zanimljivo kako nitko osim đusa nema što iskomentirati na ovu temu, već kroz par postova. ja sam bila nešto krenula, ali odustala jer mi se nije dalo objašnjavati izvjesnim personama kako bullying nigdje, nikada i ni nad kim nije u redu, a to što vičemo da ga nema neće pomoći niti jednoj žrtvi... mislim da su najveći problem prevencija, te sanacija štete, ako je (upitna) prevencija zakazala. a ni to nije tako lako kao što se čini: u svom kratkom stažu već sam imala prilike susresti se s pravim bullyingom - rezultat: dječak nakon nekoliko "usputnih pošalica" od strane druge djece u razredu doživljava histerični napad. neki bi rekli: preosjetljivo dijete. moja dijagnoza: preforsirano dijete - možete misliti koliko je sati kada su se nasilnici toliko osilili da podbadaju i nakon što nastavnica (ja) uđe u razred. privremena sanacija: ukoriti nasilnike, svaki u svoj kut na razmišljanje, pep-talk žrtvi, alarmiranje razrednice i psihologinje. rezultat? ne znam, više ne predajem malcu. privremeno je bio mir, ali pitanje je koliko se to održalo. a to sve u školi u kojoj je prevencija bilo kakvog nasilja jako naglašena, i u kojoj stručni suradnici i razrednici redovito rade na senzibilizaciji djece, na nenasilnom rješavanju sukoba, na toleranciji... mogu misliti kako to tek izgleda u nekoj po tom pitanju manje osvještenoj školi. to jest, dobro se sjećam kako to izgleda. žrtve, poredajte se, pružajte što manje otpora u nadi da će nasilnici izgubiti interes, a dotle oni koji bi trebali biti odgovorni vidno okreću glavu na drugu stanu (da, pljujem po vlastitoj struci, ali neke stvari i danas smatram da su nedopustive, i da, iako osnovni kućni odgoj ne spada u opis posla prosvjetara, sprečavanje nasilja i zlostavljanja makar samo u samoj školskoj zgradi svakako spada, a okretanjem glave u drugom smjeru su se u mom filmu svrstali skupa s nasilnicima) opet sam razvezala preko svake mjere, ali imam i jedan kreativan prijedlog: kako kod nas ljudi ne kuže neke stvari dok ih se ne tresne po džepu, hajdemo predložiti zakon po kojem bi roditelji nasilnika morali žrtvama plaćati skupe terapije kod psihologa i psihijatra. dvostruka dobit: žrtvama (većinom) potrebno liječenje, a nasilnicima kaznu koju će i oni i roditelji znati prepoznati. :D :D :D
18.03.2009. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postavljaju i kamere u škole, pitam se zašto? Šta dobivaju s njima, jel' možda netko prati šta se dešava???Čisto sumnjam! Lakše je tako zadovoljiti formu, nego se baciti na odgojne i pedagoške metode. Gdje smo mi u toj priči? Prvo treba roditeljima održati predavanje, jer su oni jedini krivci za ponašanje svoje djece, zato ih i nema po školama, po predavanjima, jer su i sami siledžije , nasilnici koji se ne žele uhvatiti u koštac sa tim problemom (jer ga uopće i ne vide, jer je to njihov stil života). Ne znam da sam ikada sreo nasilno dijete iz "regularne obitelji", u kojoj roditelji vode računa o odgoju i mentalno zdravlje svoga djeteta. Također, nitko još ne spominje tu stavku, pa i nastavnici vrlo često rade bullying nad svojim učenicima, konstantno i perfidno! Znači, uhvatimo roditelje, nastavnike i ine, njima prvo očitati bukvicu, a onda neka se oni onda pozabave svojom djecom i učenicima. "Svako dijete i mladi čovjek ima pravo na poštovanje i sigurnost. Bullying je povreda tog temeljnog ljudskog prava." Ne tražite krivca u djeci, nego u onima od kojih su to vidjeli i naučili !!!
