Komentari

paranenormalan.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • catwoman

    Hvala, velik sam ljubitelj klasičnog opusa za gitaru ... imaš kaj od Bacha ? :-)

    avatar

    25.03.2009. (12:26)    -   -   -   -  

  • Para(ne)normalan!

    @cat izvoli (u lijevom stupcu), Paulinho Nogueira - Aria na quarta corda (J.S. Bach)

    avatar

    25.03.2009. (14:41)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Hvala najljepša ... podsjetio si me na taj još iz mladosti omiljeni Air iz neke suite... čak i na gitari, iako je je izvorno komponirani za gudački orkestar, dobro zvuči ( ako se izuzmu tehnički problemi na netu i loši zvučnici na laptopu :-))
    Usput, čini mi se da na tom netu dolazi do priličnih grešaka u navodima : Air postaje Aria, Sjećanja na Alhambru - Putevi za Alhambru ... očito općenito moramo biti dosta oprezni s raznim informacijama na tom mediju ...

    avatar

    25.03.2009. (19:03)    -   -   -   -  

  • Para(ne)normalan!

    @Cat. pisao sam u brzini, u pravu si zbog copy paste tehnologije krivo sam nazvao djelo. Nisam pazio, davno je to bilo, ispravit ću!

    avatar

    25.03.2009. (20:37)    -   -   -   -  

  • Jupi

    Ima nešto strahovito važno, kad je u pitanju DOŽIVLJAJ GLAZBE.
    Slušanje glazbe preko neta / računala (mp3 i drug. kompresija), možete zaboraviti kao meritoran doživljaj slušanja glazbe. (iako imam više nego odličan zvuk na računalu).
    Slušanje sa dobre muzičke linije, ajde more stat, to je kao nešto, ali svejedno je i to opet više LAŽ s obzorom na puninu onog što bi trebalo biti.
    Slušanje sviranja UŽIVO kao koncertnog događaja, tek je nešto što vrijedi kao donekle MERITORNI DOŽIVLJAJ GLAZBE.
    Ali, ali, ali, ajme meni, NIJE ČAK NI TO ONO ZA ŠTO JE GLAZBA NAPRAVLJENA !
    Interesantno, ali je tako.
    Jedini pravi MERITORNI doživljaj glazbe, je DIJELJENJE / SVIRANJE / KONZUMACIJA GLAZBE UŽIVO OBAVEZNO U MALOM KRUGU LJUDI, i tek onda je to to - JEDINO MERITORNO !
    Pojasnit ću:
    Zamislite da ste u malom društvu nekolicine ( prijatelja / poznanika / nepoznanika) i da sjedite recimo u nekom lokalnom parku, terasi, konobi, ili pored mora na otvorenom, i da netko od njih ISKRENO ODSVIRA recimo onog gore Taregu.
    Što tada nastaje u Vama poštovani ???
    Ono što u takvim prilikama nastaje u ljudima, je toliko moćan / magičan, poetski događaj / doživljaj, koji Vas je u stanju bitno promjeniti / pomaknuti vaše živote, i to tako, da ste vi s tom promjenom nevjerojatno zadovoljni i sukladni.
    Takav događaj je i jedan potpuno zaseban i drukčiji put SPOZNAJE SVIJETA, od recimo klasićnog skupljanja/učenja znanja.
    Eto toliko od mene, o NAČINU i SVRSI GLAZBE.

    avatar

    26.03.2009. (00:39)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Apslutno si u pravu, dragi Jupi ... meni su najimpresivniji glazbeni doživljaji upravo s tako malo koncerata kojima sam prisustvovala, a i prijateljica, koja je imala prilike češće to doživjeti, tvrdi isto. Takođe, što je manje prisutnih tom događanju ( manje stresa ili "šuma" ), to je doživljaj uzvišeniji i čišći... ( jasno da je jako važna kvaliteta izvedbe, jer je jednog Pogorelića, Luciu i sl. bolje slušati sa stare škripave polivinilke, nego nekog traljavca tik do sebe )
    No, nažalost, rijetko si tko može priuštiti takvo jedno glazbeno zadovoljstvo kakvo opisuješ ... mislim da najviše uživaju umjetnici sami, pitaj toluena, on je isto gitarist kao i ti, svira u bendu,a doživljaji koje opisuje - kakve je imao kada bi se ekipa uskladila do savršenstva - bili su ravni epifaniji :-) ...

    avatar

    26.03.2009. (15:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...