"Odsada više ništa ne može uznemiriti preobraćenikov nutarnji mir i jasnoću" - to nije prosvijetljenje nego preduvjet totalne anksioze. um je več uznemiren samim tim obećanjem. prosvjetljenom umu mir i uznemir jedno su te isto pametujem, ali tražio si komentar
13.03.2009. (21:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
William James (1842-1910), brat čuvenog Henrya (Portrait of a Lady) nije neki redovnik što mu godine prođoše u slušanju ptičjeg pjeva, to bijaše psiholog i filozof, dapače smatraju ga jednim od najutjecajnijih autora u doba nastanka psihologije kao znanosti. Pronađoh da je čovjek napisao kako "… veliko otkriće jest spoznaja da ljudi mogu promijeniti život promjenom mentalnog stava…" što očito za ono vrijeme bijaše revolucionarna stvar (na riječima ne, ali u praksi ni danas se nije baš puno promijenilo…). Religijska iskustva navodno je smatrao instrumentom poput mikroskopa kojim će prodrijeti u um a koja su od velikog značaja za proučavanje istog. (Molim, psiholozi, ja sam tu tek priučeni kalfa, ispravite – dopunite koliko treba).
Promatramo li citirani odlomak izolirano, nadam se da će se ovdje naći tkogod da podijeli svoje iskustvo čiste, nepomućene vjere (nešto sasvim novo) za razliku od raznoraznih iskustava sarkastičnog mrvljenja doživljenog u prah. Konstrukcija, a ne destrukcija. Ah, kako teško, no predivno u isti čas.
13.03.2009. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da nije to ono što je John Newton doživio na Greyhoundu, pa godinama poslije pjevušio Amazing Grace ? ;)
14.03.2009. (01:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Gle, gle, Gorane, stvarno, fulali smo za jedan dan (12.03.1748.). Ili je to ipak bio 21.03.1748? Možda se samo radi o razlici gregorijanskog i julijanskog kalendara? Ne znam, razne stvari se izguglaju, nisam baš znalac po tom pitanju. Anyway, nismo fulali, ni na koji način. Za takve stvari nikad nije kasno.
14.03.2009. (10:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imago
Kada bi bilo više mistika i kada bi imali veći utjecaj na konfesionalne hijerarhijske strukture, nestalo bi sukoba među religijama...svaki istinski mistik zna da su sve religije ogranci jednog te istog stabla, kao što sve boje proizlaze iz bijelog svjetla i kao što sve rijeke nalaze počinak u velikom moru...to bijelo svjetlo i to veliko more možemo nazivati bogom, svemirom ili kako nam drago...filozofi rabe naziv sophia perennis ili univerzalna mudrost... Kada bi bilo više mistika, nestao bi sukob između teista i ateista, jer mudrost ne isključuje, već omogućuje svakom da živi prema svojim najboljim htijenjima...raznolike koncepcije ne bi se suprostavljale, već bi svaka imala ponešto za reći o velikoj zagonetki života... Kada bi bilo više mistika, ovaj svijet bi bio bolje mjesto...
14.03.2009. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam što se tiče datuma. Vjerovatno čista slučajnost, vulgarna podudarnost ;))) Možda neki sinkronicitet? ;)) Ha ha
Ali učinilo mi se zanimljivo. Iako smatram, pa i na tragu ovoga o čemu Imago priča da bi bolji naslov bio onaj koji bi isključivao riječ religiozno, a uključivao mistično ili spiritualno. To mi je upalo u oči već kod prvog čitanja. A da su takva iskustva poželjna - dabome. ;) Uza sve znanje, čovjek koji se liši spoznaje da je ljudski život svojevrstan misterij, ostaje amputiran za određenu dimenziju svijeta. Što ne znači da ja nisam gorljivi kritičar Crkve, religije, lebdećih popova i raznoraznih jogija - nego se zalažem da se sve to temeljito pripusti kroz "sito i rešeto" pa da vidimo što ostaje, što vrijedi. Ali kada čovjek počne promišljati o takvim stvarima, ili Bože mu oprosti - javno govoriti - osuđen je na javno izrugivanje, maltene verbalni linč. Ima li mjesta između talibana ateista i vjernika fundamentalista za ponekog agnostika?
14.03.2009. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
@ goran "Uza sve znanje, čovjek koji se liši spoznaje da je ljudski život svojevrstan misterij, ostaje amputiran za određenu dimenziju svijeta." Tochno, ali mu zato ostaje ona "blago siromashnima umom". Koliko ja mogu zakljuchit najsretnij zive "cognitive dissonance" tipovi. Shto mi takodjer spada u misterij zivota.
