Postoji jedna neocekivana inacica marxizma - Cohenov i Przeworskijev analiticki marksizam, dakle primjena metoda analiticke filozofije na teme kojima se bavi marxizam, to jest na teme od kojih marxizam pocinje. Cohen je pokusao pokazati da je rijec o jednom ipak kohenrentnom sustavu. Kako su te teme neprestano na dnevnom redu, malo mi je bezvezno to licitiranje koliko je marxizam danas vazan. Stalno se pokusava pokazati da marxizam odumire ili da zivi. Ako nekome marksizam omogucuje da bolje razumije tekucu krizu treba li ga sprecavati ideoloskim preprekama. Jednako je bezvezno licitirati tko je sto prvi rekao, a sto Kolakowski ovdje istice. Kudikamo je vaznija argumentacija. Marxovi uvidi, zablude, ludila, kao i Platonovi ili Kantovi jos mogu inspirirati, ili pomoci u razmisljanju, a bez neke velike potrebe da se bude pristalica ili oponent. To je ta iritantna pozicija. Ako je nekome lakse o Marxu misliti sve nagore, kao o zlocincu i zacetniku sveg zla dvadesetog stoljeca, u kojem duhu pise Banac, ali i meni jedan od najdrazih hrvatskih filozofa i moj ucitelj Neven Sesardic, siroko mu polje - nek samo nastavi. Cak i tu bude zanimljivih zakljucaka. S druge strane, stvarno mi se cini atakom na mozak ako se ideoloskim preprekama nasrce na one koji kao Cohen i Przeworski u Marxovim analizama nadju elemenata za bolje razumijevanje svijeta.
24.02.2009. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vi sami biste u Poljskoj ili Njemačkoj imali puno veći prestiž nego ovdje u Oxfordu?
Da. Otuda su tijekom Drugoga svjetskog rata intelektualci iz Njemačke u Americi bili nesretni. Na njemačkim su sveučilištima bili polubogovi, dočim su u Americi bli radnici. To ih je u njihovom feudalnom praznovjerju činilo nesretnim. Željeli su praviti se važni svojom superiornijom kulturom: Mi slušamo Bacha! Mi čitamo Goethea! A Vi Amerikanci lovite bizone! Emigranti se nisu mogli time zadovoljiti da su Amerikanci radom stvorili jedan novi svijet, jednu zbiljsku kulturu.
u ovom odgovoru dobro se ocrtava povrshnost, jednostranost i samodopadaljivsot kojom Kolakowski, chini mi se, pristupa najroznoraznijim i mnogim drugim fenomenima. mada, i kod njega se tu i tamo ima prochitati poneshto zanimljivo i overlook-darujuce.
24.02.2009. (14:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suglasan, ima i kod Kolakowskog zgodnih izricaja. On na primjer kaze: "Njemačka je filozofija puno manje povezana sa zbiljnošću. Za nju je važnije da bude konsekventna." To je stvarno zagonetka, kako neki logican zakljucak, izveden, pretpostavlja se, iz istinitih premisa, postaje nestvaran. Kant takvu mogucnost uopce ne prihvaca. On kaze da je zadaca filozofa da bude dosljedan sam sebi. Hegel tvrdi da je umno zbiljsko a zbiljsko umno. A Kolakowski tvrdi da je njemacka filozofija konzekventna ali da nema veze sa zbiljom. Halo? Kao da upravo zato nema veze sa zbiljom. OK, Hegelijanci ce me sad zaskociti s razinama zbilje. Meni se cini da iz Hegela vise proistjece da je napetost zbilje i misli dio njihove prirode. Ali, nevezano u ovom trenutku na te apstraktne rasprave (zbiljske!) zgodno je vidjeti kako Kolakowski konkretizira relaciju konzekventnosti i zbilje. On sugerira da konzekventnost zavrsava u totalitarizmu. On kaze:" Za nju je vaznije da bude konzekventna. Uostalom, nije Marx izmislio totalitarizam." Na stranu sto je takvo zakljucivanje na tragu one cudesne Popperove imaginacije iz njegovog najslabijeg i najpovrsnijeg djela, iz Otvorenog drustva, u kojem je potpuno nekonzekventan. Ali, ne razbacujuci se sad referencama pitanje je je li Galileo bio totalitaran kad je konzekventno zakljucivao da se "ipak krece", ili je totalitaran bio sud. Konzekventnost (razum) kod Galilea meni izgleda kao dio slobode, a Kolakowskom je to totalitarizam. Mozda tu nema proturjecja, tko bi ga znao. Usput, vratio sam se na ovu stranicu nakon nekoliko dana nesretnog izbivanja i nasao da se Markiz potpisuje kao Rudi Cajevac. Moze, ima na to pravo, ali zelim citateljstvo podsjetiti da je insipraciju nasao vjerojatbo u imenu Rudi Cajavec. Pitate se gdje je razlika? CajEvac - CajAvec!
