Vjera bez djela ništa je, mrtva je. Molimo Oca da nam pomogne živjeti vjeru djelima, djelima koja nisu svrha sama sebi, nego izričaj ljubavi. Dao nam Bog tu milost da živi njegova riječ u nama i pretače se u naše živote i živote svih oko nas. Pa i kad Boga ne poznaju, ne priznaju, da im ipak biva moguć i prepoznatljiv zbog naše ljubavi, zbog djela proizišlih iz ljubavi.
04.03.2009. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ema, dug je put koji treba prevaliti da bi se stiglo do duhovne zrelosti kad smo u stanju pogled dignuti sa sebe i svoje zapetljanosti i svoju pažnju usmjeriti k dobru drugog. Samo ljubav je rješenje. No kakva ljubav? Ona koji traži osjećaj, stanje ugodnosti ili ona koja se raduje dobru drugog!? Da bi se do DJELA (ili poslanja) došlo potrebno je proći određene faze na tom putu. Stručnjaci kažu da su to: 1. Faza orjentacije... kad je svatko dobar sa svakim 2. Faza sukoba... kad na površinu izbijaju naše slabosti 3. Faza planiranja... kad se nakon praštanja i prihvaćanja pogled usmjeruje k onom što nam je zajedničko 4. Faza poslanja ... kad činimo djela Božja, tj. On u nama
... ...sasvim druga stvar je kad netko ne želi pomirenje, jer bi to podrazumijevalo onda logičnim slijedom i 'planiranje', koje bi vodilo k zajedničkom poslanju. Ima situacija kad između MARGINE I BLIZINE izabiremo marginu, jer ne želimo sebe ili nekog drugog vidjeti u poslanju
04.03.2009. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedna dilema: Dijete tijekom odrastanja spoznaje svoj životni put, u njegovom srcu formulira se ono što bi želio cijeli život raditi. Njegovi roditelji - iz ovih ili onih razloga - ne slažu se i ne odobravaju njegov izbor - i priječe mu daljnji rast i razvoj u željenom poslanju. Dijete se nalazi na raskrižju: Ako slomi samoga sebe i prihvati roditeljsku zabranu, prihvati ono što mu roditelji serviraju - u njemu ostaje patnja zbor neostvarenih snova; ako se srcem i umom i ne osvrne na roditeljske zabrane, nego svjestan da ne želi i ne radi ništa nenormalno i nemoralno, nastavi svoj put, njegovi bližnji mu okreću leđa, napuštaju ga, vrijeđaju, spočitavaju mu nepoštivanje spram roditelja ... u djetetu opet ostaje teška bol i breme osude. Tako je i u životu, u našim međusobnim druženjima - uvijek odobravamo samo ono što MI mislimo, želimo, preporučamo. Čim nam netko drugi servira svoje mišljenje i stavove, ili ćemo ga lomiti dok ga ne slomimo pod svoje, ili ćemo se odmaknuti od njega i ne pomišljajući promisliti o sebi, o mogućoj promjeni sebe. I kako onda ostvariti POMIRENJE, PLANIRANJE, ZAJEDNIČKO POSLANJE ... Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV OSTAVLJAM!
04.03.2009. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@majušna, ... ali ti nitko ne može oduzeti to da BUDEŠ GLAS. Ima Onaj koji dolazi nakon toga. Mi samo pripravljamo put. Nekad je korisnije ne biti usta koja govore, nego samo zvuk koji se čuje, ... iz više razloga. ... Bog sve okreće na dobro. Bitno je slijediti Ga u Istini i ljubavi bez obzira na cijenu. Mislim da je u svemu najvažnije OSTATI NA PUTU. Idealno, apsolutno ispunjenje, a i sjedinjenje dolazi nakon ovozemnog života. Naravno, to ne znači da prema njemu ne treba težiti, no to treba biti sa svješću da konac životnog putovanja skončava u većini slučajeva u TAMI VJERE, a ne s pobiranjem lovorika.
P.S. Što se tiče odluke, tj. izbora: Što učiniti u takvoj konkretnoj situaciji? Mislim kako imaš samo dvije opcije: 1. ostati i biti glas po cijenu 'glavosjeka', 2. ... ta široka su ti 'gorja Kaananska'. Idi tamo gdje misliš da će te slušati.
