Hej! Prvenstvano smo oslonci sam sebi. Baš kako si rekla. Osnova našeg bića smo mi sami. I jedini normalan način je da nismo ovisni o nekom drugom... Ovsnost nije dobra... Ali ne slažem se da je hladnoća dobar izbor. Nije. Lijepo je voljeti i biti centar nečijeg svijeta. Moj najbolji prijatelj (samo to) je centar mog svijeta. I ja sam centar njegovog svijeta. I to je savršeno dobro. Nismo ovisni jedno o drugom, naprotiv živimo svoje živote, ali su isprepleteni. Poznajem ga u dušu i vice versa. Nema ništa loše u tome... Naprotiv, super je kad netko zna kako se osjećaš čak i onda kada ti sam ne znaš... Uživaj... Pozdrav!!!
P.S. Navrati ako želiš
17.04.2009. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u filmu koji nosi naziv život treba sam nositi glavnu ulogu... nitko drugi... to je naš život, naše odluke, naša sloboda... biti u svojem životu nečije marionete? - besmisleno...
oslonci u životu? ionako na kraju ostajemo sami. svi nas prije ili poslije napuste...
pozdrav
19.04.2009. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali to često postaješ.... Istina da je možda lakše puno puta naći oslonac u nekome,ali borba zaista ostaje na tebi samome.... Krojač vlastite sudbine,kako se kaže.... Druge je lijepo čuti,vidjeti,pa na koncu i imati,ali ne na način posjedovanja u smislu opisanoga.... Jedino ako je to zbilja veza koja funkcionira na nekoj razini,ljubavi ili prijateljstva....
21.04.2009. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onaj komad plastelina me se jako dojmio...i da znaš nalazim tu po sebi neke tragove koje treba odbaciti...ne volim plastelin pa zašto se onda njime prljati... lijepo je rečeno sve ovo, zbunjujuće, ćim nekim stvarima život nas prošara....ali ipak smo mi modelari svoga svemira...i možda ipak moramo prste bar prljati njime i oblikovati svoj dio... pozdrav ti ostavljam...
21.04.2009. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej! Hvala na komentaru... Iskreno, ne znam kaj da mislim. Lako je bit kurva. Teško je bit dobar. Dosad sam bila savršena dobrica, doista. Možda mi je ovako lakše... Stvarno ih ne želim povrijediti. Posebno ne prijatelja. Ne mogu zamisliti život bez njega. Ali ni ostalima ne želim nešto loše... Puno stvari se dogodilo. Previše da bih o njima pričala. Možda ipak zaslužujem nešto... Ne znam... Hvala na savjetu. Treba mi. Ali ne vjerujem da ću ih povrijediti. Ne smijem. I da, imam 16. Samo 16. Prioriteti... Postoje. Bez brige. Neću reć da držim konce u rukama. Ali zaista volim. Jednog od njih toliko, toliko jako da mi ni najbolja prijateljica ne vjeruje da je istina. I da moram birati, biram njega. Bez razmišljanja. Iako ti se tako čini, nisam baš skroz plitko biće. No dobro, neki drugi put o tome... Pozdrav!
21.04.2009. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najbolja nevolja =)
Hej!
Prvenstvano smo oslonci sam sebi. Baš kako si rekla. Osnova našeg bića smo mi sami. I jedini normalan način je da nismo ovisni o nekom drugom... Ovsnost nije dobra...
Ali ne slažem se da je hladnoća dobar izbor. Nije. Lijepo je voljeti i biti centar nečijeg svijeta.
Moj najbolji prijatelj (samo to) je centar mog svijeta. I ja sam centar njegovog svijeta. I to je savršeno dobro. Nismo ovisni jedno o drugom, naprotiv živimo svoje živote, ali su isprepleteni. Poznajem ga u dušu i vice versa. Nema ništa loše u tome... Naprotiv, super je kad netko zna kako se osjećaš čak i onda kada ti sam ne znaš...
Uživaj...
Pozdrav!!!
P.S. Navrati ako želiš
17.04.2009. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
ja sam centra svog vlastitog svemira, i to mi je dovoljno...
a pokojni potporni stup nije naodmet, pogotovo ako je atletski građen, ha,ha,ha... :))
18.04.2009. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthemisia
u filmu koji nosi naziv život
treba sam nositi glavnu ulogu...
nitko drugi...
to je naš život,
naše odluke,
naša sloboda...
biti u svojem životu nečije marionete?
- besmisleno...
oslonci u životu?
ionako na kraju ostajemo sami.
svi nas prije ili poslije napuste...
pozdrav
19.04.2009. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nestaje sunce....
Ali to često postaješ....
Istina da je možda lakše puno puta naći oslonac u nekome,ali borba zaista ostaje na tebi samome....
Krojač vlastite sudbine,kako se kaže....
Druge je lijepo čuti,vidjeti,pa na koncu i imati,ali ne na način posjedovanja u smislu opisanoga....
Jedino ako je to zbilja veza koja funkcionira na nekoj razini,ljubavi ili prijateljstva....
21.04.2009. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
onaj komad plastelina me se jako dojmio...i da znaš nalazim tu po sebi neke tragove koje treba odbaciti...ne volim plastelin pa zašto se onda njime prljati...
lijepo je rečeno sve ovo, zbunjujuće, ćim nekim stvarima život nas prošara....ali ipak smo mi modelari svoga svemira...i možda ipak moramo prste bar prljati njime i oblikovati svoj dio...
pozdrav ti ostavljam...
21.04.2009. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najbolja nevolja =)
Hej!
Hvala na komentaru...
Iskreno, ne znam kaj da mislim. Lako je bit kurva. Teško je bit dobar.
Dosad sam bila savršena dobrica, doista. Možda mi je ovako lakše...
Stvarno ih ne želim povrijediti.
Posebno ne prijatelja. Ne mogu zamisliti život bez njega. Ali ni ostalima ne želim nešto loše...
Puno stvari se dogodilo. Previše da bih o njima pričala.
Možda ipak zaslužujem nešto... Ne znam...
Hvala na savjetu. Treba mi. Ali ne vjerujem da ću ih povrijediti. Ne smijem.
I da, imam 16. Samo 16.
Prioriteti... Postoje. Bez brige. Neću reć da držim konce u rukama. Ali zaista volim. Jednog od njih toliko, toliko jako da mi ni najbolja prijateljica ne vjeruje da je istina. I da moram birati, biram njega. Bez razmišljanja.
Iako ti se tako čini, nisam baš skroz plitko biće.
No dobro, neki drugi put o tome...
Pozdrav!
21.04.2009. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...