Komentari

svijetuboci.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing


  • rutvica

    eno ja neki dan ponovno postala cijeli post o tome :)
    (kad sam ga prvi put, originalno postala, još sam stavila i sliku broja jedan iz te epizode 'sjećam se...' :D)
    skraćeno:
    žuto staklo kuhinjskih vrata, crveni kauč i žuto-smeđa peć u bakinoj sobi, tabla iznad dućana na britancu s dosta žute, slike na dnu vrtićkih tanjura s plavom, smeđom i žutom, plave kemijske ZETovaca.
    žuto je boja sjećanja :)

    avatar

    18.03.2009. (14:31)    -   -   -   -  

  • br20

    Ne slažem se s čič' Frojdom glede dosta stvari... između ostalog ni s time da su prva sjećanja neutralna. Ja svoja sjećanja na Utrinu/Utrine (?) još uvijek sa zadovoljstvom bojam i živim :))

    avatar

    18.03.2009. (14:32)    -   -   -   -  

  • rahatli

    odličan post. bum sastavila svoj, ja sam fan sjećanja ez sač

    avatar

    18.03.2009. (16:04)    -   -   -   -  

  • mamish

    baš ja nekako mozgam o sličnoj temi za post.. mene fascinira kako su sva moja sjećnja na djetinjstvo topla i slatka ko netom pečeni burek.. i pamtim samo ono lijepo.

    avatar

    18.03.2009. (16:23)    -   -   -   -  

  • uskrsli pklatovi

    citam i ja pa tako naiso na "antropologa na marsu", i kaze covjek da se autisti (izmedju ostaloga) razlikuju i po tome sto imaju izrazito intenzivna sjecanja na vrlo rano djetinjstvo (znaci dvije pa i ispod). bice da je cica frojd bio u pravu ovaj puta.

    avatar

    18.03.2009. (17:00)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    @pklate što se autista tiče to se upravo spominje i u ovoj knjizi, zato navodno i nisu u stanju komunicirati s neposrednom okolinom, osim ako je ona nežive prirode, poput voznog reda ili tv programa, jer autisti ne razumiju komunikacijsku interakciju....ako vidimo kakav nam je oblik, sadržaj, i slika najranijih sjećanja to mi nekako ima logike....

    avatar

    18.03.2009. (19:23)    -   -   -   -  

  • aparatczyk

    Sjećanje ima bezbroj boja, ono je fragmentarno poput filma na "super 8", odnosno sačuva se malo sličica. Ali pamtim mnogo boja u sunčevom sjaju. Radije se ne bih prisjećao.
    Bolje je živjeti u sadašnjosti.

    avatar

    18.03.2009. (20:44)    -   -   -   -  

  • ...:::The next generatioN:::...

    vrlo pronicavo, ljepo i istinito... predlažem da pogledaš moj blog... možda u njemu nađeš dio sebe... dio svjeta... dio nečega... možda... By: Invernessas

    avatar

    18.03.2009. (23:37)    -   -   -   -  

  • HAL 9000

    Daisy Daisy,
    Give me your answer do!
    I'm half crazy,
    All for the love of you!
    It won't be a stylish marriage,
    I can't afford a carriage,
    But you'll look sweet on the seat
    Of a bicycle built for two !

    avatar

    19.03.2009. (04:19)    -   -   -   -  

  • uskrsli pklatovi

    "...nisu u stanju komunicirati s neposrednom okolinom, osim ako je ona nežive prirode..." me sjetilo na pricu o stanovitoj autisticnoj zeni (koja je cak ostvarila znanstvenu karijeru); kaze da je kao beba imala snaznu potrebu za zagrljajem, ali ljudsko grljenje bi je toliko plasilo da bi imala psihoticne ispade, sve dok (kao odrasla) nije vidjela aparat za stezanje teladi :) (ako hoces prtljati po zivome teletu, strpas ga u stezac da se ne mrda), sto joj je dalo ideju, pa je nabavila jednog, modificirala ga, prilagodila za ljude, napravila ga tako da sama moze regulirati "grljenje". i sada svaku vecer lijeze u svoj vlastiti stroj za grljenje. kaze da je to smiruje i da u tim trenucima cak moze zaviriti u svijet osjecaja za druge ljude

    avatar

    19.03.2009. (06:30)    -   -   -   -  

  • Kaco Mortale

    Opa, ljudi koji znaju baratat pisanom riječju su me počeli citirat. Kakva čast.

    avatar

    19.03.2009. (22:24)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    Glede citata na početku, onoga što je iz romana Rituali Ceesa Nootebooma (ne znam kakav je Vaš ukus, ali mene se knjiga dojmila kao bogata japanskim štihom i minimalizmom), svakako je preporučujem za čitanje, ali za početak čitanja Ceesa Nootebooma možda bolje preporučujem kratku knjižicu "U planinama Nizozemske" koja kao središnju temu uzima bajku o Snježnoj kraljici i o Kaiu i Gerdi.

