Wow, ovaj postić me toliko inspirirao da moram odmah komentirati (slijedi komentar 3x duži od posta :D :D).
Naime, ono što sam primjetio kod sebe je to da kada sam bez energije, kada sam opterećen stresnim mislima, kada sam fizički bolestan, kada me stresne misli preuzmu i sl. da je zapravo meni jako teško nastojati biti Tu i Sada. Jednostavno čak i ako to želim na nekoj razini, većina mojeg sistema želi pobjeći od tog trenutka i tada je jako teško naći motivaciju za biti usmjerene pažnje na sadašnji trenutak. Tada je vrlo lako iskoristiti neki od mehanizama bijega i pobjeći u prošlost, budućnost, tamo negdje - bilo gdje, samo da nije u ovom bolnom tu i sada.
Ovaj odlomak me dirnuo :-). Da, naravno da se i ja (vjerujem i mnogi drugi) mogu prepoznati u njemu, ali (postoji "ali" :-)) mislim da donekle različito doživljavamo što znači biti "tu i sada". Po meni, bijeg od tu i sada nisu obrambene misli koje čine da se osjećamo bolje, već upravo one stresne misli koje nas okupiraju. Jer što su zapravo stresne misli? One gotovo nikad nisu vezane uz točno sadašnji trenutak već uvijek uz špekulacije što bi moglo biti i kako je načelno taj trenutak (ili čak neki bivši trenutak) za nas negativan - iako se to negativno ne događa upravo. Pa čak i kad se događa najgora moguća stvar - stres nam gotovo uvijek stvara misao o njenoj posljedici - da nemamo te misli - jednostavno bismo je prihvatili.
I onda, u skladu s time, ne vidim problem u tome da u trenutku kad nam se jave negativne misli ih zamijenio pozitivnima iz prošlosti, budućnosti nekog drugog mjesta... - to dapače, smatram zdravom kreacijom i refrejmanjem koje će nam olakšati da se odmaknemo od svog odmicanja od ovdje i sada - a što je veće "ovdje i sada" od toga? :-) Ponekad upravo sposobnost mašte, imaginacije i odlaska na neko lijepo mjesto, kada nam se ono u kojem jesmo čini manje lijepim, predstavlja najveću konekciju sa Svime - jer umnogome upravo u tome leži tajna iskrene sreće. Po meni, to je zato što ne postoji objektivna realnost, a ako smo mi u stanju svoju subjektivnu napraviti ljepšom nego nam se na prvi pogled učinila (zbog toga što nismo bili u stanju biti tu i sada) - tko uopće kaže da to nije dozvoljeno? :-)
12.04.2009. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Wow, ovaj postić me toliko inspirirao da moram odmah komentirati (slijedi komentar 3x duži od posta :D :D).
Naime, ono što sam primjetio kod sebe je to da kada sam bez energije, kada sam opterećen stresnim mislima, kada sam fizički bolestan, kada me stresne misli preuzmu i sl. da je zapravo meni jako teško nastojati biti Tu i Sada. Jednostavno čak i ako to želim na nekoj razini, većina mojeg sistema želi pobjeći od tog trenutka i tada je jako teško naći motivaciju za biti usmjerene pažnje na sadašnji trenutak. Tada je vrlo lako iskoristiti neki od mehanizama bijega i pobjeći u prošlost, budućnost, tamo negdje - bilo gdje, samo da nije u ovom bolnom tu i sada.
Ovaj odlomak me dirnuo :-). Da, naravno da se i ja (vjerujem i mnogi drugi) mogu prepoznati u njemu, ali (postoji "ali" :-)) mislim da donekle različito doživljavamo što znači biti "tu i sada". Po meni, bijeg od tu i sada nisu obrambene misli koje čine da se osjećamo bolje, već upravo one stresne misli koje nas okupiraju. Jer što su zapravo stresne misli? One gotovo nikad nisu vezane uz točno sadašnji trenutak već uvijek uz špekulacije što bi moglo biti i kako je načelno taj trenutak (ili čak neki bivši trenutak) za nas negativan - iako se to negativno ne događa upravo. Pa čak i kad se događa najgora moguća stvar - stres nam gotovo uvijek stvara misao o njenoj posljedici - da nemamo te misli - jednostavno bismo je prihvatili.
I onda, u skladu s time, ne vidim problem u tome da u trenutku kad nam se jave negativne misli ih zamijenio pozitivnima iz prošlosti, budućnosti nekog drugog mjesta... - to dapače, smatram zdravom kreacijom i refrejmanjem koje će nam olakšati da se odmaknemo od svog odmicanja od ovdje i sada - a što je veće "ovdje i sada" od toga? :-) Ponekad upravo sposobnost mašte, imaginacije i odlaska na neko lijepo mjesto, kada nam se ono u kojem jesmo čini manje lijepim, predstavlja najveću konekciju sa Svime - jer umnogome upravo u tome leži tajna iskrene sreće. Po meni, to je zato što ne postoji objektivna realnost, a ako smo mi u stanju svoju subjektivnu napraviti ljepšom nego nam se na prvi pogled učinila (zbog toga što nismo bili u stanju biti tu i sada) - tko uopće kaže da to nije dozvoljeno? :-)
12.04.2009. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...