znas, ovaj post me podsjetio na onaj nas razgovor na face-u (kojeg vise neam, jer su mi deletali account,,aaaaagh *šizi* :)) ) o tome kako vrijeme ne postoji ;) i da, to jako lijepo zvuci ali njegovi tragovi cesto jos bole...u biti...znam da nije najljepsi osjecaj na svijetu biti tako mlad...a osjecati kao da imas dusu starca. Ne volim kad mi daju savjete pa se i sama od njih suzdrzavam ako me se bas ne trazi ali ono...pusti druge da sami vode svoje bitke. Jer u svom svijetu , tj. u svojoj glavi, mislim je svatko sam...no help about that. Ili, kako bi Straitsi rekli...Theres so many different worlds So many differents suns And we have just one world But we live in different ones
take care :******
29.03.2009. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne bih uzeo frazu "duša starca". Prije bih rekao da mi je netko pokazao svoje karte u igri (ajmo sad bezveze, jer se ne kartam - pokera), i znam već sve. Tj.ne znam sve - ali uviđam što je sve moj suparnik sposoban učiniti - i kako da se ja pri tome odnosim - te, odmah uviđam svoje stanje, a i mogu ga usporediti. I ta igra više nema nekog većeg smisla. Pobijediti će onaj tko će biti mudriji. Nije baš tako, ali "pre"više sam kontemplirao o životu. Jedno među najjačima je bila kada sjedih u parku, nakon škole. Uvijek bi tamo sjedio jedan starac. Gledao nas, mlade đake, i uvijek je imao taj pogled u očima koji je govorio o lijepom sjećanju. Vedri trenuci kojih se prisjeća. Veselje i tuga su bili jasni kao sunčeva svijetlost. Osjetio sam kako ima nešto moćnoga, snažnog u tom... pogledu. Tako sam se i ja jednom sjeo, do tog straca, i zamislio se, duboko. Ima puno toga što bih tu morao reći, a za to nemam vremena, niti bih pisao ili govorio negdje gdje je to svima dostupno. Živim život kao da me svaki momenat prati kamera, no neke stvari se jednostavno drugih ne tiču, dok mi, ta osoba i mi, tako ne odlučimo. - No svi smo kontemplirali o svojim života. Ja sam sada u stanju kada mi je malo.. glupo, besmisleno, igrati tu igru karti. Znam da postoji sreća i kako je to divan osjećaj, a tako i ta tuga koja zna ići daleko kao neka rijeka, no sada... Jednostavno spavam. (a zvuči kao da sam depresivan, oh, divote li!)
Blah. Netko mi otpjevao uspavanku it seems :)
29.03.2009. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iwana W.
/ * nosi ti nesscaffe * / a gle, citah malo randomly tvoje starije postove i zakljucih da razmisljas ( i osjecas ;) ) o stvarima o kojima ljudi tvojih godina...well...nije ih briga. u biti....svi imamo neke svoje "the trenutke" besmisla, ali probaj to gledati filozofski - bez tuge nikada ne bi znao sto je sreca i ovo stanje kaj mislis da se nista ne dogadja...dogadja se ;)))
: * *
29.03.2009. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čovjek može biti srećan, no on neće poznavati, razumijeti svoju sreću dok nebude iskustio tugu porpocijalnom mjerom. Znam to već duže vrijeme. Kada bi netko sada rekao kontra one "znanje je moć", kak ide... "neznanje je blagoslov". Koliko žalosno bilo, ima svoju poantu i smisao. Slično je s ljubavlju (the real one). Dok ne okusiš tu čaroliju, ne treba ti toliko. Osjećaš neke titraje možda, ili neku potrebu, no tek kada se upustiš u ljubavnu vezu, kada dobiješ to u krv.. postane droga na kojoj ovisi naša psiha (ako se to nije otegnulo od tinejđerske dobi do srednjovjekovne, e onda je osoba psihopat u fantazijama... (..)). Većinu stvari gledam filozofski, te je moj stav prema životu "treće osobe". Problem toga je što sebe zanemarujem pa zavisim o drugima. Imam ja nešto od razgovora spremljeno, no to nam je bila rasprava oko čokolade.
