NA PEPELNICU . . . . . . . .Na Pepelnicu svećenik kod pepeljanja kaže "Sjeti se čovječe da si prah ..." ili "Obrati se i vjeruj Evanđelju". Ovaj drugi mi je prihvatljiviji iz više razloga, a jedan od njih je vezan uz riječ 'vjeruj'. Naime, imam osjećaj kako mnogi kršćani kad iskuse radost obraćenja kao da se ne snalaze kako dalje. Znamo da je opravdanje po vjeri, te da je spasenje po vjeri i djelima. No, što je to konkretno? Trebamo činiti dobea djela. Točno, no kako do njih stići. Nije stvar samo u tom da trebamo činiti dobra djela. Znali smo to i prije obraćenja. Naglasak je na riječi vjera. Treba u djelo sprovesti sve ono što nam je u Riječi ponuđeno, a ta djela je moguće izvršiti samo po vjeri. Za vjeru se kaže kako se ona umnaža, a to znači da nitko nema vjeru za sve u dovoljnoj mjeri. Mi smo skloni da one dijelove Svetog Pisma, koji nam odgovaraju, prihvaćamo, a neke koji se kose s našim razumijevanjem, preskačemo kao da ne postoje i kao da nas se ne tiču. Pogotovo ovdje mislim na obećanja koja su nam dana a vezana su uz mogućnosti koje 'dolaze' po vjeri u ona obećanja za koja Isus reče da će po djelima biti veća nego njegova osobno (jer on odlazi Ocu). Kršćanski pisac iz prvih stoljeća, Tertulijan, je znao reći: "Vjerujem jer je apsurdno!" I u našem životu toliko je toga što govori contra našem razumijevanju. Kad kažem 'razumijevanju', tu ne mislim na to da su vjera i razum u suprotnosti, nego 'naše razumijevanje' istina objavljenih o Bogu. Mi ne moramo 'razumijeti' samu bit nekog otajstva, no dužni smo, iako nam neki protivni glasovi u nama govore da je to apsurdno, iskoračiti u vjeri unatoč nerazumijevanju nekih stvari. Vrlo često to razumijevanje dođe tek nakon iskoraka u vjeri. Već drugi put, nakon što smo došli do spoznaje po POSLUŠNOSTI VJERE, nije više u toj mjeri apsurdno ono što je bilo bez ovog iskustva. Ako je 'aktivna vjera', po kojoj se brda premještaju, vjera iščekivanja, onda nam razumljivo postaje kad Tertulijan kaže da vjeruje jer je apsurdno, budući pri tom misli na 'apsurdnost u odnosu na naša ljudska očekivanja'. Nakon obraćenja, mi vjernici obraćenici smo pozvani na neprestano iskoračavanje u vjeri u svim onim životnim situacijama koje još uvijek nismo prepustili Bogu. Vjera se umnža, kako u konkretnim situacijama koje se donekle utvrđene, tako i u onim u kojima još uvijek nismo 'uvjereni' u dovoljnoj mjeri. Dakle, nakon obraćenja dolazi VJEROVATI EVANĐELJU, a ono se događa preko svakodnevnog otvaranja Bogu i predanja u njegovu volju u povjerenju i pouzdanju. Zapravo, svaki iskorak u vjeri jeste još jedno malo obraćenje. Ukoliko započnemo s malim stvarima, uskoro će naša vjera postati 'umnožena vjera', tako da ćemo sve više biti sposobni za iskoračaje u većim i za ljudsko razumijevanje apsurdnim stvarima, tako da ćemo jednog dana doista s pravom moći reći: Doista, sve je moguće onome koji vjeruje!
P.S. Ovo je komentar koji sam ostavio na jednom drugom blogu, a kojeg prenosim ovdje kao neku vrst dopune aktualnom postu. A opet, možda bi post prije bio dopuna ovom komentaru!?
