zen ravnatelj (stari). podsjetilo me na zen priču o štićeniku zen samostana koji je krao od ostalih. Ostali su zatražili od majstora da kradljivca izbaci, ali je majstor, rekao: On će ostati jer ima još puno toga naučiti, a vi drugi možete ići, jer, ako ništa drugo, znate da se ne smije krasti. Naravno, svi su ostali, a kradljivac više nije krao.
26.03.2009. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prelijepa prica. nekako mi se cini da te jedan komentar zlice od opaka morao inspirirati :))) ili? onda je naime negdje napisala da su u njeno doba postojale anonimne liste pet najboljih i pet najlosijih profesora. i svi su se trudili doci na tu listu najboljih :) hej, kako bi bilo odlicno ovo uvesti u sve skole !!! Lista "Uzoritih ucitelja" !
mare :)
26.03.2009. (19:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
priča je krasna, ideja još ljepša, no poznavajući prilike u našim bi školama prije došlo do pojačane zavisti, ogovaranja, zlobe i ljubomore nego do međusobnog uvažavanja. voljela bih da nisam u pravu, no iskustvo i promatranje potvrđuju mi suprotno. naravno - čast časnim iznimkama. eh, sad ispadam zloguka vrana, vidim to.. ma ništa, lipo me ne fermajte i gledajte stvari s nadom i pozitivo ;0)
26.03.2009. (20:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hm, a kako mislite da ljudi koji izlaze svakodnevno pred klince i poducavaju ih i protom to očito ne čine jer ih zlatom plaćaju, ne drze do svoje uzoritosti?
27.03.2009. (03:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek to pitam kada mi se svide nečije misli ili tekstovi - smijem li ovo ponekad verbalno citirati kada se u razgovoru dotaknem teme školstva? :) Izvrsno je! Nažalost, radi se i o utopiji, ne čak toliko ni zbog toga što među profesorima ne može zavladati međusobno poštovanje, već mi je klimav onaj dio o idili i među učenicima. Mislim da učenicima ne znači mnogo kakva je atmosfera među profesorima i poštuju li profesori sebe. Važno je poštuju li učenike, mislim da učenici jedino na to mogu pozitivno reagirati, ali ni to ne vrijedi ako su ih roditelji odgojili u male hahare kojima je jedina i najvažnija stvar u životu vlastiti inatljivi ego. S druge strane, pitam se može li profesor poštovati sebe ako pritom ne poštuje i učenika? I vice versa. Vidiš, potičeš na razmišljanje. :)
27.03.2009. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitač
Poučno.
27.03.2009. (11:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Modesti, barba, zbunjen: slažem se, ovo je bajkovito, i donekle zamislivo u prošlom stoljeću. Ipak... vjerujem da priče imaju tajanstvenu moć da nešto pokrenu u čovjeku. Makar jednom. :)
@ montelupo: komentar mi baš nije jasan... Ako sam dobro shvatio, misliš da u školama rade samo takvi ljudi koji drže do svoje uzoritosti? Pa, ima i takvih, da.
@ Kinky: da, svakako možeš prepričavati i širiti priču (premda, kvaka je u tome da se "tako" treba ponašati...); kao što napomenuh, radi se o staroj priči koju sam prilagodio/reinterpretirao. Inače, ja naprotiv mislim da klinci itekako osjećaju (kao i u vlastitom domu) kakva je atmosfera među profesorima (tj. kod kuće među roditeljima). Jednako tako osjećaju koliko profesor cijeni sebe, a ukoliko se ne cijeni, bit će jadan primjer. U školama u kojima se ljudi ne poštuju je grozno raditi, odnosi u zbornici prelijevaju se u razred. To je naprosto ljudski, a stvar – što blogeri koji rade u školi pokušavaju objasniti – ima i širi kontekst: ako društvo ne poštuje svoje profesore, onda sve ide kamo već ide. Drugim riječima, ne može čovjek koji ne voli i ne poštuje samoga sebe, voljeti i poštovati druge. Nikako.
