Hej teta Sandra!!! Šaljem Vam puno toplih pozdrava!! Odlučila sam Vam se javit jer se sa Tinom nisam dugo čula...Nemamo nikada vremena da se vidimo!!! Vidjela smo se za praznike u kinu i to pukim slučajem.... Držite mi se!!! Znajte da smo svi uz Vas! Veliki pozdrav šalje Vam Petra!!
P.S. ja sam Petra koja je bila kod Tine na rođendanu..Pozdravite mi Tinu!!!
27.02.2009. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Stela, miss you so much!!!
27.02.2009. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
Slika je preprepreprelijepa! Ta mala curica definitivno nije zaslužila to što je dobila. A sastavak sam uspjela pročitati, i rekla bih da ga je pisala petnaestogodišnjakinja!!! Najljepši na svijetu, ističu se osjećaji, PREdivni i nježni osjećaji prema Steli. Pa tko nju ne bi volio? Tako je divna, draga, sićušna... I ima obitelj koja ju voli više od bilo čega na svijetu...
27.02.2009. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josipa
Bila je voljeno dijete..jako..i naravno da Vas boli... Držite mi se.
27.02.2009. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fali ti...sve njeno, u svakom trenutku. Znam jer i sama to osjećam. Kako izdržavati tu očajničku potrebu, čežnju, prazninu? Iako smo njima ispunjeni do zadnjeg atoma, ruke su nam prazne.
27.02.2009. (17:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oh kako ovo i meni nedostaje,bojim se da zaboravljam boju glasa a tako mi njen glas nedostaje.....nikad nije pokazivala da joj je teško, nasmijana je bila, a sad se u kući rijetko čuje smijeh..Poklanjam sve što imam sve samo da vrati se...Topli pozdrav ostavljam...Sastavak što je djevojčica napisa o Steli je baš lijep...
27.02.2009. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitam po nebrojeno puta i pitam se...kako je mogla prepoloviti i tako sramotno nisku kaznu?? Spava li ona mirnim snom....i dali bi takvu kaznu odmjerila da je njeno dijete u pitanju...toga ima samo kod nas nažalost...
28.02.2009. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Pitam se i sama ima li pravde draga moja Sandra.Nema je niti ce je ikada biti.Moja jedinica je poginula pred same mature krivnjom pijanog vozaca.Osudili su ga na tri godine zatim na dvije i na kraju na sramnih osam mjeseci.Gdje je tu prokleta pravda.Oduzeli su zivote nasih najmilijih i ponasaju se kako se nista dogodilo nije.Nikad se nisu zapitali kako je nama sa ovolike patnje i boli?
01.03.2009. (13:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Draga g-đo Sandra i g.dine Silvio ,priije svega moja iskrena i duboka sućut zbog Vaše djevojčice. Svaki put kada čitam Vaš blog srce me iznova zaboli i isplačem se. I ja sam mama troje djece, hvala Bogu zdrave, pa dobro znam šta znače djeca. Oni su ono za što živimo. Vas je nažalost pogodila velika nesreća i tuga u životu od koje se teško oporaviti. Pokušajte utjehu naći u Kristini i nemojte da ona jednom kaže "Pa zar je seka važnija od mene žive". Nemojte nju zapostaviti u svojoj velikoj boli. Pružite njoj ljubav i pažnju i onu koju ste trebali pružiti svojoj Stelici a koju joj nažalost nikada nećete moći pružiti. Imam veliku želju upoznati vas osobno. Moje djevojčice su vršnjakinje sa vašima pa se bojim da bi vam to bilo bolno. Lijep pozdrav vama i vašoj Kristini.Budite jaki a ja se molim za vas.
02.03.2009. (18:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sandra, ostavljam tebi i tvojoj obitelji prijateljski čvrsti zagrljaj.
03.03.2009. (08:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Draga moja Sandra, Stelica bi se sada tako veselila malenom Šimunu, jako je voljela male bebe, kako je sve to nepravedno. Nije upoznala ni Anninu djecu, osim Danijele. Koliko novih beba, a nje nema da im se veseli. Da se jedan mali život tek tako ugasi i nikada više tog prekrasnog djeteta, ma kako je to moguće...pa tek je počela živjeti, srećica malena. Znam da ti je jako teško kada vidiš tu novorođenu dječicu, vidiš sreću oko njih, kako im se raduju svi, a znaš da ste se i vi tako radovali Steli kada se rodila. Sjećam se filmića kada ste je na Valentinovo donijeli kući iz bolnice, koja je to sreća bila, Tina je razdragano skakutala oko nje, ti si joj tepala, divili ste joj se kao jednom malenom čudu koje je od svih obitelji izabralo baš vašu da je usreći, kao da niste mogli vjerovati kakva vas je sreća zadesila. Sjećam se nje i Tine snimljenih na plaži, kako leže i zezaju se, Tina ju grli, joj koje su to sada bolne uspomene. A Tina je od samog početka pokazivala iznimnu ljubav, nevjerojatna je bila, srce me zaboli kada se sjetim kako ju je na moru umatala u ručnik da joj ne bude hladno. Kako joj sada mora biti teško, ne mogu to niti zamisliti.
čuvaj mi se draga moja Sandra
voli vas sve puno, puno i misli na vas Vesna
03.03.2009. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od kad sam saznala za kloniranje, kao takvo, kao mogućnost......moje mišljenje o njemu je bilo uvijek nekako podvojeno......i za i protiv.......
Sada znam otvoriti Stelinu knjigu koju sam vodila od rođenja i gledam u njoj pramen njezine kose........ čak ga ne diram........bojim se da ne izvučem koju dragocjenu vlas iz tog malog snopića.........to je sve što mi je ostalo od nje......... pramen kose......... i razmišljam......sanajam budna........da mi netko ponudi mogućnost.....tu u tom pramenu su njezini geni.......