05.03.2009. (01:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
". ... ta široka su ti 'gorja Kaananska'. Idi tamo gdje misliš da će te slušati". Mnogi ljudi, u potrazi za SOBOM i SVOJIM IDENTITETOM, najradije odabiru tu opciju, IĆI TAMO GDJE ĆE ME SLUŠATI, ali ja nisam taj tip, jer i sama ZNADEM DRUGE SLUŠATI, Radije bih išla tamo gdje znam da će me PRIHVATITI baš ovakvu kakva jesam, kada znam da svojim djelovanjem i bitisanjem ni u čemu, AMA BAŠ NI U ČEMU ne uništavam suprotnu stranu, DAPAČE ... kada bi druga strana IMALA OČI DA VIDI, I IMALA UŠI DA ČUJE, i sama bi pošla za mnom. Dakle, ne bježim od dijaloga, komunikacije, razgovora, korekcija, ali u ozračju OBOSTRANOG PRIHVAĆANJA. Nekada se dvoje ljudi mogu SVAĐATI DA KUĆA GORI, ali i u toj njihovoj nazovi SVAĐI u zraku se širi onaj ugodni miris UZAJAMNE LJUBAVI I PRIHVAĆANJA. Slažeš li se sa mnom? Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
05.03.2009. (07:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@majušna: "ali ja nisam taj tip, jer i sama ZNADEM DRUGE SLUŠATI"
Dobro za tebe. Možda riječ 'slušati' nije najprikladnija za izraziti ono na što sam mislio. Kad sam rekao '... ta široka su ti 'gorja Kaananska'. idi tamo gdje misliš da će te slušati' - mislio sam na onu situaciju kad su se Abraham i Lot razišli . Ta gorja su ista ona kojima je David kročio kad je bio primoran sklanjati se od Šaula. Trebao je proći kroz tolike nemilosti - područja u kojima i lisica ima svoju jazbinu, a on ne. Isto tako kad je Lot prigrabio 'bolje pašnjake' , Bog se objavio Abrahamu i obećao mu gorja Kaananska. Pred njim se nalazio put u nepoznato, neizvjesnost, no ono što je najvašnije Gospodin je bio uz njega. Mi ljudi imamo sklonost drugog promatrati u odnosu na (nepovoljne) okolnosti u kojima se netko nalazi pa ih vrlo lako povežemo s kaznom za grijehe. Još ako se tu upetlja protestantska teologija prosperiteta, tim gore. Kako ta teologija tumači Davidova dugogodišnja lutanja i progonstva ili pak Jobov usud? U čemu se sastojala Davidova krivnja pa je morao proći kalvariju? Nije li sam Gospodin naš Isus Krist završio, ljudskim očima gledano, kao najveći gubitnik? Naravno, tu mislim na zemaljski tijek života. Nije imao gdje glave osloniti. Nije imao ustanove, organizacije.. Pa i ono malo sljedbenika koji su išli za njim po bespućima.. su ga ostavili, jedni sablaznivši se na njegovu riječ, a drugi iz straha za sebe i svoje interese. Povrh svega, završio je u TAMI VJERE, osjetno ostavljen od Oca, u bolima i mukama. Nitko ne prihvata ovu vrst umiranja bez svijesti o Uskrsu koji slijedi nakon svega i spoznaje da se isplati ostaviti i izgubiti sve kako bi se zadobilo ovo najvažnije. Moguće je da se netko odvaži na avanturu krstarenja po 'gorjima' iz razloga kako ga ti navede: 'u potrazi za SOBOM i SVOJIM IDENTITETOM', no kod donošenja sudova prije svega treba biti siguran da taj netko koji 'polazi u gorja' ne radi na Božji poticaj, nego na svoj vlastiti... pogotovo ukoliko taj netko 'napušta status' i na put ide bez štapa i torbice, i još k tomu bosonog. Osobno mi je poznat jedan slučaj kad je jednoj osobi, tijekom mjesec dana molitve, uporno dolazile ove riječi: Poteći će rijeke Žive vode! Nakon što se oprostila od svog oca, koji je zbog tog negodovao, uskoro su se pokazali rezulteti tog iskoraka u vjeri. Na žalost, uskoro je morala krenuti dalje, jer su se i tu našli oni koji su rekli u svom srcu: 'Ubijmo baštinika pa će baština pripasti nama.' A to je prati kamo god dođe. Međutim ako za cilj ima Kraljevstvo Božje, i njegovo širenje, problemi takve vrst joj nisu toliko muka, koliko spoznaja da se na taj način Riječ Božja širi na najučinkovitiji način, ... poput 'istisnute špice', koja odleti to dalje što je više pritiska, a ondje gdje padne donosi rod. Zato umjesto suda-zaključka je korisnije reći : SREĆA-NESREĆA? TKO ZNA!?
05.03.2009. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Vjera bez djela ništa je, mrtva je. Molimo Oca da nam pomogne živjeti vjeru djelima, djelima koja nisu svrha sama sebi, nego izričaj ljubavi. Dao nam Bog tu milost da živi njegova riječ u nama i pretače se u naše živote i živote svih oko nas. Pa i kad Boga ne poznaju, ne priznaju, da im ipak biva moguć i prepoznatljiv zbog naše ljubavi, zbog djela proizišlih iz ljubavi.
