hm...citam te vec misecima, ali nikad nemam snage nesto pametno napisati... prvo, cestitam na bebici koja triba doci, pa pravi ti je to blagoslov, cuvaj se - bar ce imati andela cuvara..:-) a dalje...:-( 7. misec, 2007. godine izgubila sam dio svog zivota - prijateljicu...prometna...sugava prometna...i nekako tako cesto sebe nadem u tvojim rijecima...nikad nisam pomislila da bi ovako moglo biti tesko..i mislila sam da ce nakon godine i po biti, ono, masu lakse i da to tako valjda nekako prode, pa i drugima prolazi... ali, ne...na dane je ok, ali na dane zivot poprimi skroz drugu dimenziju, neku "lebdecu" koja nema snage disati, koja i kad je dobar dan stalno misli na nju i na to sto je moglo biti a nije...i tako iz dana u dan - tesko, teze, pa malo lakse, pa opet isto... u biti ocu ti reci da te razumin i da mi je strasno zao sto si izgubila prijatelja....i nekako ti zelim sve najbolje, da se sto prije naucis nositi s tim i da svu svoju bol nekako usmjeris i pretvoris u ljubav...za bebu...a mislim da ti je sam Branimir nju posla kao utjehu i snagu za dalje...
ovo me u posljednje vrime nekako najvise pogodilo iz tvojih postova:
"Jako mi nedostajes i nemam volje vise izlazit, zabave su dobile potpuno novu dimenziju i ne predstavljaju mi vise zadovoljstvo ti izlasci... Prazno je sve,a tako nam je i bez tebe, nasa srca kucaju, nekad se smijemo, nekad placemo, nekad se veselimo...
Ali znas li - to vise nije to..."
ona je znala reci, i to joj je bija zivotni moto : Hodaj, nebo strpljive voli, pa eto - strpljivo dalje, cuvaj se i sritno sa svim...i nemoj bit tuzna, ako imalo virujes, znaj da je svaki dan on uz tebe....i oprosti sto san te upilala....pozzzz
24.02.2009. (19:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....
hm...citam te vec misecima, ali nikad nemam snage nesto pametno napisati...
prvo, cestitam na bebici koja triba doci, pa pravi ti je to blagoslov, cuvaj se - bar ce imati andela cuvara..:-)
a dalje...:-(
7. misec, 2007. godine izgubila sam dio svog zivota - prijateljicu...prometna...sugava prometna...i nekako tako cesto sebe nadem u tvojim rijecima...nikad nisam pomislila da bi ovako moglo biti tesko..i mislila sam da ce nakon godine i po biti, ono, masu lakse i da to tako valjda nekako prode, pa i drugima prolazi...
ali, ne...na dane je ok, ali na dane zivot poprimi skroz drugu dimenziju, neku "lebdecu" koja nema snage disati, koja i kad je dobar dan stalno misli na nju i na to sto je moglo biti a nije...i tako iz dana u dan - tesko, teze, pa malo lakse, pa opet isto...
u biti ocu ti reci da te razumin i da mi je strasno zao sto si izgubila prijatelja....i nekako ti zelim sve najbolje, da se sto prije naucis nositi s tim i da svu svoju bol nekako usmjeris i pretvoris u ljubav...za bebu...a mislim da ti je sam Branimir nju posla kao utjehu i snagu za dalje...
ovo me u posljednje vrime nekako najvise pogodilo iz tvojih postova:
"Jako mi nedostajes i nemam volje vise izlazit, zabave su dobile potpuno novu dimenziju i ne predstavljaju mi vise zadovoljstvo ti izlasci... Prazno je sve,a tako nam je i bez tebe, nasa srca kucaju, nekad se smijemo, nekad placemo, nekad se veselimo...
Ali znas li - to vise nije to..."
ona je znala reci, i to joj je bija zivotni moto : Hodaj, nebo strpljive voli, pa eto - strpljivo dalje, cuvaj se i sritno sa svim...i nemoj bit tuzna, ako imalo virujes, znaj da je svaki dan on uz tebe....i oprosti sto san te upilala....pozzzz
24.02.2009. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...