Zahvaljujem na komentarima, pozdravima i blagoslovima. Drago mi je vidjeti da se i vas dojmila ova priča, koja na jednostavan i slikovit način zorno predočuje ljepotu žrtve učinjne iz ljubavi. U prethodnom postu namjera mi je bila, koristeći se tekstom svetice i mučenice Edit Stein, istaknuti HABITUS (STANJE) VJERE do kojeg se ne dolazi preko noći, nego u strpljivosti i ustrajnosti kroz poslušnost vjere i odricanje od svakog oblika 'osjetnog stanja' (jer on nije siguran znak naše posvećenosti). Ovom pak pričom htio sam 'pokazati' HABITUS jedne bezinteresne LJUBAVI. 'Habitus' je jedno stanje, odnosno 'stupanj' duhovne zrelosti, a ogleda se u spremnosti na žrtvu i služenje, te odbijanje svake napasti koja nam želi 'servirati' uzaludnost i besmislenost žrtvovanja zbog nezahvalnosti onih zbog kojih se žrtvujemo. Odsustvo ovog habitusa razlog je i nedostatku apostolskog i misionarskog žara u navještanju Radosne Vijesti, te u nemalom broju slučajeva 'izdaji ljubavi'. No, o tom više u narednom postu. Još jednom svima zahvaljujem i sve pozdravljam s ovom porukom i savjetom: Nemojte dopustiti da vam Zli nabije rogove i nagovori da usvojite riječ 'Ja sam taj!' kad se budete pitali 'Da nisam ja Gospodine?' Svi mi i jesmo i nismo. U svima nama čuči jedan mali Juda. No, nikad ne zatvarajte vrata Božjem milosrđu, tako što ćete usljed spoznaje pomanjkanja vjere i ljubavi misliti o sebi kako ste promašen i beznadan slučaj kome nema spasa. Nitko od apostola nije imao taj habitus od Getsemanija do Golgote. Svi su zakazali i u vjeri i u ljubavi. Ostavili su Isusa. No, to nije ono najgore. Ostao im je 'habitus ufanja'. Tek ukoliko njega odbacimo, mi sebi presuđujemo. A to znači: Možeš osjećati nemoć vjere, možeš posrnuti i zakazati i u vjeri i u ljubavi, no to još uvijek nije kraj. Izdaja ljubavi se događa tek kada odbacimo milosrđe Božje. A na njega najveće pravo imaju najveći grešnici. Sjetimo se Dizme, onog na kome se ono najprije očitovalo. U redu je pitati se: 'Jesam li ja taj, Učitelju?', no nikad nemoj usvojiti kao konačne rogove koje Zli (svima nama) u ove dane Muke želi nabiti na glavu.
Navještaj Muke Gospodnje nikad ne ide bez navještaja Milosrđa Božjeg.
Nitko ne smije gledati niti tuđi grijeh, ma kako velik bio, pa niti svoj vlastiti, bez svjetla Božjeg milosrđa. Istinski grijeh protiv Ljubavi Božje jeste kada isključimo ovaj habitus ufanja. Samo je Tužilac ljudi taj koji ističe grijeh, a ne nudi milosrđe Božje. Već sam ranije u nekim svojim postovima govorio kako je uloga Duha Svetog dvojaka. S jedne strane prokazuje grijeh svijeta, a s druge pokazuje koliko je velika ljubav Božja prema nama (žrtva Sina). Ukoliko se isključi jedna od ove dvije uloge, siguran je znak da taj govor nije inspiriran Duhom Božjim, nego naprotiv. Ma tko ga izricao. Isus nije došao da sudi, nego da spasi. Mi nikad ne bi smjeli osuđivati čovjeka, nego samo grijeh. A to dok činimo nikad ne bi smjeli isključivati nadu. Zato na nabijanje rogova od strane onih koji nas misle optužiti da smo 'contra Christa', možemo slobodno reći: "Zar mi se sudi zbog nade?" ili "Ako sam što krivo rekao, dokaži što!" A ukoliko nas pak osude, osim molitve "Oče, oprosti im. Ne znaju što čine." , u većini slučajeva najbolje se braniti šutnjom i nasljedovanjem Krista raspetog. A ono nije moguće ako u sebi nemamo 'habitus ufanja'. Postojano nositi svoj križ moguće je jedino s nadom u pobjedu Uskrsa. Tada nam neće biti toliko bitna zahvalnost onih zbog kojih trpimo, a zloduh koji nam pokazuje nezahvalnost naših bližnjih i uzaludnost trpljenja neće imati moć nad nama.
08.04.2009. (13:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljena u ....
suncan i pozzzzzzz,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
06.04.2009. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragovimaduse
.... potresno..
blagoslov neka te prati u ovim svetim danima i uvijek...
