e, da. moj tutor je pomalo genijalan. i njegovo mišljenje uvijek ima temelje. jedini je problem kako napipati to svoje ludilo i kako otpustiti kočnice. poslije toga ide sve lako. :D
04.03.2009. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ludilo te samo nađe, samo što ga većina ljudi koči zbog nekih normi i lažnog morala tipa što će neko misliti. Prepoznat ćeš ga po tome što ćeš ga htjeti zatomiti, e to je to.
04.03.2009. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vesna Ja se pisanjem bavim kao terapijom. Pisem price u koje uvijam svoja skrivena razmisljanja, osjecaje, radosti i tugu. Svoje price pohranjujem u svoj folder, a poneke dijelim i sa vrlo bliskim osobama.
05.03.2009. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja nekako teško dijelim ono što pišem, a također mi je lakše kada ih pročita netko tko mi nije blizak, nego netko tko mi je jako blizak. uvijek mi se čini da će me oni bliski meni gledati drugačijim očima ako pročitaju moje skrivene misli. :)
05.03.2009. (13:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U svakom slučaju - uistinu čitano je samo ono što je napisano iz središta, bilo unutarnjeg ludila ili nečeg drugog. Kažeš da teško dijeliš - ja zapravo jako puno čitam i pišem od malih nogu, ali sam objavljivala samo u školskim časopisima, prije nego što sam naišla na blog. Sjećam se da sam u gimnaziji pobjegla s prvog sastanka literarne grupe kad sam shvatila da oni tamo na glas čitaju svoje sastavke. To mi je bilo poput nekakvog egzibicionizma - mogu dijeliti u pisanom obliku, ali čitati na glas - nikako. To bih možda, teškom mukom, tek sad mogla. Btw, nisam čula da se riječ tutor upotrebljava u ovom kontekstu, možda bi mentor više odgovarao, pomislila sam da se radi o djevcojci bez roditelja. Pozdrav veliki! :))))
08.03.2009. (18:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria: :))) uuu, ja isto ne bih voljela da se nešto što napišem čita naglas. :D ne znam bih li to mogla i sada. baš kao što kažeš, to je poput neke vrste egzibicionizma. zato sam se uvijek divila piscima i pjesnicima koji to mogu. iznosiš sebe na svjetlo dana.
da, mentor je riječ koja se koristi u našem kontekstu. ali, ovdje se radi o međunarodnom studju, dakle, službeni jezik je engleski. oni koriste riječ tutor, a ne mentor kao mi. a rekla bih da postoji i određena kvalitativna razlika. o njemu zato uvijek razmišljam kao o tutoru. :)
09.03.2009. (12:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Otok
Slažem se s citatom gore i s tutorom. Prigrliti unutarnje ludio je velika i ispunjujuća stvar.
04.03.2009. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
makedini dnevnici
e, da. moj tutor je pomalo genijalan. i njegovo mišljenje uvijek ima temelje. jedini je problem kako napipati to svoje ludilo i kako otpustiti kočnice. poslije toga ide sve lako. :D
04.03.2009. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Otok
Ludilo te samo nađe, samo što ga većina ljudi koči zbog nekih normi i lažnog morala tipa što će neko misliti. Prepoznat ćeš ga po tome što ćeš ga htjeti zatomiti, e to je to.
04.03.2009. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
vesna
Ja se pisanjem bavim kao terapijom. Pisem price u koje uvijam svoja skrivena razmisljanja, osjecaje, radosti i tugu. Svoje price pohranjujem u svoj folder, a poneke dijelim i sa vrlo bliskim osobama.
05.03.2009. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
makedini dnevnici
ja nekako teško dijelim ono što pišem, a također mi je lakše kada ih pročita netko tko mi nije blizak, nego netko tko mi je jako blizak. uvijek mi se čini da će me oni bliski meni gledati drugačijim očima ako pročitaju moje skrivene misli. :)
05.03.2009. (13:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
U svakom slučaju - uistinu čitano je samo ono što je napisano iz središta, bilo unutarnjeg ludila ili nečeg drugog. Kažeš da teško dijeliš - ja zapravo jako puno čitam i pišem od malih nogu, ali sam objavljivala samo u školskim časopisima, prije nego što sam naišla na blog. Sjećam se da sam u gimnaziji pobjegla s prvog sastanka literarne grupe kad sam shvatila da oni tamo na glas čitaju svoje sastavke. To mi je bilo poput nekakvog egzibicionizma - mogu dijeliti u pisanom obliku, ali čitati na glas - nikako. To bih možda, teškom mukom, tek sad mogla. Btw, nisam čula da se riječ tutor upotrebljava u ovom kontekstu, možda bi mentor više odgovarao, pomislila sam da se radi o djevcojci bez roditelja. Pozdrav veliki! :))))
08.03.2009. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
makedini dnevnici
aquaria: :))) uuu, ja isto ne bih voljela da se nešto što napišem čita naglas. :D ne znam bih li to mogla i sada. baš kao što kažeš, to je poput neke vrste egzibicionizma. zato sam se uvijek divila piscima i pjesnicima koji to mogu. iznosiš sebe na svjetlo dana.
da, mentor je riječ koja se koristi u našem kontekstu. ali, ovdje se radi o međunarodnom studju, dakle, službeni jezik je engleski. oni koriste riječ tutor, a ne mentor kao mi. a rekla bih da postoji i određena kvalitativna razlika. o njemu zato uvijek razmišljam kao o tutoru. :)
09.03.2009. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
creativa
i jel bilo što od tog ludila?
25.07.2010. (04:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...