Komentari

mybigblue.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • donin svijet

    Opet odlična tema!
    Uvijek mi idu na živce analize pjesama.
    Kad čitam neku pjesmu uopće se ne trudim razumijeti.... ja je osjetim ili je ne osjetim.
    Stihovi pjesnika u nama bude asocijacije iz naših škrinjica, u kojima čuvamo svoja iskustva.
    Ima pjesama koje me uopće ne dodirnu..... Doživljavam ih forsiranjem, prazne su i meni nenapete.... ali to ne znači da ih i drugi ljudi tako doživljavaju.
    Postoje pjesme koje mi njihove autore učine bliskima.... imam osjećaj kao da smo nekada šetali istim livadama i spavali na istim oblacima. Kad se naježim.... to je znak da sam je osjetila iznutra.
    Pjesme treba čitati srcem...

    avatar

    04.03.2009. (22:19)    -   -   -   -  

  • *****

    Vlastiti doživljaj i asocijacije uvijek bih stavila prije karakteristika pjesme (broj stihova, rima, metafore, pjesničke slike). Istina, takvo nam proučavanje može ukazati na određene detalje u pjesmi koji su naglašeni, a na prvo čitanje ih ne uočavamo. No, pronaći onu "pravu istinu", tj. odgovor na pitanje što je pjesnik htio reći je po meni potpuno pogrešno tražiti od čitatelja, a posebno se protivnim nametanju učiteljeva dojma (koji se često može susresti u školama).

    Nitko ne doživi umjetničko djelo na isti način, radilo se o književnosti, fotografiji, skulpturi, slici ili pjesmi. Doživljaj ovisi o samom karakteru čitatelja ili gledatelja, o prethodnim iskustvima, upoznatošću s autorovim stvaralaštvom, okolnostima u kojima je pjesma čitana. Jer, kad ovo pročitam za mjesec dana, na mene će isti stihovi ostaviti drugačiji dojam i u tome je najveća vrijednost i čar. Čemu onda težiti jednom odgovoru?!

    avatar

    04.03.2009. (22:19)    -   -   -   -  

  • sewen2

    RESPECT - upravo tako

    avatar

    04.03.2009. (23:52)    -   -   -   -  

  • primakka

    tumačimo uglavnom neke upute za rukovanje, a umjetnost je nešto drugo. svoj doživljaj slikar ili pjesnik prenese na papir, a mi ga doživljavamo uključujući svoju osobnost i trenutno raspoloženje. svatko na svoj način.
    možda te na ovaj tekst naveo nečiji komentar kod jednog blogera kojeg doživljavam slojevito iako bi se svatko izgubio u tumačenjima. ali - bitan je doživljaj. to zapravo ukazuje na njegovu veličinu.:-))

    avatar

    05.03.2009. (08:25)    -   -   -   -  

  • so far away...

    svaka čast,odlična tema...ja obožavam pjesme,a eto,pogodila si i jednu od meni dražih...baš ova u tvom postu...obožavam pjesme baš iz tog razloga što ponekad i nije odmah jasno što je pjesnik htio reći...iz razloga što je pjesma stvorena...na način da i nama koji ju kasnije čitamo daje priliku da i mi nešto stvaramo...da ju interpretiramo na neki svoj način, da stvorimo slike i osjećaje koje to djelo budi u nama...samim time opet stvorimo nešto...kao reakciju na ono što je pred nama...meni je to prekrasan proces...otkrivanja, pitanja, metafora, osjećaja i doživljaja....

    avatar

    05.03.2009. (09:31)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Krasno! Upravo tako, i zato pjesnišvo je lijepo kao i muzika. Čak i iste retke ponovnim čitanjem/slušanjem možeš doživjeti na drugačiji način :))

    avatar

    05.03.2009. (09:32)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Da,svatko ima pravo na svoj doživljaj čitajući i poeziju i prozu.I ne mora biti Tadijanović da bi se čitani tekst što se veli-u jednom dahu!
    Otvorila si sjajnu temu,baš zbog toga što je pred nama u ovoj blogosferi toliko različitih pisaca,a još više onih koji samo čitaju,i zaista bi bilo pogrešno sučeljavati se sa drugim mišljenjima,što je pisac želio reči!Dovoljno je duboko u sebi doživjeti pročitano!
    Osmjeh zadovoljstva ti ostavljam :-)))

