Komentari

mindbuilding.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing


  • catwoman

    Zato što to nije svjestan, nego podsvjestan odabir ... siliti se misliti pozitivno u određenim stanjima čovjekove psihe je šok. Evo, baš čitam knjigu na tu temu 'Moć "negativnog" mišljenja', gdje autor, dr. Tony Humphreyes ističe kako su često puta tzv. terapije "pozitivnog" mišljenja neučinkovite, jer osoba nije našla dovoljno sigurnosti, povjerenja i ljubavi u životu, a da bi mogla odbaciti zaštitničku funkciju tzv. "negativnog" mišljenja, koje osobu doista dobrim dijelom štiti od daljnih ponavljajućih trauma ili razočarenja. Tek kada se osoba nađe u sigurnom i podržavajućem okruženju može se početi otvarati, tj. misliti "pozitivno". ( Naime, autor + i - mišljenje stavlja u navodne znakove, smatrajući da ih je pravilnije karakterizirati kao "otvoreno", odnosno "zaštitničko". ) S pacijentima je na taj način uspio izbjeći početne frustracije diskreditacijiom njihovog "negativnog" stava prema životu ili pojedinim njegovim aspektima - dakle, on je i o njihovom "negativnom" mišljenju mislio "pozitivno", što je pacijentima dalo tako potreban osjećaj shvaćenosti, prihvaćenosti i sigurnosti, pa su se vremenom počeli otvarati i spontano misliti "pozitivno", što je terapeut dalje i poticao, jer se sada stvorili i stvarni uvjeti za to.
    Ljudi imaju nevjerojatno različita životna iskustva potisnuta u podsvijesti i zaista je naivno očekivati da se svjesnim naporom može utjecati na svoje misli, jer iza misli stoje osjećaji koji ih u biti definiraju. Osoba zlostavljana u djetinjstvu, s mnoštvom teških kasnijih životnih iskustava, kao i ona koju je život mazio i pazio, sigurno nemaju jednake predispozicije za tzv. "pozitivan" životni stav. Sit gladnom ne vjeruje, kaže se.
    No, treba uvijek biti svjestan svoje situacije, nastojati "raditi na sebi", da bi se postigao ideal čovjeka u poslijednjem primjeru. Različite znanstveno verificirane tehnologije za razvoj svijesti izvanredan su pokretač u tom smislu, jer "čiste" podsvjest od trauma, pa i karmičkih obrazaca, te tako sve više vode čovjeka ka svjetlijim obzorima duha, čak i kada životna situacija nije nimalo atraktivna.

    avatar

    09.03.2009. (21:45)    -   -   -   -  

  • bastet

    Catwoman Zahvaljujem na izvanrednom komentaru! Uvijek te čitam sa zanimanjem. Većinu tvojih idjea potpisala bih i sama, osim jedne. Kažeš, naime da iza misli stoje osjećaji koji ih definiraju. Ja, pak, mislim da osjećaj ne može definirati misao, nego je upravo obratno. Da bi čovjek neku situaciju doživio kao ugodnu ili neugodnu, mora si tu situaciju u sebi protumačiti kao ugodnu ili neugodnu. Dakle, on mora o toj situaciji imati "ugodne ili neugodne" misli. Tek kad je čovjek na taj način u sebi protumači, u njemu se javljaju osjećaji kao izravna posljedica tih misli. Mislim da je ne moguće misliti sretne misli i osjećati se tužno. I obratno. S druge strane, jednako je nemoguće najprije osjetiti tugu ili sreću a tek nakon toga mentalno interpretirati tu situaciju. Prva se javi misao. A u stopu je slijedi osjećaj. Moramo (i to upravo svjesno, a kako drukčije, nego tako?) pokušati utjecati na svoje misli jer jedino tako možemo utjecati i na svoje osjećaje.

    avatar

    09.03.2009. (22:11)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Prekrasna priča, no kao i svaka priča ona je savršena dok ne siđe među ljude. A onda nastupa "moć navike" koja rastače većinu nastojanja prema onom boljem, ili sretnijem. I što se na žalost dogodi? Ovakva priča ostane mrtvo slovo na papiru. Jer put pozitivnog mišljenja je put kojim se rjeđe ide. Opet kažem, na žalost.