Valjda ću u tom čekanju dočekati kraj ovoj muci što se život zove........
03.03.2009. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
E mila moja, i ja bi...I ja o tome mislim, i sama sam na sto čuda... Da su nama naše mrvice, ali to nebi bilo isto, sve su to zamjene a oni zamjenu nemaju... Nikada živo djetešce nije zaboravljeno, manje voljeno,ali to je prirodno pa i imamo ih da budu živi, zdravi, sretni, da odrastaju (što sporije) i stasaju u odgovorne, lijepe i pametne mlade ljude, roditelje, uspješne poslovne ljude, da ostvare što ih volje... A ta želja za što sporijim odrastanjem nama se uslišala, ALI TO NIJE ŠTO SMO ŽELJELE JER ONI NIKADA NEĆE ODRAST!!!
Od ove tragedije u Križevcima sva sam rastresena, mislim na familiju koja je ostala živa, majku i kći i pitam se kako će dalje? Živjeti će oni, ali nikada sretni, nikada kao prije!!!
03.03.2009. (23:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Pozdrav g.đo Sandra. Pročitala sam da idete na terapije kod psihijatra što je sasvim razumljivo u Vašoj situaciji. Zanima me da li ste možda čuli za HAGIOTERAPIJU i CENTAR ZA DUHOVNU POMOĆ . Mislim da bi Vam to bilo od velike pomoći jer koliko vidim osim tuge koja Vas razdire tu je mržnja prema ubojici malene (što me ne čudi).Mislim da Vam je potrebno emocionalno ozdravljenje i iscjeljenje koje , bojim se, psihijatri nisu u stanju pružiti. Možda ste Vi sve to i prošli. Ako jeste, oprostite na mojim savjetima, a ako ste zainter. mogu Vam dati detaljnije inf. Bila sam na seminarima dr. Tomislavas Ivančića, doduše davno, i ja sam oduševljena, a on je nositelj svega gore navedenoga. Draga g. Sandra, čovjek nije kamen, i bojim se do kada ćete svu tu bol moći izdržati. A potrebni ste još mnogima, vjerujte (posebno svojoj Tini i suprugu a i svima nama jer svi smo biser jedne divne ogrlice što se život zove.) Potrebni ste svojoj Stelici koja će živjeti sasvim sigurno dok Vi živite. Ne trebate se bojati da bi iscjeljenje i oprost donijeli zaborav na malenu. Ljubav i sjećanje zasjali bi još jačim sjajem jer bi Vaše emocije bile čiste i bez mržnje. Pozdrav.
04.03.2009. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Šima, progovaram u ime Sandre a i u ime svih nas majki dječice koje više nemamo... Oprostite ali nemogu više puštati da se Sandra sama bori sa ovime, i zaista meni nije jasno ZAŠTO dovraga vi svi sretnici morate nama govoriti što bi trebali, kako da nam se pomogne? Nama pomoći nema, NAMA toga više nema, a niti oprosta kao takvoga... Ne sumnjam da su Vaše namjere najbolje, ali istinskog oprosta nema jer ga ranjeno srce nikada ne može prihvatit, nečija nepažnja uništila je naše živote...
Oprostite, ali probajte se stavit u poziciju da zbog NEPAŽNJE, NEBRIGE, NEMARA, jednostavne sebičnosti i stava-ma koga briga za ljude oko mene- ode vaše djetešce? Mržnja nije niti dovoljna riječ, nije, ovo se ne zaboravlja a ta osoba za nas više ne postoji...
Upravo bol za jednim a ljubav prema drugome, prema oba djeteta, nas drži... Sandru preko dvije godine, mene 1.5godinu... Da ne osjetimo u ovoj situaciji niti bol niti to gađenje ka takvim spodobama koji su nepažnjom uništili naše sve - bilo bi još gore jer bi znale da smo potpuno izludile i da više nemamo živce, da više kao osobe ne postojimo ni najmanje...
Nikakva loša namjera, samo Vam pokušavam natuknuti koje su to emocije u svima nama, pokazivale mi to ili ne...
Sandra, mi se čujemo...
Mama D.
04.03.2009. (17:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sima
Poštovana "MAMA D." žao mi je i zbog Vašega djeteta i zbog svih koji dijele Vašu sudbinu. Žao mi je i da ste na moj komentar g.đi Sandri reagirali onako kako ste reagirali. Prije svega, bilo bi dobro da se uzdržite "progovarati u bilo čije ime, pa i Sandrino, izuzevši ako Vas je gospođa za to ovlastila.Pratim već duže vrijeme sve u vezi male Stelice, sve tople riječi Sandrine, pjesme, slike, uspomene... Moja kćer je samo dan mlađa od Stele a starija kćer je vršnjakinja sa Kristinom, pa me još više boli Sandrina bol svaki put kada poljubim svoju djecu. Žao mi je ako ste moje javljanje protumačili loše jer mi nije bila namjera "pametovati" jer vam to najmanje treba. Moja teta je izgubila četiri sina (ne u ratu), dva blizanca su umrla kao dječica, jedan poginuo sa 21 god. a jedan umro sa 46 g. a samo 5 mjeseci poslije njega umre i suprug. Nikada nije rekla "pustite me na miru i ne trebam nikoga i ničiju pomoć." Uvijek plače i neće ni prestati, ali kako mi poštujemo njezinu bol i ona poštuje nas i ne kaže " šta vi sretnici imate meni reći". Nismo mi sretnici krivi za Vašu nesreću, nego samo pokušavamo podijeliti sa vama vašu muku barem na ovaj način. Žao mi je ako netko to ne dozvoli onda neka slobodno kaže da više ne pišemo. Voljela bih pročitati mišljenje g.đe Sandre. Pozdrav.
