Komentari

palchy.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • wallawall

    Prvi :-)))

    Nikad, ili gotovo rijetko, tražila je nečiju pomoć…pa čak i od najbližih. Nije htjela biti nikome na teret. I svi su je gledali i govorili: Kako je jaka…samostalna…
    A iznutra se raspadala zbog potrebe da netko bude pored nje onda kad to najviše treba.

    Neman riječi, tako gadan osječaj...I ništa nije onakvim kako se čini. Stupa samoobrana i nedopuštanje okolini uvida u sebe. Neželeći pokazati svoju slabost bori se do kraja. :-)) Ipak žali, ali neda na sebe...pohvalno u trenucima poraza vlastitog smisla postojanja.
    :-)))

    avatar

    29.03.2009. (09:15)    -   -   -   -  

  • palchy

    Znaš kako se kaže, wally: Nikad nikom ne reci gdje najviše te boli jer ljudi su zli i dirnut će te tamo gdje najviše te boli...
    E, zato ti je i ovo kod mene ovako što se tiče okoline...
    ;-)

    avatar

    29.03.2009. (10:13)    -   -   -   -  

  • wallawall

    Tako nam je svima, nažalost ja imam puno, puno još učiti. Samo bojim se da možemo porinuti u nekakav hladan svijet, pun zidova. Ostaje nam ipak da ovdje rušimo neke vlastite barijere, pa nas možda to i drži na blogu... :-))

    avatar

    29.03.2009. (11:08)    -   -   -   -  

  • palchy

    Čovjek uči dok je živ, wally. I svako nas iskustvo čini upravo onakvima kakvi jesmo :-)

    avatar

    29.03.2009. (14:18)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Nisu baš svi hrabri kada treba otići, posve pretumbati život, odrasti, je li? No, upalo mi je u oči oni su imali planove, velike....netko je dakle odustao, uplašio se, što li? Zato je bilo tako teško, a? Opet, zato je odluka bila lakša...čudno je kako se pokaže da je svatko odigrao neku svoju ulogu, makar epizodnu, ali neizostvani dio slagalice...
    Jaka i slaba istovremeno, svojega tempa, svojih vrijednosti....nije to bilo lako, posebno u provinciji, vjerujem....Jesu Zagorci navek bili dobri s Hrvatima, ali ipak, svoj je to svijet, poseban i prilično hermetičan. Mogu misliti kako ti je prvih dana tuklo srce, trebao netko za podršku....S druge strane, uspjela si, dokazala se, sebi prvenstveno, pa onda ispada da je vrijedilo, jedna od životnih pobjeda!

    avatar

    30.03.2009. (08:45)    -   -   -   -  

  • palchy

    Nisu, nisu svi hrabri. Ali ja jesam :-))))
    Ovo "oni su imali planove" i odustajanje...možda ćeš najbolje shvatiti ako svratiš do mog prvog posta (doslovno prvog...Među jude, zviri i beštimje...)...dakle, nije baš riječ o odustajanju i strahu...
    A svatko od nas uvijek igra neku ulogu...i tako se slažu puzzle života dok i posljednju ne stavimo na odgovarajuće mjesto i pogledamo i vidmo zapravo jednu savršenu sliku...ne svršenu po svom savršenstvu, nego savršenu po tome što je svaka puzzla na svome mjestu :-)
    A što se tiče uspjeha i dokazivanja - kako i piše u mom opisu: postigla puno (barem mislim da jesam), ali mogu još i puno više... :-)

    avatar

    30.03.2009. (18:00)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Je li baš neminovno da na kraju bude svaka na svom mjestu? Pitam se...Ili ipak ostanu rupe načinjene vlastitim propustima, slabostima, glupošću, nesigurnošću?
    Oko uspjeha, pak, kako vrijeme odmiče, sve manje vjerujem u postignute, one od jučer.....Kao da imam osjećaj da vrednujem samo tekuće i buduće, da mi sve postignuto ranije sve manje znači, osim možda iskustva. Nekako prestaje mi činiti zadovoljstvo, s vremenom, posebno stvari, zidovi, tako to....
    To je nezahvalnost, nezajažljivost? Hm....

    avatar

    30.03.2009. (18:53)    -   -   -   -  

  • palchy

    Da...sve se složi, a rupe se popune htjeli mi ili ne...E, vidiš, ti ideš očito u kategoriju onih koji vječno trče za nečim i kad to postignu, nisu zadovoljni, a možda već kasne tamo gdje su trebali biti...baš o tome sam tu i pisala...Jer jedno je kad imaš pogon koji te gura naprijed (jer defintivno ne smijemo stajati na mjestu, jer onda nazadujemo), ali ne biti zadovoljan postignutim i činiti to manje važnim jer smo to postigli...ne slažem se...treba se samo sjetiti koliko je jedna točka bila željena u trenutku kada nismo bili blizu nje...zar zbog toga što smo stigli do nje je postala manje važna?
    Da, nezahvalnost, defintivno (nelijepa osobina...)...