    avatar

    05.03.2009. (11:16)    -   -   -   -  

  • bastet

    Nemoguće nam je znati što je umjetnik mislio i osjećao u trenutku svog stvaralaštva. Najčešće je riječ o trenutku, o inspiraciji, o osjećaju i raspoloženju koje ga je obuzelo...Mi o tome ništa ne znamo. Pred nama je samo djelić njegove duše, pretočen u riječi i retke, blijedi odraz svega što je u tom trenutku proživljavao. A mi o tim segmentima njegove duše ne možemo raspravljati, niti ih racionalno raščlanjivati jer bismo time samo namreškali površinu bitnoga. Odgovori su ispod površine, no pitanje je možemo li do njih doprijeti raciom. Moje mišljenje je da ne možemo. Jer svako umjetničko djelo stvoreno je da izazove određeni unutarnji doživljaj, ni manje, ni više od toga. Analiza? Ona nema veze s desnom polutkom mozga kojoj se umjetnik šutke obraća.

    avatar

    05.03.2009. (12:36)    -   -   -   -  

  • alkion

    I ja spadam u grupu onih koje je pitanje: "Što je pjesnik (pisac, slikar - umjetnik) htio reći?" nerviralo pa i zbunjivalo. Ta on je svoj izričaj, svoje htijenje već izrekao i to je to. Što ga je ponukalo, što je osjećao, što je mislio, kako se ćutio,... e to je rijetkima od nas dostupno (samo ako osobno poznajemo autora ili posjedujemo njegovu "uputu za korišćenje". I meni je, kao i tebi, važan moj osobni doživljaj djela. No sada bi u daljoj diskusiji ušetali u pita nje što je to umjetnost uopće... :)))

    avatar

    05.03.2009. (14:05)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas 2 2

    Uvijek to isto pitanje...što je pjesnik htio reći. Pojma nemam, i ne mogu proniknuti u nečije misli i htjenja. Nije uzalud onaj naslov "Pjesnici su čuđenje u svijetu..." Oni žele izreći jedno a mi protumačimo i shvatimo drugo.... Slična stvar je i sa zakonima. U zakonu piše jedno, a mi tumačimo drugo....pa nam onda pravilnici služe da nam protumače što je pisac zakona htio reći.....
    Zato su mi pjesnici draži...oni ostavljaju da sami stvorimo svoj doživljaj.....
    Dobar post. Lijep ti pozdrav.

    P.S. Ostavljam ti ovdje jednu od više meni dragih pjesama Zvonimira Goloba ....

    Da bih rekao to što želim

    Da bih rekao što želim dosta je jedna riječ,
    ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.

    Da bih rekao što želim dosta je jedna ruža,
    jedan plamen za moje vlažne prste.

    Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito i zubi
    da bih te primio i da bih te zaboravio.

    Vjetar podiže iz pijeska moje ime
    i ono kaplje na mene poput žedne kiše.

    postoje dani u kojima je sve zapisano,
    postoje godine i prazno lišće jeseni.

    O tebi znam samo da si bila, samo da živiš,
    i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.

    Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
    kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.

    Daleko je djetinjstvo koje zaboravljam
    ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.

    I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
    kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.

    Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
    kao što su: nekad, i zauvijek, i nikada više.