04.03.2009. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Nije meni bila namjera nikoga napadati, ja govorim da mi nije jasno zašto svi misle da ikada može biti lakše? Kako se ljudi nemogu staviti u našu kožu i shvatiti da i ovo što radimo svakodnevno - da ne radimo namjerno da si pogoršavamo, mi radimo najbolje što umijemo, živimo kako smo sposobne sada... Ja sam možda birala krive riječi, nikoga ne želim napadat a kamoli osuđivat nekoga što ima žive i zdrave mrvice pokraj sebe... Dala bih svijet da je moje djetešce i dan danas ovdje, jednom sam mu dala život, dala bih opet, dala bih i svoj život u zamjenu, znate i sama kao majka kako je... Žao mi je Vaše tete, grozna je to tragedija, čitav život prepun boli i beznađa, sve što smo se tolikom mukom trudile odgojit - odjednom je nestalo, istrgnuli su nam ih a nas nisu pitali... Ako smo im mi dale život, koja to sila može uzet sebi za pravo da nam ih oduzme?
Ja sam valjda krivo protumačila Vašu poruku ali jako dobro znam da je i sama Sandra više alergična na sve poruke sa onime- što bi i kako trebala...
Znamo mi sve to jako dobro, i živimo tako... Nismo krive što ne radimo to više onako efikasno kao u sretnim godinama...
Nemam ja namjeru napadat nikoga kako ste vi to protumačili, nego govorim svoje mišljenje a nakon ovolikog vremena razgovaranja sa onima u istoj tragediji - i mišljenje drugih sestara po boli...
A uz sve - ma kakvi napadi,kakve izjave da ne pišete? Žene smo u godinama, još mi samo to treba...
04.03.2009. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima – nemojte se ljutiti na mamu D. Bol je prevelika i teško se s njom nosimo. Svi. Samo se različito izražavamo, ponašamo, i doživljavamo sve što nam se sada događa.
U onom prvom komentaru ste spomenuli moju Tinu i što bi ona mogla pomisliti. U ovom blogu isključivo pišem o mojim osjećajima koje nosim u sebi vezano za Stelu. Tina je moj život. I nikako nemam namjeru pisati o tome kako mi provodimo vrijeme i kako mi u intimi našeg doma živimo. Ali evo samo da vam na to pitanje pokušam odgovoriti obrnutom psihologijom... zamislite da se ja ponašam baš kao i prije nego je naša Stela stradala. Baš onako opušteno, veselo, sretno i zadovoljno. A što bi onda mogla pomisliti? Ne bi li se u njezinoj glavi mogla i ovakva pitanja vrtjeti:
"Pa kako može tako? Zar ona ne pati za svojom kćerkom? Je li ju uopće voljela? "Voli" li i mene tako? Voli li sebe i svoj život više nego život svog djeteta koje je izgubila? Stela je mrtva, a njoj je život lijep? Kakva je to mama?"
Nema moja Tina potrebu pitati se ni ono gore vaše, a ni ova sva moja pitanja. Moja ljubav prema njoj nije umrla, nestala niti se umanjila. Ona i te kako živi i buja i raste baš kao i moja prekrasna Tina, u onom mom živom dijelu. I ona to zna. Tako da je meni najvažnije što i ja znam kako se Tina zaista osjeća, o tome ne mislim pisati na blogu samo da bi nekoga uvjerila da ju nisam zapustila.
Što se tiče duhovne obnove - ne, nisam nikada bila ni na kavim seminarima, nisam imala potrebu na taj način napuniti dušu. Ja znam da smo svi mi drugačiji i da svatko traži svoj put da si olakša život i da ima ljudi kojima to pomaže, koji se zaista nakon tako nečega osjećaju ispunjenije valjda, ne znam, jače, hrabrije za nove borbe... za nove izazove i iskušenja što im život priređuje svakodnevno. Nisam jedna od tih. Nema toga što bi meni moglo povratiti moj duh koji sam imala prije 31.10.2006. To jednostavno ne postoji.
I sama ste majka i imate primjer svoje tete (nesretnog li života) i zar onda ne možete zamisliti kako to mora biti? Kako se mora osjećati majka koja beskrajno voli svoje dijete, koja u njemu uživa, vidi smisao života, a ostane bez njega?
Ujutro sam otišla na posao, ostavila ju da spava u toplom krevetu, mislila na nju kako ima skraćene sate u školi, kako je idući dan slobodna............i slično............u podne je bila mrtva..
Šima, dok smo živi možemo svašta, možemo pričati, možemo odlaziti tu i tamo, možemo ovo možemo ono. Sve dok smo živi. A Stela je mrtva. Nje više nema, ona ne može više ništa. A zašto? Vas ne bi razdirala mržnja da ste na mom mjestu? A ja eto s njom živim baš kao i sa tugom, baš kao i sa svakim drugim osjećajem. Svaka osoba u mom životu ima za sebe jedan osjećaj koji za nju gajim. Ali to je tako i sa vama i sa svima koji žive.......... Ne bojim se ja da bi iscjeljenje i oprost donijeli zaborav, jer ni u iscjeljenje ove boli koju nosim, ni u oprost onome što mi je ubio dijete ne vjerujem. Odnosno nikako ne vjerujem da bi mi od toga bilo bolje, da bi mi bilo lakše, ja zapravo zaista ne mogu razumijeti kako to netko može i pomisliti. A može, znam da može, jer mu se čini da je tako bolje, jer mu se čini da je teško živjeti i mrziti, ali vjerujte nije teže nego svaki prokleti dan otvoriti oči i shvatiti da počinje još jedan dan mog života, a Stela je i dalje ..... tamo gdje je....
