Komentari

kenguur.blog.hr

Dodaj komentar (58)

Marketing

  • praktikum

    kaj nemreš spavat? :)))) vidiš kako je svijet malen? :) čuj... godine su tu, pa je i neprepoznavanje sve češće (unutarnji i vanjski "neprijatelj" djeluje) :))))

    avatar

    07.03.2009. (07:37)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    ja muške kolege ne prepoznam nikad,jebiga kad ih kao mlad nisam nikad ni gledao,i dok smo pričali ja sam gledao u prolaznice,,no ženske školske kolegice prepoznam i kad su okrenute,ti bokca točno znam koja je koja,,a na opip bi ih prepozno i danas kad bi žmirio,,haha,,jebem muve akademiče,kak nećeš prepoznat nekog s kim si odrastao,ljetos sam bio u cerni,ulazimo na sastanak i prepoznam tipa koji je u srednjoj sjedio ispred mene,a pčela ga bila ujela za lice,nateko toliko da ga ni njegov šef nije prepozno a ja jesam,,
    radim danas,pada kiša,voćke se neobrezuju ali zato pravim 10 kila tortelina koje ću zamrzavat,,u brašnu sam do koljena a naveče će mo se morat kupat jer će ženine sise bit sve od brašna,,haha,,a lana je već budna,kaže-tata,nana tebe pomoć ladit totorine,nana vtit maćinu,,kako ona voli kad se nešto radi,cijeli dan uživa,ja joj dam komad tijesta pa ona to melja cijeli dan,,haha,,ludnica,a meni drago,,juče sjeko malo voćke a ona odmah svoja mala seoska kolica dovezla pa metne grančicu kao olovka i gura iza di ću palit,još komšije zajebava,,haha,bit će opako vrijedna i zajebana,,prava vrpoljčanka

    avatar

    07.03.2009. (08:39)    -   -   -   -  

  • sasvim svejedno

    pa....ponekada ,al sve više živim neki zatvoreni krug u kojem srečem jedna te ista lica ,posao,doma,doma posao,dučan u kvartu,godišnji uvijek na istom mjestu ...retko promenim put i cestu.........Dobar ti dan i ugodan vikend:-))

    avatar

    07.03.2009. (08:57)    -   -   -   -  

  • slatka paprika

    ja slucajno sretnem svoje ukucane i ne prepoznam ih na prvu. cesto zaboravljam koji mi je koji brat. najgore mi kad se ne mogu sjetiti kak mi se stari zove. samo psa pamtim.

    avatar

    07.03.2009. (09:00)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Ja imam taj problem da znam da čovjeka poznam, al ne znam otkuda. Onda ga obično pustim da priča ne bi li pokopčala kuda da ga smjestim. Najčešće mi se to događa sa pacijentima, ljudi potpuno drugačije izgledaju kad su obučeni, ha, ha, ha. Ja ih zapamtim gole. Zezam se, ali fakat imam problema skužiti tko je tko.
    No lijepo je sresti nekoga koga nisi dugo vidio. Ako ti je ostao u dobrom sjećanju. Oni drugi se obično ne jave.
    Pozdrav Kloki, evo kod mene nekakvo stidljivo sunce se promolilo, meni odmah toplije. Čitam komentar Fizija i mislim se kako taj čovjek zaista ima krasan život. Jedan je od malobrojnih među nama kojega ova brzina života nije samljela.

    avatar

    07.03.2009. (09:26)    -   -   -   -  

  • greentea

    kako da ne! neki dan sunce fino ugodno sjalo, dan stvoren za šetnju i ja lagano protegnem noge duž drave i praćena cvrkutom ptica dogibam, gotovo nesvjesno, sve do zološkog, kad odjednom! skoro mi oči ispadoše! gledam, gledam...ma, jeste! kržljava ušesa, škiljave oči, batrljci od ruku mlate na sve strane. dreknem: kengure, ba! jes to ti?!! to me pogleda i zaurla: hilfeeeeee!!!!! es ist slavoniše grune tojfel! hilfeeee! ...i ti pobježe s debelim sočnim goveđim odreskom u tobolcu, za kojim je klarens iz susjednog apartmana čeznutljivo gledo.........kengure, lopino jedna:))))))))))))

    avatar

    07.03.2009. (10:15)    -   -   -   -  

  • greentea

    evo me opet. mene i picajzli se teško otrest.
    koliko god ja tebe volim, moram ti priznati iskreno ko i uvijek da nikada nisi imao gori i dosadniji dizajn. uopće te ne zezam, uopće mi se ne sviđa. bolje bi bilo da i nemaš dizajn, da je sve jednostavno bijelo. znam da mi ne vjeruješ, ali teško je čitati komentare s ovom debelom bijelom brašnjavom trakom u sredini, jebo ga ti kengure, ne vidi se bijelo na bijelom! NEEEE VIDI SEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE:))))))))))

    avatar

    07.03.2009. (10:24)    -   -   -   -  

  • All we need is love :)