    Glede sjećanja... sklona sam zaboravljati :)

    Srdačan pozdrav.

    avatar

    20.03.2009. (09:15)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Ja imam u glavi slike zelenih škura na bakinoj kući, zelenih šparoga koje smo brali po brdima oko Šibenika...kako je to bio sretni dio mog djetinjstva, postala sam strastveno zaljubljena u okus šparoga i u kuće sa zelenim škurama...:)

    avatar

    20.03.2009. (10:49)    -   -   -   -  

  • Terra Desolata

    mislim da je jedno od najranijih sjećanja Mick Jones na TV-u, pjevao je "Should I stay or should I go" obasjan crvenom svjetlošću. to mi je zvučalo jako zanimljivo. mama me pitala:"ti se sviđa kako pjeva?" a ja sam se sramila priznati.
    a gle me sad... :D

    avatar

    20.03.2009. (12:45)    -   -   -   -  

  • pumukli

    Moje prvo sjećanje je moja zelena duda, veliki bijeli ormar sa velikim ogledalom u sobi mojih roditelja.... zvukovi su mi pomješani-zapravo ih nema, ali postoji miris svježeg peciva sa makom i vrnjem koje sam obožavala

    avatar

    20.03.2009. (13:50)    -   -   -   -  

  • rU

    i moje je prvo sjećanje zeleno. zelena žaba u zelenoj bari.
    a kažu mi da me taj izlet nisu poveli ... :-)

    avatar

    21.03.2009. (11:30)    -   -   -   -  

  • broculla

    zelena boca od piva...

    avatar

    23.03.2009. (15:30)    -   -   -   -  

  • br20

    ha ha, svaka čast, zelembaći $-)

    avatar

    23.03.2009. (15:32)    -   -   -   -  

  • broculla

    i onih 20 dolara u omotnici od strica iz amerike...

    avatar

    23.03.2009. (15:39)    -   -   -   -  

  • zagrijana epruveta

    Zanimljiva tema, sigurno si nogima dao ideje. Lijepi pozdrav!

    avatar

    24.03.2009. (14:51)    -   -   -   -  

  • quo

    pozdrav kvartovski susedu. Meni je recimo prvo sjećanje dok smo bili još podstanari u Zapruđu kako su me starci stavili na neki zidić ispod kojeg je bila rupa pa sam plakao da me cijeli Zagreb čuo. Kasnije smo odselili iz ZG i ponovno sam ovdje došao na studij i zanimalo me koja je to rupa koja je bila ispod mene. Nakon traženja sam napokon shvatio da je ta rupa koja mi je prvo sjećanje zapravo jedan od otvora garaža ispod Mamutica :-)

    avatar

    25.03.2009. (01:04)    -   -   -   -  

  • bedwilka

    plavi sat na kuhinjskom zidu i mala naljepnica plavog štrumfa na vratima od ormara...
    od zvukova uvodna špica jutarnje emisije Mladena Kušeca "Bijela vrana" i dječji glas: "U životu je važno da ne skidaš pločice sa zida u kupi-oooni..." i uvodna pjesma:
    lalalalalalalala
    Imala je crne oči, imala je smiješan nos,
    nosila je uvijek hlače i čukala kao kos.
    Imala je duge noge, imala je pravi rep,
    nosila je uvijek knjigu, na lančiću neki čep.
    Imala je duge noge, imala je pravi rep,
    nosila je uvijek knjigu, na lančiću neki čep.
    lalalalalalalala
    Imala je čudno lice, imala je smiješan glas,
    tvrdila je uvijek nešto drugačije od svih nas.
    Imala je lude želje, imala je korak dug,
    smijala se kao dijete, sa svima je bila drug.
    Imala je lude želje, imala je korak dug,
    smijala se kao dijete, sa svima je bila drug.
    lalalalalalalala
    Davno prošlo je to vrijeme, nesta lijepih starih dana,
    al' i danas prijatelji sjećaju se kad se sretnu,
    Zvali smo je bijela vrana!

    avatar

    25.03.2009. (22:18)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    ja se sjećam kako sam mačka potezala za rep, jadna beštija :)))
    i kako me je mamina sestra, malo starija od mene, zatvarala u ormar, dok bi ona i cure pušile u sobi, da ne bi propjevala babi i djedu...to da sjedim po pola sata u ormaru mi nije nitko vjerovao...dok nije baba našla moju špangicu u ormaru, e toga se teta sjeća :))), bolje reći onog što je bilo poslije :)))

    avatar

    26.03.2009. (06:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...