Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • iBloger

    nadamnom su vršili bullyng, ali jako kratko, zato jer sma išao kucati od vrata do vrata. Bitno je da se uči djecu da se zauzimaju za sebe i traže pomoć. Jer ovo nisu nevine dječje igre.

    avatar

    07.03.2009. (18:14)    -   -   -   -  

  • buha

    čudno je da nema podataka o razmjerima bullynga ( nemamo naš prijevod?) To je kao da kažemo da ne možeo ustanoviti neku bitnu socijalnu činjenicu koja je prisutna u učeničkoj populaciji:npr. koliko ima socijalni izoliranih. to se radi sosciometrijskim testovima , naravno od strane stručne osobe. Pišem to stoga jer držim da pjava nasilja među klincima koja bi bila toga tipa nije po mom zapažanju , jako raširena . kod mene bi se moglo , dakle u jednoj prosječnoj zagrebačkoj školi (oko 700 učenika) naći moguće do 10.tak učenika koji trpe taj konstantni pritisak od svojih vršnjaka. Upadljiv je i svima u školi poznat slučaj učenika 7.raz kojega maltretiraju vršnjaci. Scena koje bude pod školskim odmorom je : on plače. jedan ili dvojica se nad njime smiju.. ostatak gleda. Pitala sam u čemu je problem a "nasilnici" kažu: ma zezamo ga da u mobitelu ima pornić!!!.. tak , eto, šala.. koja ovome dječaku izaziva suze . I sad u čem je problem?? Da ovi mulci koji ga zezaju čine to čim više on plače...a naravno, prolbem je u iznimnoj osjetljivosti i slabosti žrtve. .. koja ne kontrolira plač, koja se ljuti na u biti beznačajnu šalu , koja nema mehanizma riješiti se priljepaka. Na kraju .., sve to s bullyngom , meni djeluje prenapuhano i presađeno sa američkoga TLA ... naši klinci i naše škole , kao i sociokulturna situacija u državi, su nešta drugo... ali slažem se u jednome , sve je više djece kojoj je potreban support od strane psihologa ili dječjeg psihijatra . Nisu to samo djeca žrtve tuđeg nasilja, imamo i učenika sklonih samoozljeđivanju ... onih koji počinju s ovisnostima u vrlo ranoj dobi .. i sve više bježanja iz škole..

    avatar

    07.03.2009. (20:11)    -   -   -   -  

  • captain crush

    sad sam tek skužio da sam zapravo sve to doživio i eto..istina je takva da su zlostavljači zbilja osobe koje su kod kuće i same zlostavljanje što im je u sastavnom dijelu života. nažalost, to je tako....
    i slažem se sa iblogerom jer i ja i moja mama smo išli kucati od vrata do vrata...

    avatar

    07.03.2009. (20:51)    -   -   -   -  

  • tičerica

    @ buhin.blog: može tebi djelovati prenapuhano. sigurno ne djeluje tako tom dječaku. vjeruj mi, nije prenapuhano djelovalo ni meni prije 15 godina. trajalo je godinama - naziv bullying (ilitiga hrvatski: vršnjačko zlostavljanje) tada nije postojao, ali to ne mijenja maltretiranje kojem sam svakodnevno bila izložena u školi. a, što je još bolje, najčešće je ono što ti i ja vidimo na hodniku samo mrvica onoga što se zbilja događa. stvarni bullying se događa tamo gdje nema svjedoka, gdje je riječ žrtve (jedne) protiv riječi zlostavljača (množina) - isto tako, jesi li ikada pitala tog dječaka o čemu se radi? možda se njegova priča malkice razlikuje od njihove?
    a ovakvim komentarom vrijeđaš sve sadašnje i nekadašnje žrtve bullyinga, koje posljedice svakodnevnog maltretiranja nose sa sobom ostatak života.