Zaborav bi mogao nastupiti jedino u slučaju neke bolesti, Alzheimera npr., nikako drugačije. A ljubav prema njoj ne može biti ni veća ni sjajnija, ni nikakva nego onakva kakva je....majčina, čista, bezgranična i bezvremenska......tu nema varijacija ni nijansa......, no sjećanja, to je već nešto drugo. Što mislite što se događa u tijelu, u mozgu i u srcu i duši kada navru sjećanja na dane kada smo se s njom smijali, kada smo s našom Stelom život planirali?
04.03.2009. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Draga moja Sandra i ne pomislim da ti recem da pokusas zaboravit Stelu i naci utjehu u neku crkvu ili centre za sto ti ja znam kao sto se poneki nadu da ti napisu na ovaj blog jer vjerujem da nema vise toga mira i znam da ti je neopisivo tesko. Dica su mi hvala bogu ziva i zdrava ali nemogu zamislit zivot bez njih, svaki put citajuci ovaj tvoj blog srce mi se kida i samo placem i pomislim pa kako je tek tebi. Ma da covik samo poludi, ne cudim se da si pocela razmisljat o mogucnosti kl0niranju...A zasto ne??? Sto je sa ubojicom , dali je odlezao svojih jadnih devet miseci, e nebi on meni imao mira , trebalo bi opet o ovome pisat u novinama jer nazalost sve kod nas ode u zaborav. Gad jedannn bahati. Oprosti sto ovako pisem na tvoj blog ali jako sam ljuta. Uh
04.03.2009. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Kada bi barem bilo više smisla za ikakve žalbe... Da nam ih makar više BILO ŠTO može vratit... Naše bebice,Sandra... Naša malena dječica...
04.03.2009. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Procitala sam jos jednom zapisnik sa sudjenja i povraca mi se, muka mi je, ma ovo je grozno. Muz mi je stao pred pjesacki u Split da propusti pjeasaka nekidan sa autom i vjerovala ili ne ti moja Sandrice vozac izad njega je izasao i poceo vikat da zasto je stao i onako mu sve nabrojio da ne recem sta,i nazalost takvih je jako puno u hrvatsku. Boze sjetila sam se odmah tvoje Stelice kad mi je to ispricao. Naglasavam zivim vanka a muz mi je bio na kratak posjet rodbini u hrvatsku. Strah me sve vise i vise povratka, nema reda kod nas a ja se vise ne mogu uklopit u tu sredinu i ne zelim, sramim se pomalo. Ne pametujem vec pisem realnost kod nas. Ljudi su bahati i nemaju straha jer su kazne preblage za ovakve ubojice kao Tomislav Racic. U ovoj zemlji di ja zivim dica su zakon a za ovako nesto sto je on napravio nema tu oprosta. Sandra mislim na vas...
05.03.2009. (10:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Draga moja Sandra, ova Stelina sličica što si je stavila u ovom postu, ma kad je vidiš, ne možeš vjerovati da to prekrasno dijete više ne živi, da je nema. Joj, ne mogu uopće zamisliti kako je tebi, kolika je tvoja želja i potreba da je zagrliš, da je dotakneš, da se brineš za nju, gledaš je kako raste...a nje nema i nikada više tog zagrljaja, tog dodira. Ma ja se uopće čudim da si ostala pri zdravoj pameti uz svu tu bol, da ti srce nije puklo na onom nesretnom raskršću. Ne mogu uopće zamisliti kako je Tini, kroz što ona prolazi i to u tako osjetljivim godinama. Ta povezanost nje i Stele je tako vidljiva na slikama i filmovima, tolika ljubav i privrženost, a tako kratko su bile zajedno. Kako je moguća takva tragedija, kako je moguće da netko u svom životu mora doživjeti takvo nešto i cijeli ostatak života provesti u ogromnoj boli, nikada više sretan.
voli te puno Vesna
05.03.2009. (20:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bračanka- hvala na podršci, suosjećanju i brizi, ne znamo mi ništa o njemu.......
Vesna draga.. to je naše zadnje zajedničko ljeto.....
Tina i Stela su otišle s mojom mamom prije nas u Zadar, a mi smo čekali naše godišnje odmore. Deset dana..... deset dana smo bili razdvojeni......i znala sam da im je lijepo, da su na sigurnom, ali su mi nedostajale.... Kada smo krenuli na put Silvio i ja mislim da mi je duša putovala brže od auta..... Nazvale su nas i pitale kad stižemo.....Silvio je rekao da ih malo zezamo i da kažem da smo tek na Plitvicama....a bili smo već na Zemuniku..... došli smo za desetak minuta.... Kad se samo sjetim cike i sreće i zagrljaja...... kao da se nismo vidjeli mjesecima.... Ova i još nekoliko slikica su bile u Dadinom mobitelu, to su se cure slikale i nisam ih vidjela sve dok Stele više nije bilo....
05.03.2009. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Draga moja Sandra'nema dana a da ne svratim na ovaj blog.Prosle su pet proklete godine i svaki je dan sve gore igore.Neznam dokle cu izdrzati pa imala sam samo nju.Moja jedinica je jako voljela malene djevojcice pa ako ima necega s one strane molim se da cuva tvog malog angela preljpu Stelicu.Iako sam mnogo daleko i ne znam bas dobro vas jezik svaki sam danom sa vama barem na ovaj nacin.Svaki dan odlazim na groblje i redovito palim svece i za Stelicu.Tako ljepo pises divim ti se Puno te pozdravjam i cuvaj mi se
06.03.2009. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Hej teta Sandra!!! Šaljem Vam puno toplih pozdrava!! Odlučila sam Vam se javit jer se sa Tinom nisam dugo čula...Nemamo nikada vremena da se vidimo!!! Vidjela smo se za praznike u kinu i to pukim slučajem.... Držite mi se!!! Znajte da smo svi uz Vas! Veliki pozdrav šalje Vam Petra!!