24.02.2009. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"To je stvarno zagonetka, kako neki logican zakljucak, izveden, pretpostavlja se, iz istinitih premisa, postaje nestvaran."
ja to shvaćam na primjeru ekonomije i teorijskih modela savršenog funkcioniranja tržišta. model je logičan zaključak, izveden iz logičnih, provjerljivih, matematički izračunjlivih činjenica, a opet 'nestvaran' jer društvo ne funkcionira logično; teorijski model ne računa na iracionalno, a iracionalno je također 'stvarno' iako nije logički konzekventno. ili možda je - u svemiru logičkih mogućnosti koje svaku pretenziju na stvaranje 'modela' svode na nešto nestvarno.
nakon trećeg mohita ja bih vama to sve puno pametnije iznijela, onda sam baš nestvarna...
25.02.2009. (12:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Postoji jedna neocekivana inacica marxizma - Cohenov i Przeworskijev analiticki marksizam, dakle primjena metoda analiticke filozofije na teme kojima se bavi marxizam, to jest na teme od kojih marxizam pocinje. Cohen je pokusao pokazati da je rijec o jednom ipak kohenrentnom sustavu. Kako su te teme neprestano na dnevnom redu, malo mi je bezvezno to licitiranje koliko je marxizam danas vazan. Stalno se pokusava pokazati da marxizam odumire ili da zivi. Ako nekome marksizam omogucuje da bolje razumije tekucu krizu treba li ga sprecavati ideoloskim preprekama. Jednako je bezvezno licitirati tko je sto prvi rekao, a sto Kolakowski ovdje istice. Kudikamo je vaznija argumentacija. Marxovi uvidi, zablude, ludila, kao i Platonovi ili Kantovi jos mogu inspirirati, ili pomoci u razmisljanju, a bez neke velike potrebe da se bude pristalica ili oponent. To je ta iritantna pozicija. Ako je nekome lakse o Marxu misliti sve nagore, kao o zlocincu i zacetniku sveg zla dvadesetog stoljeca, u kojem duhu pise Banac, ali i meni jedan od najdrazih hrvatskih filozofa i moj ucitelj Neven Sesardic, siroko mu polje - nek samo nastavi. Cak i tu bude zanimljivih zakljucaka. S druge strane, stvarno mi se cini atakom na mozak ako se ideoloskim preprekama nasrce na one koji kao Cohen i Przeworski u Marxovim analizama nadju elemenata za bolje razumijevanje svijeta.
24.02.2009. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Vi sami biste u Poljskoj ili Njemačkoj imali puno veći prestiž nego ovdje u Oxfordu?
