Zaboravio sam kazati vrlo važnu stvar! Prije otprilike, niti godinu dana, nakon "Biblijske" pauze u obnovi terena na stadionu, na legendarnom košarkaškom igralištu postavljena je izvrsna sintetička podloga. Koliko su naši košarkaši, a u zadnje vrime i basketari prolili znoja i sportskog elana na tom igralištu, to sami oni znaju. Zbog toga su to i zaslužili. A i sam sam dao ruke da se to dogodi. Jer sam i ja tamo basketao još od davne 1963. godine.
06.03.2009. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doogish
Dragi Veso, čim sam na Vicinu blogu prije 2-3 godine vidio njegov friški izvještaj o izgradnji terena na nekadašnjem poligonu s malim brankama, malo je reć da sam bio popizdio pa san to i komentira kod njega na blogu. Iako se većina ljudi u gradu neće složit, mislim da je tragedija što su tamo napravili. Na jedan način ubili su dio duše sporckog sentra. To će bit pogotovo izraženo s dovršetkom nove dvorana kad ligu malog baluna preselu nju. Šta se s tim dobilo? Samo mali balun na godinu dvi. Dobio se teren s umjetnom travom kakvog se moglo stavit bilo di u gradu, a postoji ionako gore kod Sokola, tada je u funkciji bilo i rukometno igralište itd. A popilali su ogromne borove, ne igraju se male branke, ubili su bućalište i jedan lipi mediteranski đir, meni osobito drag liti kad je teško svaki dan na jednom mistu vidit 50ak domaći ljudi na jendom mistu, gabaritima terena su vizualnu unakazili sportski ... Šteta, stvarno šteta... pozdrav
09.03.2009. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inače nikad ne odgovaram na komentare svog bloga na tuđem, pa je ovo presedan, ali nisam htjela da se ne vidi moj odgovor, zapravo je ovo jedini komentar na koji zaista želim odgovoriti, jer me ne vrijeđa kao što nema ni prostih riječi kojima se ja osobno ne služim pa ih niti ne želim na svome blogu. Kao prvo, ljubavi i sreće imam toliko da bi svijet bio puno ljepši kad bi svi imali samo dijelić ovoga što ja imam, ali ipak hvala na lijepim željama. Ja Vama svakako želim isto. Moje ime Demjan je i nastalo upravo zbog te meni najdraže knjige, ali domena Demian nije bila slobodna pa sam se malo prekrstila. Čitajući tu knjigu zapravo sam u liku Demiana pronašla sebe. Bila sam sve ono što je predstavljao taj lik, sa naglaskom na bila. Na žalost, pala sam na vlastitom ispitu tolerantnosti odrastajući u ovakvom svijetu koji mi niti malo nije po volji, jer sam po prirodi pacifist i zagovornik ljudskih prava, ali sam doživjela i to da sam u pojedinim trenucima kad je bila dovedena u pitanje moja egzistencija, opstanak ili pak moja djeca reagirala potpuno drugačije, suprotno mojim uvjerenjima. A to nikoga ne može učiniti manjim čovjekom, jer je ljudski griješiti kao i priznavati grešku, jedino što to ne bi trebalo biti opravdanje. Kao drugo, zapela sam za riječ "smradove" u svojem tekstu, pa u slučaju da je ona krivo protumačena sada jasno kažem da se ona odnosi na smrad kao produkt kuhanja, a ne na ljude. Nikad nisam niti ću čovjeka nazvati smradom. To je strašno. Jednu lijepu stvar koju mi je jedan šveđanin rekao ću pamtiti do kraja života jer je prekrasna i trebala bi biti uvod u svaki međuljudski odnos, a to je: nikad nemoj čovjeku svojim postupkom oduzeti dostojanstvo. Nazvati nekoga smradom je definitivno to, a to je zadnje što bih htjela u svom životu. A mrzila nikad nisam nikoga niti ću, jer je to preveliko oduzimanje energije. Post sam napisala zbog nepravde koju sam osjetila i povezujući je sa slučajem kojeg sam imala prilike proživjeti, a mogu reći da je bio poprilično u afektu. Sad mi je lakše jer