P.S. ja sam Petra koja je bila kod Tine na rođendanu..Pozdravite mi Tinu!!!
27.02.2009. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Stela, miss you so much!!!
27.02.2009. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Paula
Slika je preprepreprelijepa! Ta mala curica definitivno nije zaslužila to što je dobila. A sastavak sam uspjela pročitati, i rekla bih da ga je pisala petnaestogodišnjakinja!!! Najljepši na svijetu, ističu se osjećaji, PREdivni i nježni osjećaji prema Steli. Pa tko nju ne bi volio? Tako je divna, draga, sićušna...
I ima obitelj koja ju voli više od bilo čega na svijetu...
27.02.2009. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josipa
Bila je voljeno dijete..jako..i naravno da Vas boli...
Držite mi se.
27.02.2009. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Fali ti...sve njeno, u svakom trenutku. Znam jer i sama to osjećam. Kako izdržavati tu očajničku potrebu, čežnju, prazninu? Iako smo njima ispunjeni do zadnjeg atoma, ruke su nam prazne.
27.02.2009. (17:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Oh kako ovo i meni nedostaje,bojim se da zaboravljam boju glasa a tako mi njen glas nedostaje.....nikad nije pokazivala da joj je teško, nasmijana je bila, a sad se u kući rijetko čuje smijeh..Poklanjam sve što imam sve samo da vrati se...Topli pozdrav ostavljam...Sastavak što je djevojčica napisa o Steli je baš lijep...
27.02.2009. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Z.OKI
Čitam po nebrojeno puta i pitam se...kako je mogla prepoloviti i tako sramotno nisku kaznu??
Spava li ona mirnim snom....i dali bi takvu kaznu odmjerila da je njeno dijete u pitanju...toga ima samo kod nas nažalost...
28.02.2009. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Pitam se i sama ima li pravde draga moja Sandra.Nema je niti ce je ikada biti.Moja jedinica je poginula pred same mature krivnjom pijanog vozaca.Osudili su ga na tri godine zatim na dvije i na kraju na sramnih osam mjeseci.Gdje je tu prokleta pravda.Oduzeli su zivote nasih najmilijih i ponasaju se kako se nista dogodilo nije.Nikad se nisu zapitali kako je nama sa ovolike patnje i boli?
01.03.2009. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Draga g-đo Sandra i g.dine Silvio ,priije svega moja iskrena i duboka sućut zbog Vaše djevojčice. Svaki put kada čitam Vaš blog srce me iznova zaboli i isplačem se. I ja sam mama troje djece, hvala Bogu zdrave, pa dobro znam šta znače djeca. Oni su ono za što živimo. Vas je nažalost pogodila velika nesreća i tuga u životu od koje se teško oporaviti. Pokušajte utjehu naći u Kristini i nemojte da ona jednom kaže "Pa zar je seka važnija od mene žive". Nemojte nju zapostaviti u svojoj velikoj boli. Pružite njoj ljubav i pažnju i onu koju ste trebali pružiti svojoj Stelici a koju joj nažalost nikada nećete moći pružiti. Imam veliku želju upoznati vas osobno. Moje djevojčice su vršnjakinje sa vašima pa se bojim da bi vam to bilo bolno. Lijep pozdrav vama i vašoj Kristini.Budite jaki a ja se molim za vas.
02.03.2009. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
sandra, ostavljam tebi i tvojoj obitelji prijateljski čvrsti zagrljaj.
03.03.2009. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Draga moja Sandra,
Stelica bi se sada tako veselila malenom Šimunu, jako je voljela male bebe, kako je sve to nepravedno. Nije upoznala ni Anninu djecu, osim Danijele. Koliko novih beba, a nje nema da im se veseli. Da se jedan mali život tek tako ugasi i nikada više tog prekrasnog djeteta, ma kako je to moguće...pa tek je počela živjeti, srećica malena. Znam da ti je jako teško kada vidiš tu novorođenu dječicu, vidiš sreću oko njih, kako im se raduju svi, a znaš da ste se i vi tako radovali Steli kada se rodila. Sjećam se filmića kada ste je na Valentinovo donijeli kući iz bolnice, koja je to sreća bila, Tina je razdragano skakutala oko nje, ti si joj tepala, divili ste joj se kao jednom malenom čudu koje je od svih obitelji izabralo baš vašu da je usreći, kao da niste mogli vjerovati kakva vas je sreća zadesila. Sjećam se nje i Tine snimljenih na plaži, kako leže i zezaju se, Tina ju grli, joj koje su to sada bolne uspomene.
A Tina je od samog početka pokazivala iznimnu ljubav, nevjerojatna je bila, srce me zaboli kada se sjetim kako ju je na moru umatala u ručnik da joj ne bude hladno. Kako joj sada mora biti teško, ne mogu to niti zamisliti.
čuvaj mi se draga moja Sandra
voli vas sve puno, puno i misli na vas Vesna
03.03.2009. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enika36
Ostavljam vam zagrljalj ...prelijepa je ova slika....i hvala na podršci...
03.03.2009. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Od kad sam saznala za kloniranje, kao takvo, kao mogućnost......moje mišljenje o njemu je bilo uvijek nekako podvojeno......i za i protiv.......
Sada znam otvoriti Stelinu knjigu koju sam vodila od rođenja i gledam u njoj pramen njezine kose........ čak ga ne diram........bojim se da ne izvučem koju dragocjenu vlas iz tog malog snopića.........to je sve što mi je ostalo od nje......... pramen kose......... i razmišljam......sanajam budna........da mi netko ponudi mogućnost.....tu u tom pramenu su njezini geni.......