29.03.2009. (19:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iwana W.
znas, ovaj post me podsjetio na onaj nas razgovor na face-u (kojeg vise neam, jer su mi deletali account,,aaaaagh *šizi* :)) ) o tome kako vrijeme ne postoji ;) i da, to jako lijepo zvuci ali njegovi tragovi cesto jos bole...u biti...znam da nije najljepsi osjecaj na svijetu biti tako mlad...a osjecati kao da imas dusu starca. Ne volim kad mi daju savjete pa se i sama od njih suzdrzavam ako me se bas ne trazi ali ono...pusti druge da sami vode svoje bitke. Jer u svom svijetu , tj. u svojoj glavi, mislim je svatko sam...no help about that. Ili, kako bi Straitsi rekli...Theres so many different worlds
So many differents suns
And we have just one world
But we live in different ones
take care :******
29.03.2009. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaxsysl
Ne bih uzeo frazu "duša starca". Prije bih rekao da mi je netko pokazao svoje karte u igri (ajmo sad bezveze, jer se ne kartam - pokera), i znam već sve. Tj.ne znam sve - ali uviđam što je sve moj suparnik sposoban učiniti - i kako da se ja pri tome odnosim - te, odmah uviđam svoje stanje, a i mogu ga usporediti. I ta igra više nema nekog većeg smisla. Pobijediti će onaj tko će biti mudriji.
Nije baš tako, ali "pre"više sam kontemplirao o životu. Jedno među najjačima je bila kada sjedih u parku, nakon škole. Uvijek bi tamo sjedio jedan starac. Gledao nas, mlade đake, i uvijek je imao taj pogled u očima koji je govorio o lijepom sjećanju. Vedri trenuci kojih se prisjeća. Veselje i tuga su bili jasni kao sunčeva svijetlost. Osjetio sam kako ima nešto moćnoga, snažnog u tom... pogledu. Tako sam se i ja jednom sjeo, do tog straca, i zamislio se, duboko.
Ima puno toga što bih tu morao reći, a za to nemam vremena, niti bih pisao ili govorio negdje gdje je to svima dostupno. Živim život kao da me svaki momenat prati kamera, no neke stvari se jednostavno drugih ne tiču, dok mi, ta osoba i mi, tako ne odlučimo. - No svi smo kontemplirali o svojim života. Ja sam sada u stanju kada mi je malo.. glupo, besmisleno, igrati tu igru karti. Znam da postoji sreća i kako je to divan osjećaj, a tako i ta tuga koja zna ići daleko kao neka rijeka, no sada... Jednostavno spavam.
(a zvuči kao da sam depresivan, oh, divote li!)
Blah. Netko mi otpjevao uspavanku it seems :)
29.03.2009. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iwana W.
/ * nosi ti nesscaffe * / a gle, citah malo randomly tvoje starije postove i zakljucih da razmisljas ( i osjecas ;) ) o stvarima o kojima ljudi tvojih godina...well...nije ih briga. u biti....svi imamo neke svoje "the trenutke" besmisla, ali probaj to gledati filozofski - bez tuge nikada ne bi znao sto je sreca i ovo stanje kaj mislis da se nista ne dogadja...dogadja se ;)))
: * *
29.03.2009. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vaxsysl
Čovjek može biti srećan, no on neće poznavati, razumijeti svoju sreću dok nebude iskustio tugu porpocijalnom mjerom. Znam to već duže vrijeme. Kada bi netko sada rekao kontra one "znanje je moć", kak ide... "neznanje je blagoslov". Koliko žalosno bilo, ima svoju poantu i smisao. Slično je s ljubavlju (the real one). Dok ne okusiš tu čaroliju, ne treba ti toliko. Osjećaš neke titraje možda, ili neku potrebu, no tek kada se upustiš u ljubavnu vezu, kada dobiješ to u krv.. postane droga na kojoj ovisi naša psiha (ako se to nije otegnulo od tinejđerske dobi do srednjovjekovne, e onda je osoba psihopat u fantazijama... (..)). Većinu stvari gledam filozofski, te je moj stav prema životu "treće osobe". Problem toga je što sebe zanemarujem pa zavisim o drugima.
Imam ja nešto od razgovora spremljeno, no to nam je bila rasprava oko čokolade.
29.03.2009. (19:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...