14.03.2009. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno. Oni koju umiju pomiriti najbolje od "oba ili više svjetova", prema staroj formuli: Bogu božje, caru carevo. Ali onda to više nije disonanca, nego kognitivna konzistencija. A mi zasada imamo samo kognitivnu distorziju. Ni na nebu, ni na zemlji.
15.03.2009. (00:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
@Gorane, a propos naslova, moram stati u obranu gosponprofesora, jer je naslov posta upravo i naslov knjige (The Varieties of Religious Experience). Svakako se slažem sa tezom o izbacivanju religioznosti.
Eh, sad, što bi trebalo unijeti umjesto toga... Prisjećam se jednog briljantnog komentara koji je još 10. 01. o.g. dao Tradere po pitanju vjere, pa prenosim tvrdnju o misticima kao o onima "... koji su pronašli odgovore na većinu pitanja, stekli besprijekornu čvrstinu psihe i etičku dosljednost i čija duša žudi za „božanskim sjedinjenjem“, kako bi postali sve u jednom i jedno u svemu…"
Da, da, blago siromasima duhom... K tome drugdje piše i da znanje napuhuje.
To je razlog što na kraju treba zavidjeti onima koji kao u (po meni često citiranom) vicu o Muji i Hasi na pitanje "sjediš i misliš?" odgovaraju sa "jok, samo sjedim".
15.03.2009. (07:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na dosadašnjim komentarima. Ipak, rado bih čuo što o temi misle bedasta curica, sklodowska, catwalk, Heretik, ljubičasti slon, buhin i td. Ili ateisti o tome ne misle ništa?
15.03.2009. (17:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni se sviđa religiozni doživljaj kod Davora Pavune - sanja o zelenom svijetu u kojemu će prvi princip biti ljubav. Priroda je intrinzično inteligentna, a Isus Krist je stanje svijesti.
Oprosti što nisam odgovorila na pitanje.
15.03.2009. (19:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
„Kazati da je netko 'vidio svjetlo' blijedi je opis duhovnog ushita poznata samo preobraćeniku…
Čini se kao da novo svjetlo isijava čitavom lubanjom. Sav svemir otkriva svoj oblik kao kada se zalutali dijelovi slože u slagalicu jednim čarobnih zamahom. Sada postoji odgovor na svako pitanje, sumnje i sukobi stvar su bolne prošlosti…
Poštovani gospon profesor! Upravo se vratih iz Samobora. Suprugu ostavih tamo u ulozi unukoteljice, a ja otvorih blog i potražih što ima novo kod gospona profesora. Pročitah gore citirano, malo prošvrljah po komentarima i onda na kraju nađoh Vaš vapaj da se ja ateisti. Pobrojaste neke, ali ne spomenuste moj pseudonim. Očigledno niste čitali moje blogove ili pak sam ih ja tako dobro zakamuflirao da niste uvidjeli da sam ako ne ortodoksni ateist, a ono svakako čvrsti agnostik. Prema Dawkinsu iz njegove knjige "Iluzija o Bogu" (str. 52, izdanje "Izvori" 2007.) spadam u kategoriju 6: "Ne mogu znati sasvim sigurno, ali mislim kako je Bog vrlo malo vjerojatan i živim svoj život pod pretpostavkom da on ne postoji."
A sada da se malo vratim na "viđenja svjetla". Prije četrdeset godina počeo sam raditi kao mladi elektroinženjer u ispitnoj stanici tvornice transformatora u Jankomiru. Da ne pričam cijelu štoriju, no jednom samtijekom ispitivanja "premostio" rukama dvije faze - pa me drmnulo 380 V. Srećom po mene ispitivač je trenutačno reagirao na moj urlik (kao da su te toljagom odalamili po glavi - rekli su mi kad sam sišao s trafoa) i isključio struju. No i ta sekunda ili dvije meni je bila dovoljna da vidim svjetlo, nebo, plavo bijele oblake oko mene. I što je najzanimljivije imao sam osjećaj da se ne radi o meni nego o nekom drugom. Osjećao sam se kao promatrač, sretan i zadovoljan.
I kakve to sada ima veze s gore citiranim doživljajem. E ipaki ima. Da sam kojim slučajem vjernik ovo iskustvo potvrdilo bi mi dvije stvari: 1. imao si susret s Bogom 2. ne znam iz kojih razloga, ali Bog me vratio među žive.
Danas nakon četrdeset godina mogu reći samo jedno: žao mi je što me nije zadržao kod sebe.