sam se ispucala. Vjerujem da bi ga danas potpuno drugačije napisala. Ne želim se uopće pravdati, jer je besmiseno. Dovoljno da da znaju oni koji me poznaju. Samo ponekad mi bude žao što me drugi ljudi krivo protumače, ali ne možeš sve zadovoljiti, zar ne? U to sam nekad vjerovala. Blog je samo površina ispod koje bi trebalo dobro prokopati da bi se otkio čovjek ispod. Odustala sam od pokušaja da se prikažem cjelovito još prije par godina. Sad mi moj blog služi samo kao ispušni ventil, pa će se i dalje na njima nalaziti stvari koje me muče, zapnu za mene, ne sviđaju mi se i zbog kojih se bunim. Odlična terapija. A to što će se nekome na to dizati kosa u zrak, bilo bi bolje da onda ne čita. Nikoga ne pozivam da čita, zbog toga nikome i ne ostavljam komentare. A kad zapnu neki dušebrižnici koji grle cijeli svijet radosno i prvi su za osuditi nekoga jer je netolerantan, meni je to smiješno, jer gdje je u tome onda tolerancija te osobe da prihvati drugačija stajališta i viđenje određene stvari. U svakom slučaju, ako želite znati kakva sam zaista osoba, a da me ne osudite na osnovu površnog čitanja (pogotovo onog dijela o smradovima), onda me upoznajte. Lijep pozdrav vam upućujem!
09.03.2009. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U pravu si, vazno je da se gradi pa makar i sa zakasnjenjem, a ako se ne trazi i ne zahtjeva - nema napretka! A glede novcica sa igralista, ta svaki covjek tezi za srecom, a koga usreci i pronadjena kovanica u travi po kojoj trci vrlo je blizu cilju:-)
11.03.2009. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malo sam iznenađen što mi se obracate na mom blogu, iako sam ostavio komentar na Vašem blogu.Ali prihvacam to. Ali sam istovremeno iznenađen s Vašom konstatacijom da ste sigurni ako napišete odgovor na mom blogu, da ste tada sigurni da če biti procitan. Prihvatam i to. Iako to nije blogerska praksa. Zašto unaprijed sumnjate u ljude? Ali Vas razumim. Ja sam Vam htio odgovoriti odmah, ali internet mi nije funkcionirao , pa to radim sada. Ne zaboravimo nikada da su svi ljudi braca i sestre. To je moj pristup ljudskoj Zajednici, ma kako ona bila neperfektna. Citajuci Vaš komentar-odgovor na moj komentar tako sam i Vas dobronamjerno shvatio u kontekstu kada spominjete ljudsko dostojanstvo. I svaka Vam čast zbog toga. Drago mi je da ste mi se javili. Citirat cu jednog nepoznatog autora, našeg kolegu blogera: "Tanka je linija onoga što je ispravno i pogrešno za nas(njih) i onoga što je pogrešno uopće(u svojoj biti). Mi možemo i imamo puno pravo da se ne slažemo jedni s drugima, ali bojim se da nemamo nikakvog prava da preobraćamo druge na svoje mišljenje i uvjerenje. Isto tako nema nikakvog razloga ne osječati ljudsko poštovanje prema drugoj osobi zbog sukoba i razilaženju u mišljenju, uvjerenju tradiciji, ili bilo kojem elementu koji je definiraju kao takvu. Tolerancija će nastati onog momenta kada odbacimo predrasude i budemo voljni prepoznati i upoznati razlićitosti drugih i drugacijih, ispoštovati njihova uvjerenja i praksu, a sami ćemo postati bogatiji kao u duhovnom, tako i u materjalnom smislu." Putovao sam puno po svijetu i puno više nosim dobrih, nego loših iskustava. Ali Vas razumijem, kao i sebe. Ne želim biti mjera tolerancije, niti bilo tko to može. Svi smo tanki ispod kože. Bez fraze i rime! Jednom prilikom u Turskoj u Istambulu , puno davno, ne poznavajuci njihovu tradiciju otvorio sam mesni svinjski doručak iz konzerve ispred njihovog restorana. Gazda me vidio. Nitko mi nije zamjerio i tolerirali su nas. To nisam radio namjerno, prosto iz neznanja. Neka