    Iako nije prošlo puno od završetka moje osnovne,zna mi se dogodit da neke jedva prepoznam!
    :)

    avatar

    07.03.2009. (10:27)    -   -   -   -  

  • Destination Unknown

    dogodilo mi se puno puta...ne volim visiti na fejsu da bih nekog našla, ali uvijek sretnem slučajno nekog u autobusu... :D

    avatar

    07.03.2009. (10:58)    -   -   -   -  

  • malena sa šnalicom

    meni se takvi slučajni susreti događaju na najnevjerojatnijim mjestima. jednom sam putovala po egiptu i kad sam ulazila u dolinu kraljeva, na ulaznoj kapiji spazim jednog egipatskog policajca s kojim sam prije toga mjesecima radila u istoj policijskoj postaji. fazon je bio u tome da on uopće nije niti bio iz tog dijela egipta, niti je tu inače radio, nego su ga povukli kao pojačanje i postavili tu upravo u vrijeme kad sam ja naišla. a onda je mene i cijelu grupu s kojom sam išla u obilazak uveo u tuthankhamonovu grobnicu besplatno.

    a i meni se događa da me ljudi spaze i prepoznaju, a ja se ne mogu sjetiti. tako je kad puno mijenjaš mjesta boravka. nova lica potiskuju stara.

    avatar

    07.03.2009. (11:05)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    da odeš nekud s ljubavnicom, da vidiš kako bi sreo starog susjeda, kolegu s posla i ženinu najbolju prijateljicu!! he he...

    avatar

    07.03.2009. (11:58)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Nije baš najpristojnije da nas podsjećaš u kojoj smo (mentalnoj) dobi. Odskakutaj u neki lijepi krajobraz i onda nam piši što sve lijepoga vidiš, i koga si sreo i tko je tebe sreo i sve tako, ali bez podsijećanja molim!
    Ma možeš kako hoćeš ja se i onako neću sjećati što sam te zamolila:)

    avatar

    07.03.2009. (12:22)    -   -   -   -  

  • Euro

    svijet je nekada stavrno malen,ali zato nekada zna biti i jako veliki..

    avatar

    07.03.2009. (12:30)    -   -   -   -  

  • Nina...

    ...e ovo je pitanje za mene...
    ...susrela Nekoga...nakon 20 godina....ušao mi u život...i uništio me...i ostao...
    ...da li je uopće dobro veseliti se takvim susretima...
    ...da li su takvi susreti ono što zovemo...sudbina...

    i ja sam iz mjesta iz kojeg su mnogi zbog rata odlepršali i nestali...svuda nas ima...
    teško je susresti bilo koga...kad i ako bi se sreli...da li bi se prepoznali...
    ali od svih...
    baš taj Neko da mi uđe u život...
    ma ima Nešto gore...ima...što upravlja...
    :-)))

    avatar

    07.03.2009. (12:33)    -   -   -   -  

  • Dandelion

    Imala sam takvih susreta, prepoznala sam ljude koje sam srela, znala sam i otkud se znamo, ali da me ubiješ, imena se nikada nisam mogla sjetiti... posebno ako je prošlo puno vremena.
    Ljudi se promjene, ali uvijek ostaje tu nešto po čemu ih možemo prepoznati :)

    avatar

    07.03.2009. (12:33)    -   -   -   -  

  • --mija--

    lako za prepoznavanje ,ako se ne sjetiš pitaš al kad neznaš gdje si parkirao auto,od tog zaboli glava

    avatar

    07.03.2009. (12:45)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    haha kako zelena plavi od bjelih fleka,,nemoj mjenjat akademiče dizajn godinama da joj slom živaca navučemo,,meni se baš dobro vidi,no jebiga ja sam podesio grafičku haha,,
    tortelini gotovi,brdo tortelina,za 2 mjeseca dostatno,,ledo mi u zamrzivaču,,haha,,ode i ja malo dremnit pa ću iza tri malo po blogovima piške tražit,dugo nisam pito nijednu da mi da pa ću pokušat ponovo,ko zna možda se neka i smiluje,,a onda naveče u firmu,,jebiga,al samo na 2 sata,,
    ps356-nećeš ti dugo spavat od hrenovki moj akademiče,pola sata i eto tebe do hladnjaka,,