S poštovanjem Semper contra
15.03.2009. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
"Odsada više ništa ne može uznemiriti preobraćenikov nutarnji mir i jasnoću" - to nije prosvijetljenje nego preduvjet totalne anksioze. um je več uznemiren samim tim obećanjem.
prosvjetljenom umu mir i uznemir jedno su te isto
pametujem, ali tražio si komentar
13.03.2009. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
William James (1842-1910), brat čuvenog Henrya (Portrait of a Lady) nije neki redovnik što mu godine prođoše u slušanju ptičjeg pjeva, to bijaše psiholog i filozof, dapače smatraju ga jednim od najutjecajnijih autora u doba nastanka psihologije kao znanosti. Pronađoh da je čovjek napisao kako "… veliko otkriće jest spoznaja da ljudi mogu promijeniti život promjenom mentalnog stava…" što očito za ono vrijeme bijaše revolucionarna stvar (na riječima ne, ali u praksi ni danas se nije baš puno promijenilo…). Religijska iskustva navodno je smatrao instrumentom poput mikroskopa kojim će prodrijeti u um a koja su od velikog značaja za proučavanje istog. (Molim, psiholozi, ja sam tu tek priučeni kalfa, ispravite – dopunite koliko treba).
Promatramo li citirani odlomak izolirano, nadam se da će se ovdje naći tkogod da podijeli svoje iskustvo čiste, nepomućene vjere (nešto sasvim novo) za razliku od raznoraznih iskustava sarkastičnog mrvljenja doživljenog u prah. Konstrukcija, a ne destrukcija. Ah, kako teško, no predivno u isti čas.
13.03.2009. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
Da nije to ono što je John Newton doživio na Greyhoundu, pa godinama poslije pjevušio
Amazing Grace ? ;)
14.03.2009. (01:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
Gle, gle, Gorane, stvarno, fulali smo za jedan dan (12.03.1748.).
Ili je to ipak bio 21.03.1748?
Možda se samo radi o razlici gregorijanskog i julijanskog kalendara?
Ne znam, razne stvari se izguglaju, nisam baš znalac po tom pitanju.
Anyway, nismo fulali, ni na koji način. Za takve stvari nikad nije kasno.
14.03.2009. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imago
Kada bi bilo više mistika i kada bi imali veći utjecaj na konfesionalne hijerarhijske strukture, nestalo bi sukoba među religijama...svaki istinski mistik zna da su sve religije ogranci jednog te istog stabla, kao što sve boje proizlaze iz bijelog svjetla i kao što sve rijeke nalaze počinak u velikom moru...to bijelo svjetlo i to veliko more možemo nazivati bogom, svemirom ili kako nam drago...filozofi rabe naziv sophia perennis ili univerzalna mudrost...
Kada bi bilo više mistika, nestao bi sukob između teista i ateista, jer mudrost ne isključuje, već omogućuje svakom da živi prema svojim najboljim htijenjima...raznolike koncepcije ne bi se suprostavljale, već bi svaka imala ponešto za reći o velikoj zagonetki života...
Kada bi bilo više mistika, ovaj svijet bi bio bolje mjesto...
14.03.2009. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
@ gospon sudac :
Ne znam što se tiče datuma. Vjerovatno čista slučajnost, vulgarna podudarnost ;)))
Možda neki sinkronicitet? ;)) Ha ha
Ali učinilo mi se zanimljivo. Iako smatram, pa i na tragu ovoga o čemu Imago priča da bi bolji naslov bio onaj koji bi isključivao riječ religiozno, a uključivao mistično ili spiritualno. To mi je upalo u oči već kod prvog čitanja. A da su takva iskustva poželjna - dabome. ;)
Uza sve znanje, čovjek koji se liši spoznaje da je ljudski život svojevrstan misterij, ostaje amputiran za određenu dimenziju svijeta.
Što ne znači da ja nisam gorljivi kritičar Crkve, religije, lebdećih popova i raznoraznih jogija - nego se zalažem da se sve to temeljito pripusti kroz "sito i rešeto" pa da vidimo što ostaje, što vrijedi. Ali kada čovjek počne promišljati o takvim stvarima, ili Bože mu oprosti - javno govoriti - osuđen je na javno izrugivanje, maltene verbalni linč. Ima li mjesta između talibana ateista i vjernika fundamentalista za ponekog agnostika?
14.03.2009. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
@ goran
"Uza sve znanje, čovjek koji se liši spoznaje da je ljudski život svojevrstan misterij, ostaje amputiran za određenu dimenziju svijeta."
Tochno, ali mu zato ostaje ona "blago siromashnima umom". Koliko ja mogu zakljuchit najsretnij zive "cognitive dissonance" tipovi. Shto mi takodjer spada u misterij zivota.
