Komentari

mistagogy.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • duhovna BLOG misao

    Ovaj post je na neki nači nastavak prethodnog.
    Nadam se da zahtjev POSTATI JEDNO nećete shvatiti kao 'pokušaj prijevare'. :))

    avatar

    07.03.2009. (18:17)    -   -   -   -  

  • don branko

    pozdrav iz os

    avatar

    07.03.2009. (18:59)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Valjda nam je zato Bog dao dva uha, a jedna usta. Zamsli da je obrnuto!? :)))

    Šalim se. Ma, @Vječni sjaj, ... i mislio sam na 'svoju' lokalnu sredinu. Nekako imam osjećaj da je sve kao u nekoj čahuri, zatomljeno i obavijeno misterijem šutnje, ... intimistička vjera. Ipak, ne postoji li potreba i za aktivnijim angažmanom i svijest odgovornosti za one stvari koje se tiču našeg društvenog okruženja. Nismo li pomalo... odnosno nismo li previše pasivni kad se govori o stvarima koje se nas direktno ne tiču, a opet tiču nas se jer su 'naše, zajedničke'?
    Te potom prisustvo nekog neobjašnjivog straha govoriti u Ime Božje?

    ------------------

    Pozdrav Osjeku

    avatar

    07.03.2009. (19:14)    -   -   -   -  

  • Isus je Kralj kraljeva!

    Gospode Bože, kako je lako LJUBITI, SHVATITI I PRIHVATITI svoje istomišljenike!!!
    Jedino što bih mogla ovdje još dodati je kopirati svoj komentar (jedan od komentara) iz tvog prethodnog posta.
    Kako smo svi izranjeni, egoisti, sebeljubivi pa lako ljubimo onoga tko nas tapše po ramenu u znak odobravanja i taj lažni zanos u nama priječi nas da pogledamo svoga "tapšača" ravno u oči - jer - tada bismo u stvari shvatili što nam on doista misli - ali ne - mi ćemo se u svojoj izranjenosti i egoizmu radije zadovoljiti tim lažnim osjećajem prihvaćanja i odobravanja nego dopustiti svome sugovorniku da bude iskren prema nama.
    Isto tako, u strahu da ne izgubimo tu lažnu publiku oko sebe radije ćemo i sami svome sugovorniku reći ono što mu godi samo da nam taj isti na kraju ne bi, u svojoj povrijeđenosti zbog naše iskrenosti spram njega, okrenuo leđa i napustio nas.
    A to je upravo ono što se ovih dana čita i u Svetopisamskim čitanjima na svetoj Misi - ako se grešnik odvrati od svoga grešnog puta - spašen je - ali - ima onih koji NE ZNAJU PUTA do svoga spasenja - a mi - koji se busamo u prsa i hvalimo svojom duhovnošću - stojimo po strani ne pokazujući mu puta - zašto - da nas ne bi ostavio same.
    Zapetljano - ali istinito! Isto tako je i u materijalnom blagu koje posjedujemo - žrtvovat ćemo svoj život, zajedništvo sa svojom obitelji, čudesne trenutke zajedničkog obiteljskog razgovora - za šačicu novaca koji će nam donijeti prestiž - prestiž! Pred kime? Pred smrtnicima kao što smo i sami! I - kud nas sve to odvodi - u samoću, ljudsku, duhovnu, duševnu i tjelesnu! Pa, ako netko može tako živjeti - SRETNO MU BILO! Ja ne mogu! Jedino što mogu i što želim u životu koji je preda mnom - jeste - proslavljati Boga svime što imam i što jesam! Amen!
    Majušni pozdrav i veliki BOŽJI BLAGOSLOV ostavljam!

    avatar

    07.03.2009. (20:46)    -   -   -   -  

  • zaljubljena u ....

    žao mi je šta takve emisije stave u kasnom terminu jer don Ivan je rekao tolikko toga što bi nas trebao brnuti,,,

    avatar

    08.03.2009. (15:13)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @majušna: "Isto tako, u strahu da ne izgubimo tu lažnu publiku oko sebe radije ćemo i sami svome sugovorniku reći ono što mu godi samo da nam taj isti na kraju ne bi, u svojoj povrijeđenosti zbog naše iskrenosti spram njega, okrenuo leđa i napustio nas."

