Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • fotkam, kuham, putujem...

    i moj je jedan roditelj bio takav. ali tesko je kao dijete i teenager stvoriti distancu, nekad je potreban drastican i ostar rez, nevidjanje i ne-kontaktiranje, barem u odrasloj dobi.

    avatar

    02.04.2009. (19:02)    -   -   -   -  

  • srculence

    hmm mogu reci samo da i ja kao i Mare odrastala sam sa jednim takvim roditeljem.Takodje nista nije bilo dobro sto cinim ali nisam dozvolila da mnome zavladaju kompleksi...udala sam se i oslobodila ali zao mi je mog brata koji ima 20 godina i jos je po njihovim uticajem

    avatar

    02.04.2009. (21:39)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    pričaš o mojoj mami?
    kompleks manje vrijednosti s kojim se 32 godine borim, glavna psihička i društvena zlostavljačica slabijih u školi, poremećaj prehrane od 12-e godine, problematične veze, iskrivljena slika same sebe, borba sa željom za odustajanjem od svakog posla i projekta... sprčkaju nas u startu i nikad ne zavole, ali eto, opstajemo takvi kakvi jesmo... :)))

    avatar

    03.04.2009. (01:06)    -   -   -   -  

  • gologuzan

    Strašno je kada roditelji liječe svoje komplekse preko djece. Na svu sreću, ja sam imao prave starce, koji su me poticali, ali u granicama mojih mogućnosti. Razumjeli i bili prvenstveno roditelji, ali i prijatelji.
    S druge strane, imao sam prijatelje koji su bili puni trauma i velikih očekivanja roditelja.
    I opet kažem da je problem u roditeljima i njihovim neostvarenim željama, ili pak nerealnim očekivanjima i želji da ih djeca slijede u njihovim ciljevima.
    Jeli moguće da nisu svjesni šta čine svojoj djeci???
    Jeli moguće da misle, da sve što rade rade za "dobrobit tih istih svojih pilića".
    Mislim da ne!
    Evo iz ovih nekoliko postova vidimo koji kontraefekat postižu!

    avatar

    03.04.2009. (12:59)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    annabelle - opstajemo MI NEKI njima u inat. mi koji smo rodjeni tvrde glave. mislim da velik dio ljudi to itekako unisti ili slomi. vidjeh i to :(

    avatar

    03.04.2009. (19:00)    -   -   -   -  

  • Zivot je uvijek radni dan

    Roditelj sam. Mi roditelji trebamo uciti slusati svoju djecu i znati sto to zele.
    Razgovorom se sve postize, pa neka bude i povisenih tonova , ali i to cemo nazvati razgovorom.
    Ambiciozni roditelj moze postici kontraefekat kod djeteta, gdje
    djete osjeti prezir prema roditelju .Nasa djeca su jedinke i svatko ima pravo na svoj vlastiti zivot , a ne na kopiju nas roditelja. Zato dragi roditelji budite prijatelji svojoj djeci ,a ne prosipajte neki autoritet, jer se to obije od glavu.

    avatar

    03.04.2009. (19:03)    -   -   -   -  

  • ...

    Kci sam,a i majka..zivjela sam na takav nacin,(pokojni tata )me uvijek stitio koliko je mogao,ali..tesko je bilo sve to.i dan danas moja mama to radi i nikako da se to sredi,uprkos cca 2000km,telefon radi...zalosti me to,boli,ali tako je nazalost-tesko.ja nastojim biti drugacija,trudim se..:)))tesko je biti roditelj,najtezi,a najljepsi posao na svijetu,ali kad si sam,tad je sve teze...ali jos uvijek smognem volje i snage i zivot ide dalje...kazem si (sama)sutra je novi dan i nosi nesto novo..:;))Lpzdrav!

    avatar

    03.04.2009. (23:04)    -   -   -   -  

  • gustirna

    U potpunosti se slažem. Nadam se da nisam prema mojima bila prekritična ili prezahtjevna, jer zapravo ponekad nisi svjestan kako i najmanji prigovor može učiniti štete.
    Ipak, i ovo društvo od te djece previše očekuje. Roditelji su ponekad na mukama jer se boje da ako njihova djeca ne ispune sve to šta je poželjno za bolji uspjeh u školi, pa među vršnjacima, pa na slobodnim aktivnostima, pa u sportu....da će i kad odrastu biti neuspješni, da se neće uspit probiti među masom koja se gura, lakta, probija ....
    Ipak, usprkos svemu tome, smatram da je djetetov psiho-fizički razvoj najbitniji i da mu treba omogućiti sretno i bezbrižno djetinjstvo. Samo jednom u životu možeš biti dijete, a ako si sretno dijete-tada je to najveća blagodat. :-))

    avatar

    04.04.2009. (00:52)    -   -   -   -  

  • gologuzan

    @gustirna
    Ovo si prekrasno rekla: "Samo jednom u životu možeš biti dijete, a ako si sretno dijete-tada je to najveća blagodat."

    avatar

    04.04.2009. (17:13)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    kritika kritika i samo kritika...to su moji :(((

    avatar

    05.04.2009. (01:31)    -   -   -   -  

  • Đus

    svima je poznato da je odgoj djeteta najteži posao na svijetu.
    balans između poticanja pa i zahtijevanja od djeteta (što mislim da je sasvim u redu ako je u granicama mogućnosti djeteta) i liječenja svojih kompleksa, bolesnih ambicija i frustracija preko njega je gadna stvar, koja često ima vrlo tanku granicu.
    većini roditelja je, nažalost, jednostavno lakše i jednostavnije biti kritičar nego podrška.
    to se vidi i po komentarima iznad mojeg, svi imamo iskustva s takvima.
    najgore je što često i sami postajemo takvi sa svojom djecom...
    pozdrav cure!

    avatar

    05.04.2009. (12:45)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Budući da je savršenstvo nemoguće postići, takva djeca su stavljena u nemoguć položaj. Djecu treba voljeti, možemo poželjeti i da nešto ostvare, no to bi onda trebalo željeti zbog njih, ne zbog sebe. Spadam u roditelje koji nisu jako zahtjevni po pitanju discipline i još nekih sitnica pa sam već doživjela da me stariji sin proziva zašto ga nisam u prošlosti natjerala da nešto napravi (što tada nije htio napraviti). Ipak vjerujem da sam u pravu jer to spada u sitne dječje manipulacije, a da sam ga tjerala kad nije htio doživio bi to kao traumu... Uistinu komplicirano zanimanje - biti roditelj :D

    avatar

    06.04.2009. (01:16)    -   -   -   -  

  • Bloody_eye

    Dobro je da se roditelji postave kao autoritet,kao strogi i oni koji će biti primjer djeci.Svako pretjerivanje nije dobro.

    avatar

    06.04.2009. (11:13)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...