@ svima: drago mi je što vam se priča svidjela. Ima nešto u njoj... ;)
27.03.2009. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nažalost jučer uz najbolju volju nisam mogau u blog, pa sam eto propustio da jedan dan ranije uživam u priči. Da li je Vaša ili ste obradili neku sličnu?
Moj djed po majci je bio nastavnik u Kraljevini Jugoslaviji u malom ličkom selu Švici. Iza njega su ostali dnevnici o školi i vremenu u kojem je službovao. Dali ste mi ideju da ih pažljivije pročitam (izašli su u Monografiji tog mjesta) i na osnovu njih pokušam napisati koju priču ili esej. Time se pomalo bavim iz hobija.
Majka mi je također bila profesorica i direktorica u jednoj od Učiteljskih škola dok su se one još tako zvale.
Supruga je prošle godine otišla u mirovinu nakon trideset jedne godine prosvjetnog rada. Bila je vrlo omiljena i kako među kolegama kao i među učenicima.
Jučer mi je ispričala kako su njezinu kolegicu, matematiačarku, koja je zajedno s njom otišla u mirovinu pozvali da na nekoliko mjeseci zamijeni kolegicu koja je na porodiljskom. Prihvatila je i nakon nastave nazvala suprugu: "Draga moja, budi sretna što si otišla u mirovinu. Ozračje u školi je za ne prepoznati. Svi se boje što će biti, da li će uslijediti otkazi, nitko s nikim ne razgovara, svi su se nekako povukli u sebe!"
A prošlo je tek nekoliko mjeseci kako su otišle u mirovinu. Ali je došao Sanadarev mač koji se nadvio nad glavama prosvjetnih radnika. I to samo zato što žele biti adekvatno plaćeni za svoj posao.
S poštovanjem Semper contra
28.03.2009. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Izvrsna pricha o praktichnoj vrijednosti zdravorazumske mudrosti.
26.03.2009. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
zen ravnatelj (stari). podsjetilo me na zen priču o štićeniku zen samostana koji je krao od ostalih. Ostali su zatražili od majstora da kradljivca izbaci, ali je majstor, rekao: On će ostati jer ima još puno toga naučiti, a vi drugi možete ići, jer, ako ništa drugo, znate da se ne smije krasti.
Naravno, svi su ostali, a kradljivac više nije krao.
26.03.2009. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Protiv nasilja
prelijepa prica. nekako mi se cini da te jedan komentar zlice od opaka morao inspirirati :))) ili?
onda je naime negdje napisala da su u njeno doba postojale anonimne liste pet najboljih i pet najlosijih profesora. i svi su se trudili doci na tu listu najboljih :)
hej, kako bi bilo odlicno ovo uvesti u sve skole !!!
Lista "Uzoritih ucitelja" !
mare :)
26.03.2009. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljelja
Riječ je nestala iz rječnika:(
26.03.2009. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
priča je krasna, ideja još ljepša, no poznavajući prilike u našim bi školama prije došlo do pojačane zavisti, ogovaranja, zlobe i ljubomore nego do međusobnog uvažavanja. voljela bih da nisam u pravu, no iskustvo i promatranje potvrđuju mi suprotno. naravno - čast časnim iznimkama. eh, sad ispadam zloguka vrana, vidim to.. ma ništa, lipo me ne fermajte i gledajte stvari s nadom i pozitivo ;0)
26.03.2009. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barba
i onda si se probudio.
27.03.2009. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Prelijepa bajka. No mogla se smjestiti na naše prostore najkasnije sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Više ne, bojim se. Možda negdje drugdje među ljude koji još nisu zatrovani i kojima uzoritost još nešto i znači.
27.03.2009. (01:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
montelupo
hm, a kako mislite da ljudi koji izlaze svakodnevno pred klince i poducavaju ih i protom to očito ne čine jer ih zlatom plaćaju, ne drze do svoje uzoritosti?