mi oproste. Svaka kuhinja u svijetu, odnosno priprema hrane, se razlikuje zbog klimatskih, religioznih i inih razloga. Dali nešto od hrane smrdi ili nesmrdi to je stvar ukusa, njuha, tradicije , navike. . . Možda istočnjacima smrdi naša hrana. To je relativna stvar. Da budem potpuno otvoren u svezi Vašeg posta. Svi moramo ici u WC. A da li u Europi(bez Istoka) svi peru dovoljno ruke nakon velike nužde. Nisan siguran. A nakon male nužde sigurno svi ne peru ruke u Europi( bez istoka). To sam vidio više puta. A mi se u Europi i na Zapadu rukujemo pri pozdravu. Na istoku od Indije prema nama nema pozdrava rukama, odnosno rukovanja, nego kao u Indiji, naklon rukama. Što sada? Može naš Zapadni gospodin imati svilu i kadifu na sebi i prati se pet puta dnevno, ali ako ne opere ruke poslije pišanja , sve mu je uzalud. Slicno se odnosi i na dame. Poštovana Demjan, drago mi je što ste iskreni, jer takve je ljude vrlo teško sresti u ovom zahuktalom, ali meni ipak dragom svijetu. Nadam se i Vama. U pravu ste, nema nitko pravo dijeliti lekcije o toleranciji bilo kome. To mi nije bila namjera. Nadam se da ste me dobronamjerno razumjeli. Vaš mali brat Živili Vi i Vaša obitelj, cili svit i cili SVEMIR. SVE - MIR. Hrvatski i slavenski jezici su zanimljivi. Zar ne.
p.s. Svi mi možemo nekada pogrešiti i zaletiti se. Želio bih da me tako i shvatite. Tribalo bi oprezno baratati s ričima. To se odnosi na sve nas. Jer rići su kao ispaljeni metak. Teško ih je vratiti.
12.03.2009. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mali brat
Zaboravio sam kazati vrlo važnu stvar! Prije otprilike, niti godinu dana, nakon "Biblijske" pauze u obnovi terena na stadionu, na legendarnom košarkaškom igralištu postavljena je izvrsna sintetička podloga. Koliko su naši košarkaši, a u zadnje vrime i basketari prolili znoja i sportskog elana na tom igralištu, to sami oni znaju. Zbog toga su to i zaslužili. A i sam sam dao ruke da se to dogodi. Jer sam i ja tamo basketao još od davne 1963. godine.
06.03.2009. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doogish
Dragi Veso, čim sam na Vicinu blogu prije 2-3 godine vidio njegov friški izvještaj o izgradnji terena na nekadašnjem poligonu s malim brankama, malo je reć da sam bio popizdio pa san to i komentira kod njega na blogu. Iako se većina ljudi u gradu neće složit, mislim da je tragedija što su tamo napravili. Na jedan način ubili su dio duše sporckog sentra. To će bit pogotovo izraženo s dovršetkom nove dvorana kad ligu malog baluna preselu nju. Šta se s tim dobilo? Samo mali balun na godinu dvi. Dobio se teren s umjetnom travom kakvog se moglo stavit bilo di u gradu, a postoji ionako gore kod Sokola, tada je u funkciji bilo i rukometno igralište itd. A popilali su ogromne borove, ne igraju se male branke, ubili su bućalište i jedan lipi mediteranski đir, meni osobito drag liti kad je teško svaki dan na jednom mistu vidit 50ak domaći ljudi na jendom mistu, gabaritima terena su vizualnu unakazili sportski ...
Šteta, stvarno šteta...
pozdrav
09.03.2009. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Demjan
Inače nikad ne odgovaram na komentare svog bloga na tuđem, pa je ovo presedan, ali nisam htjela da se ne vidi moj odgovor, zapravo je ovo jedini komentar na koji zaista želim odgovoriti, jer me ne vrijeđa kao što nema ni prostih riječi kojima se ja osobno ne služim pa ih niti ne želim na svome blogu.
Kao prvo, ljubavi i sreće imam toliko da bi svijet bio puno ljepši kad bi svi imali samo dijelić ovoga što ja imam, ali ipak hvala na lijepim željama. Ja Vama svakako želim isto.