    avatar

    30.03.2009. (19:38)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mda, pa ne baš ne biti zadovoljan postignutim...više to nije pogon! Onako, ne mogu stati i gledati u gotovu sliku sa zadovoljstvom, poput slikara. Zadovoljstvo osjećam samo kada se kotačići počinju vrtjeti sve brže, kada se množe mogućnosti, pitanja, kada me preokupira...bilo što!
    Inače da, i sam se kadikad osjećam nezahvalno, ali naprosto bi bila laž tvrditi da sam sretan, zadovoljan, s bilo čime što sam postigao, završio....ili pogotovo bilo čime što sam dobio! Najpozitivniji osjećaj u svezi toga jest ravnodušnost, ili bolje prihvaćanje bez posebnog oduševljenja, ono, OK je, pa što...?

    avatar

    31.03.2009. (23:26)    -   -   -   -  

  • palchy

    Uzbudljivi, ovo mi je valjda otkriće prve tvoje osobine koja mi se baš i ne sviđa. Možda zato jer sam ja totalno drukčija? Ali, svi smo nekakvi i ne daj Bože da smo svi isti, jel tako? A to što je čovjek zadovoljan postignutim, ne znači da nema pogona za nešto dalje. Samo je razlika ideš li dalje zadovoljan postignutim, cijeneći što si postigao ili totalno, kako ti kažeš, ravnodušan, zaboravljajući na prethodni uspjeh.

    avatar

    01.04.2009. (09:43)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Moj zamišljeni raj, Palchy moja, jest sličan ovome što govoriš, zavaliti se i samo uživati, sasvim zadovoljan! Samo to još nisam doživio, a baš niti vidio puno uokolo, pa sve manje vjerujem da je moguće. Velim, naprosto počinjem osjećati zadovoljstvo kada kreću novi projekti, kada se zahuktavam, kada mi se čini da su mi skoro svi kapaciteti zauzeti..Ne tvrdim pri tome da prvo nije moguće...samo sumnjam, eto...

    avatar

    01.04.2009. (12:00)    -   -   -   -  

  • palchy

    Nikad se ne smije prestati vjerovati jer onoga trena kad to prestanemo jednako je kao da prestanemo živjeti...
    Nisi ti jedini koji osjeća zadovoljstvo kad su mu svi kapaciteti zauzeti...adrenalinski ovisnik se to zove, jel? Da, složila bih se s tobom, nažalost, da se takvi nikad zapravo ne smire koliko god ponekad čak i misle da je moguće...

    avatar

    01.04.2009. (20:17)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Možda podvrsta...ne baš adrenalinski, može mi to recimo, na dva dana, učiniti i izvrsna knjiga, samo da je nešto...da me ne kopka sindrom de javu, da mi svašta ne može odvući pažnju, tako nekako...

    avatar

    02.04.2009. (17:23)    -   -   -   -  

  • palchy

    Hm, da...i kad knjigu pročitaš, zatvoriš je, odložiš na policu i skuplja prašinu, ha? I uzimaš drugu? Ah, Uzbudljivi, tebe nije lako zadovoljiti i držati u napetosti...

    avatar

    02.04.2009. (20:09)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Malo smo sada zločesti, a? A zašto je mir tako precijenjen....razumijem naime tezu o apsolutnom savršenstvu, idealnoj situaciji kojoj se nema što dodati, ali ne mislim da je ljudska, ne mislim da može obuhvatiti 24 sata dnevno i 365 dana puta x godina. Meni to liči na vrlo moguću dosadu, bar jednoličnost, a zatim i na neaktivnost. Kod knjiga jest neminovno da moraš jednom uzeti drugu, one su svaki puta manje, više, iste. Ali žene to, primjerice, ne moraju biti, niti nisu, dok god imaju motiva. Jedna jedina može imati više lica, raspoloženja, znanja...kroz vrijeme! Uvjeren sam da uz jak motiv može biti zanimljiva i čitav život, dovoljno da se ne poželi druga(e). Tajna za mene jest tek pitanje može li žena imati taj motiv tako dugo, može li zadržati makar dio, 20-30% svog života, isključivo za svog muškarca, za Igru s njim, može li odvojiti taj dio života u svim razdobljima, može li ju to doista veseliti recimo 50 godina. Jer ne veseli li nas Igra s nekim, tu na duže vrijeme gluma, niti namjera, ne pomažu, zar ne? To je, po meni, srž problema!
    Naravno, savršeno isto vrijedi i obratno...da ne bude zabune....

    avatar

    03.04.2009. (00:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...