u snu nas srijeci proganjaju i na javi, moramo samo izabrati gdje cmo dati i ostaviti koji dio. ili u krajnjem slucaju raspodjeliti to dvoje pa da ispadnu ovakve divne stvari.
17.04.2009. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Probudila sam se. Pomislila sam, koliko je vremena prošlo... Budim se već više od godine, s pogledom na papirni sat i prisjećanjem što se uvijek kreće istim putevima, najprije ispražnjenim, kao sjećanje poslije netom iščezlih slika sna odmah po buđenju, a potom ispunjavanih prazninom koje je sve više kako im idem u susret, sve dok mi sasvim ne ispune oči. Pitala sam sebe opet, po tko zna koji put - kako početi? :)
22.04.2009. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shelly Kelly
Podsjeća me ovo sve na "Mariu de Buenos Aires"... ne znam zašto. Ali sigurno.
01.04.2009. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mr. Bin Mrtav Ladan
I za ovo sranje očekuješ novu potporu od ministarstva, Majetiću?! Jednom ti je prošlo, ali dvaput...
01.04.2009. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
THC mind
u snu nas srijeci proganjaju i na javi, moramo samo izabrati gdje cmo dati i ostaviti koji dio. ili u krajnjem slucaju raspodjeliti to dvoje pa da ispadnu ovakve divne stvari.
17.04.2009. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Probudila sam se. Pomislila sam, koliko je vremena prošlo... Budim se već više od godine, s pogledom na papirni sat i prisjećanjem što se uvijek kreće istim putevima, najprije ispražnjenim, kao sjećanje poslije netom iščezlih slika sna odmah po buđenju, a potom ispunjavanih prazninom koje je sve više kako im idem u susret, sve dok mi sasvim ne ispune oči. Pitala sam sebe opet, po tko zna koji put - kako početi?
:)
22.04.2009. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...