    avatar

    07.03.2009. (13:18)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Ja sam ti toliko zaboravan da bi zaboravio da sam oženjen ( dok sam bio), a sad obvezno
    nosim osobnu sa sobom da pogledam kako se zovem. Što sam ono tio reć,.....:-))

    avatar

    07.03.2009. (13:27)    -   -   -   -  

  • biti nestašan

    Kengi...možda na sekund ili dva dok ne uspijem samo osobu smjesti od kuda se znamo..ali uglavnom mi se desi deja vu sa ljudima koje nisam nikada bila u kontaktu...:)))....cmoka

    avatar

    07.03.2009. (13:39)    -   -   -   -  

  • Dama je Dama

    često sretnem bivše šul i faks kolege...no najčešće im se ne javim,prepoznajem lica ,nekada mi treba malo vremena kako bih ih smjestila u prikladno vrijeme iz prošlosti,no gotovo uvijek se sjetim.Najčešće me ne prepoznaju te zaključujem da sam se ipak podosta promijenila...no neću reći ostarila,jer zapravo tek su mi 23 :o))...recimo.

    avatar

    07.03.2009. (14:46)    -   -   -   -  

  • greentea

    menš mit ejnem grozni dizajn, du hast kejne anung. moj komp je fantastiš, osim što malo tu i tamo zageštekava i zageblokirava. međutim, otkad sam to javno objavila, zastidio se i sad je sve ok. proradio opet. srećom. pa, te mogu opet nesmiljeno gekritizirat i gegnjavit. što i zaslužuje čovjek koji bi trebao imati broj jedan dizajn, a ne jadan dizajn. du habe auh vergesen kroatiše pravopis, man šrajbt niht imenice mit ajnem grosem leter, alzo es ist niht Jun, nego jun, a kroatiš ist es niht HrjelLipanj, već samo jednostavno lipanj.
    p.s. ne sjećam se jesam li spomenila da ti je ovo zgodan post, jedan od boljih, valjda to kod tebe ide: što gori dizajn, to bolji post. ja spadam u ljude koji nikoga niakda ne prepoznaju, pogotov ne na ulici, jer ja živim u svojem svijetu koji je puno ljepši od ovoga u kojem ste vi ostali. slabo pamtim i imena i lica i cijeli život mi se čini da stalno srećem neke ljude koje sam već srela, ali nam pojma tko su i otkuda su. vrlo nezgodno. ili zgodno. ovisi....

    avatar

    07.03.2009. (14:49)    -   -   -   -  

  • katalona

    Da, da, imam zanimljivih i iznenadnih susreta sa osobama koje nisam vidjela jedno 100 godina....i takav susret se dogodi u dva sata poslije ponoći, kad u staroj trenerci vučem vreću sa smećem do kontejnera...jbga.....a sa oblaka mali Mate-Miše-anđeli pjevaju "ostala si uuuviiijek ista...." ehhhh, što ti je život nas kućanica...

    avatar

    07.03.2009. (15:51)    -   -   -   -  

  • biti nestašan

    ma moš mislit 28 cm..hahahahaha...čega?...dijela bedrene kosti?...:Ppp

    avatar

    07.03.2009. (17:12)    -   -   -   -  

  • rU

    dok se nekad prije išlo u shoping u pečuj, u 'femi' si mogao susresti svoje sugrađane koje nisi godinama sretao u osijeku ...

    jednom sam i ja, šetajući londonom, srela kolegicu koju nisam vidjela od srednje škole.
    obje smo doputovale u trodnevnom turističkom paketu, samo s različitim turističkim agencijama ...

    a jednom sam se, prije dosta godina, dolje na moru, 'napričala' s jednim gospodinom koji me oslovio imenom, pomenuo moje roditelje i sestru ... očito da je poznavao i mene i moju obitelj ...
    bilo mi je neugodno što ja njega ne prepoznajem, pa sam se u razgovoru držala 'neutralnih tema' ...

    ni dandanas pojma nemam tko je to bio ... :- )

    avatar

    07.03.2009. (17:40)    -   -   -   -  

  • biti nestašan

    pa to je jedini razlog valjda..de mu pogleč slike na googlu...strava...

    avatar

    07.03.2009. (17:45)    -   -   -   -  

učitavam...