    avatar

    09.03.2009. (22:14)    -   -   -   -  

  • *****

    Nekad si sami otežavamo stalno se vraćajući na ružne stvari koje su nam se dogodile i vrtimo ih po sjećanju, kao da ih ne želimo do kraja pustiti da odu tamo gdje pripadaju- u prošlost.
    Na naše misli, odluke i osjećaje sigurno utječe okolina, ali još više od toga mi sami. Jer, čudesno je kako se lako možemo dignuti s dna samo ako se dovoljno potrudimo, bez obzira što nas sve pokušava srušiti. Najveća moć je u našim rukama. Moramo samo postati svjesni da ju posjedujemo.

    avatar

    09.03.2009. (23:13)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Bože, ovo je već pomalo spooky. :) Maloprije sam taman završila sa pričom kod sebe koju sam počela pisati još neki dan, objavim tekst, krenem malo pogledati što mi rade blogoznanci i naletim na tvoju novu priču, također unutar inspirativne pripovijesti ugnijezdile se metaforika i pouka. I to čak dijelom sa poukom sličnom mojoj. :)

    Čitajući ovaj tekst, odmah mi je na pamet pala Tajna. Ne znam jesi li ju čitala, mnogi ju nazivaju komercijaliziranim selfhelp smećem koje masama maže oči i sipa im floskule na koje se ljudi lijepe kao pčele na med. Ja se nekako s tim ne slažem jer, po toj logici, svako suvremenije književno i ino djelo otkriva toplu vodu, samo pomoću različitog izričaja. Meni je taj izričaj važan.

    Ukratko, tajna kaže kako moramo u Svemir slati pozitivne misli, kao da već imamo ono što priželjkujemo jer misli imaju frekvenciju i vraćat će se, tako pozitivne, svom izvoru - nama. Srodno zakonima fizike. Ima tu još mnogo sitnica koje možda ne orktivaju ništa spektakularno, ali kada se provode u praksi, imaju smisla. Ima smisla, unatoč osjećajima, usmjeriti misli, oblikovati ih, potaknuti i odaslati. Mišljenja sam da osjećaji utječu na misli, ali i misli utječu na osjećaje i naša raspoloženja, itekako. Pa ako sam u deficitu s dobrim osjećajima, pojačat ću misli da ih potaknem. A kada mi pozitivne misli budu malkoc zakočene, izvući ću neki lijepi osjećaj koji spava u meni i potapšati misli po guzi da se pokrenu. Ja to nekako gledam kao dvosmjernu ulicu i nije mi teško potruditi se.

    Međutim, žao mi je što većina ljudi oko nas dopušta tu misaonu naviku, naviku na crnjake i naviku očekivati crnjake, samo me još čudi zašto se onda snebivaju kada im ti crnjaci i dođu. Kao da su ih, doslovno, privukli. Kako izmijeniti mentalitet ljudi, to ne znam, počinje se od sebe pa se svojim primjerom, malo po malo, utječe na one ljenivce koji kapituliraju pred negativom.

    Ni ne pokušavši se oduprijeti naučenom, okolnostima i naizgled nemjenjivom. A ponekad je tako lako, nije li? :)