    avatar

    05.03.2009. (15:42)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    @Dona, da, tumačiti i raščlanjivati možemo svaki tekst, ali samo neki izazivaju u nama taj poseban osjećaj, i to upravo zbog tog prepoznavanja vlastitog iskustva, asocijacija iz naših škrinjica, kako si rekla. I imamo taj osjećaj bliskosti. To su doživljaju slični onima koje imamo s ljudima. Pa onda tako i ovdje na blogu...
    @Anita, tako je. Koliko god tumačili i tragali za nekim općim obilježjima koja svi možemo uočiti, opet doživljaj ostaje jedinstven, samo naš. I doista ovisi i o tome što si nabrojila. :-)
    @Vierziger, hvala lijepa. Zanimljivi su stihovi. Ljubav je zaista tako čvrsta...
    @Sewen, ;-)
    @Primakka, upute za uporabu jesu korisne, ali baš tako - mi ćemo to opet doživjeti kroz svoj vlastiti emocionalni tonalitet. :-)
    @so far away, drago mi je da ti se sviđa. Te slike i ti osjećaji koje djelo stvara u nama, to je ona interpretacija koja je uvijek drukčija, posebna, jedinstvena. To je ono najljepše.
    @Bugenvilija, baš tako. Lijepo je doživljavati to iznova, drukčije. :-)
    @Dida, je, i to je lijepo - duboko u sebi doživjeti pročitano. I na to doista imamo pravo i bez nekih akademskih tumačenja ili bilo kakvih drugih.
    @Bastet, umjetnik nam je uputio riječi iz dubine svoje duše da ih mi doživimo, odnosno da one namreškaju površinu naše duše - da se poslužim tvojim riječima. Tako su nam neki pjesnici bliži, njihove pjesme lako dopiru do nas i mi osjećamo te titraje, a neke nas pak ne dodiruju toliko...
    @Alkione, da, moglo bi se zaista još raspravljati o mnogočemu. Ali eto, ono što nam je važno - to je taj doživljaj. ;-)
    @Dnevnik 2+2, o, da, nema dvojbe, i ja više volim pjesnike. Golob mi je drag pjesnik i zato ti hvala za tu pjesmu, baš me obradovala. :-)

    avatar

    05.03.2009. (18:42)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Ovu pjesmu dosad nisam čitala ali čula sam je 4. kolovoza 2007., u izvedbi Nade Subotić pred nas 50-ak, u đardinu francuske vrtne arhitekture, u slijepoj ulici mog djetinjstva. Na Tjelovo te godine posjetila je Pjesnika (10-ak dana prije njegovog odlaska) i recitirala mu pjesmu "Moja baka blagoslivlja žita". Rekla mu je da će uskoro u posjet Juri (Kaštelanu) pa je on uputio pozdrave svim poljičanima.
    Vjerujem da mi je jasno zašto nam je izrecitirala baš pjesmu Prsten.

    avatar

    05.03.2009. (19:10)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    htio je reći da je on pravi autor Gospodara prstenova!
    čuo sam iz treće-četvrte ruke kako je u nekoj školi učiteljica interpretirala neku Tadijanovićevu pjesmu, a jedna od učenica bila je nešto Tadijanoviću - pjesnik je odbacio učitteljičinu interpretaciju kao bedastoću, ali ja dvojim...

    avatar

    05.03.2009. (19:21)    -   -   -   -  

  • Elyca

    zakasnila sam :-((
    Što je pjesnik htio reči "najdraže" mi je pitanje onih koji nemaju pojma o ničemu.
    Svaka pjesma nosi simboliku onog koji ju piše....a isto tako stvara određen dojam kod onog koji ga čita. To ti se smože svidit ili ne....možeš shvatit ili ne...ali je najvažnije da pjesma u nama pobudi neku emociju: radost, žalost, tugu, sjetu...što god....i onda smo najbliže onome što je pjesnik htio reči!

    avatar

    05.03.2009. (19:51)    -   -   -   -  

  • Elyca

    "Ma što da želim
    Sve je tako daleko
    I sad mi žao
    Sve bi opet ponovo
    Najljepšu pjesmu tebi bi' pjevao
    Hej kamo sreće da sam pjevat' mogao...rano moja hejjjj"

    avatar

    05.03.2009. (19:53)    -   -   -   -  

  • fanny

    Ja svoj doživljaj pročitanog teksta (bez obzira proza ili poezija), popratim uz film koji vrtim u glavi...
    No mislim da najbolje žive ljudi koji ne traže i ne pronalaze skrivena značenja, poante i metafore. Za njih je bijelo-bijelo ili crno-crno. Ili možda obrnuto...Ne zamaraju mozak...
    Pozdravček :)))

    avatar

    05.03.2009. (20:56)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Htio je reći baš ono što svaki čitatelj osjeti u sebi i za sebe, zato je pjesnik.

