to je lako rješivo, ako si želiš dati priliku za preživljavanje iskoristi tu paniku i trkom ispod vrata koje drži noseći zid i amen ufaj se .. ispod deka nemaš šanse...
zatro i adrenalin postoji, da reagiramo promptno
psim putovanaja koja iziskuju novac ili klošarski način života manje više sam obistinio ono što sma htio kao malen
02.04.2009. (12:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga, ja sam samo jednom dozivela zemljotres ne mnogo veliki ali dovoljno da shvatim da ne zelim znati ili iskusiti ista jace od te prosecne cetvorke. mislim da se ponajvise plasim stvari na koje ne mogu uticati da se ne dogode. bolest, rat, nekakve prirodne nepogode...i onda kada razmislimo, treba izziveti svaki dan, kako je receno u prethodnom nekom postu, ugadjati sebi. pozdravcic
02.04.2009. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek se svim snagama truditi pobjediti strah..ne dopustiti mu da nas spriječi u ostvarivanju snova..rizik koji napravimo u svakom slučaju će nam na kraju dati jako puno..
07.04.2009. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš čitam o ovoj tragediji u Italiji i naletim na tvoj blog i ovaj post pisan tjedan prije te tragedije. Doista nikad ne znamo kad nas može strop poklopiti. Lijepi pozdravi:))
08.04.2009. (00:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stvarno...zašto je strah taj zbog koje neke stvari ne radimo...a mogli bi...a trebali bi... neš ti straha...a da ga jednostavno ignoriramo...i krenemo... (potres i jeste tu da nas zdrma...u svakom pogledu...)
10.04.2009. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Kao Asterix i Obelix, jedino da će im nebo pasti na glavu :-)).
01.04.2009. (00:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
I ja sam donijela tu odluku, samo nikako da krenem........
01.04.2009. (07:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
junac
svako malo donesem odluku o preokretu svog života kroz neke male sitnice... nekad čak i uspijem, nekad se ne promijeni apsolutno niš...
01.04.2009. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
to je lako rješivo, ako si želiš dati priliku za preživljavanje iskoristi tu paniku i trkom ispod vrata koje drži noseći zid i amen ufaj se .. ispod deka nemaš šanse...
zatro i adrenalin postoji, da reagiramo promptno
psim putovanaja koja iziskuju novac ili klošarski način života manje više sam obistinio ono što sma htio kao malen
02.04.2009. (12:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ona koja ce biti srecna
draga, ja sam samo jednom dozivela zemljotres ne mnogo veliki ali dovoljno da shvatim da ne zelim znati ili iskusiti ista jace od te prosecne cetvorke. mislim da se ponajvise plasim stvari na koje ne mogu uticati da se ne dogode. bolest, rat, nekakve prirodne nepogode...i onda kada razmislimo, treba izziveti svaki dan, kako je receno u prethodnom nekom postu, ugadjati sebi.
pozdravcic
02.04.2009. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cranberrie
uf gadno... i to što kažeš: ne možeš nigdje pobjeći...
vezano uz post prije: i ja imam svog omiljenog frizera i isto je picajzla ali ne baš ko ova tvoja :D
a Aleksandra nije loša, ali nisam zaista nikad čula za nju... možda njeno vrijeme tek dolazi...
02.04.2009. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
miu..
Uvijek se svim snagama truditi pobjediti strah..ne dopustiti mu da nas spriječi u ostvarivanju snova..rizik koji napravimo u svakom slučaju će nam na kraju dati jako puno..
07.04.2009. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoccao
Baš čitam o ovoj tragediji u Italiji i naletim na tvoj blog i ovaj post pisan tjedan prije te tragedije. Doista nikad ne znamo kad nas može strop poklopiti.
Lijepi pozdravi:))
08.04.2009. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reggie
bolje da ti nebo padne na glavu, nego da glava padne u nebo ;-)
08.04.2009. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
stvarno...zašto je strah taj zbog koje neke stvari ne radimo...a mogli bi...a trebali bi...
neš ti straha...a da ga jednostavno ignoriramo...i krenemo...
(potres i jeste tu da nas zdrma...u svakom pogledu...)
10.04.2009. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...