Valjda ću u tom čekanju dočekati kraj ovoj muci što se život zove........
03.03.2009. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
E mila moja, i ja bi...I ja o tome mislim, i sama sam na sto čuda...
Da su nama naše mrvice, ali to nebi bilo isto, sve su to zamjene a oni zamjenu nemaju... Nikada živo djetešce nije zaboravljeno, manje voljeno,ali to je prirodno pa i imamo ih da budu živi, zdravi, sretni, da odrastaju (što sporije) i stasaju u odgovorne, lijepe i pametne mlade ljude, roditelje, uspješne poslovne ljude, da ostvare što ih volje...
A ta želja za što sporijim odrastanjem nama se uslišala, ALI TO NIJE ŠTO SMO ŽELJELE JER ONI NIKADA NEĆE ODRAST!!!
Od ove tragedije u Križevcima sva sam rastresena, mislim na familiju koja je ostala živa, majku i kći i pitam se kako će dalje? Živjeti će oni, ali nikada sretni, nikada kao prije!!!
03.03.2009. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Pozdrav g.đo Sandra. Pročitala sam da idete na terapije kod psihijatra što je sasvim razumljivo u Vašoj situaciji. Zanima me da li ste možda čuli za HAGIOTERAPIJU i CENTAR ZA DUHOVNU POMOĆ . Mislim da bi Vam to bilo od velike pomoći jer koliko vidim osim tuge koja Vas razdire tu je mržnja prema ubojici malene (što me ne čudi).Mislim da Vam je potrebno emocionalno ozdravljenje i iscjeljenje koje , bojim se, psihijatri nisu u stanju pružiti. Možda ste Vi sve to i prošli. Ako jeste, oprostite na mojim savjetima, a ako ste zainter. mogu Vam dati detaljnije inf. Bila sam na seminarima dr. Tomislavas Ivančića, doduše davno, i ja sam oduševljena, a on je nositelj svega gore navedenoga. Draga g. Sandra, čovjek nije kamen, i bojim se do kada ćete svu tu bol moći izdržati. A potrebni ste još mnogima, vjerujte (posebno svojoj Tini i suprugu a i svima nama jer svi smo biser jedne divne ogrlice što se život zove.) Potrebni ste svojoj Stelici koja će živjeti sasvim sigurno dok Vi živite. Ne trebate se bojati da bi iscjeljenje i oprost donijeli zaborav na malenu. Ljubav i sjećanje zasjali bi još jačim sjajem jer bi Vaše emocije bile čiste i bez mržnje. Pozdrav.
04.03.2009. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Šima, progovaram u ime Sandre a i u ime svih nas majki dječice koje više nemamo...
Oprostite ali nemogu više puštati da se Sandra sama bori sa ovime, i zaista meni nije jasno ZAŠTO dovraga vi svi sretnici morate nama govoriti što bi trebali, kako da nam se pomogne? Nama pomoći nema, NAMA toga više nema, a niti oprosta kao takvoga...
Ne sumnjam da su Vaše namjere najbolje, ali istinskog oprosta nema jer ga ranjeno srce nikada ne može prihvatit, nečija nepažnja uništila je naše živote...
Oprostite, ali probajte se stavit u poziciju da zbog NEPAŽNJE, NEBRIGE, NEMARA, jednostavne sebičnosti i stava-ma koga briga za ljude oko mene- ode vaše djetešce?
Mržnja nije niti dovoljna riječ, nije, ovo se ne zaboravlja a ta osoba za nas više ne postoji...
Upravo bol za jednim a ljubav prema drugome, prema oba djeteta, nas drži...
Sandru preko dvije godine, mene 1.5godinu... Da ne osjetimo u ovoj situaciji niti bol niti to gađenje ka takvim spodobama koji su nepažnjom uništili naše sve - bilo bi još gore jer bi znale da smo potpuno izludile i da više nemamo živce, da više kao osobe ne postojimo ni najmanje...
Nikakva loša namjera, samo Vam pokušavam natuknuti koje su to emocije u svima nama, pokazivale mi to ili ne...
Sandra, mi se čujemo...
Mama D.
04.03.2009. (17:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sima
Poštovana "MAMA D." žao mi je i zbog Vašega djeteta i zbog svih koji dijele Vašu sudbinu. Žao mi je i da ste na moj komentar g.đi Sandri reagirali onako kako ste reagirali. Prije svega, bilo bi dobro da se uzdržite "progovarati u bilo čije ime, pa i Sandrino, izuzevši ako Vas je gospođa za to ovlastila.Pratim već duže vrijeme sve u vezi male Stelice, sve tople riječi Sandrine, pjesme, slike, uspomene... Moja kćer je samo dan mlađa od Stele a starija kćer je vršnjakinja sa Kristinom, pa me još više boli Sandrina bol svaki put kada poljubim svoju djecu. Žao mi je ako ste moje javljanje protumačili loše jer mi nije bila namjera "pametovati" jer vam to najmanje treba. Moja teta je izgubila četiri sina (ne u ratu), dva blizanca su umrla kao dječica, jedan poginuo sa 21 god. a jedan umro sa 46 g. a samo 5 mjeseci poslije njega umre i suprug. Nikada nije rekla "pustite me na miru i ne trebam nikoga i ničiju pomoć." Uvijek plače i neće ni prestati, ali kako mi poštujemo njezinu bol i ona poštuje nas i ne kaže " šta vi sretnici imate meni reći". Nismo mi sretnici krivi za Vašu nesreću, nego samo pokušavamo podijeliti sa vama vašu muku barem na ovaj način. Žao mi je ako netko to ne dozvoli onda neka slobodno kaže da više ne pišemo. Voljela bih pročitati mišljenje g.đe Sandre. Pozdrav.