    avatar

    05.03.2009. (23:35)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Subjektivni je doživljaj najbitniji, ne moramo baš sve razumijeti a da nam se ipak sviđa.I nismo svi stručnjaci na svim područjima , zato umjetnost ima univerzalni jezik i značaj .

    avatar

    06.03.2009. (13:10)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Živjelo pravo na svoj doživljaj!

    avatar

    06.03.2009. (14:37)    -   -   -   -  

  • odmak

    Mislim da je Jakoviti (ako se tako piše) u svojim stripovima uvijek imao nacrtanu kobasicu. Onako bez veze uglavnom. Pitali su ga razlog. Rekao je da je u djetinstvu bio gladan.

    avatar

    06.03.2009. (15:34)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Sto je Tadija htio reci, pitas se i nudis odgovor. Ali vidis, vjerovala ili ne ali ja sam Tadiju osobno poznavao :iznenadjena. On i moj pokojni tata bili su kolege. Zemljaci, isli u Brodu u skolu (ne i u isti razred, razlika bi par godina). Druzili se na studijima u Zagrebu (i tu bi razlika). I kasnije u zivotu - tad razlike ne bi. Cuvam jednu njegovu zbirku sa posvetom (izdanom iste godine kad sam rodjen). Eto, otkrio sam se da sam malo stariji ali ne prestar jer me pokojni tata napravio kad je vec bio malo stariji. 4+

    A sad malo o pjesmi. Svi mi imamo, cuvamo, nosimo, ... neke samo nama drage uspomene. One su za nas bogatstvo kog nitko na ovom svijetu ne moze novcima platiti. Jednako je i sa osobama, kucnim ljubimcima, ... I to je ono sto je dio nas i sto je vjecno u nama. I zato dovijeka ostaje s nama. Dok zivimo.

    Pozdrav ostavljam i ugodan vikend,
    Bocaccio

    avatar

    06.03.2009. (17:46)    -   -   -   -  

  • prostoproširenpr

    Mi -nikada- nismo posve sigurni u to , što je onaj drugi mislio reći;

    U velikom broju situacija pretpostavljamo da smo razumjeli onu drugu stranu,

    Čak i kad čujemo NE ,

    Čak i kad čujemo DA,

    mislimo da li je to baš tako ili...

    Baš zato je komunikacija , u suvremeno doba, postala jedna od najinteresantnijih disciplina za izučavanje

    A o komunikacijskoj kompetenciji - ne bih ;)p

    Jedan od eksperimenata , ustvrdio je, a poprilično je to jasno vidljivo čak i na blogovima- čitajući komentare u slučaju blogova, da ljudi ponavljaju kao papige -onog tko je najuvjerljivije nešto rekao -:)
    Ima neki interesantan eksperimentić - u kojem je grupa od njih 20 imala zadatak da kaže npr. koliko je 4x6?
    U grupi je bilo njih petoro koji su imali zadatak prvi odgovoriti na to pitanje i reći da je 4x6=26 :D
    Svi ostali su to potvrdili hehehe

    avatar

    06.03.2009. (19:17)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    @Silenzia, eto kako se nekih situacija detaljno sjećamo...
    @Zubo, a da, ima tih anegdota s pjesnicima. A i s učiteljicama.
    @Elyce, je, kad je emocija tako snažna, onda smo zaista bliže tome.
    @Fanny, svatko stvara neki svoj film. ;-)
    @Koo, važno je da osjetimo, da nismo ravnodušni. ;-)
    @Lobotomya, tako se to događa - da nešto jednostavno osjećamo, čak i kad ne možemo objasniti.
    @Brode, tako je, živjelo pravo na samoupr.., hoću reći, na osobni doživljaj! ;-)
    @Odmak, eto, čovjek je lijepo objasnio.
    @Boccaccio, tako je, imamo to bogatstvo. Čuvamo ga, ono je neprocjenjivo. Pozdrav! ;-)
    @PR, o, da, vrlo zanimljiva disciplina!

    avatar

    06.03.2009. (20:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...