    Hoćeš reći: prijetvornost? Ne mora nužno biti cilj 'imati publiku'. Imaš situacija kad se uvijek lako može naći zamjena koja će nam podilaziti. Postoje situacije kad koristimo drugog dok nam taj drugi služi za ostvarenje zacrtanog cilja. To je najizraženije u političkim strankama. Ne znam jesi li kojim slučajem čula za izraz 'poderan (istrošen) političar'. On je poderan jer više ne služi, ne interesu stranke, nego pojedincima u vrhu stranke. Ako je netko jedno vrijeme obnašao odgovorne dužnosti u stranci, ukoliko nije do tog mjesta došao lobiranjem (na nepošten način), pa valjda postoji razlog zbog čega je dospio na tu poziciju. Međutim kad u jednom trenutku ta osoba više ne bude 'predmet interesa' (jer se u nečem zamjerio 'velikom bratu') nastoji ga se što više marginalizirati; drugim riječima pokuša mu se 'oduzeti utjecaj'. Ukoliko pak on doista, sam po sebi, ima utjecaj oni ga se neće moći tako lako riješiti osim da ga u potpunosti isključe iz svoje sredine. Kao što rekoh ti u prošlom komentaru, nitko mu ne može zabraniti da bude glas. Sasvim druga stvar je, a toga ima na pretek, kada ogromna većina šuti u izravnim situacijama, zato jer se ne žele odreći nekih svojih prikrivenih interesa, a u situacijama kada misle da im ne prijeti opasnost, govore sve i svašta. A ta mlakost je gora od bilo čega.
    Naravno, način na koji funkcionira 'politička zajednica' ne bi smio biti primjenjiv u zajednici vjernika. Naš cilj bi trebao biti veća slava Božja i širenje njegovog kraljevstva među nama.
    Mene kao oca ništa ne može rastužiti i u isto vrijeme naljutiti kao kad vidim da mi se djeca ne slažu među sobom, međusobno isključuju i žele pošto poto ostvariti svoj interes tako što će 'biti obljubljeniji' na štetu drugog. Ništa mi tako teško ne pada kao nedostatak zajedništva među njima.
    Veliki problem u jednoj obitelji nastaje kad se bezrazložno stane na stranu prijetvornosti i podrži marginaliziranje 'neistomišljenika'. Ne ide li odgoj u pravcu stvaranja zrelih i odgovornih, umjesto 'podobnih'. Nije li odgoj uvijek za slobodu!?

    p.s. Inače, potpisujem većinu toga što si rekla.

    avatar

    08.03.2009. (16:15)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @Vječni sjaj: "A društvena zbivanja više pripadaju svijetu nego Kraljevstvu Božjem. Jer se temelje na lažima, pretvaranju, grabežu i slavi."

