Komentari

borut.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • ljelja

    :)))

    avatar

    10.03.2009. (14:16)    -   -   -   -  

  • katalona

    Obožavam ovakve priče iz života.... čak promišljam napraviti jednu skicu o muževojpokojnoj baki koja se razvela tamo negdje 1947., ostala sa troje djece i unatoč svemu stekla ogroman imetak .....kad je imala oko 90 godina, još uvijek bistra uma, nakon emisije u kojoj se razgovaralo o stresu željela je da joj se pojasni što može uzrokovati stres (valjda da ga izbjegne). Rekli smo joj da stres npr. može nastati kad suprug ostavi "na ulici" ženu sa troje male djece.... a ona je odmahnula rukom i rekla:" ah to, ma to je ništa....."

    avatar

    10.03.2009. (16:30)    -   -   -   -  

  • anonymous

    Moj susjed, cijeli život radio u njemačkoj, jeo samo hladna jeftina jela, dolazio kući ženi i djeci jednom u 10 godina i to autobusom, nikada im ništa nije dao i doneo, kad se radio asfalt ispred kuće vozio pijesak od nasipavanja u svoje dvorište ... Jednog dana umro i gle čuda ostalo 1,2 milijuna maraka i to prije desetak godina. Gledali štednje knjižice a ono skoro cijela plaća svaki mjesec na banku.

    avatar

    10.03.2009. (21:08)    -   -   -   -  

  • maj62

    Ima ih koj bi se mogli u ovoj priči prepoznati!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Pozdrav iz Makar...

    avatar

    11.03.2009. (00:41)    -   -   -   -  

  • Brunsha

    hahahaha ovo je bolje od Kishona

    avatar

    11.03.2009. (01:26)    -   -   -   -  

  • Vinci

    podjednako i zabavno i poučno :)

    avatar

    11.03.2009. (07:51)    -   -   -   -  

  • barba

    ne virujem ja da ima on bas puno...

    avatar

    11.03.2009. (10:58)    -   -   -   -  

  • praktikum

    mene na Kishona podsjeća :)))))

    avatar

    11.03.2009. (11:35)    -   -   -   -  

  • boem

    možda rodbina samo misli da on ima puuuno puuuno novca , ili čega li već ,,, maslim da nema ama baš ništa jer bogatstvo nije novac ,,,, bogatstvo je sasvim nešto drugo a mislim dragi Borat da ti i tvoja Vesnica imate veliko bogatstvo !!!! veeeeeliki pooozdrav !!!!

    avatar

    11.03.2009. (11:47)    -   -   -   -  

  • srda

    židov, ko bi drugi

    avatar

    11.03.2009. (12:18)    -   -   -   -  

  • Minerva*Riranje

    Zanimljiva priča. Kakva hladna škrtost.

    avatar

    11.03.2009. (12:23)    -   -   -   -  

  • mali brat

    Moram iskreno kazati da nisam do kraja razumio ovi post? Zašto? Nisam razumio fabulu price. Di je ostalo kićeno pismo Tina u kojem ostavlja sve Zoselin, a koje ona ispod njegova jastuka nije htjela otvoriti. To fali u prici, neovisno što je on kazao u telefonskom razgovoru njezinom sinu da bi mogao ostaviti sve njemu. Ali pisano je pisano, neovisno što nije ovjereno.
    Ali pustimo obečanja, vratimo se u veselu i zanimljivu stvarnost.
    Sicam se Borute kada bi igrali ragbi utakmice po bivšoj Jugoslaviji i po svitu. Ti bi kada bi se zagrijavali prije utakmice u Makarskoj, Splitu, Zagrebu, Sisku, Beogradu, Ljubljani, Zagrebu. i po svitu od Malte, Švicarske , Italije, Čehoslovačke, Novog Zelanda, pa sve do Australije često znao naći kovanice od jednog dinara, krune, . . . na igralištu. Onda bi ih radosno stavio u džep svojih sportskih kratkih gaća. O tome sam razmišljao zašto to radiš, ali te nikad to nisam pitao. Nisam ni znao zašto su te kovanice na igralištu. Kada sam poćeo svoju dugogodišnju ragbi sudačku karijeru shvatio sam o cemu se radi. Naime suci u ragbiju bacaja kovanicu na igralištu kod izbora strana. I ja sam to radio. I zbog toga sam "izgubio" sigurno sadašnjih najmanje 100 kuna. U daljnjoj analizi sam došao do zaključka da si ti to radio zbog svojevrsnog performancea. A možda je to bio i znak sriće. I sada kada idem putem pokupim s puta i deset lipa i uvik se tada sitim tebe. Pozdrav Borutu i Vesni i vašima i svima u blogosferi i izvan nje, a i puno šire.

    p.s Dok sam ovi tekst pišem u šporko okrenuo sam se na desnu stranu prema telefonu i ugledam na stolu 10 lipa u kovanici, koje prije nisam primječivao. Znaći istina je.

    avatar

    11.03.2009. (20:23)    -   -   -   -  

  • mali brat

    Jednom prilikom tamo 1975. godine ja i moj prijatelj Željko našli smo se u Gevgeliji u Makedoniji, na granici tadašnje Jugoslavije i Grčke Bilo je to par dana poslije Nove godine koju smo proveli u Ateni. Ostali smo bez para. Ni za kruh nismo imali. Nismo tili prosit. A bili smo gladni. Znate što smo napravili? Obišli smo centar malog gradića Gevgelije i uspili smo na zemlji naći toliko kovanica da smo uspili kupiti pola kila kruha.KRUV SMO ZALILI S VODOM i okripljeni smo išli ne dalje, nego naprid. Vjerojatno mi je to Borute ostalo od tebe. Ali svakako hvala ti za ideju, koja nam je pomogla.

    avatar

    11.03.2009. (20:42)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Priča mi je bila nekako napeta od početka do kraja. Neki ljudi su takvi likovi da kad ih ne bi bilo, netko bi ih morao izmisliti. Ako slučajno saznaš što je dalje bilo - neću se buniti ako se bude moglo pročitati :) Pozdrav veliki! :)))

    avatar

    11.03.2009. (22:29)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    Ja sjedim sa sličnim primjerkom u uredu i svaki dan iznova se ne mogu prestati čuditi dokle seže ljudska škrtost..

    avatar

    12.03.2009. (09:05)    -   -   -   -  

  • Garavi sokak i još poneka dimna zavjesa

    svaka čast..odlično..barem za mene..osmjeh ti ostavljam

    avatar

    19.03.2009. (08:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...