    avatar

    09.03.2009. (23:32)    -   -   -   -  

  • PETRICA KEREMPUH

    Zasto imam osjecaj da su "catwoman" i netko koga znam jedna te ista osoba?
    Well...
    Miiisli...
    Odakle...
    Razumljivo je da kad vidis auto da juri prema tebi, pomislis... Isusa ti, moram se maknut
    jer ova budala je ili na drogama ili spava...
    Miiisli povezane sa iskustvom, obitelji, osjecajima....
    Ali odakle dolaze miiisli koje nemaju nikakve veze sa prosloscu, nikakve veze sa procitanom
    literaturom... Nikakve veze sa iskustvom ili znanjem...
    Odakle te misli???
    Bilo to davno.
    Pet dana na faksu, Subotu i Nedjelju taxiram da bi prehranio zenu i dvoje djece. Ona me cak rastavila samo zato da bi dobila penziju za samohrane majke. A to sto mi i dalje zivimo zajedno, to nitko ne zna... Mislim od onih koji bi trebali. A prijatelji nemaju pojma da smo mi rastavljeni i da je ona na pripomoci...
    I jos uvijek nam fali lova...
    I jedne kisne Subotnje noci... Nema putnika... Svi pobjegli... A ja kruzim i kruzim...
    I sa "Neba" mi padne ideja...
    Sama od sebe.
    Ideja kako da napravim veliku lovu i zaboravim sve danasnje nestasice.
    Obradjujem i glancam tu "Nebesku" ideju, i logika mi govori da je to ne samo
    moguce, nego da ce nas to srediti do kraja zivota...
    I sve sto cekam je da mi "Bog" posalje jos samo gram kurazi...
    I znam...
    Ja cu to napraviti...
    Kad, samo par dana prije no sto sam bio spreman...
    Kunem ti se Majkom da o tome nikom nisam pricao, a u to doba sam mrzio alkohol, te znam da nisam to mogao reci u pijanom stanju...
    Pukne ti na svim prvim stranicama dnevnih novina... I onda se to zavlaci jos dva tjedna na trecoj i po crnim kronikama...
    Neka cetvorica dramaticno uhapsena jer su do zadnje misli proveli moju ideju u djelo...
    Do zadnje proklete misli... Osim u trenutku hapsenja... I to sam tocno predvidio, da bi mi
    se moglo dogoditi, i u mislima izabrao put koj oni nisu vidjeli... Jer da jesu, nebi zavrsili tamo gdje su odsluzili desetak godina kazne...
    Point je u tome...
    Mene su takve misli i ideje davno, davno prosle...
    Ali kako cetvorica plus jedan - ja...
    Ljudi koji se nikada u zivotu nisu vidjeli...
    Kako stigli do istih misli koje su kreirale ideju, a od ideje do akcije je mali korak.

    Danas mi je to bistro jasno.
    No bilo kakvo objasnjavanje past ce na gluhe usi, jer to se saznaje samo kroz vlastito iskustvo!
    Pozz

    avatar

    10.03.2009. (05:47)    -   -   -   -  

  • PETRICA KEREMPUH

    bastet
    Bio sam prezaposlen, a onda se zahvatio privatno sa nekim, sa nekim tko je
    religiozno klikao na taj stari blog i ja ga ugasio.
    A kad napises novi, bar su me tako naucili, kliknes na prvih desetak novo-
    objavljenih postova, ostavis im kom, i tako si stvoris novi krug... Iz kojeg obicno
    75% otpadne, neke ti odbacis, a oni koji su vrijedni ostanu.. I onda sto ti je blog
    duze na netu, polako ti kapaju citaoci od tih vrijednijih...

    Meni je jucer potrebno samo zato da me opomene sto ne smijem uciniti danas.
    (na tu recenicu imam copyright).... Dosla sa "Neba" kad mi je trebala... Kad sam pisao ovaj kom.

    Time waits for no man...

    Yesterday is history...
    Tomorrow is a mistery...
    And today is a gift.

    Zivim danas, ne zalim za proslosti...
    I znam da ce sutra biti bolje... (C)

    Tako je uvijek bilo i bice...

    ...jer nigdar ni bilo... da nekak ni bilo...!

    avatar

    10.03.2009. (05:47)    -   -   -   -  

  • PETRICA KEREMPUH

    PS
    Ja sam ti samo mala zvijezdica...
    Koja se upali...
    A kad vidi sve one super i mega stars naokolo...
    Uplasi se i zgasne...
    Do ponovog rodjenja...
    Rekreiram samog sebe svaki dan...
    I divim se mekanom plasticinu u vlastitim rukama...

    avatar

    10.03.2009. (06:22)    -   -   -   -  

  • PETRICA KEREMPUH

    bastet
    Znas kaj je moj problem???
    Beskrajno vjerujem ljudima...
    I iako sam bio zajeban milion puta, jos uvijek vjerujem jer znam da ce kroz vjeru sami shvatiti istinu.
    Trebalo mi vremena da shvatim sarkazam tvoje prve recenice...
    I zar zaista mislis...?
    Zaista mislis???
    Da bih se objavio tebi da su mi trebali komentari klinaca?
    Misli....

