nije te bilo, nedostajao je tvoj komentar. Možda naknadno? ;)
18.04.2009. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Bit će prilike za tu temu, hvala.
Ono sa udovom Radićevom sada mi se čini i da bi moglo biti u memoarima nekoga od hss-ovaca (Radica, Jakovljević...) tko je u to doba bio u zgbu, ma kako se ne mogu sjetit... možda je ipak Horvat, on je tih dana izlazio samo pod mus, pa je tako saznao i za legendarni Spectatorov tromjesečni nestanak na Ksaveru.
Uglavnom, nije to samo auditivna memorija, imam nešto i vizualnog, to da je Nazor pisao... je li... Kao klinac sam gledao onu epizodu Nepokorenog grada, čini mi se da se i zove "Čamac na Kupi", tamo jasno nema ništa o pjesnikovim zastranjenjima, sve je bistro i jasno kao sunce. Inače, ako smijem otkriti još jednu tabu temu, on i Ivan Goran, ma znate...?
Ipak, najbolje da se mi bavimo pjesništvom, pa jesmo li na satu književnosti ili nismo. Pa da se sjetimo one "da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj".
18.04.2009. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
silenzia
- U ime svih nas iz pedeset i neke, na...
- Tko jednom nauči apsolutno se podvrgnuti kolektivnom vjerovanju odrekavši se individualne odgovornosti, ustrajat će u tome stavu...
Unatoč neumoljivom svjedočansvtu gornjih citata, volim promatrati Balaševića kao apsolutnog pozitivca.
18.04.2009. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
ova djela Matan nije okupio zbog njihove umjetničke vrijednosti nego zbog njihove sposobnosti kompaktnog konzerviranja odrđenog povijesnog trenutka. (mislim da autore ne treba osuđivati; tko zna zbog čega će nama suditi i po kojoj logici.)
18.04.2009. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
O Nazorovoj "Odi" vise na ovoj adresi; http://www.vjesnik.hr/html/2003/10/16/Clanak.asp?r=sta&c=2.
Bilo je u Globusu dosta ovih pjesmica pred koji mjesec. Bljah.
Ali, fascinira da kako vrijeme prolazi od 19. stoljeca, da su pjesmice sve losije i sve ulizivackije. Ovo sto se pisalo Franji Josipu I., hrvatskom kralju koji je nije volio svoje podanike bas nesto, vise velica Hrvate, nego mutavog cara i kralja. Ujedno saljem pozdrave grofu Gyulu Andrássyu, koji je usrecivao njegovu sestricnu.
Mene najvise smetaju pjesmuljci Ivana Sarica.
18.04.2009. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D@d@
Lijepo sabrana ljudska narav, oportunizam na djelu, svi smo mi krvavi ispod kože nije to za sudit, većina diskutanata bi mogla i u svom životu pronač takve trenutke kada su tako bauljali između ideologija, barem oni stariji - mislim, ako su pošteni.
Rijetko se javljam , jer još nisam riješila sve zadaće koje ste spomenuli, ali do sada Opanci dide Vidurine su bili stvarno najviše po mome guštu, pravo su me rasplakali.
Pozdrav
18.04.2009. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Evala Pero, to se zove istraživački duh. Valjalo bi još ispitati nije li netko 1944. htio Nazoru povodom zavnohovštine podvaliti u "Hrvatskom narodu" (ja bih ipak npr. nešto više vjerovao Mortigiji, Ciligi i društvu iz Spremnosti), jer koliko vidim g. Sagrak se poziva na taj izvor (a izvor g. Galića je nepoznat). Znate za onu noćnu moru lake historiografije: uvijek, sinko, provjeri na dva mjesta. No, u svakom slučaju hvala na trudu, mislim da je u današnje vrijeme kada se optužbe siju šakom i kapom bez argumenata - imati kao uporište jedan izvor vrlo pristojno.
D@d@, svakako, teško je u ono ranije doba bilo ostati nezavisan, kada su stvari bile crne ili bijele. Često se i sam pitam što bi sa mnom bilo da sam recimo studirao četrdesetiosme ili sedamdesetiprve. Nije mi uzalud stari govorio i u ono doba mira i relativne zavjetrine: uči, radi, šuti. Imao sam osjećaj da ti valovi prolaze nekako u ritmu, uspiješ udahnuti zrak prije novoga. Nisu svi, točno, te sreće.
Možda bismo se (ako sam pogodio bit rasprave: odnos umjetnika i politike) ovdje mogli prisjetiti velikog Mefista, mislim da je u tom remek djelu Szabo na tu temu rekao puno. Možda je problem naše domovine što su ideologije koje zapljusnu našu malu uvalu nekako već razvodnjene i prilagođene ovom podneblju, pa je prostom čovjeku teže razlučiti dobro od zla. Puno je emocija u igri, uvijek počinje dizanjem potlačenih, a to je za pjesnike najplodnije tlo upadanja u živo blato.