    avatar

    07.03.2009. (23:21)    -   -   -   -  

  • buha

    ne . ne slažem se s tim da se stvarni bullyng događa nezamjećeno . Svi stariji u školi mogu to zamjetiti , samo će različito kvalificirati . Uglavnom kao šalu i dječju igru. Neću ulaziti u rasprave o nečemu o čemu nemamo nikakve vjerodostojne podatke a kamoli znanstvene u pogledu raširenosti te pojave. Ja sam naglašavam da tu previše dramimo a imamo ozbiljnijih problema u školi. Jasno da se slažem s time da svako dijete treba zaštitu . Samo su kategorije djece koje NITKO ne spominje povelike. Moje osobno isustvo je ovakvo: bila sam superodlikaš , uvijek okružena hrpom djece koja su od mene prepisivala zadaće , dnevnike prirode i lektire. Ali nakon niza godina kada se sretnem sa svojim vršnjacima , osjetim kako sam bila izolirana od važnih zbivanja u društvenom životu razreda i klape . u zezancijama . u ljubavnim vezicama . u tračevima. Za svoje vršnjake ja sam bila preozbiljna za tak nekaj. No .. preskočena je važna faza u mom životu koja se zove socijalno sazrijevanje.. I zato, ajte , molim vas ,ne dramimo.. oko toga svega. Pa gotovo je svako dijete NEKADA OD NEKOGA bilo ..

    avatar

    08.03.2009. (06:46)    -   -   -   -  

  • buha

    @tičerica , molim .. koga ja vrijeđam ??? s čime ?? Time šta pišem istinitu priču iz svoje škole?? pa daj ženo .. a kaj sad trebam odma pisati kako paše tendencijama bloga???? Ne vrijeđaj ti mene ..

    avatar

    08.03.2009. (06:49)    -   -   -   -  

  • Svasta nesto.

    Bijah izložena bullyngu od osobe koja danas psuje po hrvatskom obrazovnom sustavu i po nastavnici koja, po njenom ( a radi se o osobi, mislim roditleju, koji nije pedagog ni blizu) maltretira njenu djecu. Po onome što sam doznala, nema tu maltretiranja, već zdravih pedagoških mjera, ali po onome tko je naučen maltretirati druge, a to nikada nije spriječeno, to nije dobro za njeno dijete. Jer njeno dijete maltretira slabije od sebe, i što je najgore, one slabijega materijalnoga stanja od sebe, a majcica misli da poklonima nastavnici može oprati svoj grijeh. Ima nesreću što je nastavnica principijelna (svaka joj čast, makar će na pod pritiskom neobrazovanih roditelja i lošega obazovnoga sustava u konačnici, mošžda i ostati bez posla), ali i to što su nju samu vlastiti roditelji štitili pa ne osjeća opasnost. Možda joj se samo vraća ono što je sama činila drugima. Ne žalim je jer s njome se ne da razgovarati. Žao mi je njene djece koja će biti odgojena uz podršku prezira, laži i muljanja i kao osakaćeni će ljudi izaći iz roditeljske kuće.

    avatar

    08.03.2009. (07:15)    -   -   -   -  

  • Bijela Muzika

    Mislim da ponavljam nešto što znate, ali to mi jedino pada na pamet: PREVENCIJA. (Zbog toga vas i pratim sa zanimanjem, i podržavam postojanje ovakvog bloga.) Iznad svega prevencijom doći do ŽRTVE bullynga, jer, kao što se jasno vidi iz komentara: ŽRTVA NE ZNA DA JE ŽRTVA.
    Drugi dio prevencije bi trebao doći do trećeg aktera u cijelom ovom crnom filmu, a to je publika. Ali tu, kao što se vidi, leži možda NAJVEĆI i NAJTEŽI DIO POSLA. Publike je puno, previše, svi smo MI publika, svi mi koji čitamo. Ne preostaje drugo nego UPORNOST, INZISTIRANJE. Podržavam već iznijetu ideju (ako se ne varam Drveni, ili Vierziger, nemojte mi uzeti za zlo, loše sam s vremenom pa ne mogu tražiti): letci, koje može štampati svatko, i koje dijele djeca međusobno, odrasli međusobno. Tekst za letke mogao bi krenuti odavde. Tekst bi trebao biti kratak, jasan, prilagođen dobi djece gdje se dijeli, s jasnim uputama kome, kako i kada se dijete može obratiti za pomoć, ili bilo tko iz publike ako smatra da je upravo u toku bullyng nad nekim od učenika.