    avatar

    10.03.2009. (08:34)    -   -   -   -  

  • bastet

    Petrica - Dragi prijatelju, u posljednje vrijeme si nekako jako osjetljiv. Nemaš povjerenja u mene? Probat ću te razuvjeriti, tebe koji si pravi dragulj... Aposolutno NIKAKVOG sarkazma, niti prikrivenih misli nije bilo u mojem posljednjem komentaru tvog posta. Sarkazam koristim samo u rijetkim prilikama i nerado... jer obično zasiječe jako duboko. Žao mi je što si moju šalu, očigledno neuspjelu, shvatio potpuno u pogrešnom tonu! Nisam osoba koja je sklona osuđivati druge, a tebe...?Tebe tek nikada ne bih jer znam da bi to bio kraj našeg druženja koje je već otišlo toliko daleko da ga je šteta bilo čime narušavati! Ne misliš? :D

    avatar

    10.03.2009. (10:24)    -   -   -   -  

  • bastet

    Kinky - Ovo je stvarno nešto posebno! Sad se i ja već pitam...Stvarno, kolika je vjerojatnost? Dva puta praktički ista tema, dva puta u isti dan, s razlikom od nekoliko sati? Draga Kinky, mislim da bi trebale otići na jednu kavu i rasvijetiliti tu misteriju :D!

    avatar

    10.03.2009. (10:58)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    dala si mi misliti.............

    avatar

    10.03.2009. (12:57)    -   -   -   -  

  • catwoman

    @ bastet - ono što sam napisala da osjećaji prethode mislima je ujedno i mišljenje autora dotične knjige ( koji je svojim saznanjima, čini mi se, samo upotpunio teoriju "pozitivnog mišljenja" i učinio ju još efikasnijom ). Ne želim tvrditi da je to istina, ili obrnuto: možda postoje ljudi koji više reagiraju emocionalno, pa im osjećaj definira misao i oni koji više reagiraju racionalno, pa im misli definiraju osjećaje ... o tome bi zaista valjalo razmisliti i istražiti - doista, nisu mi poznati neki provjereni podaci o tome, ovo je samo moja hipoteza ( usput, možda ima veze s teorijom da su neki ljudi više "oslonjeni" na svoju desnu polovicu mozga, a neki ne lijevu - tzv. "left / right sided brains" ).

    avatar

    10.03.2009. (18:44)    -   -   -   -  

  • Lund

    Nevolja s tim vrećama je što dobre i loše stvari idu zajedno....koliko god ih mi sortirali i odvajali....

    avatar

    10.03.2009. (23:47)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    BASTET - hehe, možda bi kavica doista rasvijetlila tu misteriju. ;) Dosad su mi sve kave s blogoznancima bile iznimno lijepa i ugodna iskustva (koja su prerasla i u mnogo više od obicnog blog-prijateljstva), a sudeći po nekim tvojim osobinama u kojima sam se prepoznala, vjerujem da ni s tobom ne bi bilo drugačije. Dapače.:)

    avatar

    11.03.2009. (10:16)    -   -   -   -  

  • bastet

    Gajo - Drago mi je :D!
    Catwoman - Ma, naravno, draga! Ali autori koje sam ja čitala tvrde suprotno što samo dokazuje da zapadnjaci još uvijek ne znaju puno o mehanizmima koji nas pokreću i što na njih utječe. To je, naravno, loše, a možda čak i opasno. Istočnjaci, pak, više vjeruju iskustvu i spoznajama koje čovjeku na taj način dolaze.
    Vierziger - Thanks, dude! :D
    Lund - Da, bad je što idu u paketu i što ih je poslije teško presložiti i pospremiti. Ali vjerujem da nije nemoguće! :D

    avatar

    11.03.2009. (10:21)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Predpostavljam da smo večinom vlasnici svojih misli,ali,teško je očekivati da buju iznjedrile uvijek željenu pozitivu.Ponekad i kompromisli sa onim što nas okružuje donosi neka zadovoljavajuća rješenja.Kad govorim o mislima,to su onda one pozitivne.Nisam baš nekaj pametnog napisal,ali,moje je moje,pa makar curilo kroz onu rupu u vreči na leđima,valjda bu nekaj i ostalo :-)))))

    avatar

    11.03.2009. (12:09)    -   -   -   -  

  • SATAN ŠAKIĆ

    kontam zasto ti se nadvila ta atma ili sta vise , pa vidi vami vremena , zivi uzas
    al zato kod mene veselo , obicno kad pada kisa ja spavam al danas sam nesto radisan i post sam napisao , osecam se pun elana , to je mozda zato sto sam svih ovih dana samo spavao pa sam se previse odmorio i sad sam lud od energije
    pozdravljam