04.03.2009. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Nije meni bila namjera nikoga napadati, ja govorim da mi nije jasno zašto svi misle da ikada može biti lakše? Kako se ljudi nemogu staviti u našu kožu i shvatiti da i ovo što radimo svakodnevno - da ne radimo namjerno da si pogoršavamo, mi radimo najbolje što umijemo, živimo kako smo sposobne sada...
Ja sam možda birala krive riječi, nikoga ne želim napadat a kamoli osuđivat nekoga što ima žive i zdrave mrvice pokraj sebe... Dala bih svijet da je moje djetešce i dan danas ovdje, jednom sam mu dala život, dala bih opet, dala bih i svoj život u zamjenu, znate i sama kao majka kako je...
Žao mi je Vaše tete, grozna je to tragedija, čitav život prepun boli i beznađa, sve što smo se tolikom mukom trudile odgojit - odjednom je nestalo, istrgnuli su nam ih a nas nisu pitali... Ako smo im mi dale život, koja to sila može uzet sebi za pravo da nam ih oduzme?
Ja sam valjda krivo protumačila Vašu poruku ali jako dobro znam da je i sama Sandra više alergična na sve poruke sa onime- što bi i kako trebala...
Znamo mi sve to jako dobro, i živimo tako... Nismo krive što ne radimo to više onako efikasno kao u sretnim godinama...
Nemam ja namjeru napadat nikoga kako ste vi to protumačili, nego govorim svoje mišljenje a nakon ovolikog vremena razgovaranja sa onima u istoj tragediji - i mišljenje drugih sestara po boli...
A uz sve - ma kakvi napadi,kakve izjave da ne pišete? Žene smo u godinama, još mi samo to treba...
04.03.2009. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Šima – nemojte se ljutiti na mamu D. Bol je prevelika i teško se s njom nosimo. Svi. Samo se različito izražavamo, ponašamo, i doživljavamo sve što nam se sada događa.
U onom prvom komentaru ste spomenuli moju Tinu i što bi ona mogla pomisliti. U ovom blogu isključivo pišem o mojim osjećajima koje nosim u sebi vezano za Stelu. Tina je moj život. I nikako nemam namjeru pisati o tome kako mi provodimo vrijeme i kako mi u intimi našeg doma živimo. Ali evo samo da vam na to pitanje pokušam odgovoriti obrnutom psihologijom... zamislite da se ja ponašam baš kao i prije nego je naša Stela stradala. Baš onako opušteno, veselo, sretno i zadovoljno. A što bi onda mogla pomisliti? Ne bi li se u njezinoj glavi mogla i ovakva pitanja vrtjeti:
"Pa kako može tako? Zar ona ne pati za svojom kćerkom? Je li ju uopće voljela? "Voli" li i mene tako? Voli li sebe i svoj život više nego život svog djeteta koje je izgubila? Stela je mrtva, a njoj je život lijep? Kakva je to mama?"
Nema moja Tina potrebu pitati se ni ono gore vaše, a ni ova sva moja pitanja. Moja ljubav prema njoj nije umrla, nestala niti se umanjila. Ona i te kako živi i buja i raste baš kao i moja prekrasna Tina, u onom mom živom dijelu. I ona to zna. Tako da je meni najvažnije što i ja znam kako se Tina zaista osjeća, o tome ne mislim pisati na blogu samo da bi nekoga uvjerila da ju nisam zapustila.
Što se tiče duhovne obnove - ne, nisam nikada bila ni na kavim seminarima, nisam imala potrebu na taj način napuniti dušu. Ja znam da smo svi mi drugačiji i da svatko traži svoj put da si olakša život i da ima ljudi kojima to pomaže, koji se zaista nakon tako nečega osjećaju ispunjenije valjda, ne znam, jače, hrabrije za nove borbe... za nove izazove i iskušenja što im život priređuje svakodnevno. Nisam jedna od tih. Nema toga što bi meni moglo povratiti moj duh koji sam imala prije 31.10.2006. To jednostavno ne postoji.
I sama ste majka i imate primjer svoje tete (nesretnog li života) i zar onda ne možete zamisliti kako to mora biti? Kako se mora osjećati majka koja beskrajno voli svoje dijete, koja u njemu uživa, vidi smisao života, a ostane bez njega?
Ujutro sam otišla na posao, ostavila ju da spava u toplom krevetu, mislila na nju kako ima skraćene sate u školi, kako je idući dan slobodna............i slično............u podne je bila mrtva..
Šima, dok smo živi možemo svašta, možemo pričati, možemo odlaziti tu i tamo, možemo ovo možemo ono. Sve dok smo živi. A Stela je mrtva. Nje više nema, ona ne može više ništa. A zašto?
Vas ne bi razdirala mržnja da ste na mom mjestu?
A ja eto s njom živim baš kao i sa tugom, baš kao i sa svakim drugim osjećajem. Svaka osoba u mom životu ima za sebe jedan osjećaj koji za nju gajim. Ali to je tako i sa vama i sa svima koji žive..........
Ne bojim se ja da bi iscjeljenje i oprost donijeli zaborav, jer ni u iscjeljenje ove boli koju nosim, ni u oprost onome što mi je ubio dijete ne vjerujem. Odnosno nikako ne vjerujem da bi mi od toga bilo bolje, da bi mi bilo lakše, ja zapravo zaista ne mogu razumijeti kako to netko može i pomisliti. A može, znam da može, jer mu se čini da je tako bolje, jer mu se čini da je teško živjeti i mrziti, ali vjerujte nije teže nego svaki prokleti dan otvoriti oči i shvatiti da počinje još jedan dan mog života, a Stela je i dalje ..... tamo gdje je....
