Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • pametni zub

    uvijek se bojimo za djecu. uvijek se bojimo
    ali zašto im je bila potrebna suradnja djevojke iz ribarnice da bi ga samo tako upucali?

    avatar

    12.03.2009. (15:38)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... iše ga ispred kavane nema, a vidite mene je čak malo i strah. On ima djecu. Nešto su visoko sad ... u vladi... eto, možda sam pogriješio. Ne bojim se za sebe no ...i ja imam djecu. Za njih se bojim.” ...

    Imali, na žalost imaju i danas NAČIN kako utjerati strah u kosti !
    I zbog toga i danas muk ...

    Vidiš i po komentarima !

    avatar

    13.03.2009. (17:15)    -   -   -   -  

  • odmak

    pametni zub,
    bila je potrebna.znaš kako izgleda život u malom dalmatinskom mjestu. Uvijek si okružen sa puno ljudi i teško je pratiti navike, jer navika niti nema. A osim svega bio je drugi svjetski rat i coprifogo. Tamo gdje su djevojka i on krenuli bili su vinogradi i prilično pusto. Morali su je imati na svojoj strani. To je istina. Činjenica koja je poznata.

    promatram, razmišljam,
    tema je teška. Netko o tome ne želi čuti i opterećivati se. A danas, kao i prije, kao što će biti i sutra nije zgodno govoriti jer vladaju uvijek isti i nije se za zamjeriti. Tužno, ali tako je. Već se i domovinski rat i njegove žrtve preskaću. broje se samo one druge žrtve, žrtve naroda s kojim smo ratovali. U pravu su. Glasniji, uporniji, agresivniji, a mi se stalno branimo i tako smo uvijek u slabijoj poziciji.

    avatar

    13.03.2009. (19:42)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Samo pozdrav i osmijeh. :-))

    avatar

    13.03.2009. (20:29)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Užasno. Istina, bilo je takvih zločina, pričala mi je baka kako su njenog ujaka ubili partizani, isto tako nekim beznačajnim povodom,..ubijali su svi onda, nažalost, partizani nakon ustaša i taj slijed je stvorio teror šutnje kod naroda, no eto, ljudi govore da je bilo bolje onda kasnije jer je valjda standard možda bio prihvatljiviji, ne znam, rođena sam potkraj Yuge tako da je deplasirano da pričam o tome. Ali priča je potresna i dobro napisana. Pozdrav.

    avatar

    13.03.2009. (22:12)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ne znam zašto, ali ne mogu se oteti dojmu da ti vrijeme koristiš kao metaforu za ideologiju.
    S druge strane, lako je moguće da iza dvadesete nitko ne mijenja mišljenje.
    Zašto ne prijavljivati? Ono neonekakvo traženje da se otkrije istina je puka smradarija ljudi koji zbilja jesu htjeli nešto porušiti, ako ne žele i sad. Poznavanje konkretnih ubojica i činjenice da je ideološka pozadina omogućila da dokazi ostanu očuvani navodi na zaključak da netko neće nego gunđati. Strah za djecu? Kukavice uvijek nađu neki strah, a nekim slučajem čine stotinjak posto pučanstva.
    Ja ne znam ništa pa nemam što prijaviti. :P

    avatar

    13.03.2009. (22:19)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Kao sto pises, UDBa je bila tako tako humana. Simpatican stari cica sto sjedi i pije kavicu i sa svojim penzionerima razglaba o vremenu, guzvama u tramvajima, ... Njegov unuk, (ili unuka, ako hoces) mlad i perspektivan politicar, dosao niotkud, sjedi u Saboru i kao meritoran strucnjak za sve daje interview novinaru o rogovima, kopitima i krizi.

    Novela ti je inace za 5+. Savrseno uhvacen trenutak.

    Pozdrav ostavljam,
    Bocaccio

    avatar

    14.03.2009. (20:15)    -   -   -   -  

  • primakka

    i ja znam jednog na visokom položaju čiji otac je kriv za smaknuće pola sela...i nikad nije odgovarao.
    to su ljudi-vlast, svejedno koja bila. najteže je znati, a ništa ne moći.

    avatar

    15.03.2009. (08:58)    -   -   -   -  

  • odmak

    gustirna ,
    i ja tebi osmjeh i pozdrav ostavljam.

    Missillusion,
    bilo je toga i preko mjere. Malo se govori i opartizanskim žrtvama na Golom otoku i inaće.Ubijali su i svoje. Ne radi se o ideji komunizma nego o diktaturi koja je nastala. Jer koja je to ideja važnija od čovjeka. I slobode.

    propheta nemo,
    ma čuj ne radi se o prijavljivanju. Vejruj mi nije više bitno da budu kažnjeni. Ja se trudim zaboraviti imena ubojica. Važno bi bilo da se zločin prizna. Onako opčenito. Da se prizna zlo koje je napravljeno pa se ljudi neće bojati za vlastitu djecu, jer se nažalost priča ponavlja. Ekstremisti sa jedne i druge strane (s bezbroj stran) znaju od bivših nepravdi napraviti poklič za novim ratom i zločinima. Jer kad počne rat lako je postati zvjer.

    bocacciozg,
    ni jedna služba te vrste nije bez grijeha. Zato je obično tajna služba. Jeli moguć život nazemlji bez njih?
    Bojim se da nije, ali to su već neka druga razmišljanja koja su prekratka za komentar..

    primakka ,
    umrijet će u krevetu, ali će ipak umrijeti. Žalosno je samo što se u djeci koja su stekla moč razvila ista svijest.
    Mene spašava vjera. Da nije vjere iI sama bih bila zvijer .

    avatar

    16.03.2009. (09:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...