Nego, društvo, je li onomad Cocteau stvarno bio u pravu?
18.04.2009. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Poštovani profesore
Ne mogu a da Vam ne odam priznanje na uloženom trudu u prezentiranju hrvatske prevrtljivosti. Ovaj puta prikazana kroz poeziju istih autora raznim „zaslužnim velikanima“ koji su se pojavljivali na ovom našem tlu.
Neki dan sam, prolazeći glavnim trgom baroknog grada na sjeveru Hrvatske uočio nešto što me podsjetilo na esej „Nekoliko riječi o malograđanskom historizmu uopće“ M. Krleže. Naime na balkonu gradske vijećnice spomenutog grada vijore se tri zastave. S lijeve strane je zastava Republike Hrvatske, s desne strane zastava grada, a u sredini zastava Europske unije(sic!). I gledajući to pomislih: tek smo sa srednjeg, dominantnog, mjesta skinuli „mrsku“ nam jugoslavensku zastavu s jednom zvijezdom, a već smo stavili novu nadnacionalnu s mnoštvo zvjezdica! Kao da nas je netko lupio bejzbol palicom pa nam se sad vrte u krug žute zvjezdice. I da stvar bude još ljepša, još u toj zajednici nismo!
I tada se sjetih spomenutog eseja. Navratih u knjižnicu, posudih knjigu i nađoh citat koji sam pročitao već nekoliko puta i koji, barem ja tako mislim, dopunjuje Vaš post.
„Bože moj, ta nesretna Pepeljuga (Hrvatska), kada će sirotica dočekati onaj svečani dan međunarodnog dvorskog ceremonijala, pa da je Liga naroda, svrstana u špaliru, pozdravi kao Suverena, sa udarom truba i stotinu i jednim hicem sa hiljadu i šest stotina britanskih ratnih brodova? I što mislite, braćo moja, da se taj hiljadugodišnji san doista obistini (…) što mislite, braćo moja, što bi se dogodili, ako boga znate?
Dogodili ne bi se ništa!
U predvečerje tog događaja bila bi bakljada (…) s vatrogasnom glazbom. Drugo jutro svečana služba božja u stolnoj crkvi otpjevana lično od preuzvišenog nadbiskupa Bauera (…). Onda svečana povorka korporacija, s hrvatskim konjičkim Sokolom na čelu (…), a zatim govor gospodina doktora Rudolfa Horvata sa balona Gradske štedionice, na temu: Satisfakcija Kraljevini Hrvatskoj. (…) Potpuna pobjeda Hrvatskog Državnog Prava! Centralizam je oboren za vječna vremena! (…) Eto, to je sve, što bi se dogodilo! A poslije trideset dana, Hrvati bi se brže-bolje ponovo spleli u neku novu državnopravnu vezu, smetnuvši s uma onu narodnu: da udovac, koji se po drugi put ženi, nije zavrijedio da mu prva žena umre!“
I kao što Vi preporučujete pročitati najavljenu knjigu g. Branka Matana, ja bi skromno preporučio čitanje knjige „Deset krvavih godina i drugi politički eseji“ "mrskog komunjare" M. Krleže. Barem onima koji to do sada nisu učinili.
Semper contra
18.04.2009. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barba
rektalni funkcionalizam je ideja vodilja ovih prostora.
18.04.2009. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Evo nešto što se također ponavlja, a nije poezija:
(A netko s puno konkretnog znanja pročitao bi koješta između redaka)
Anketni listići
Iz 'Autobigrafskih zapisa' Stanka Lasića:
Anketni listići iz 1941. god.
Poslani svim profesorima, nastavnicima i td, itd.
Jeste li bili član neke stranke?
Za koga ste glasali 1935. god., a za koga 1938.god.?
Jeste li bili član 'četničkog udruženja'
Jeste li radili u Orjuni,
Kako ste reagirali na Marseljski atentat?
Kojem ste sindikatu pripadali?
jeste li ikad bili komunist?
Jeste li pomagali ustaški pokret?
itd...
Anketni listići u svibnju 1945.
Jeste li prije rata pripadali nekoj stranci?
Radili u sindikatu?
Jeste li za NDH bili član ustaške organizacije?
Jeste li bili četnik?
Surađivali sa endehaškim publikacijama?
Dobili Pavelićevo odlikovanje (koje)?
Pomagali Narodnooslobodilačkoj borbi (kako)?
Radili u nekom oslobodilačkom odboru?
itd...
