jedan osmjeh i ljepi pozdrav tebi i mom prijatelju Toniju... Uz vas smo poljubac...
26.02.2009. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimac
komentar iz prošlog posta: Ok, shvatio sam što ste htjeli reči ali malo toga ima što bi uvjerilo publiku,....... komunikacija preko bloga nije toliko uvjerljiva koliko bi recimo bila da stavite na raspolaganje mail ili br.telefona,što se tiče facebook-a moj prijedlog je da se maknete sa te stranice jer tamo bojim se nećete postiči ništa,možda ste i upoznali nekoga ne znam,vjerujte držite se jedne stranice tj.bloga.hr jer virtualni svijet i nije benigni kao što to mnogi misle,baš suprotno Vaša psiha bi mogla nastradati a uz tolike probleme koje imate mislim da Vam to ne treba ako baš morate ostavite samo blog i malo ga nadopunite. Oprostite na kritici nije ništa zlonamjerno imate moju podršku,za sada ću se predstavljati kao anonimac a kako vrijeme bude išlo možda se i upoznamo.
26.02.2009. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Što te ne uništi to te ojača.Hrabro naprijed,život je lijep!"
Hvala ti. Pročitala sam tvoje postove i samo mogu reći da ti se divim na hrabrosti i pozitivnosti kojom zračiš iako si suočena sa stvarnim i velikim životnim problemima. Doduše, jednom sam rekla mom svećeniku da sam svjesna da ljudi misle da sam razmažena (jer osim što sam tada bila samohrana majka nisam imala drugih vidljivih problema), ali da sam ja u svom duhu invalid kao neki ljudi koji su tjelesni invalidi. Doista sam u svom životu od ranog djetinjstva puno propatila zbog raznih monstruma u svojoj glavi, pogotovo zbog užasnih strahova noću zbog kojih nisam spavala od kada znam za sebe do kad sam se drugi put udala prije nekoliko godina. Danas sam puno bolje, razni putevi koje sam prešla, pa i pisanje na blogu i suočavanje s duhovima iz glave pomogli su mi da polako sazrijem u već prilično zrelim godinama.
Iz dubine moje duše i srca želim tebi i tvojoj obitelji, a posebno tvom sinu sve najljepše što se može dobiti u ovom životu. Veliki poljubac ti ostavljam.
23.04.2009. (08:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
život mog života
jedan osmjeh i ljepi pozdrav tebi i mom prijatelju Toniju... Uz vas smo poljubac...
26.02.2009. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimac
komentar iz prošlog posta:
Ok, shvatio sam što ste htjeli reči ali malo toga ima što bi uvjerilo publiku,....... komunikacija preko bloga nije toliko uvjerljiva koliko bi recimo bila da stavite na raspolaganje mail ili br.telefona,što se tiče facebook-a moj prijedlog je da se maknete sa te stranice jer tamo bojim se nećete postiči ništa,možda ste i upoznali nekoga ne znam,vjerujte držite se jedne stranice tj.bloga.hr jer virtualni svijet i nije benigni kao što to mnogi misle,baš suprotno Vaša psiha bi mogla nastradati a uz tolike probleme koje imate mislim da Vam to ne treba ako baš morate ostavite samo blog i malo ga nadopunite.
Oprostite na kritici nije ništa zlonamjerno imate moju podršku,za sada ću se predstavljati kao anonimac a kako vrijeme bude išlo možda se i upoznamo.
26.02.2009. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
"Što te ne uništi to te ojača.Hrabro naprijed,život je lijep!"
Hvala ti. Pročitala sam tvoje postove i samo mogu reći da ti se divim na hrabrosti i pozitivnosti kojom zračiš iako si suočena sa stvarnim i velikim životnim problemima. Doduše, jednom sam rekla mom svećeniku da sam svjesna da ljudi misle da sam razmažena (jer osim što sam tada bila samohrana majka nisam imala drugih vidljivih problema), ali da sam ja u svom duhu invalid kao neki ljudi koji su tjelesni invalidi. Doista sam u svom životu od ranog djetinjstva puno propatila zbog raznih monstruma u svojoj glavi, pogotovo zbog užasnih strahova noću zbog kojih nisam spavala od kada znam za sebe do kad sam se drugi put udala prije nekoliko godina. Danas sam puno bolje, razni putevi koje sam prešla, pa i pisanje na blogu i suočavanje s duhovima iz glave pomogli su mi da polako sazrijem u već prilično zrelim godinama.
Iz dubine moje duše i srca želim tebi i tvojoj obitelji, a posebno tvom sinu sve najljepše što se može dobiti u ovom životu. Veliki poljubac ti ostavljam.
23.04.2009. (08:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...