    avatar

    11.03.2009. (15:57)    -   -   -   -  

  • clarisss

    Uhh, da mi se osloboditi tih negativnih misli bila bih najsretnija na svijetu... To me tak' zna odvući u "bedaru" da mi nekada ni sunce ne pomaže.
    P.S. Hvala na posjeti, navraćam ja u blogosferu al me neki ljenostihitis uhvatio, a s njim nestalo i inspiracije za pisanje....
    Pozdrav od sugrađanke!
    :-*

    avatar

    11.03.2009. (16:17)    -   -   -   -  

  • ista kao prije

    pogledaj Tajnu.....nedavno sam ju gledala i zbilja je zanimljivo,tamo ćeš naći odgovore na ova pitanja....

    avatar

    11.03.2009. (16:38)    -   -   -   -  

  • ista kao prije

    p.s. taj film možeš možda skinuti s interneta (dokumentarac)....a ja svoje crne misli bacim na papir i onda mi je super....svi smo mi crno-bijeli ljudi samo što se netko ne zna nositi s tim crnim dijelovima u sebi pa ode u depru ili kriminal ili alkohol,drogu....

    avatar

    11.03.2009. (16:41)    -   -   -   -  

  • bastet

    Dida - Lijep komentar, ne budi preskroman :D!
    Satan - Čekaj, druže, i ti ćeš jednog dana morati na posao! (Uh, ovo zazvučalo ko kletva, a trebala bi biti najljepša želja!:D). Pa ćeš morati ustajati makar vani padala kiša ko iz kabla i makar munje sijevale ko blesave... A, vidim tebi ljenčarenje i spavanje dobro čine duhu. Btw, jel ukradeš ponekad vremena i za faks? :D :D :D
    Clariss - Ljenostihitis je najmanji problem, važno da si dobro? Zar isto sugrađanke? Uh, kad se mi osječki blogeri jednom okupimo na druženje! Baš si mislim kako bi to bila stvarno dobra ideja!
    Ista kao prije - Hvala na informaciji! Tajnu sam već gledala i isto me oduševila, premda mi nije otkrila ništa revolucionarno novo, budući da sam puno čitala na tu temu. No, film je film pa su ga gledala i djeca (a knjigu pitanje da li bi čitali!), pa se i oni oduševili. U svakom slučaju, slažem se s tobom, spoznaje o kojima govori film su doista prosvjetljujuće i uopće ne dvojim da imaju snagu promijeniti nečiji život! Pozz.

    avatar

    11.03.2009. (22:14)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Ja bih rekla da je 50:50. Optimisti u koje i sama spadam s vecom snagom docekuju zivotne nevolje pa ih lakse i prebrode. Ne vjerujem da je moguce preko noci promijeniti sebe i okrenuti tijek zivota samo odlukom da se misli pozitivno, a knjige koje prodaju takva instant rjesenja vise su mi nego smijesne.
    Ova lijepa prica koju si podijelila s nama je poucna jer nas usmjerava ispravnom odnosu prema sebi oprastanjem vlastitih gresaka kako ne bi vjecito zivjeli s gorcinom u sebi, ali i prema drugima kojima treba prilaziti s dobrotom jer dobro se dobrim vraca.
    Ali ako ovu pouku vec ne nosimo u sebi, samo citanje nas nece promijeniti.

    avatar

    11.03.2009. (22:33)    -   -   -   -  

  • unsui

    prije svega hvala ti na toplom i prijateljskom komentaru na
    hagakure blogu...jedan od naših problema je što smo mi skupljači,
    ja na primjer sve skupljam,od stvari do osjećaja,milsi,sjećanja...a to
    nije baš mudro...misli koje prolaze kroz našu glavu na neki način nisu
    naše misli...to su misli koje dolaze izvana,iz naše okoline;na nama je da
    prihvatimo one milsi koje želimo i da iz njih kreiramo stvarnost;to zavisi
    ponajviše od nas samih...

    ugodna večer : )

    nihonkichigai

    avatar

    11.03.2009. (23:13)    -   -   -   -  

  • unsui

    ...da čitao sam Engdahla, i stoljeće rata 1 i stoljeće rata 2 i
    Sjeme uništenja (o GMO hrani),pa to je prestrašno,gdje mi živimo,
    budućnost nam je vesela kraj tih retarda,ali ne damo se mi... : )

    avatar

    11.03.2009. (23:51)    -   -   -   -  

učitavam...