19.03.2009. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ticerica - i ja se pitam zasto nema vise komentara u zadnje vrijeme a problem je trenutno od gorecih u ovoj zemlji. bilo bi mi drago kad bi ti svoj komentar (odlican !) malo prosirila i objavila kao post tu kod nas. mozemo se cuti oko detalja.
gologuzan - planiramo post o kamerama. cini mi se to kao jos jedan od nacina guranja djece od sebe. meni osobno se cini puno efikasnije (a receno je i u jednom od proslih postova) da se umjesto kamera postavi jedna osoba koja dezura na dvoristu.
Djus - hvala ti na komentarima na proslim postovima. vjerujem da ces jednog dana biti divan roditelj i mislim da je tvoj prijedlog odlican. i mi smo u jednom momentu imali problema s agresivnoscu maloga, kada mu se rodila sestra i kada su svi pricali samo o tome kako ce "princ biti svrgnut s trona" dolaskom male a njega ionako preosjetljivog samo dodatno zbunjivali. nije se radilo o bullyingu ali smo itekako svaki put radili i na ne-nasilju i na ispricavanju i uopce razradjivanju osjecaja i agresije. tu su odgajateljice stvar jos dodatno bile pogorsavale i maloga non stop kaznjavale izolacijom ili iskljucivanjem a cijela je stvar bila kontraproduktivna. naravno da smo mu dali malo vecu dozu paznje i ljubavi i radili na dizanju samopouzdanja ali i naglasavali kad je "njegov red" a kad je mala na redu da joj se posveti puna paznja. danas (da pokucam) je onakav kakav je i prije bio - drag i obazriv djecak. meni se na zalost cini da je po skolama istina uglavnom drugacija i da je prva reakcija svih tih roditelja samobrana u stilu: ucitelj je kreten i to ne moze biti istina. mislim da bi i roditeljima i malim zlostavljacima bilo potrebno odradjivati posebne tecajeve o obazrivom ponasanju, kontrole bijesa i agresije, negativnih osjecaja i slicno.
mare
19.03.2009. (14:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vratimo Hrvatskoj osmjeh – nije stvar u pre malo komentara niti su komentari mjerilo pojedine teme, zagovornik sam one stare : „bolje imati dva prava komentara nego dvadeset koji ništa ne valjaju“. Htio bi Vam napomenuti da Vas jako dosta ljudi prati i čita. Kao predsjednik HU „Mala Anja“ često sam na raznoraznim sastancima i nedavno prilikom jednog sastanka vezano za prijem djece s poteškoćama u razvoju u vrtiće i škole u razgovoru s nekolicinom predsjednika Udruge spomenuo sam im upravo Vaš blog „Dosta je nasilja – vratimo Hrvatskoj osmjeh“ i ostao ugodno iznenađen činjenicom da znaju za Vaš blog. I upravo je i jedna od tema bila nasilje djece u školi odnosno nasilje nad invalidnom djecom. Mi ćemo ovih dana upravo obraditi tu temu na našoj web stranici Udruge gdje ćemo usmjeravati ljude na Vaš blog.
O bullyingu djece i mladeži do sad ste puno rekli ja bi samo nadodao da ipak bilo koji oblik zlostavljanja i nasilja počinje u obitelji i riječ je o neusporedivom složenijem problemu nego ga se kao takvog prikazuje. Problem se treba rješavati tamo gdje sve počinje dakle u obitelji i ne možemo očekivati od ravnatelja ili odgajatelja da nešto veliko učini u par sati dok su djeca u školi. Nažalost i sve je manje i manje vrsnih stručnjaka u vrtićima i školama koji bi se bavili tom tematikom i problemom. I slažemo se sa komentarom blogera „gologuzan“ koji je odlično kazao: „ne tražite krivca u djeci, nego u onima od kojih su to vidjeli i naučili“.
Lijep pozdrav od Tomislava tate od male Anje
19.03.2009. (16:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
post o bullyingu je, iskreno, ideja koja mi se vrzma po glavi već neko vrijeme, jer je to jedna od tema koju znam s obje strane zrcala. problem je samo to suvislo sročiti. :D vidjet ću što se da po tom pitanju. :D čujemo se!