Moje ime Demjan je i nastalo upravo zbog te meni najdraže knjige, ali domena Demian nije bila slobodna pa sam se malo prekrstila. Čitajući tu knjigu zapravo sam u liku Demiana pronašla sebe. Bila sam sve ono što je predstavljao taj lik, sa naglaskom na bila. Na žalost, pala sam na vlastitom ispitu tolerantnosti odrastajući u ovakvom svijetu koji mi niti malo nije po volji, jer sam po prirodi pacifist i zagovornik ljudskih prava, ali sam doživjela i to da sam u pojedinim trenucima kad je bila dovedena u pitanje moja egzistencija, opstanak ili pak moja djeca reagirala potpuno drugačije, suprotno mojim uvjerenjima. A to nikoga ne može učiniti manjim čovjekom, jer je ljudski griješiti kao i priznavati grešku, jedino što to ne bi trebalo biti opravdanje.
Kao drugo, zapela sam za riječ "smradove" u svojem tekstu, pa u slučaju da je ona krivo protumačena sada jasno kažem da se ona odnosi na smrad kao produkt kuhanja, a ne na ljude. Nikad nisam niti ću čovjeka nazvati smradom. To je strašno.
Jednu lijepu stvar koju mi je jedan šveđanin rekao ću pamtiti do kraja života jer je prekrasna i trebala bi biti uvod u svaki međuljudski odnos, a to je: nikad nemoj čovjeku svojim postupkom oduzeti dostojanstvo. Nazvati nekoga smradom je definitivno to, a to je zadnje što bih htjela u svom životu.
A mrzila nikad nisam nikoga niti ću, jer je to preveliko oduzimanje energije.
Post sam napisala zbog nepravde koju sam osjetila i povezujući je sa slučajem kojeg sam imala prilike proživjeti, a mogu reći da je bio poprilično u afektu. Sad mi je lakše jer sam se ispucala. Vjerujem da bi ga danas potpuno drugačije napisala.
Ne želim se uopće pravdati, jer je besmiseno. Dovoljno da da znaju oni koji me poznaju. Samo ponekad mi bude žao što me drugi ljudi krivo protumače, ali ne možeš sve zadovoljiti, zar ne? U to sam nekad vjerovala.
Blog je samo površina ispod koje bi trebalo dobro prokopati da bi se otkio čovjek ispod. Odustala sam od pokušaja da se prikažem cjelovito još prije par godina. Sad mi moj blog služi samo kao ispušni ventil, pa će se i dalje na njima nalaziti stvari koje me muče, zapnu za mene, ne sviđaju mi se i zbog kojih se bunim. Odlična terapija.
A to što će se nekome na to dizati kosa u zrak, bilo bi bolje da onda ne čita. Nikoga ne pozivam da čita, zbog toga nikome i ne ostavljam komentare. A kad zapnu neki dušebrižnici koji grle cijeli svijet radosno i prvi su za osuditi nekoga jer je netolerantan, meni je to smiješno, jer gdje je u tome onda tolerancija te osobe da prihvati drugačija stajališta i viđenje određene stvari.
U svakom slučaju, ako želite znati kakva sam zaista osoba, a da me ne osudite na osnovu površnog čitanja (pogotovo onog dijela o smradovima), onda me upoznajte.
Lijep pozdrav vam upućujem!
09.03.2009. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubav je slijepa, tek bol otvara oči!
pozdrav
nesto novo kod mene
pa svrati
09.03.2009. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
U pravu si, vazno je da se gradi pa makar i sa zakasnjenjem, a ako se ne trazi i ne zahtjeva - nema napretka! A glede novcica sa igralista, ta svaki covjek tezi za srecom, a koga usreci i pronadjena kovanica u travi po kojoj trci vrlo je blizu cilju:-)
11.03.2009. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mali brat
Poštovana Demjan
Malo sam iznenađen što mi se obracate na mom blogu, iako sam ostavio komentar na Vašem blogu.Ali prihvacam to. Ali sam istovremeno iznenađen s Vašom konstatacijom da ste sigurni ako napišete odgovor na mom blogu, da ste tada sigurni da če biti procitan. Prihvatam i to. Iako to nije blogerska praksa. Zašto unaprijed sumnjate u ljude? Ali Vas razumim. Ja sam Vam htio odgovoriti odmah, ali internet mi nije funkcionirao , pa to radim sada.
