Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • nema me

    imam reći da mi se naslov ne sviđa jer na neki način proziva nas očeve. s druge strane imao bih o "majkama" napisati dve-tri knjige. zato ne povlačite vraga za rep i ne otvarajte tuđe rane. svi mi mislimo da smo ok, ali nas stanje djece opovrgava. to stanje je jedino mjerilo kakvi smo roditelji. dijete se ne može odgojiti bez odgovornog, iskrenog i punopravnog međusobnopoštivajućeg učešća oba roditelja.

    avatar

    08.04.2009. (00:19)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    ja imam primjedbu na pompoznu najavu pa molim urednicu da to malo korigira (ako može bez ekskluzive i Kiklopa koji s ovim radom nema veze?
    što se tiče posta, to je samo mali djelić rada i k tome prilagođen blogu (još izbaci brojeve referenci koje su preostale u zagradama - promakle su mi). u njemu je puno zanimljivijih dijelova, npr. o utjecaju psihičke bolesti roditelja na dijete, posebno PTSP-a očeva, ali ovaj dio sam posvetila jednom blogeru. On će se znati prepoznati ;)
    @creativa: u ovom ulomku lijepo piše otprilike ovako: loš odnos s majkom poguban je za djecu oba spola, dok su djevojčice nešto imunije na probleme koje ima otac odnosno imat će manje štete u svom psihičkom razvoju i to, naravno, ako je majka zdrava i "dovoljno dobra majka", a otac nije, recimo, zlostavljač.
    također, to što mi svi mislimo (doduše, neki manje, neki više) da smo ok, ne mora i značiti da smo ok.. i ako osjetiš potrebu napisati "dvije-tri knjige" o majkama, to bi bilo vrlo korisno. barem u osobnom smislu. možda, u tom slučaju, ne bi više imao potrebu "ranu" pokrivati flasterom jer se tako samo gnoji ;)

    avatar

    08.04.2009. (07:46)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Evo, naslov korigiran i detalji popravljeni.
    Lipa otišla na more, a mene ostavila u nebranom grožđu :))
    Ispričavam se očevima za nehotičnu provokaciju...

    avatar

    08.04.2009. (10:15)    -   -   -   -  

  • Đus

    hm, teorije i teorijice velikih i još većih umova...
    moja malenkost očinsku ulogu sebi tumači na sljedeći način- ako jednog dana budem dovoljno blagoslovljen biti otac, shvatit ću taj dar kao dužnost i zadovoljstvo da to malo čudo naučim da je tatino najveće sunce, da tati za njega/nju nije problem ni mijenjati pelene, ni prati suđe, ni bušiti zidove, ni rastjeravati nasilnike, ni oblačiti lutke.
    ali i da tata od svog sunca očekuje da bude ljudsko biće, osjetljivo na nepravdu i patnju, pošteno i da uvijek daje sve od sebe.
    drugim riječima, podjela na uloge je nešto potpuno smiješno i blesavo. ako imate već toliku sreću da budete roditelj, mislim da se morate truditi (figurativno rečeno) biti i otac i majka.

    avatar

    08.04.2009. (14:55)    -   -   -   -  

  • nina

    a o PTSP-u ni rijeci

    avatar

    09.04.2009. (01:27)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    nina... lijepo je naglašeno ta je to tek dijelić rada (i to prilagođen za blog). naravno da o PTSP-u ima riječi. i o njemu i o fenomenu transgeneracisjksog prenošenja traume. no, da bi se došlo do konkretnih spoznaja, prvo se mora reći nešto malo i općenito o značenju oca (nevezano za PTSP) za pravilan psihički razvoj djeteta. nije li tako?

    avatar

    10.04.2009. (19:36)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    ispricavam se autorici teksta :). senzacionalnost je u naslovu trebala doista privuci muske citatelje na citanje i komentiranje :). ah, kako jeftino od mene, ispricavam se :). necu vise.

    avatar

    14.04.2009. (18:51)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Ovo je vjerojatno dobar tekst za stručni rad ali za blog je suhoparan, bez emocija i topline, puko nabrajanje raznih stavova raznih psihoanalitičara.

    avatar

    15.04.2009. (10:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...