Podaci su se 1990 nalazili u Hrvatskom državnom arhivu. Poslani umjetnicima, braći hrvatskog zmaja, muzičarima, piscima itd.
Arhivirani i često slagani sa anketnim listićima bivšeg režima. Onako priheftani jedan na drugoga
tada je naišao na slučaj Tiasa Mortigjije za vrijeme NDH urednika 'Hrvatskog naroda' i 'Spremnosti'
Čovjek je inače pred nekoliko godina rehabilitiran. Obitelj je radila na tome i uspjela.
Pa zatim na slučaj dr. Edurda Miloslavića, poznatog patologa -koji je bio član Crvenog križa, povjerenstva koje ispitivalo zločin u Katynskoj šumi u Poljskoj gdje su Rusi ubili desetak tisuća poljskih časnika i dočasnika i to dugo bilo pripisivano Nijemcima. (Ne branim Njemice. Samo navodim činjenice.)
Tu je našao i spise Lovre Matačića (pl.).
Zamislite koliki je broj onih koji su ucijenjeni pomagali ustaškom, a kasnije komunističkom režimu.
Ako postoje anketni listići sastavljeni iza !990. god. što mislite kakva su pitanja bila postavljena.
Bili to bilo:
Jeste li homoseksualni ili biseksualni?
Jeste li pričešćeni, kršteni i td...
Jeste li spavali sa Severinom?
Gledate li farmu.
Imate li kakve veze sa Širokim brijegom i slično? (Jel' se Brijeg piše velikim slovom? I ne rugam se. I sama sa bila u braku sa Hercegovcem)
Volite li Thompsona? (pitanje u listiću)
Ili kod promjene vlasti 2000 godine!?
Kako bi ti anketni listići izgledali?
A ipak, što se pjesnika tiče mogli bi im ponekad i povjerovati da su određeni vođe u njima izazvali baš takve osjećaje.
Teško, ali...
19.04.2009. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
UPS!D
Gosne profesore...
Zanimljiv tekst... tema mi je odlične... Meni su osobno najzanimljivije NOB-ovske pjesme! Čovjek se može dobrano nasmijati dok ih čita! Šteta što nemamo cijele epove o nekadašnjim narodnim herojima, sigurno bi bili vrhunac šunda...
19.04.2009. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Izgleda da bismo kao princip mogli uzeti onu čini mi se Krležinu da kada topovi grme, pera neka šute. Ionako su najbolja djela o ratu napisana tek potom, kada se stvari malo slegnu a topovi zašute. A o umjetnosti slavljenja velikana ponovno se pozivam na Istvana Szaboa.
Inače, smatram da je piscima (kao i svim ljudima) u takvim prilikama imanentnija dužnost brige o bližnjem (kako je npr. Vranešić spašavao Krležu, a ovaj njega nije uspio i sl.) a ne nekom apstraktnom čovjeku (dosta o tome napisao je i Komarica o atmosferi Kerestinca u kasno proljeće 41. u svojoj knjizi). To je ono što nas sve (pa i pisce) čini ljudima.
19.04.2009. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
UPS!D
analni alpinizam- dražesnog li izraza!
Srdačna pohvala na uloženom prikupljačkom trudu, i britkom napisu!
19.04.2009. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Gdje se ovdje uklapa ona "o pjesniche, bozji vjesniche".
Ja sam vam, daprostite, vrlo izbirljiv glede poezije iz uvjerenja da onaj tko napise neshto shto mogu i ja nije bash neki genije a, bogami, 90% od poezije shto prochitah u zivotu nije nishta bolje od moje koju sam pisao kad bi se zaljubljivao. Nekad davno dok mi se to dagadjalo i kad bi me strefila inspiracija.
Dakle, u vidu gore napisanog, u hr poeziji cijenim Gundulicha, Matosha, Preradovicha, Ujevicha, Kovachicha i Nazora a (u skladu s temom) ovog zadnjeg smatram klasichnim primjerom kako izuzetni um moze biti totalna guzichetina na ljudskom planu. Gdje, koliko ja saznah na tom planu blizak mu je jedino Ivo Andrich. Tijekom DR-a mi je chesto padalo na pamet kako je Nazor u jednoj pjesmici onim "shikaro tebi nek je chast" dao daleko najbriljantniju (bar od onog shto ja prochitah) analizu naoko izuzetno zamrshene pojave zvane "oslobodilachki pokret" a nikad mi neche biti jasno kako je tako briljantan um istovremeno mogao biti totalni usprani oportunist.