    Upravo jedna od dvije naosnovnije napasti u koje upadaju vjernici laici po mišljenju biskupa na ovoj Sinodi (1987.) jeste "zanemarivanje svojih posebnih odgovornosti u profesionalnom, društvenom, gospodarskom, kulturnom i političkom životu;"
    Nama vjernicima je svojstvena tzv. 'svjetovna narav', a svijet je mjesto dolazi do njenog ostvarenja. Isus je rekao budite u svijetu, ali ne budite od svijeta. A to znači: budite aktivni u svim segmentima društva, samo nek vaš mentalitet ne bude osnovan na interesu, užitku, bogatstvu..., nego na svemu onom što određuje mentalitet evanđelja. Biti u svijetu, ali u njem (na svom radnom mjestu, obitelji, društvu...) odvažno svjedočiti svoja uvjerenja i zalagati se pravedan mir u njemu.
    Mišljenja sam kako mi vjernici laici još uvijek dobrim dijelom razmišljamo na tzv. predkoncilski način, budući su se u Crkvi pojavili neki problemi koji su se nametnuli zbog svoje 'novosti' (pogotovo kad je riječ o većem angažmanu laika i njihovoj ulozi u Crkvi i u svijetu). Zato se ti problemi zovu 'pokoncilskima' (izrečeno vremenski). A osnovna os oko koje se taj problem vrti jeste POVJERENJE. A to nepovjerenje svoj razlog često puta nema u 'nestručnosti', koliko u tom što se sebe stavlja na mjesto koje je rezervirano Duhu Božjem. Ne smije se pogriješiti. Sve se mora kontrolirati. Svoju čast treba sačuvati po svaku cijenu.
    Međutim, kada na površinu isplivaju neke stvari, kao ove u Americi zadnjih godina, tada puno toga otpada. Postoji vrlo jednostavan odgovor na taj problem. Ja ga vidim u sklanjanju u stranu sa mjesta koje je pridržano samo Bogu.
    Na početku svog mandata I.Pavao II je u svom pozdravnom govoru izrekao ove riječi: "Otvorite vrata Kristu. Dopustite Kristu neka govori čovjeku!..." U ovom pravcu bi trebala da bude usmjerena sva pastoralna pažnja. Nažalost, to u praksi nije čest slučaj.
    Radi lakšeg razumijevanja, naveo bih samo situaciju kad roditelj nastoji dijete odgojiti u vjeri za vjeru (ali ne tako što će mu samo prenositi informacije, nego će ga 'uvoditi' u otajstvo i izgradnju POVJERENJA I POUZDANJA) i situaciju kada roditelj nastoji živjeti SVOJ ŽIVOT kroz povjerenu djecu. U ovom drugom slučaju dijete je objekt, a roditelj je često puta hladan i neosjetljiv za osnovne potrebe svog djeteta. Što više ono mu je često puta teret, koji ga smeta da OSTVARI SVOJE SNOVE.
    Bez odgoja u vjeri za vjeru, je nemoguće očekivati od svoje bilo fizičke, bilo duhovne djece da se odgovorno uhvate u koštac s životnim problemima iz samo jednog razloga, a to je jer su za to NESPOSOBNI, tj. nisu osposobljeni. Ne treba se onda čuditi kada dođe netko sa strane i kaže: NISAM BAŠ ODUŠEVLJEN S ONIM ŠTO VIDIM OVDJE.
    Bez ove duhovne zrelosti ne mogu se onda očekivati rezultati ni na društvenom polju.
    Roditelj će uvijek 'biti u strahu' za svoje djete, no neće ga nikad na njega projicirati. On taj svoj strah treba riješiti SAM SA SOBOM.

    avatar

    08.03.2009. (16:49)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @zaljubljena u ....
    "žao mi je šta takve emisije stave u kasnom terminu jer don Ivan je rekao tolikko toga što bi nas trebao brnuti,,,"

    Možda je i to jedan od oblika pomoću kojeg se kritička misao pokušava zatomiti, ako se već ne može spriječiti. Puno bolje bi bilo raditi onako kako jest, a ne kalkulirati sa onim koji pokušava duh ugasiti.
    Puno toga ovisi i o nama. Evo, u zadnje vrijeme pokreću se neke peticije oko nekih neprimjeenih sadržaja na HRT-u.

    avatar

    08.03.2009. (17:00)    -   -   -   -  

  • PAPA

    pozdrav

    avatar

    08.03.2009. (17:46)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @Vječni sjaj,
    slažem se da apostolat svakog vjernika (koji se mora vršiti) izvire iz istinskog kršćanskog života. To je počelo i osobnog i udruženog, zajedničkog apostolata, i to ti nitko normalan neće u načelu sporiti, međutim kad se to treba primjeniti (tu mislim prije svega na udruženi apostolat) onda često izgleda kao da mi vjernici laici 'tražimo ustupak' od strane autoriteta i kao da naše sudjelovanje proizlazi iz njihovog dopuštenja, a ne iz sakramenta Krštenja. Ova sloboda udruživanja i djelovanja je zajamčena od strane visokog Crkvennog autoriteta, te s hijerarhijom kao takvom ona nije u sporu, međutim kada se na terenu trebaju najosnovnije stvari pokrenuti onda se nailazi na mali milon problema, iako postoji spremnost na 'dužnu povezanost' s mjesnim vlastima. Dogmatska konstitucija II. Vatikanskog Sabora kaže: "Vjernici laici imaju pravo slobodno osnivati i voditi udruženja kojima je svrha djelotvorna ljubav ili pobožnost ili pak udruženja koja se zalažu za rast kršćanskog poziva u svijetu; imaju također pravo držati sastanke u svrhu zajedničkog postignuća tih ciljeva."
    Kriteriji provjere crkvenosti i našeg zalaganja postavljaju se kao znak provjere nakon što dođe do angažmana, a ne još prije nego što se bilo što započelo (s namjerom njegovog onemogućavanja) jer bi to značilo dodatni angažman onih koji su zaduženi za njihovo praćenje.
    Prekrasno si sažela sve rečeno kroz citat Iv 10,10: "Ja sam došao da ovce moje imaju život i da ga imaju u izobilju.", međutim lijepo bi bilo kad bi i oni koji su 'In persona Christi' to jednako htjeli svojoj duhovnoj pastvi. Ovo ne kažem s namjerom da kritiziram. Zamisli kad to isto jedno malo dijete kaže svom ocu, koji je pretrpan svim i svačim, a za svoje dijete nema vremena, ne da bi ga kritiziralo nego jer ga voli i želi uz sebe.