27.03.2009. (03:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Uvijek to pitam kada mi se svide nečije misli ili tekstovi - smijem li ovo ponekad verbalno citirati kada se u razgovoru dotaknem teme školstva? :) Izvrsno je! Nažalost, radi se i o utopiji, ne čak toliko ni zbog toga što među profesorima ne može zavladati međusobno poštovanje, već mi je klimav onaj dio o idili i među učenicima. Mislim da učenicima ne znači mnogo kakva je atmosfera među profesorima i poštuju li profesori sebe. Važno je poštuju li učenike, mislim da učenici jedino na to mogu pozitivno reagirati, ali ni to ne vrijedi ako su ih roditelji odgojili u male hahare kojima je jedina i najvažnija stvar u životu vlastiti inatljivi ego. S druge strane, pitam se može li profesor poštovati sebe ako pritom ne poštuje i učenika? I vice versa. Vidiš, potičeš na razmišljanje. :)
27.03.2009. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitač
Poučno.
27.03.2009. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
doista lijepa priča. uljepšala mi je ionako već prekrasan dan. srdačno vas pozdravljam.
27.03.2009. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ pametni zub: hoćemo zen u škole!
@ Mare: ne znam za Zlicu... :)
@ Modesti, barba, zbunjen: slažem se, ovo je bajkovito, i donekle zamislivo u prošlom stoljeću. Ipak... vjerujem da priče imaju tajanstvenu moć da nešto pokrenu u čovjeku. Makar jednom. :)
@ montelupo: komentar mi baš nije jasan... Ako sam dobro shvatio, misliš da u školama rade samo takvi ljudi koji drže do svoje uzoritosti? Pa, ima i takvih, da.
@ Kinky: da, svakako možeš prepričavati i širiti priču (premda, kvaka je u tome da se "tako" treba ponašati...); kao što napomenuh, radi se o staroj priči koju sam prilagodio/reinterpretirao. Inače, ja naprotiv mislim da klinci itekako osjećaju (kao i u vlastitom domu) kakva je atmosfera među profesorima (tj. kod kuće među roditeljima). Jednako tako osjećaju koliko profesor cijeni sebe, a ukoliko se ne cijeni, bit će jadan primjer. U školama u kojima se ljudi ne poštuju je grozno raditi, odnosi u zbornici prelijevaju se u razred. To je naprosto ljudski, a stvar – što blogeri koji rade u školi pokušavaju objasniti – ima i širi kontekst: ako društvo ne poštuje svoje profesore, onda sve ide kamo već ide. Drugim riječima, ne može čovjek koji ne voli i ne poštuje samoga sebe, voljeti i poštovati druge. Nikako.
@ svima: drago mi je što vam se priča svidjela. Ima nešto u njoj... ;)
27.03.2009. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Poštovani profesore,
nažalost jučer uz najbolju volju nisam mogau u blog, pa sam eto propustio da jedan dan ranije uživam u priči. Da li je Vaša ili ste obradili neku sličnu?
Moj djed po majci je bio nastavnik u Kraljevini Jugoslaviji u malom ličkom selu Švici. Iza njega su ostali dnevnici o školi i vremenu u kojem je službovao. Dali ste mi ideju da ih pažljivije pročitam (izašli su u Monografiji tog mjesta) i na osnovu njih pokušam napisati koju priču ili esej. Time se pomalo bavim iz hobija.
Majka mi je također bila profesorica i direktorica u jednoj od Učiteljskih škola dok su se one još tako zvale.
Supruga je prošle godine otišla u mirovinu nakon trideset jedne godine prosvjetnog rada. Bila je vrlo omiljena i kako među kolegama kao i među učenicima.
Jučer mi je ispričala kako su njezinu kolegicu, matematiačarku, koja je zajedno s njom otišla u mirovinu pozvali da na nekoliko mjeseci zamijeni kolegicu koja je na porodiljskom. Prihvatila je i nakon nastave nazvala suprugu:
"Draga moja, budi sretna što si otišla u mirovinu. Ozračje u školi je za ne prepoznati. Svi se boje što će biti, da li će uslijediti otkazi, nitko s nikim ne razgovara, svi su se nekako povukli u sebe!"
A prošlo je tek nekoliko mjeseci kako su otišle u mirovinu. Ali je došao Sanadarev mač koji se nadvio nad glavama prosvjetnih radnika. I to samo zato što žele biti adekvatno plaćeni za svoj posao.
S poštovanjem
Semper contra
28.03.2009. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...