Zaborav bi mogao nastupiti jedino u slučaju neke bolesti, Alzheimera npr., nikako drugačije. A ljubav prema njoj ne može biti ni veća ni sjajnija, ni nikakva nego onakva kakva je....majčina, čista, bezgranična i bezvremenska......tu nema varijacija ni nijansa......, no sjećanja, to je već nešto drugo. Što mislite što se događa u tijelu, u mozgu i u srcu i duši kada navru sjećanja na dane kada smo se s njom smijali, kada smo s našom Stelom život planirali?
04.03.2009. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Draga moja Sandra i ne pomislim da ti recem da pokusas zaboravit Stelu i naci utjehu u neku crkvu ili centre za sto ti ja znam kao sto se poneki nadu da ti napisu na ovaj blog jer vjerujem da nema vise toga mira i znam da ti je neopisivo tesko. Dica su mi hvala bogu ziva i zdrava ali nemogu zamislit zivot bez njih, svaki put citajuci ovaj tvoj blog srce mi se kida i samo placem i pomislim pa kako je tek tebi. Ma da covik samo poludi, ne cudim se da si pocela razmisljat o mogucnosti kl0niranju...A zasto ne??? Sto je sa ubojicom , dali je odlezao svojih jadnih devet miseci, e nebi on meni imao mira , trebalo bi opet o ovome pisat u novinama jer nazalost sve kod nas ode u zaborav. Gad jedannn bahati. Oprosti sto ovako pisem na tvoj blog ali jako sam ljuta. Uh
04.03.2009. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama
Kada bi barem bilo više smisla za ikakve žalbe... Da nam ih makar više BILO ŠTO može vratit...
Naše bebice,Sandra...
Naša malena dječica...
04.03.2009. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bracanka
Procitala sam jos jednom zapisnik sa sudjenja i povraca mi se, muka mi je, ma ovo je grozno. Muz mi je stao pred pjesacki u Split da propusti pjeasaka nekidan sa autom i vjerovala ili ne ti moja Sandrice vozac izad njega je izasao i poceo vikat da zasto je stao i onako mu sve nabrojio da ne recem sta,i nazalost takvih je jako puno u hrvatsku. Boze sjetila sam se odmah tvoje Stelice kad mi je to ispricao. Naglasavam zivim vanka a muz mi je bio na kratak posjet rodbini u hrvatsku. Strah me sve vise i vise povratka, nema reda kod nas a ja se vise ne mogu uklopit u tu sredinu i ne zelim, sramim se pomalo. Ne pametujem vec pisem realnost kod nas. Ljudi su bahati i nemaju straha jer su kazne preblage za ovakve ubojice kao Tomislav Racic. U ovoj zemlji di ja zivim dica su zakon a za ovako nesto sto je on napravio nema tu oprosta. Sandra mislim na vas...
05.03.2009. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Draga moja Sandra,
ova Stelina sličica što si je stavila u ovom postu, ma kad je vidiš, ne možeš vjerovati da to prekrasno dijete više ne živi, da je nema. Joj, ne mogu uopće zamisliti kako je tebi, kolika je tvoja želja i potreba da je zagrliš, da je dotakneš, da se brineš za nju, gledaš je kako raste...a nje nema i nikada više tog zagrljaja, tog dodira. Ma ja se uopće čudim da si ostala pri zdravoj pameti uz svu tu bol, da ti srce nije puklo na onom nesretnom raskršću.
Ne mogu uopće zamisliti kako je Tini, kroz što ona prolazi i to u tako osjetljivim godinama. Ta povezanost nje i Stele je tako vidljiva na slikama i filmovima, tolika ljubav i privrženost, a tako kratko su bile zajedno. Kako je moguća takva tragedija, kako je moguće da netko u svom životu mora doživjeti takvo nešto i cijeli ostatak života provesti u ogromnoj boli, nikada više sretan.
voli te puno Vesna
05.03.2009. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Bračanka- hvala na podršci, suosjećanju i brizi, ne znamo mi ništa o njemu.......
Vesna draga..
to je naše zadnje zajedničko ljeto.....
Tina i Stela su otišle s mojom mamom prije nas u Zadar, a mi smo čekali naše godišnje odmore. Deset dana..... deset dana smo bili razdvojeni......i znala sam da im je lijepo, da su na sigurnom, ali su mi nedostajale.... Kada smo krenuli na put Silvio i ja mislim da mi je duša putovala brže od auta..... Nazvale su nas i pitale kad stižemo.....Silvio je rekao da ih malo zezamo i da kažem da smo tek na Plitvicama....a bili smo već na Zemuniku..... došli smo za desetak minuta.... Kad se samo sjetim cike i sreće i zagrljaja...... kao da se nismo vidjeli mjesecima....
Ova i još nekoliko slikica su bile u Dadinom mobitelu, to su se cure slikale i nisam ih vidjela sve dok Stele više nije bilo....
05.03.2009. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Draga moja Sandra'nema dana a da ne svratim na ovaj blog.Prosle su pet proklete godine i svaki je dan sve gore igore.Neznam dokle cu izdrzati pa imala sam samo nju.Moja jedinica je jako voljela malene djevojcice pa ako ima necega s one strane molim se da cuva tvog malog angela preljpu Stelicu.Iako sam mnogo daleko i ne znam bas dobro vas jezik svaki sam danom sa vama barem na ovaj nacin.Svaki dan odlazim na groblje i redovito palim svece i za Stelicu.Tako ljepo pises divim ti se Puno te pozdravjam i cuvaj mi se
06.03.2009. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...