06.04.2009. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anima Una
Puno pozdrava BVB
06.04.2009. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goldeneye
mala-Velika priča!
za početak, pregledao sam malo blog
Bogu hvala na ovakvim blogovima
07.04.2009. (07:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
Žrtva koja se rađa iz ljubavi uvijek donosi stostruke plodove.
08.04.2009. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Zahvaljujem na komentarima, pozdravima i blagoslovima. Drago mi je vidjeti da se i vas dojmila ova priča, koja na jednostavan i slikovit način zorno predočuje ljepotu žrtve učinjne iz ljubavi.
U prethodnom postu namjera mi je bila, koristeći se tekstom svetice i mučenice Edit Stein, istaknuti HABITUS (STANJE) VJERE do kojeg se ne dolazi preko noći, nego u strpljivosti i ustrajnosti kroz poslušnost vjere i odricanje od svakog oblika 'osjetnog stanja' (jer on nije siguran znak naše posvećenosti).
Ovom pak pričom htio sam 'pokazati' HABITUS jedne bezinteresne LJUBAVI. 'Habitus' je jedno stanje, odnosno 'stupanj' duhovne zrelosti, a ogleda se u spremnosti na žrtvu i služenje, te odbijanje svake napasti koja nam želi 'servirati' uzaludnost i besmislenost žrtvovanja zbog nezahvalnosti onih zbog kojih se žrtvujemo.
Odsustvo ovog habitusa razlog je i nedostatku apostolskog i misionarskog žara u navještanju Radosne Vijesti, te u nemalom broju slučajeva 'izdaji ljubavi'. No, o tom više u narednom postu.
Još jednom svima zahvaljujem i sve pozdravljam s ovom porukom i savjetom:
Nemojte dopustiti da vam Zli nabije rogove i nagovori da usvojite riječ 'Ja sam taj!' kad se budete pitali 'Da nisam ja Gospodine?' Svi mi i jesmo i nismo. U svima nama čuči jedan mali Juda. No, nikad ne zatvarajte vrata Božjem milosrđu, tako što ćete usljed spoznaje pomanjkanja vjere i ljubavi misliti o sebi kako ste promašen i beznadan slučaj kome nema spasa. Nitko od apostola nije imao taj habitus od Getsemanija do Golgote. Svi su zakazali i u vjeri i u ljubavi. Ostavili su Isusa. No, to nije ono najgore. Ostao im je 'habitus ufanja'. Tek ukoliko njega odbacimo, mi sebi presuđujemo. A to znači: Možeš osjećati nemoć vjere, možeš posrnuti i zakazati i u vjeri i u ljubavi, no to još uvijek nije kraj. Izdaja ljubavi se događa tek kada odbacimo milosrđe Božje. A na njega najveće pravo imaju najveći grešnici. Sjetimo se Dizme, onog na kome se ono najprije očitovalo. U redu je pitati se: 'Jesam li ja taj, Učitelju?', no nikad nemoj usvojiti kao konačne rogove koje Zli (svima nama) u ove dane Muke želi nabiti na glavu.
Navještaj Muke Gospodnje nikad ne ide bez navještaja Milosrđa Božjeg.
Nitko ne smije gledati niti tuđi grijeh, ma kako velik bio, pa niti svoj vlastiti, bez svjetla Božjeg milosrđa. Istinski grijeh protiv Ljubavi Božje jeste kada isključimo ovaj habitus ufanja. Samo je Tužilac ljudi taj koji ističe grijeh, a ne nudi milosrđe Božje. Već sam ranije u nekim svojim postovima govorio kako je uloga Duha Svetog dvojaka. S jedne strane prokazuje grijeh svijeta, a s druge pokazuje koliko je velika ljubav Božja prema nama (žrtva Sina). Ukoliko se isključi jedna od ove dvije uloge, siguran je znak da taj govor nije inspiriran Duhom Božjim, nego naprotiv. Ma tko ga izricao.
Isus nije došao da sudi, nego da spasi. Mi nikad ne bi smjeli osuđivati čovjeka, nego samo grijeh. A to dok činimo nikad ne bi smjeli isključivati nadu. Zato na nabijanje rogova od strane onih koji nas misle optužiti da smo 'contra Christa', možemo slobodno reći: "Zar mi se sudi zbog nade?" ili "Ako sam što krivo rekao, dokaži što!" A ukoliko nas pak osude, osim molitve "Oče, oprosti im. Ne znaju što čine." , u većini slučajeva najbolje se braniti šutnjom i nasljedovanjem Krista raspetog. A ono nije moguće ako u sebi nemamo 'habitus ufanja'. Postojano nositi svoj križ moguće je jedino s nadom u pobjedu Uskrsa. Tada nam neće biti toliko bitna zahvalnost onih zbog kojih trpimo, a zloduh koji nam pokazuje nezahvalnost naših bližnjih i uzaludnost trpljenja neće imati moć nad nama.
08.04.2009. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...