26.02.2009. (01:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Komentar sam pročitala a post još ne. I svaka riječ ti je na mjestu. Svaki iskorak u vjeri je jedno malo obraćenje, točno! Ovo vrijedi za svih, ne samo za obraćene. Svaki put taj skok u prazno....nije mu se lako prepustiiti, ali smo uvijek dočekani od Očevih ruku....
26.02.2009. (07:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"... Neobičan je, neshvatljiv ljudski život. Iz godine u godinu, iz dana u dan krećeš se između ljudi i stvari. Ima dana kad sja sunce, a ti ne znaš zašto. Zadovoljan si. Vidiš dobre, lijepe strane života. Smiješ se, zahvalan si, najradije bi skakao od veselja. Posao ti ide od ruke. Svi su ljubazni prema tebi. Ti ne znaš zašto. Možda si se dobro naspavao. Možda si našao dobra prijatelja i osjećaš se shvaćen. Misliš: Barem da ovako ostane, ovaj mir, ova duboka radost.
No, odjednom sve postane drukčije. Kao da tmurni oblaci zaklone sjajno sunce - tako tebe obuzme neka duboka žalost, neobjašnjivo. Sve ti izgleda crno. Sve ti je teško. Ti nemaš više u sebe povjerenja, i gubiš svaku odvažnost. Misliš da te više nitko ne voli i da nitko više do tebe ništa ne drži. Posvuda nalaziš razloge za jadanje i optužbe. Misliš: Tako će uvijek biti, ovo stanje se više neće promijeniti. A ne znaš zašto. Možda si umoran. Ne znaš.
Zašto mora biti tako?
Zato jer je čovjek dio prirode, s proljetnim i jesenskim danima, s toplinom ljeta i hladnoćom zime. Jer čovjek slijedi ritam mora: plimu i oseku. Jer je naše biće neprestano ponavljanje života i umiranja. Kad ovo shvatiš, moći ćeš i dalje živjeti odvažan i pun pouzdanja jer tada znaš:
Iza svake noći dolazi novo jutro. Ako rekneš "Da" ritmu života, ako to prihvatiš, ti ćeš kroz ovo uzdizanje i padanje doći do sve veće dubine života i životne radosti. Iza svake noći ...dolazi novo jutro..."
26.02.2009. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najava posta: "Nikada do sada čovjek nije promišljao da Bogu, svome Ocu, učini radost koju ću vam sada priopćiti. Htio bih da se između čovjeka i njegovog nebeskog Oca izgradi veliko povjerenje, zajedništvo i ljubav, gdje se neće zloupotrebljavati Moja dobrota..."
26.02.2009. (19:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zašto bismo se opravdavali kad imamo Onoga koji nas opravdava. Naša ranjena srca još uvijek razmišljaju Evinom i Adamovom glavom, pokušavajući prevariti sveznajućeg Boga. Gospodin od nas traži iskrenost i novoga čovjeka, pa nam je zato i ostavio sakrament pomirenja da se odvoji grijeh od grješnika i istina od laži. A nama je potrebno tek malo povjerenja i kapljica ljubavi da bismo bez straha i sumnjičavosti zakoračili u svjetlost Radosne vijesti.
26.02.2009. (20:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh... oslobodi me Gospodine grijeha koja ti nebi mogla priznati... oslobodi me od tog pridržavanja "blata" u meni...
26.02.2009. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne samo pred Bogom poniziti se i priznati grešnikom.; mi trebamo svojim pristupom ljudima pokazati da znamo da smo grešnici. Nije dovoljno skrušiti se pred Bogom i okajavati svoje grijehe ako ću biti nemilosrdna prema čovjeku u njegovim slabostima. Grijeh zato ima i pozitivnu stranu zapravo, kad ga priznamo, kad ga se odričemo, kad ga okajavamo, i kad zbog njega spuštamo svoje glave i padamo na koljena, istovremeno žaleći i drugog čovjeka u njegovim slabostima.
28.02.2009. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
NA PEPELNICU
.
.
.
.
.
.
.
.Na Pepelnicu svećenik kod pepeljanja kaže "Sjeti se čovječe da si prah ..." ili "Obrati se i vjeruj Evanđelju".