19.03.2009. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
zanimljivo kako nitko osim đusa nema što iskomentirati na ovu temu, već kroz par postova.
ja sam bila nešto krenula, ali odustala jer mi se nije dalo objašnjavati izvjesnim personama kako bullying nigdje, nikada i ni nad kim nije u redu, a to što vičemo da ga nema neće pomoći niti jednoj žrtvi...
mislim da su najveći problem prevencija, te sanacija štete, ako je (upitna) prevencija zakazala.
a ni to nije tako lako kao što se čini: u svom kratkom stažu već sam imala prilike susresti se s pravim bullyingom - rezultat: dječak nakon nekoliko "usputnih pošalica" od strane druge djece u razredu doživljava histerični napad. neki bi rekli: preosjetljivo dijete. moja dijagnoza: preforsirano dijete - možete misliti koliko je sati kada su se nasilnici toliko osilili da podbadaju i nakon što nastavnica (ja) uđe u razred. privremena sanacija: ukoriti nasilnike, svaki u svoj kut na razmišljanje, pep-talk žrtvi, alarmiranje razrednice i psihologinje. rezultat? ne znam, više ne predajem malcu. privremeno je bio mir, ali pitanje je koliko se to održalo.
a to sve u školi u kojoj je prevencija bilo kakvog nasilja jako naglašena, i u kojoj stručni suradnici i razrednici redovito rade na senzibilizaciji djece, na nenasilnom rješavanju sukoba, na toleranciji... mogu misliti kako to tek izgleda u nekoj po tom pitanju manje osvještenoj školi. to jest, dobro se sjećam kako to izgleda. žrtve, poredajte se, pružajte što manje otpora u nadi da će nasilnici izgubiti interes, a dotle oni koji bi trebali biti odgovorni vidno okreću glavu na drugu stanu (da, pljujem po vlastitoj struci, ali neke stvari i danas smatram da su nedopustive, i da, iako osnovni kućni odgoj ne spada u opis posla prosvjetara, sprečavanje nasilja i zlostavljanja makar samo u samoj školskoj zgradi svakako spada, a okretanjem glave u drugom smjeru su se u mom filmu svrstali skupa s nasilnicima)
opet sam razvezala preko svake mjere, ali imam i jedan kreativan prijedlog: kako kod nas ljudi ne kuže neke stvari dok ih se ne tresne po džepu, hajdemo predložiti zakon po kojem bi roditelji nasilnika morali žrtvama plaćati skupe terapije kod psihologa i psihijatra. dvostruka dobit: žrtvama (većinom) potrebno liječenje, a nasilnicima kaznu koju će i oni i roditelji znati prepoznati. :D :D :D
18.03.2009. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gologuzan
Postavljaju i kamere u škole, pitam se zašto?
Šta dobivaju s njima, jel' možda netko prati šta se dešava???Čisto sumnjam!
Lakše je tako zadovoljiti formu, nego se baciti na odgojne i pedagoške metode.
Gdje smo mi u toj priči? Prvo treba roditeljima održati predavanje, jer su oni jedini krivci za ponašanje svoje djece, zato ih i nema po školama, po predavanjima, jer su i sami siledžije , nasilnici koji se ne žele uhvatiti u koštac sa tim problemom (jer ga uopće i ne vide, jer je to njihov stil života).
Ne znam da sam ikada sreo nasilno dijete iz "regularne obitelji", u kojoj roditelji vode računa o odgoju i mentalno zdravlje svoga djeteta.
Također, nitko još ne spominje tu stavku, pa i nastavnici vrlo često rade bullying nad svojim učenicima, konstantno i perfidno!
Znači, uhvatimo roditelje, nastavnike i ine, njima prvo očitati bukvicu, a onda neka se oni onda pozabave svojom djecom i učenicima.
"Svako dijete i mladi čovjek ima pravo na poštovanje i sigurnost. Bullying je povreda tog temeljnog ljudskog prava."
Ne tražite krivca u djeci, nego u onima od kojih su to vidjeli i naučili !!!
