Život piše romane. A ova tvoja priča me podsjetila da nismo ni mi u Hrvatskoj bili nevini prema srbima. Bila sam svjedokinjom na poslu šikaniranju srba ,djeljenju otkaza,odbacivanju kolega sa kojima se do jučer smijalo i ispijalo kave kao da su oni nešto krivi kao da su i oni dio armije bivše Juge koja je napadala Vukovar. I ona grupiranja i pričanja ispod glasa i mržnja a u stvari strah jednih od drugih ...i eto vidiš,rezultate straha i mržnje ,žena ostavila muža,dijete raslo bez oca.... Samo hrabri i razumni su u to vrijeme shvaćali da je kao i uvijek i u ratu i u miru ljubav najvažnija i jedino vrijedno i da se od nje ne bježi. Pozdravljam te:-))
15.04.2009. (07:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljiva priča, i povezujem se s njom iz vlastite, drukčije a slične... Od ekranizacija bih definitivno bježao, a za dečka se samo mogu nadati da će nakon godina lutanja pronaći sebe takvog, kakav može opstajati na sitnokariranom Balkanu (ma koliko o tome šutjeli...) Lijep post... I - živjela tetka! ;-)
15.04.2009. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam čula za tu dirljivu priču. Drago mi je da su se otac i sin ipak našli i sreli. Možda su propustili dobar dio prošlosti, ali zato srećom ne moraju i budućnost.
19.04.2009. (19:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sasvim svejedno
Život piše romane.
A ova tvoja priča me podsjetila da nismo ni mi u Hrvatskoj bili nevini prema srbima.
Bila sam svjedokinjom na poslu šikaniranju srba ,djeljenju otkaza,odbacivanju kolega sa kojima se do jučer smijalo i ispijalo kave kao da su oni nešto krivi kao da su i oni dio armije bivše Juge koja je napadala Vukovar.
I ona grupiranja i pričanja ispod glasa i mržnja a u stvari strah jednih od drugih ...i eto vidiš,rezultate straha i mržnje ,žena ostavila muža,dijete raslo bez oca....
Samo hrabri i razumni su u to vrijeme shvaćali da je kao i uvijek i u ratu i u miru ljubav najvažnija i jedino vrijedno i da se od nje ne bježi.
Pozdravljam te:-))
15.04.2009. (07:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inja
Istina, život piše najčudnije priče, srećom neke sa sretnim završetkom kao ova.
15.04.2009. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shelly Kelly
Zanimljiva priča, i povezujem se s njom iz vlastite, drukčije a slične...
Od ekranizacija bih definitivno bježao, a za dečka se samo mogu nadati da će nakon godina lutanja pronaći sebe takvog, kakav može opstajati na sitnokariranom Balkanu (ma koliko o tome šutjeli...)
Lijep post... I - živjela tetka! ;-)
15.04.2009. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
"Eh što ti je život, nikad ne znaš što nosi, možda je u tome njegova čar, toliko toga ti uzme lijepoga, a onda ti vrati…"
Da, bas tako.
15.04.2009. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ista kao prije
dobro je što se tako završilo....a mnogi su izgubljeni i danas
15.04.2009. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marina kuharica
bas je lijepa prica, jako dirljivo. mozda je najboje uvijek igrati otvorenih karata. tko zna sto taj sin misli o majci i njenom ponasanju....
Mare
16.04.2009. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Nisam čula za tu dirljivu priču. Drago mi je da su se otac i sin ipak našli i sreli. Možda su propustili dobar dio prošlosti, ali zato srećom ne moraju i budućnost.
19.04.2009. (19:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...