14.03.2009. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goran
@hebatga:
Naravno. Oni koju umiju pomiriti najbolje od "oba ili više svjetova", prema staroj formuli: Bogu božje, caru carevo. Ali onda to više nije disonanca, nego kognitivna konzistencija. A mi zasada imamo samo kognitivnu distorziju. Ni na nebu, ni na zemlji.
15.03.2009. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gosponsudac
@Gorane, a propos naslova, moram stati u obranu gosponprofesora, jer je naslov posta upravo i naslov knjige (The Varieties of Religious Experience). Svakako se slažem sa tezom o izbacivanju religioznosti.
Eh, sad, što bi trebalo unijeti umjesto toga... Prisjećam se jednog briljantnog komentara koji je još 10. 01. o.g. dao Tradere po pitanju vjere, pa prenosim tvrdnju o misticima kao o onima
"... koji su pronašli odgovore na većinu pitanja, stekli besprijekornu čvrstinu psihe i etičku dosljednost i čija duša žudi za „božanskim sjedinjenjem“, kako bi postali sve u jednom i jedno u svemu…"
Da, da, blago siromasima duhom... K tome drugdje piše i da znanje napuhuje.
To je razlog što na kraju treba zavidjeti onima koji kao u (po meni često citiranom) vicu o Muji i Hasi na pitanje "sjediš i misliš?" odgovaraju sa "jok, samo sjedim".
15.03.2009. (07:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Hvala na dosadašnjim komentarima. Ipak, rado bih čuo što o temi misle bedasta curica, sklodowska, catwalk, Heretik, ljubičasti slon, buhin i td. Ili ateisti o tome ne misle ništa?
15.03.2009. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
silenzia
Meni se sviđa religiozni doživljaj kod Davora Pavune - sanja o zelenom svijetu u kojemu će prvi princip biti ljubav. Priroda je intrinzično inteligentna, a Isus Krist je stanje svijesti.
Oprosti što nisam odgovorila na pitanje.
15.03.2009. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
„Kazati da je netko 'vidio svjetlo' blijedi je opis duhovnog ushita poznata samo preobraćeniku…
Čini se kao da novo svjetlo isijava čitavom lubanjom. Sav svemir otkriva svoj oblik kao kada se zalutali dijelovi slože u slagalicu jednim čarobnih zamahom. Sada postoji odgovor na svako pitanje, sumnje i sukobi stvar su bolne prošlosti…
Poštovani gospon profesor!
Upravo se vratih iz Samobora. Suprugu ostavih tamo u ulozi unukoteljice, a ja otvorih blog i potražih što ima novo kod gospona profesora.
Pročitah gore citirano, malo prošvrljah po komentarima i onda na kraju nađoh Vaš vapaj da se ja ateisti. Pobrojaste neke, ali ne spomenuste moj pseudonim. Očigledno niste čitali moje blogove ili pak sam ih ja tako dobro zakamuflirao da niste uvidjeli da sam ako ne ortodoksni ateist, a ono svakako čvrsti agnostik. Prema Dawkinsu iz njegove knjige "Iluzija o Bogu" (str. 52, izdanje "Izvori" 2007.) spadam u kategoriju 6: "Ne mogu znati sasvim sigurno, ali mislim kako je Bog vrlo malo vjerojatan i živim svoj život pod pretpostavkom da on ne postoji."
A sada da se malo vratim na "viđenja svjetla". Prije četrdeset godina počeo sam raditi kao mladi elektroinženjer u ispitnoj stanici tvornice transformatora u Jankomiru. Da ne pričam cijelu štoriju, no jednom samtijekom ispitivanja "premostio" rukama dvije faze - pa me drmnulo 380 V. Srećom po mene ispitivač je trenutačno reagirao na moj urlik (kao da su te toljagom odalamili po glavi - rekli su mi kad sam sišao s trafoa) i isključio struju.
No i ta sekunda ili dvije meni je bila dovoljna da vidim svjetlo, nebo, plavo bijele oblake oko mene. I što je najzanimljivije imao sam osjećaj da se ne radi o meni nego o nekom drugom. Osjećao sam se kao promatrač, sretan i zadovoljan.
I kakve to sada ima veze s gore citiranim doživljajem. E ipaki ima. Da sam kojim slučajem vjernik ovo iskustvo potvrdilo bi mi dvije stvari:
1. imao si susret s Bogom
2. ne znam iz kojih razloga, ali Bog me vratio među žive.
Danas nakon četrdeset godina mogu reći samo jedno: žao mi je što me nije zadržao kod sebe.
S poštovanjem
Semper contra
15.03.2009. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...