04.03.2009. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@Ema,
dug je put koji treba prevaliti da bi se stiglo do duhovne zrelosti kad smo u stanju pogled dignuti sa sebe i svoje zapetljanosti i svoju pažnju usmjeriti k dobru drugog.
Samo ljubav je rješenje. No kakva ljubav? Ona koji traži osjećaj, stanje ugodnosti ili ona koja se raduje dobru drugog!?
Da bi se do DJELA (ili poslanja) došlo potrebno je proći određene faze na tom putu. Stručnjaci kažu da su to:
1. Faza orjentacije... kad je svatko dobar sa svakim
2. Faza sukoba... kad na površinu izbijaju naše slabosti
3. Faza planiranja... kad se nakon praštanja i prihvaćanja pogled usmjeruje k onom što nam je zajedničko
4. Faza poslanja ... kad činimo djela Božja, tj. On u nama
...
...sasvim druga stvar je kad netko ne želi pomirenje, jer bi to podrazumijevalo onda logičnim slijedom i 'planiranje', koje bi vodilo k zajedničkom poslanju.
Ima situacija kad između MARGINE I BLIZINE izabiremo marginu, jer ne želimo sebe ili nekog drugog vidjeti u poslanju
04.03.2009. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
Ajme, slika je čudesna!
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ostavljam!
04.03.2009. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
Jedna dilema:
Dijete tijekom odrastanja spoznaje svoj životni put, u njegovom srcu formulira se ono što bi želio cijeli život raditi.
Njegovi roditelji - iz ovih ili onih razloga - ne slažu se i ne odobravaju njegov izbor - i priječe mu daljnji rast i razvoj u željenom poslanju.
Dijete se nalazi na raskrižju: Ako slomi samoga sebe i prihvati roditeljsku zabranu, prihvati ono što mu roditelji serviraju - u njemu ostaje patnja zbor neostvarenih snova; ako se srcem i umom i ne osvrne na roditeljske zabrane, nego svjestan da ne želi i ne radi ništa nenormalno i nemoralno, nastavi svoj put, njegovi bližnji mu okreću leđa, napuštaju ga, vrijeđaju, spočitavaju mu nepoštivanje spram roditelja ... u djetetu opet ostaje teška bol i breme osude.
Tako je i u životu, u našim međusobnim druženjima - uvijek odobravamo samo ono što MI mislimo, želimo, preporučamo. Čim nam netko drugi servira svoje mišljenje i stavove, ili ćemo ga lomiti dok ga ne slomimo pod svoje, ili ćemo se odmaknuti od njega i ne pomišljajući promisliti o sebi, o mogućoj promjeni sebe.
I kako onda ostvariti POMIRENJE, PLANIRANJE, ZAJEDNIČKO POSLANJE ...
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV OSTAVLJAM!
04.03.2009. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna,
... ali ti nitko ne može oduzeti to da BUDEŠ GLAS. Ima Onaj koji dolazi nakon toga. Mi samo pripravljamo put.
Nekad je korisnije ne biti usta koja govore, nego samo zvuk koji se čuje, ... iz više razloga.
... Bog sve okreće na dobro. Bitno je slijediti Ga u Istini i ljubavi bez obzira na cijenu.
Mislim da je u svemu najvažnije OSTATI NA PUTU. Idealno, apsolutno ispunjenje, a i sjedinjenje dolazi nakon ovozemnog života. Naravno, to ne znači da prema njemu ne treba težiti, no to treba biti sa svješću da konac životnog putovanja skončava u većini slučajeva u TAMI VJERE, a ne s pobiranjem lovorika.
P.S. Što se tiče odluke, tj. izbora: Što učiniti u takvoj konkretnoj situaciji?
Mislim kako imaš samo dvije opcije:
1. ostati i biti glas po cijenu 'glavosjeka',
2. ... ta široka su ti 'gorja Kaananska'. Idi tamo gdje misliš da će te slušati.
