joj kako si ovo dobro opjevala....Ti na kraju svog uništavanja,a ja na početku bijega teško mi je ćitati to ...jer i moje je vrijeme...nevrijeme....upravo takvo... ježiš me rijećima....
28.03.2009. (16:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najljepše je biti dvojina. A mi smo gotovo uvijek jedno od dvoje. U posljednje vrijeme aktualizirana je ideja potrebe za "srodnom dušom". Čak ova era binarne globalizacije potpomaže. No, ako su dvojinu u neka pradavna vremena razdvojili i načinili dvoje, tko nam jamči kako u uskoj zajednici istog jezika, istih običaja i istog podneblja mora obitavati upravo naša "srodna duša"? Ovdje je vjerojatnoća sužena uobraziljom, iluzijom, koprenom Mayae, a mogućnostima su širom otvorena vrata u sljepoći naivnosti i dobrohotnosti. Jesmo li mi u traganju za srodnom dušom koja će se nepogrješivo poklopiti sa našim razlomljenim bridom, ili tražimo onu koja će uspjeti svojim ulijeganjem prigušiti unutarnji krik kroz preostala napuknuća?
28.03.2009. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Zasto se boriti? Ako ne vjerujes, svaka borba je uzaludna.
Toliko o borbi.
Inace, jedan vrlo neobican komentar. Ne ocekuj nego uzimaj.
Pozdrav na proputovaju,
Bocaccio
28.03.2009. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
joj kako si ovo dobro opjevala....Ti na kraju svog uništavanja,a ja na početku bijega
teško mi je ćitati to ...jer i moje je vrijeme...nevrijeme....upravo takvo...
ježiš me rijećima....
28.03.2009. (16:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Najljepše je biti dvojina. A mi smo gotovo uvijek jedno od dvoje. U posljednje vrijeme aktualizirana je ideja potrebe za "srodnom dušom". Čak ova era binarne globalizacije potpomaže. No, ako su dvojinu u neka pradavna vremena razdvojili i načinili dvoje, tko nam jamči kako u uskoj zajednici istog jezika, istih običaja i istog podneblja mora obitavati upravo naša "srodna duša"? Ovdje je vjerojatnoća sužena uobraziljom, iluzijom, koprenom Mayae, a mogućnostima su širom otvorena vrata u sljepoći naivnosti i dobrohotnosti. Jesmo li mi u traganju za srodnom dušom koja će se nepogrješivo poklopiti sa našim razlomljenim bridom, ili tražimo onu koja će uspjeti svojim ulijeganjem prigušiti unutarnji krik kroz preostala napuknuća?
28.03.2009. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
umorni klavijaturist
.. sve je jasno - "Dvoje u koje smo se pretvorili"
28.03.2009. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
jebiga, ja se ovdje nađoh :P
28.03.2009. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Hm, da. I ja podvlačim da je previše dvojine loše kao i premalo.
29.03.2009. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...