Ovaj drugi mi je prihvatljiviji iz više razloga, a jedan od njih je vezan uz riječ 'vjeruj'. Naime, imam osjećaj kako mnogi kršćani kad iskuse radost obraćenja kao da se ne snalaze kako dalje. Znamo da je opravdanje po vjeri, te da je spasenje po vjeri i djelima. No, što je to konkretno? Trebamo činiti dobea djela. Točno, no kako do njih stići. Nije stvar samo u tom da trebamo činiti dobra djela. Znali smo to i prije obraćenja. Naglasak je na riječi vjera. Treba u djelo sprovesti sve ono što nam je u Riječi ponuđeno, a ta djela je moguće izvršiti samo po vjeri. Za vjeru se kaže kako se ona umnaža, a to znači da nitko nema vjeru za sve u dovoljnoj mjeri. Mi smo skloni da one dijelove Svetog Pisma, koji nam odgovaraju, prihvaćamo, a neke koji se kose s našim razumijevanjem, preskačemo kao da ne postoje i kao da nas se ne tiču. Pogotovo ovdje mislim na obećanja koja su nam dana a vezana su uz mogućnosti koje 'dolaze' po vjeri u ona obećanja za koja Isus reče da će po djelima biti veća nego njegova osobno (jer on odlazi Ocu).
Kršćanski pisac iz prvih stoljeća, Tertulijan, je znao reći: "Vjerujem jer je apsurdno!" I u našem životu toliko je toga što govori contra našem razumijevanju. Kad kažem 'razumijevanju', tu ne mislim na to da su vjera i razum u suprotnosti, nego 'naše razumijevanje' istina objavljenih o Bogu. Mi ne moramo 'razumijeti' samu bit nekog otajstva, no dužni smo, iako nam neki protivni glasovi u nama govore da je to apsurdno, iskoračiti u vjeri unatoč nerazumijevanju nekih stvari. Vrlo često to razumijevanje dođe tek nakon iskoraka u vjeri. Već drugi put, nakon što smo došli do spoznaje po POSLUŠNOSTI VJERE, nije više u toj mjeri apsurdno ono što je bilo bez ovog iskustva. Ako je 'aktivna vjera', po kojoj se brda premještaju, vjera iščekivanja, onda nam razumljivo postaje kad Tertulijan kaže da vjeruje jer je apsurdno, budući pri tom misli na 'apsurdnost u odnosu na naša ljudska očekivanja'.
Nakon obraćenja, mi vjernici obraćenici smo pozvani na neprestano iskoračavanje u vjeri u svim onim životnim situacijama koje još uvijek nismo prepustili Bogu. Vjera se umnža, kako u konkretnim situacijama koje se donekle utvrđene, tako i u onim u kojima još uvijek nismo 'uvjereni' u dovoljnoj mjeri.
Dakle, nakon obraćenja dolazi VJEROVATI EVANĐELJU, a ono se događa preko svakodnevnog otvaranja Bogu i predanja u njegovu volju u povjerenju i pouzdanju. Zapravo, svaki iskorak u vjeri jeste još jedno malo obraćenje. Ukoliko započnemo s malim stvarima, uskoro će naša vjera postati 'umnožena vjera', tako da ćemo sve više biti sposobni za iskoračaje u većim i za ljudsko razumijevanje apsurdnim stvarima, tako da ćemo jednog dana doista s pravom moći reći: Doista, sve je moguće onome koji vjeruje!
P.S. Ovo je komentar koji sam ostavio na jednom drugom blogu, a kojeg prenosim ovdje kao neku vrst dopune aktualnom postu. A opet, možda bi post prije bio dopuna ovom komentaru!?
26.02.2009. (01:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Komentar sam pročitala a post još ne. I svaka riječ ti je na mjestu. Svaki iskorak u vjeri je jedno malo obraćenje, točno! Ovo vrijedi za svih, ne samo za obraćene. Svaki put taj skok u prazno....nije mu se lako prepustiiti, ali smo uvijek dočekani od Očevih ruku....