    @papa, hvala na posjetu i pozdravu. Kristov mir s tobom

    avatar

    08.03.2009. (22:15)    -   -   -   -  

  • tragovimaduse

    nekako smo uvijek skloni "proroke" u svojim sredinama kritički gledati i kritizirati... valjda smo ranjeni onim nečim u sebi... "ma tko je taj da mi soli pamet" i tada se teško "zidaju" oni zajednički interesi, kad ih već u samom početku ne podupiremo, dakako, ako su stvarno "PROROCI" dobre misli, riječi, primjera.... pa sijemo našu pamet...
    ova stranica je jedna svijetla nit gradnje POSTATI JEDNO....

    avatar

    08.03.2009. (22:35)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @tragovimaduse : "nekako smo uvijek skloni "proroke" u svojim sredinama kritički gledati i kritizirati... valjda smo ranjeni onim nečim u sebi..."

    Prihvaćanje, podnošenje i nošenje su uvjeti crkenosti. Ako njih nema onda nema niti zajedničkog planiranja a time ni poslanja.
    Opraštanje je zadnja tvrđava koju predajemo Bogu. A dotle to 'opraštanje' se često samo glumi, a u svom srcu nešto drugo nosi. Prava ljubav podrazumijeva iskorak k drugom, a ne ostajanje samo na osjećaju 'mira' u svom srcu koji u većini slučajeva služi tek umirenju savjesti koja nas optužuje. No, kao i toliko drugog, ništa ne postaje sjajno dok ne dođe k svjetlu. Mislim kako je veliki problem u neadekvatnoj komunikaciji. Ne znamo izraziti svoje osjećaje. Nekad je dovoljno drugom reći kako se osjećamo i u čemu se osjećamo povrijeđeni. Time je poruka prenesena, a na drugom je da učini nešto u svezi s tim. Ljubav se ne može kupiti, ali isto tako ne treba ju se glumiti. Stvar bi trebalo raščistiti, a ne potiskivati je i još k tomu misliti ako je u dovoljnoj mjeri svedemo na marginu svijesti i pojavnosti da smo time nešto riješili. Onaj tko u cijeloj stvari ima neki status može misliti kako nije dužan 'polagati račun' za svoje ponašanje, budući pri tom poistovjećuje svoj status sa svojom vrijednošću, a zapravo se radi o istom dostojanstvu, a o različitim osposobljenostima.

    avatar

    09.03.2009. (11:02)    -   -   -   -  

  • EuM

    Najava posta za petak:

    "Kao brižni Otac želim zaštititi mlade.
    Toliko je zla na svijetu! Te jadne, nevine duše
    zavedene su primamljivim porocima koji ih malo
    po malo vode prema propasti. Svi vi koji posebno
    trebate nekoga da vas vodi kroz život da bi ste izbjegli
    zlo, dođite k Meni! Ja sam vaš Otac koji vas ljubi
    više nego što će vas itko ikada ljubiti!"

    Pozdrav i Božji blagoslov!

    avatar

    09.03.2009. (19:08)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Pozdrav i Božji blagoslov svima. Slijedi novi post.
    U ovom mi je bila namjera istaknuti "auditores i auditrices" , tj. RADOST BISKUPA zbog prisustva laika i njihovog sudjelovanja u Sinodi.
    Dao Bog da ta i takva radost bude i na lokalnoj razini.
    Možda će netko reći: lako im ih je bilo trpjeti mjesec dana. Nek se stave u našu kožu svakodnevno, iz godine u godinu. No, šta se može!? Bolje i to nego po onoj: 'Mama, tata, pas i kravata...

    avatar

    10.03.2009. (21:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...