    avatar

    08.03.2009. (07:46)    -   -   -   -  

  • tičerica

    @ buhin.blog: kažeš Moje osobno isustvo je ovakvo: bila sam superodlikaš , uvijek okružena hrpom djece koja su od mene prepisivala zadaće , dnevnike prirode i lektire. Ali nakon niza godina kada se sretnem sa svojim vršnjacima , osjetim kako sam bila izolirana od važnih zbivanja u društvenom životu razreda i klape . u zezancijama . u ljubavnim vezicama . u tračevima. ovo što si napisala je klasičan prikaz djeteta/teenagera preozbiljnog za svoju dob. to bi dalo opisati i moje srednjoškolske godine. koje su ustvari bile vrlo sretno razdoblje u mom životu. ne, to nije bullying. bullying je izloženost svakodnevnom vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, zbog svoje odjeće, zbog svojih (dobrih) ocjena, zbog užine koju jede, zbog bilo čega po čemu se razlikuje od ostalih, ponižavanju na sve moguće načine (znaš li npr. one "dječje šale" kada jedno dijete drugo polije u wc-u vodom po hlačama pa viče da se pomokrilo? kada to ide iz dana u dan, prestaje li to biti "šala" i postaje li maltretiranje?), širenje zlobnih tračeva... i mogu ti reći iz vlastitog iskustva: ono što ti vidiš je samo tip of the iceberg (ispričavam se, blokirala sam, ne mogu se sjetiti hrvatskog izraza) - pravi bullying se događa tako da ga odrasli NE vide. i sigurno ga ima više nego što se primjećuje, pogotovo danas, kada su i blog, i facebook, i mobitel i sva ostala dostupna tehnologija postali oružje u rukama zlostavljača. a što konstantni bullying čini žrtvama i kakve posljedice ostavlja, ne možeš niti zamisliti.

    avatar

    08.03.2009. (11:09)    -   -   -   -  

  • kukac

    sve ja to vidim . nakon toliko godina provedenih u školi čovjek bi morao biti "slijepac" da ne vidi. ali problem je u prevenciji, problem je u boljem ustroju naše škole , problem je u nedostatku stručnjaka za prevenciju poremećaja u ponašanju ... Meni samoj, kao pedagogu ,je nemoguće prihvatiti činjenicu da se sve trpa u bullyng . Čak i klasični dječji nestašluci . Hoćemo li mi djeci konačno zabraniti da budu djeca? kad se tek uče kulturi u ophođenju sa svima pa i vršnjacima. Ta poznata dječja okrutnost u izazivanju i vrijeđanju (dječja usta) .. poznata dječja agresivnost (operacije muha i leptira) ..ta poznata dječja živahnost . impulizivnost ...haloooo.. kaj je vama svima... Ako je već nabrojeno asociralo na nasilnika , pa jeli ste svjesni da su i nasilnici nečije žrtve? A s druge strane , želimo li mi zbilja svoju djecu odgajati pod staklenim zvonom? želimo od škole učiniti rezervate za Indijance ? Sa zaštitarima ? Sa kamerama ? SA strogim pravilima , gorim nego u zatvoru, jer i zatvorenici imaju duže pauze i dnevne odmore.. i dajte , opet vam velim ne gledajte sve TAK CRNO.
    a i pogledajte današnje novine:masovna tučnajava mladića s policijom, krađa dnevnika iz škole zbog prepravljanja ocjena. maloljetnički kriminal... nije bullyng to , nije..

    avatar

    08.03.2009. (11:33)    -   -   -   -  

  • kukac

    ops, kukac je buha

    avatar

    08.03.2009. (11:33)    -   -   -   -  

  • buha

    a zašto ste svi sigurni da određena doza frustracije NIJE dobra za zdrav razvoj djece??

    avatar

    08.03.2009. (16:47)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    određena doza frustracije je nužna za razvoj, ali sigurno ne frustracija tipa nasilje

    avatar

    08.03.2009. (21:36)    -   -   -   -  

  • buha

    hm, zavisi kojega su intenziteta , koje vrste i da li su naišle na pogodno dijete.. znam da svi učenici ne reagiraju jednako na iste provokacije , bilo verbalne bilo fizičke ..jedom sam bila zaprepaštena kako se nad jednim dječakom izživaljavaju suučenici.. slika je bila prestrašna za gledati ..Razgovarala sami s njime i njegovim roditeljima .. zaključak im je bio MA NIJE to ništa !

    avatar

    08.03.2009. (23:59)    -   -   -   -  

  • Đus

    kao dijete sam uvijek bio meta školskih nasilnika zbog svog invaliditeta.
    ali na moju sreću, činjenica da sam bio ratoborno muško je ubrzo takve od mene udaljila.
    znam da nije za hvaliti se, ali takve sam situacije sam riješavao, čak i grubo kada je to bilo potrebno.
    možda to nije bilo najpametnije riješenje, ali slažem se s iBlogerom- treba djecu naučiti da se zauzimaju za sebe.
    kada su vidjeli da nisam "laka meta", nasilnici su brzo odustali.

    avatar

    09.03.2009. (15:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...