Usput, treba odati pochast i piscu one "pa malo ribice i mesicha na raznju, i nishta nam ruzno ne odvlachi paznju" koju dobro zapamtih zbog slijedecheg. Negdje u doba kad je ta pjesma bila popularna moj kcher je nauchila od djece u Dbk i ja joj objasnio o chemu se ustvari radi pa joj se svidjelo. Na odlasku u Ameriku sjedimo ja i ona na aerodromu u Zagrebu a kod nas stoje dva policajca i u jednom trenutku mala pochne pjevat "mesicha na raznju", caji se okrenu i chuvshi nju kako pjeva s onako smijeshnim naglaskom prasnu u smijeh. Mala otpjevala, caji se odsmijali i ja zaboravio dok negdje mjesec-dva kasnije kod mog punca padne (klasichna priglupa americhka) pricha o "Americi najslobodnijoj zemlji na svijetu" i u jednom trenutku mala djedu kaze "koja slobodna zemlja, ja u HR pred policajcima pjevam kako njihovog presjednika treba nabit na razanj i oni se smiju a Americi u shkoli rekla kako je Bush glup pa mi nastavnica rekla da to ne smijem vishe rechi". Djete skuzilo istinu.
20.04.2009. (05:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heretik82
Rekao bih da zapravo nije niti potrebno proučavati hvalospjeve poznatih pjesnika carevima i predsjednicima da bi se zaključilo da se u ovom podneblju sve bazira na osobnom autoritetu jednog čovjeka kojeg oni ispod njega bespogovorno slušaju. To je i korijen korupcije na svim razinama društva jer nije važno jesi li sposoban, nego jesi li dobar s direktorom. Znakovito je u tom smislu i funkcioniranje prosječne hrvatske obitelji, u kojoj je jedan bračni partner uvijek po nekoj osnovi podređen drugom. Znakovito je i koja stranka i s kakvim modelom vlasti već 20 godina pobjeđuje na skoro svim izborima, u formalno demokratskoj državi.
20.04.2009. (07:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heretik82
Zaboravih dodati da po mom shvaćanju Šajetinom "Partyju za ekipu" nije mjesto na ovom popisu, pošto čovjek u pjesmi ironizira i sebe i Mesića (ne znam profesore, da li znaš da u spotu za pjesmu Mesiću iz džepa ispada članska iskaznica HDZa s članskim brojem 0002, a Šajeti ulaznica za Thompsonov koncert). Za razliku od Šajete, svi ostali autori se ulizuju vlastodršcu. Rekao bih da se pjesma manje odnosi na Mesića kao osobu, a više na činjenicu da smo konačno ušli u jedno vrijeme kad predsjednicima više nećemo pisati ulizničke ode.
20.04.2009. (13:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
@ Heretik
"da se u ovom podneblju sve bazira na osobnom autoritetu jednog čovjeka kojeg oni ispod njega bespogovorno slušaju"
U ovom podneblju, velish. Ochigledno nikad nisi radio na zapadu (a o Japanu i sl. da ne govorimo) pa ne znash da bilo kakvo suprostavljanje trenutachnom autoritetu najcheshche znachi kraj karijere. I u firmi, i u stranci a veoma chesto i na akademskom polju.
Prochitaj po koliko stavki se tereti Blagojevicha samo zato shto se usudio ne poslushati Obamu i Emanuela. Sve skupa par stotina godina przuna. Zachudo nisu nashli da je na raznju ispekao i neko djete iz susjedstva pa ga servirao na "partiju za ekipu".
Vishe se je debilnih ulizichkih sranja u SAD-u napisalo/izgovorilo u 21-om stoljechu (o Bushu i Obami, ukljuchujuchi i njihove "first ladies") nego u Hr "od stoljecha sedmog" a vama se chini da ostatak svijeta ne zivi u chvrstoj sofisticiranoj diktaturi samo zato shto vas josh nisu do kraja istrenirali pa vam josh mozdane vijuge rade na "random" a ne "slijedi ili otpadni". Gdje je sustav postavljen tako da kad "otpadnesh" selish u kartonski sanduk na kantunu pa ti je relativno lako sam sebe uvjeriti da je "slijedi" nepogovorno ispravno rijeshenje.
20.04.2009. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Heretik82
Hebatga
Nisam nikad i nigdje rekao da toga drugdje nema. Opisivao sam naš specifičan oblik toga, koji za razliku od američkog nije praćen ni trunkom građanskog neposluha ili aktivizma (zadnji efektniji prosvjedi u Hrvatskoj su bili oni za Radio 101 krajem 90ih) O ulizivanju Bushu & Obami možemo u povodu neke druge teme, mada me to puno manje tangira pošto spomenuta dvojica za razliku od Sanadera na utječu direktno na moj život. A meni će mozak uvijek raditi na random.
21.04.2009. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...