19.03.2009. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Protiv nasilja
ticerica - i ja se pitam zasto nema vise komentara u zadnje vrijeme a problem je trenutno od gorecih u ovoj zemlji. bilo bi mi drago kad bi ti svoj komentar (odlican !) malo prosirila i objavila kao post tu kod nas. mozemo se cuti oko detalja.
gologuzan - planiramo post o kamerama. cini mi se to kao jos jedan od nacina guranja djece od sebe. meni osobno se cini puno efikasnije (a receno je i u jednom od proslih postova) da se umjesto kamera postavi jedna osoba koja dezura na dvoristu.
Djus - hvala ti na komentarima na proslim postovima. vjerujem da ces jednog dana biti divan roditelj i mislim da je tvoj prijedlog odlican. i mi smo u jednom momentu imali problema s agresivnoscu maloga, kada mu se rodila sestra i kada su svi pricali samo o tome kako ce "princ biti svrgnut s trona" dolaskom male a njega ionako preosjetljivog samo dodatno zbunjivali. nije se radilo o bullyingu ali smo itekako svaki put radili i na ne-nasilju i na ispricavanju i uopce razradjivanju osjecaja i agresije. tu su odgajateljice stvar jos dodatno bile pogorsavale i maloga non stop kaznjavale izolacijom ili iskljucivanjem a cijela je stvar bila kontraproduktivna. naravno da smo mu dali malo vecu dozu paznje i ljubavi i radili na dizanju samopouzdanja ali i naglasavali kad je "njegov red" a kad je mala na redu da joj se posveti puna paznja. danas (da pokucam) je onakav kakav je i prije bio - drag i obazriv djecak. meni se na zalost cini da je po skolama istina uglavnom drugacija i da je prva reakcija svih tih roditelja samobrana u stilu: ucitelj je kreten i to ne moze biti istina. mislim da bi i roditeljima i malim zlostavljacima bilo potrebno odradjivati posebne tecajeve o obazrivom ponasanju, kontrole bijesa i agresije, negativnih osjecaja i slicno.
mare
19.03.2009. (14:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mala Anja
Vratimo Hrvatskoj osmjeh – nije stvar u pre malo komentara niti su komentari mjerilo pojedine teme, zagovornik sam one stare : „bolje imati dva prava komentara nego dvadeset koji ništa ne valjaju“.
Htio bi Vam napomenuti da Vas jako dosta ljudi prati i čita.
Kao predsjednik HU „Mala Anja“ često sam na raznoraznim sastancima i nedavno prilikom jednog sastanka vezano za prijem djece s poteškoćama u razvoju u vrtiće i škole u razgovoru s nekolicinom predsjednika Udruge spomenuo sam im upravo Vaš blog „Dosta je nasilja – vratimo Hrvatskoj osmjeh“ i ostao ugodno iznenađen činjenicom da znaju za Vaš blog.
I upravo je i jedna od tema bila nasilje djece u školi odnosno nasilje nad invalidnom djecom.
Mi ćemo ovih dana upravo obraditi tu temu na našoj web stranici Udruge gdje ćemo usmjeravati ljude na Vaš blog.
O bullyingu djece i mladeži do sad ste puno rekli ja bi samo nadodao da ipak bilo koji oblik zlostavljanja i nasilja počinje u obitelji i riječ je o neusporedivom složenijem problemu nego ga se kao takvog prikazuje.
Problem se treba rješavati tamo gdje sve počinje dakle u obitelji i ne možemo očekivati od ravnatelja ili odgajatelja da nešto veliko učini u par sati dok su djeca u školi.
Nažalost i sve je manje i manje vrsnih stručnjaka u vrtićima i školama koji bi se bavili tom tematikom i problemom.
I slažemo se sa komentarom blogera „gologuzan“ koji je odlično kazao: „ne tražite krivca u djeci, nego u onima od kojih su to vidjeli i naučili“.
Lijep pozdrav od Tomislava tate od male Anje
19.03.2009. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
post o bullyingu je, iskreno, ideja koja mi se vrzma po glavi već neko vrijeme, jer je to jedna od tema koju znam s obje strane zrcala. problem je samo to suvislo sročiti. :D vidjet ću što se da po tom pitanju. :D čujemo se!
19.03.2009. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...