26.02.2009. (07:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Isus je Kralj kraljeva!
Phil Bosmans: U RITMU MORA
"... Neobičan je, neshvatljiv ljudski život. Iz godine u godinu, iz dana u dan krećeš se između ljudi i stvari. Ima dana kad sja sunce, a ti ne znaš zašto. Zadovoljan si. Vidiš dobre, lijepe strane života. Smiješ se, zahvalan si, najradije bi skakao od veselja. Posao ti ide od ruke. Svi su ljubazni prema tebi. Ti ne znaš zašto. Možda si se dobro naspavao. Možda si našao dobra prijatelja i osjećaš se shvaćen. Misliš: Barem da ovako ostane, ovaj mir, ova duboka radost.
No, odjednom sve postane drukčije. Kao da tmurni oblaci zaklone sjajno sunce - tako tebe obuzme neka duboka žalost, neobjašnjivo. Sve ti izgleda crno. Sve ti je teško. Ti nemaš više u sebe povjerenja, i gubiš svaku odvažnost. Misliš da te više nitko ne voli i da nitko više do tebe ništa ne drži. Posvuda nalaziš razloge za jadanje i optužbe. Misliš: Tako će uvijek biti, ovo stanje se više neće promijeniti. A ne znaš zašto. Možda si umoran. Ne znaš.
Zašto mora biti tako?
Zato jer je čovjek dio prirode, s proljetnim i jesenskim danima,
s toplinom ljeta i hladnoćom zime.
Jer čovjek slijedi ritam mora: plimu i oseku.
Jer je naše biće neprestano ponavljanje života i umiranja.
Kad ovo shvatiš, moći ćeš i dalje živjeti odvažan
i pun pouzdanja jer tada znaš:
Iza svake noći dolazi novo jutro.
Ako rekneš "Da" ritmu života,
ako to prihvatiš,
ti ćeš kroz ovo uzdizanje i padanje
doći do sve veće dubine života
i životne radosti.
Iza svake noći
...dolazi novo jutro..."
26.02.2009. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BRATE MOJ
POOZ SVIMA .SLAVITE KRISTA
26.02.2009. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubljena u ....
SUNCANI POZZZZ
26.02.2009. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Najava posta:
"Nikada do sada čovjek nije promišljao da Bogu,
svome Ocu, učini radost koju ću vam sada priopćiti.
Htio bih da se između čovjeka i njegovog nebeskog
Oca izgradi veliko povjerenje, zajedništvo i ljubav,
gdje se neće zloupotrebljavati Moja dobrota..."
26.02.2009. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Međugorski glas
Zašto bismo se opravdavali kad imamo Onoga koji nas opravdava. Naša ranjena srca još uvijek razmišljaju Evinom i Adamovom glavom, pokušavajući prevariti sveznajućeg Boga. Gospodin od nas traži iskrenost i novoga čovjeka, pa nam je zato i ostavio sakrament pomirenja da se odvoji grijeh od grješnika i istina od laži. A nama je potrebno tek malo povjerenja i kapljica ljubavi da bismo bez straha i sumnjičavosti zakoračili u svjetlost Radosne vijesti.
26.02.2009. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tragovimaduse
moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh...
oslobodi me Gospodine grijeha koja ti nebi mogla priznati...
oslobodi me od tog pridržavanja "blata" u meni...
26.02.2009. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ne samo pred Bogom poniziti se i priznati grešnikom.; mi trebamo svojim pristupom ljudima pokazati da znamo da smo grešnici. Nije dovoljno skrušiti se pred Bogom i okajavati svoje grijehe ako ću biti nemilosrdna prema čovjeku u njegovim slabostima. Grijeh zato ima i pozitivnu stranu zapravo, kad ga priznamo, kad ga se odričemo, kad ga okajavamo, i kad zbog njega spuštamo svoje glave i padamo na koljena, istovremeno žaleći i drugog čovjeka u njegovim slabostima.
28.02.2009. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
Zahvaljujem svima na komentarima. Slijedi novi post!
01.03.2009. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...