Komentari

topsicret.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Nina...

    proživjeh ovaj tekst...osjetih kapi kiše na licu...kad skineš masku...
    i probudi se razmažena djevojćica u meni...i ustade prkosna i umrljana višnjama...
    samo meni znanim višnjama...
    okrenula se i otišla za novim snom...
    osmjeh kroz kišne kapi ti ostavljam...:-)))

    avatar

    03.03.2009. (09:43)    -   -   -   -  

  • NF

    kiši li kiši

    avatar

    03.03.2009. (10:50)    -   -   -   -  

  • pisaljka

    Kao prvo ,čestitam,dospio si na listu almost cool blogova.Dosad te,barem ja, nisam vidjela
    na "naslovnici".
    On topic,pitam se,da li je lik otišao do kraja sa svojom nekad zamišljenom,sada doživljenom
    djevom plave kose,ili se dovoljno zasitio samo viđenim?

    avatar

    03.03.2009. (12:48)    -   -   -   -  

  • marchelina

    wow.
    glavni junak nije čuo da se ispod duge ne može proći...:)

    avatar

    03.03.2009. (13:00)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    I tako ti potegnuocak do Rijeke i to sve za nista? No sex no fun especially on Carnival.

    avatar

    03.03.2009. (19:49)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Dopada mi se. Harlekin. Igra. Maske. Pa se upitam kako bi funkcionirali kada bi na vrhuncu maskirane žudnje tek počeli dodirivati realnu čar? Ne bi je bilo. Junak je bio samodostatan sebi i svojoj žudnji u nerealnom svijetu gdje nema mjesta drugoj osobi od krvi i mesa. Očekivanja su bila toliko stvarna. Stvarnost nudi druga pravila igre. Koliko je on bio spreman preuzeti rizik stvarnosti vidi se u uvodnim opisima. Bilo mu je hladno, kiša je padala, bilo je sivilo, previše je pušio, boljela ga je glava. Ništa obećavajuće. Savršeno je živio u stvarnosti. Pušio je švercane, upola jeftinije cigarete. Dostatnost takvog života pokušava se ublažiti slikom razmaženog dječaka koji će pobjeći novom snu, ali je zato jače naglašena kontrastom s gradom koji je ostao pulsirati ritmovima tijela i glazbe.

    avatar

    04.03.2009. (16:20)    -   -   -   -  

  • Andrejevna

    Ja obožavam Rijeku...ima mi nešto posebno taj grad.

    avatar

    04.03.2009. (21:51)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Ne jednom mi se desilo da nakon silnog uzbuđenja , žudnje i iščekivanja , ne želim više ništa ...

    avatar

    05.03.2009. (00:13)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Uvijek se može pisati mnogo o stvarima koje se nameću same po sebi. U cijeloj toj priči najviše bodu te švercane cigarete. A čarobirati kratkom pričom vrlo je zahtjevno. Nužno je biti zanatlija kako bi se postalo majstorom - to je već primijetio R.Marinković u svojim pripovjetkama tražeći estetski razlog u artizmu pisanja. Vrhunac je biti virtuoz. Pa tako kratka priča da bi se stvorila u kakvoći mora biti u zahtjevnim okvirima zanatlijstva iskovana. Jasna i prepoznatljiva ideja, personalizirani lik, uvijek aktuelna tema, a sve to skupa mora biti na par kartica sažeto, sabijeno, stisnuto. Dok bi se u romanima deskripcija glavnog lika razvijala na stotinama stranica, zahvaćajući s njim sve uzročno-posljedične veze radnje, karakterizacije ostalih likova, te cjelokupne imaginacije u cjelini, ovdje je glavni lik povezan i sadržan temom na tako jednostavan i naravan način. Njegovo buduće djelovanje imanentno je njegovom psihologijskom profilu, a koji nedvojbeno upućuje na predočeni krug života. On je osoba koja puši cigarete kupljene "jer su bile dvostruko jeftinije, kako bi užitak bio što povoljniji, materijalno prihvatljiviji i trajao dulje." Na neki način, artificijelno, to je današnji stil života većine ljudi koji su svjesno zagradili svoje obzore, bez skrupula i bez grižnje savjesti. Harlekin koji ne može biti harlekin, koji je pod iscrtanim smijehom bezlična ljuštura prosječnosti, ne može pobjeći svojem određenju, a svi razlozi kojima će sebe opravdavati samo će potkrjepljivati tu zagubljenost vlastitog identiteta i naglašavati sve povijeniju kičmu pred samim sobom. Pa tako - na kraju, harlekin skida svoju masku, bez objašnjenja i tiho, te odlazi u ništa kamo pripada, ponovo gazeći predvidljivo svoje dostojanstvo. Malo sam raširio, još jednom o istome, htijući naglasiti te švercane cigarete, možda malo i lamentirati u svem ovom našem kičeraju i "zlatnoj sredini", gdje ljudi se prepoznaju po onome kako se predstavljaju u očima drugih, a ne po onome ."što jesu".

    avatar

    05.03.2009. (07:42)    -   -   -   -  

  • kratke...

    respect! ples na žici tajne ili iskušenja, zazova znatiželje, a opet, ostati svoj... a priča? jako dobra. pogođena. ide uz ovu jesensku sliku proljeća. :)

    avatar

    05.03.2009. (12:28)    -   -   -   -  

  • Decy

    sve što možemo imati, uskoro ne znači ništa:
    pa niti čizme, dobra torba, auto, kuća, ženska, frajer:((
    ljudsko prokletstvo....

    avatar

    05.03.2009. (15:12)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    I samo da znadeš, opet kiši u karnevalskom gradu...i sve je sivo na bjiele crtice.

    avatar

    05.03.2009. (16:28)    -   -   -   -  

  • odmak

    Bila je jedna pjesnikinja iz bivše sa jednostavnim zaključkom (šteta što je citiram kod ovako dobre tvoje priče)
    ..jer sreća (ljubav ili tako nešto, više nisam sigurna) je lepa samo dok se čeka dok od sebe samo nagoveštaj da...

    avatar

    06.03.2009. (07:41)    -   -   -   -  

  • zar zauvijek?

    neke stvari su lijepe samo u mašti, a za neke duboko u sebi uopće ne želimo da se ostvare,želimo samo taj osjećaj da imamo nešto za čim možemo čeznuti i što nam je nadohvat ruke...

    avatar

    06.03.2009. (14:52)    -   -   -   -  

  • mamish

    eto, sad znaš koliko su dobre maškare i kako je dobro navuć masku..

    avatar

    07.03.2009. (12:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...