Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • tičerica

    lol! mojoj poetskoj duši tu nedostaje malo lorcine melodioznosti, ali cinika u meni je dirnulo u srce. :D
    a upravo sam dobila svoj novi najdraži citat - finale, naravno, zar ste sumnjali? :D

    avatar

    15.04.2009. (23:21)    -   -   -   -  

  • NF

    širim oči, odličan post :D

    avatar

    15.04.2009. (23:24)    -   -   -   -  

  • Čitač

    Izuzetno sam cijenila tog čovjeka i njegov pravi izbor, uvijek.

    avatar

    16.04.2009. (00:22)    -   -   -   -  

  • Goran

    Da, svi su oni već otišli tamo, a zajedno sa njima i "glas radnih ljudi" u čije ime im je gospon Maruna nazdravio.

    Mislim da sam već jednom spomenuo pjesmu Dušana Vasiljeva "Čovek peva posle rata", a on je istu poruku sklepao s mnogo više takta, pa mi evo oprostite što ću biti toliko drzak:

    .................."Ja sam gazio u krvi do kolena,
    I nemam više snova.
    Sestra mi se prodala
    I majci su mi posekli sede kose.
    I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
    Ne tražim plena:
    Oh, ja sam željan zraka! I mleka!
    I bele jutarnje rose!

    Ja sam se smejao u krvi do kolena,
    i nisam pitao: zašto?
    Brata sam zvao dušmanom kletim,
    I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,
    I onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!

    A danas mirno gledam kako mi željenu ženu
    gubavi bakalin grli,
    i kako mi s glave raznosi krov; -
    i nemam volje – il nemam snage – da mu se svetim.

    Ja sam do juče pokorno sagibo glavu
    I besno sam ljubio sram.
    I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –
    Ali je danas znam!

    Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!
    Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
    i preživeo crvene godine klanja,
    radi ovog svetog saznanja
    što mi je donelo propast.

    I ja ne tražim plena:
    Oh, dajte meni još samo šaku zraka
    I malo bele, jutarnje rose –
    Ostalo vam na čast! "

    avatar

    16.04.2009. (01:37)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Izvrsno! Kako je on otprilike moja generacija u ovim stihovima i te kako pronalazim dnevnopolitičku zbilju i sjetim se svojih mlađih dana. Drago mi je da si ga spomenuo, gosponprofesor. Pobuđuje mi istovremeno i oduševljenje i nostalgiju i određenu dozu prkosa. Sve treba poslat u tri p materine, to je jedini pravi potez. :-)

    avatar

    16.04.2009. (01:42)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Sposoban frajer.
    Lud za zenskama, a zene za njim :D
    Sasuo sve u lice Hrvatima sto ih islo, a do kraja vjerovao u granicu na Drini.
    Moras obozavat takvog covjeka.

    avatar

    16.04.2009. (02:36)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    ma ne znam kaj bi rekla....kod nas je uvijek bilo puno onih koji su govorili da nebi radili i to je jedino kaj je i dan danas aktualno.....a sad još i da najbolje pičkaranje objašnjava kaj ko ima za reč ne smatram to baš pre značajnim za Hrvatsku.

    avatar

    16.04.2009. (05:54)    -   -   -   -  

  • odmak

    Upoznala sam ga nažalost vrlo kasno. Razočaran, jer je uistinu lakše voljeti na daljinu.
    Više se nije imalo što reći.

    avatar

    16.04.2009. (07:49)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Oprosti mi, o Bože moj,
    Sve bi njih pred streljački stroj.

    Semper contra

    avatar

    16.04.2009. (08:16)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    baš sam neki dan čitao tu pjesmu. još mi je bolja "Bleiburg", šokantna na posve neočekivan način. Maruna je bitnik, osjeća se utjecaj Ginsberga u tim pjesmama

    avatar

    16.04.2009. (08:26)    -   -   -   -  

  • hope

    " Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
    u ideale svoje sumnjati!"

    S.S. Kranjčević

    avatar

    16.04.2009. (10:27)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Ja sam imala prilike s njime suradjivati nakon sto se vratio u domaju. Jednom me urednica poslala snjim ne neki sastanak s Doris Pack (zanimala ju je situacija razlicitih medija u Hravtskoj) i onda smo otisli zajedno na kavu i razgovarali. Dok smo isli Zelenim valom, nedaleko Zrinjevca, neki auto je ispred nas pregazio crnog tek rodjenog macica. JA sam vrisnula, a on je stajao i gledao u taj prizor, a onda u mene. NA kraju je rekao nesto u stilu..."E,da...to je zivot, zgaze te prije nego i pravo prohodas". Bio je vec tada pomalo rezigniran, ali nije bio jos bolestan i sudjelovao je u politickom zivotu. KAko sam kasnije otisla iz domaje, nisam ga vise vidjela. Ali necu nikada zaboraviti tu scenu i razgovor koji smo vodili na toj kavi. Kasnije sam doznala da je zapravo pristao ici na taj dogadjaj na nagovor moje urednice i njegove prijateljice, jer me trebao kao vrlo mladu novinarku "pratiti i cuvati". Eto, malo osobnih sjecanja. MEni je nekako uvijekk tesko kad ga se sjetim , jer znam da je bio razocaran. I da je bio zaista poseban...mozda to ide nekako zajedno, ako se uracuna vrijeme i okolnosti zbog kojih je otisao.Pozdrav i hvala sto si me podjsetio na meni dragog covjeka.

    avatar

    16.04.2009. (15:22)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ MonoperajAnka: hvala tebi na tome što si s nama podijelila svoja sjećanja.