05.03.2009. (01:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
". ... ta široka su ti 'gorja Kaananska'. Idi tamo gdje misliš da će te slušati". Mnogi ljudi, u potrazi za SOBOM i SVOJIM IDENTITETOM, najradije odabiru tu opciju, IĆI TAMO GDJE ĆE ME SLUŠATI, ali ja nisam taj tip, jer i sama ZNADEM DRUGE SLUŠATI, Radije bih išla tamo gdje znam da će me PRIHVATITI baš ovakvu kakva jesam, kada znam da svojim djelovanjem i bitisanjem ni u čemu, AMA BAŠ NI U ČEMU ne uništavam suprotnu stranu, DAPAČE ... kada bi druga strana IMALA OČI DA VIDI, I IMALA UŠI DA ČUJE, i sama bi pošla za mnom. Dakle, ne bježim od dijaloga, komunikacije, razgovora, korekcija, ali u ozračju OBOSTRANOG PRIHVAĆANJA. Nekada se dvoje ljudi mogu SVAĐATI DA KUĆA GORI, ali i u toj njihovoj nazovi SVAĐI u zraku se širi onaj ugodni miris UZAJAMNE LJUBAVI I PRIHVAĆANJA. Slažeš li se sa mnom?
Majušni pozdrav i VELIKI BOŽJI BLAGOSLOV ti ostavljam!
05.03.2009. (07:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@majušna: "ali ja nisam taj tip, jer i sama ZNADEM DRUGE SLUŠATI"
Dobro za tebe.
Možda riječ 'slušati' nije najprikladnija za izraziti ono na što sam mislio.
Kad sam rekao '... ta široka su ti 'gorja Kaananska'. idi tamo gdje misliš da će te slušati' - mislio sam na onu situaciju kad su se Abraham i Lot razišli . Ta gorja su ista ona kojima je David kročio kad je bio primoran sklanjati se od Šaula. Trebao je proći kroz tolike nemilosti - područja u kojima i lisica ima svoju jazbinu, a on ne. Isto tako kad je Lot prigrabio 'bolje pašnjake' , Bog se objavio Abrahamu i obećao mu gorja Kaananska. Pred njim se nalazio put u nepoznato, neizvjesnost, no ono što je najvašnije Gospodin je bio uz njega. Mi ljudi imamo sklonost drugog promatrati u odnosu na (nepovoljne) okolnosti u kojima se netko nalazi pa ih vrlo lako povežemo s kaznom za grijehe. Još ako se tu upetlja protestantska teologija prosperiteta, tim gore. Kako ta teologija tumači Davidova dugogodišnja lutanja i progonstva ili pak Jobov usud?
U čemu se sastojala Davidova krivnja pa je morao proći kalvariju? Nije li sam Gospodin naš Isus Krist završio, ljudskim očima gledano, kao najveći gubitnik? Naravno, tu mislim na zemaljski tijek života. Nije imao gdje glave osloniti. Nije imao ustanove, organizacije.. Pa i ono malo sljedbenika koji su išli za njim po bespućima.. su ga ostavili, jedni sablaznivši se na njegovu riječ, a drugi iz straha za sebe i svoje interese. Povrh svega, završio je u TAMI VJERE, osjetno ostavljen od Oca, u bolima i mukama.
Nitko ne prihvata ovu vrst umiranja bez svijesti o Uskrsu koji slijedi nakon svega i spoznaje da se isplati ostaviti i izgubiti sve kako bi se zadobilo ovo najvažnije.
Moguće je da se netko odvaži na avanturu krstarenja po 'gorjima' iz razloga kako ga ti navede: 'u potrazi za SOBOM i SVOJIM IDENTITETOM', no kod donošenja sudova prije svega treba biti siguran da taj netko koji 'polazi u gorja' ne radi na Božji poticaj, nego na svoj vlastiti... pogotovo ukoliko taj netko 'napušta status' i na put ide bez štapa i torbice, i još k tomu bosonog. Osobno mi je poznat jedan slučaj kad je jednoj osobi, tijekom mjesec dana molitve, uporno dolazile ove riječi: Poteći će rijeke Žive vode! Nakon što se oprostila od svog oca, koji je zbog tog negodovao, uskoro su se pokazali rezulteti tog iskoraka u vjeri. Na žalost, uskoro je morala krenuti dalje, jer su se i tu našli oni koji su rekli u svom srcu: 'Ubijmo baštinika pa će baština pripasti nama.' A to je prati kamo god dođe. Međutim ako za cilj ima Kraljevstvo Božje, i njegovo širenje, problemi takve vrst joj nisu toliko muka, koliko spoznaja da se na taj način Riječ Božja širi na najučinkovitiji način, ... poput 'istisnute špice', koja odleti to dalje što je više pritiska, a ondje gdje padne donosi rod.
Zato umjesto suda-zaključka je korisnije reći : SREĆA-NESREĆA? TKO ZNA!?
05.03.2009. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragovimaduse
Isuse, LJUBAVI me Tvojoj i takvoj ZAOKRENI.....
05.03.2009. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BRATE MOJ
POOZ SVIMA
06.03.2009. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav brate moj
06.03.2009. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Zahvaljujem na komentrima
Slijedi novi post
07.03.2009. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...