Da. Otuda su tijekom Drugoga svjetskog rata intelektualci iz Njemačke u Americi bili nesretni. Na njemačkim su sveučilištima bili polubogovi, dočim su u Americi bli radnici. To ih je u njihovom feudalnom praznovjerju činilo nesretnim. Željeli su praviti se važni svojom superiornijom kulturom: Mi slušamo Bacha! Mi čitamo Goethea! A Vi Amerikanci lovite bizone! Emigranti se nisu mogli time zadovoljiti da su Amerikanci radom stvorili jedan novi svijet, jednu zbiljsku kulturu.
u ovom odgovoru dobro se ocrtava povrshnost, jednostranost i samodopadaljivsot kojom Kolakowski, chini mi se, pristupa najroznoraznijim i mnogim drugim fenomenima.
mada, i kod njega se tu i tamo ima prochitati poneshto zanimljivo i overlook-darujuce.
24.02.2009. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Suglasan, ima i kod Kolakowskog zgodnih izricaja. On na primjer kaze: "Njemačka je filozofija puno manje povezana sa zbiljnošću. Za nju je važnije da bude konsekventna." To je stvarno zagonetka, kako neki logican zakljucak, izveden, pretpostavlja se, iz istinitih premisa, postaje nestvaran. Kant takvu mogucnost uopce ne prihvaca. On kaze da je zadaca filozofa da bude dosljedan sam sebi. Hegel tvrdi da je umno zbiljsko a zbiljsko umno. A Kolakowski tvrdi da je njemacka filozofija konzekventna ali da nema veze sa zbiljom. Halo? Kao da upravo zato nema veze sa zbiljom. OK, Hegelijanci ce me sad zaskociti s razinama zbilje. Meni se cini da iz Hegela vise proistjece da je napetost zbilje i misli dio njihove prirode. Ali, nevezano u ovom trenutku na te apstraktne rasprave (zbiljske!) zgodno je vidjeti kako Kolakowski konkretizira relaciju konzekventnosti i zbilje. On sugerira da konzekventnost zavrsava u totalitarizmu. On kaze:" Za nju je vaznije da bude konzekventna. Uostalom, nije Marx izmislio totalitarizam." Na stranu sto je takvo zakljucivanje na tragu one cudesne Popperove imaginacije iz njegovog najslabijeg i najpovrsnijeg djela, iz Otvorenog drustva, u kojem je potpuno nekonzekventan. Ali, ne razbacujuci se sad referencama pitanje je je li Galileo bio totalitaran kad je konzekventno zakljucivao da se "ipak krece", ili je totalitaran bio sud. Konzekventnost (razum) kod Galilea meni izgleda kao dio slobode, a Kolakowskom je to totalitarizam. Mozda tu nema proturjecja, tko bi ga znao.
Usput, vratio sam se na ovu stranicu nakon nekoliko dana nesretnog izbivanja i nasao da se Markiz potpisuje kao Rudi Cajevac. Moze, ima na to pravo, ali zelim citateljstvo podsjetiti da je insipraciju nasao vjerojatbo u imenu Rudi Cajavec. Pitate se gdje je razlika? CajEvac - CajAvec!
24.02.2009. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Virtuela
"To je stvarno zagonetka, kako neki logican zakljucak, izveden, pretpostavlja se, iz istinitih premisa, postaje nestvaran."
ja to shvaćam na primjeru ekonomije i teorijskih modela savršenog funkcioniranja tržišta. model je logičan zaključak, izveden iz logičnih, provjerljivih, matematički izračunjlivih činjenica, a opet 'nestvaran' jer društvo ne funkcionira logično; teorijski model ne računa na iracionalno, a iracionalno je također 'stvarno' iako nije logički konzekventno. ili možda je - u svemiru logičkih mogućnosti koje svaku pretenziju na stvaranje 'modela' svode na nešto nestvarno.
nakon trećeg mohita ja bih vama to sve puno pametnije iznijela, onda sam baš nestvarna...
25.02.2009. (12:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
Nestvarna Virtuela nakon treceg mohita? Homo faberu u meni to se cini cist logicno...
25.02.2009. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...