    avatar

    16.04.2009. (17:28)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Josh jedan dokaz da se pjesnici ne bi smjeli petljat u politiku (koja je za njih prezamrshena) i shvatiti onu "ja sam samo sanjar chiji pogled gasne".
    Vrijednost poezije je najcheshce njena "nepovezanost" sa istinskom stvarnoshchu a zakon prirode da se poslije sna uvjek budimo i, kako meni izgleda, razocharanost stvarnoshchu je upravo proporcionalna velichini snova "jer zbilja nema ime od milja" a nitko nije dovoljno mochan da narushi ravnotezu "placha, smjeha, kletve, pjesme".

    avatar

    16.04.2009. (18:20)    -   -   -   -  

  • Ivanišević Katica

    Da, ja u to vrijeme nisam već više bila samo novinarka nego glavna urednica jednog magazina i poslala sam našu novinarku na sličan zadatak koji je obavila MonoperajAnka ,samo je naša novinarka Gospodinu ,lak mu život ,trebala da postavi par onako više neobaveznih i pomalo šaljivih pitanja ,koja ne bi recipročno zadirala u bitnost "njegove stvari" nego bi preko tih pitanja došli, kao do nekakvog njegovog ,nazovimo to tako ..lakog profila ..npr. kao, koju hranu preferira ,koje cvijeće voli saditi ,koje mu godišnje doba najviše odgovara .Sjećam se čak da smo razmišljali (ja i svi u redakciji ) da li da mu postavimo pitanje... da li vjeruje u horoskop tj. u svoj horoskopski znak ..i sl. Nisam ga imala prilike ,nažalost ,osobno upoznati ,ali kao što kaže MonoperajAnka ,istim riječima (doduše sa nedovršenog posla ,jer je u posljednji trenutak otkazao intervju ) opisala ga je i naša novinarka i to samo na osnovi tih par minuta što se pojavila pred njim i primila njegovu ispriku zbog tog otkazivanja .Rekla je ..sad ne sjećam se baš da bih citirala ,ali nešto kao ..Drag čovjek .Mogla bih još ponešto anegdotalno nadotati iz prepričanih iskustava poznatih intelektualaca,ali ..drugom zgodom .Lijep pozdrav !

    avatar

    16.04.2009. (21:52)    -   -   -   -  

  • onakojatrcisvukovima

    zanimljiv komentar hebatga
    i monoperajke-razočaran i poseban

    avatar

    16.04.2009. (21:53)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Isprichavam se shto "kvarim ugodjaj" ali mi uvelike na kokota idu ljudi koji "umru rezignirani" jer mi je to pokazatelj nerazumjevanja ukupnosti i (najcheshche) odraz prepotentnosti koja izvire iz nekih uvjerenja o vlastitom "mesijanstvu" pa ne dozvoljava priznanje vlastite greshke u procjeni.
    Nikad mi nije bilo jasno zashto je tako teshko priznati greshku kad to postane ochigledno i zashto je to osobito izrazeno kod "intelektualaca" a jedino moguche objashnjenje je da su tashti "ko k*rac" shto, s druge strane, potvrdjuje da nisu posebno "shirokog duha".
    Shto je to toliko teshko priznati svoje greshke u procjeni (ili ponashanju) kojih sam, recimo, ja u zivotu napravio daleko vishe nego onih ispravnih. Valjda strah od toga da te netko ne svrsta "u gubitnike" umjesto u "neshvachene", shto je takodjer idiotizam jer se, s malo pameti, moze shvatiti da se ispravnu procijenu moze donijeti samo ako se priznaju vlastite greshke prilikom one prethodne. Istina je da, generalno uzevshi, okolina ne reagira pozitivno prema onima koji se ne ustruchavaju priznati greshku (ja dozivio mali miljun puta) ali mi nije jasno koja je to "posebnost" obazirati se nechije mishljenje ukoliko si siguran da se ono sukobljava sa onim shto je istina. Na temelju chinjenica.

    avatar

    17.04.2009. (00:04)    -   -   -   -  

  • wall

    još jedan ustaški izgubljeni sin doživio je i dosanjao san- njegovi pjesmuljci postali su mainstream, završili u čitankama, a on konačno ubrao dividende političke emigracije; slava i čast, ambasadorske titule, HR Panteon......a onda, opet se svrsta uz krive, pa završi na margini.. ecce homo politicus poeta. Vae!

    avatar

    17.04.2009. (01:19)    -   -   -   -  

  • Ayahuasca

    Imam novi post o Ayurvedi pa svratite, nadam se da cete uzivati :)
    pozdrav

    avatar

    17.04.2009. (14:35)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Neloše, neloše, a danas bi ta govorancija bila još i mnogo duža. :)

    avatar

    17.04.2009. (19:43)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Da, @hebatga, priznati grešku i prepustiti vlast na ovim prostorima dvije su stvari ravne samoubojstvu. Kao da čovjek gubi na muškosti ako učini nešto od toga.
    Ne kažem da ćemo se spasiti kada to ispravimo, ali svakako ćemo (mi, Hrvati – kako to gordo zvuči) izbjeći onu raosovsku podjelu na ustaše i teletubbiese. I pronaći neki srednji put.
    Ako nas do tada uopće i bude.
    Btw, mislim da je gosponprofesor prvenstveno htio naglasiti kvalitetu Marunine poezije. A mi odlutali u politiku… Tako ti je to kod nas, kad jednom netko zaglibi u to blato, nikako van. Ili je naš, ili nji´ov, nema labavo.

    avatar

    17.04.2009. (22:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...