Ne zaboravimo nikada da su svi ljudi braca i sestre. To je moj pristup ljudskoj Zajednici, ma kako ona bila neperfektna. Citajuci Vaš komentar-odgovor na moj komentar tako sam i Vas dobronamjerno shvatio u kontekstu kada spominjete ljudsko dostojanstvo. I svaka Vam čast zbog toga. Drago mi je da ste mi se javili.
Citirat cu jednog nepoznatog autora, našeg kolegu blogera: "Tanka je linija onoga što je ispravno i pogrešno za nas(njih) i onoga što je pogrešno uopće(u svojoj biti). Mi možemo i imamo puno pravo da se ne slažemo jedni s drugima, ali bojim se da nemamo nikakvog prava da preobraćamo druge na svoje mišljenje i uvjerenje. Isto tako nema nikakvog razloga ne osječati ljudsko poštovanje prema drugoj osobi zbog sukoba i razilaženju u mišljenju, uvjerenju tradiciji, ili bilo kojem elementu koji je definiraju kao takvu. Tolerancija će nastati onog momenta kada odbacimo predrasude i budemo voljni prepoznati i upoznati razlićitosti drugih i drugacijih, ispoštovati njihova uvjerenja i praksu, a sami ćemo postati bogatiji kao u duhovnom, tako i u materjalnom smislu."
Putovao sam puno po svijetu i puno više nosim dobrih, nego loših iskustava. Ali Vas razumijem, kao i sebe. Ne želim biti mjera tolerancije, niti bilo tko to može. Svi smo tanki ispod kože. Bez fraze i rime!
Jednom prilikom u Turskoj u Istambulu , puno davno, ne poznavajuci njihovu tradiciju otvorio sam mesni svinjski doručak iz konzerve ispred njihovog restorana. Gazda me vidio. Nitko mi nije zamjerio i tolerirali su nas. To nisam radio namjerno, prosto iz neznanja. Neka mi oproste.
Svaka kuhinja u svijetu, odnosno priprema hrane, se razlikuje zbog klimatskih, religioznih i inih razloga. Dali nešto od hrane smrdi ili nesmrdi to je stvar ukusa, njuha, tradicije , navike. . . Možda istočnjacima smrdi naša hrana. To je relativna stvar. Da budem potpuno otvoren u svezi Vašeg posta. Svi moramo ici u WC. A da li u Europi(bez Istoka) svi peru dovoljno ruke nakon velike nužde. Nisan siguran. A nakon male nužde sigurno svi ne peru ruke u Europi( bez istoka). To sam vidio više puta. A mi se u Europi i na Zapadu rukujemo pri pozdravu. Na istoku od Indije prema nama nema pozdrava rukama, odnosno rukovanja, nego kao u Indiji, naklon rukama. Što sada? Može naš Zapadni gospodin imati svilu i kadifu na sebi i prati se pet puta dnevno, ali ako ne opere ruke poslije pišanja , sve mu je uzalud. Slicno se odnosi i na dame.
Poštovana Demjan, drago mi je što ste iskreni, jer takve je ljude vrlo teško sresti u ovom zahuktalom, ali meni ipak dragom svijetu. Nadam se i Vama. U pravu ste, nema nitko pravo dijeliti lekcije o toleranciji bilo kome. To mi nije bila namjera. Nadam se da ste me dobronamjerno razumjeli.
Vaš mali brat
Živili Vi i Vaša obitelj, cili svit i cili SVEMIR. SVE - MIR. Hrvatski i slavenski jezici su zanimljivi. Zar ne.
p.s. Svi mi možemo nekada pogrešiti i zaletiti se. Želio bih da me tako i shvatite.
Tribalo bi oprezno baratati s ričima. To se odnosi na sve nas. Jer rići su kao ispaljeni metak. Teško ih je vratiti.
12.03.2009. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SPORTSKE TEME
imam novi post pa svrati...pozz
12.03.2009. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...