Komentari

rusalka.blog.hr

Dodaj komentar (40)

Marketing

  • luki 2

    Lijepo, draga Ru! Goldie pozdravlja mice; malo bi ih ganjala :)))))
    Da, uvijek u središtu - nekad zahvaljujući sebi, nekada u inat drugima :))))
    Ili zahvlajujući njima?! :)))
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie :)))

    avatar

    25.02.2009. (00:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    provela sam jedan dio djetinjstva u Ružinoj ulici.....a prozori me od djetinjstva fasciniraju...prozori velegrada iza kojih se kriju nepoznate sudbine..........i dan danas zamišljam u tihim večerima gledajući osvijetljene prozore što li se sve događa iza njih........SREĆA????
    TUGA??? BOLEST?????????U jednoj kući prekoputa naše terase živi mlada obitelj sa troje male djece..........iza tih prozora je uvijek život, sreća smijeh..........i to se širi i do nas.....u svitanjima ih vidim sjenke kako se veselo spremaju za novi dan, a uvečer za sretan san...........tvoja priča je prbudila mnoge lijepe uspomene draga rU.......:-)))

    avatar

    25.02.2009. (06:16)    -   -   -   -  

  • misko

    Koliko prozora, koliko priča......

    Mudar savjet sam pročitao! Možda sam i ja trebao presaviti je preko koljena i ...:):):)

    A sad odlazim na trčkaranje, kava je prijala, jutro i Lori zovu!
    Ugodan dan ti želim.

    avatar

    25.02.2009. (08:21)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Lijepi sunčani pozdrav ostavljam, priču ću pročitati kasnije sad me mami ići vani.:-))

    avatar

    25.02.2009. (08:49)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    Tvoje su priče uvijek posebne, draga Ru.
    Svaki puta natjeraju me da se vratim mislima nekamo
    gdje mi je bilo toplo, gdje je bila sigurnost.

    Grlim

    R.

    avatar

    25.02.2009. (09:36)    -   -   -   -  

  • teuta

    Prozori zaista mogu puno toga ispričati i ja se sjećam svog prozora u djetinjstvu ali taj nikako nije vodio u Ružinu ulicu, samo u mojoj mašti.

    Pozdravček draga Rusalka. Cmokkkk.

    avatar

    25.02.2009. (10:13)    -   -   -   -  

  • Brunx

    Divna sjećanja iz djetinjstva!!!
    I meni su prozori dragi, volim gledati kroz njih - u oba smjera - i van i unutra....iako u zadnje vrijeme je većina prozora zatvorena debelim neprozirnim zavjesama, ili imaju spuštene rolete....kao da velike tajne skrivaju....ha, možda....
    lijepi pozdrav šaljem :)

    avatar

    25.02.2009. (10:24)    -   -   -   -  

  • Northwind

    volim prozore,ruže i tvoje priče. lijep pozdrav !

    avatar

    25.02.2009. (11:00)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Ajme koja dobra priča, šetala sam s tobom od prozora do prozora, ma odlično napisano :)))

    avatar

    25.02.2009. (12:13)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Tvoja priča je prekrasna. Kao i druge i mene si dirnula. Bravo! Sunčani pozdrav!:-)

    avatar

    25.02.2009. (12:51)    -   -   -   -  

  • Decy

    haha...nasmijala si me sa onim prozorima koje je dama 'u crvenom' otvarala tek noću.
    a vratila si me i u dvorište jedne autopraonice, gdje ponekad odvezem auto na pranje.
    to je privatna kuća u čijem dvorištu ima jedna niska duga kućica sa nekoliko prozora i vrata.
    kao male garsonijere.
    sve je ruševno i staro, stakla napukla i zavjese žute i neuredne.
    i uvijek jedna starica viri kroz to staklo i tužnim, bolnim pogledom prati igru nekoliko malih maca
    koje skakuću ispred njenih prozora i po dvorištu.
    panika me hvata od takve starosti....
    a tvoje priče kao i uvijek tople i 'poznate'....

    avatar

    25.02.2009. (15:13)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    lijepa priča, živa, stvarna, o ljudima i njihovim sudbinama..... zamislim se nad njima....

    hvala za citat, pogledala sam Šerbedžiju, jedinstvena je njegova uloga i citat kao da progovaraju dušom autora:)

    avatar

    25.02.2009. (15:52)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Oči su prozori duše...
    ... a prozori su oči kuće ...

    Kao djevojčica, rado sam i sama sjedila na prozoru, promatrajući prolaznike ... i oblake. ...

    Smješak i sjetu si mi izmamila ... istovremeno !

    Smo ću tiho ostavit osmjeh i lijep pozdrav.

    avatar

    25.02.2009. (18:06)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...............vilina ulica iz djetinstva.............prekrasna priča.....................volim čuvarkuće, možda i zato što su rasle u takvim ulicama, ili mojim kamenim................mene fasciniraju vrata, portali, kapije, i uvik se pitam koja je priča iza njih.....................pozdravić vilo............

    avatar

    25.02.2009. (18:28)    -   -   -   -  

  • fanny

    Nekad su ljudi imali otvorene prozore, nekako se nisu sakrivali iza zavjesa i spuštenih roleta. A sada, valjda zbog svega što se događa, začahurili se u svoje domove, sakrivaju se...Vidim to kad uvečer prolazim našom ulicom. Svaka kuća ima spuštene rolete, zagrnute guste zavjese i nema šanse da zaviriš unutra. A što možemo. Sreća je što su mi prozori dnevnog prema dvorištu, pa mogu i u ljeti imati otvorene prozore...
    Tvoja baka Aurela podsjeća me na moju majku i moju baku. I njihovih priča iz davnina, sličnih ovima...
    Što se samih prozora tiće, bolesno sam opsjednuta čistoćom stakala i zavjesa :) Jedva čekam toplije da sve uglancam :)
    Pusa draga moja

    avatar

    25.02.2009. (19:30)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Obe sam priče pročitala u dahu.
    Ova o Ružinoj ulici, kao da je satkana iz dijelova djetinjstava svih, koji još pamtimo ružine ulice i gradove, koji su takve ulice imali... Nema više takvih mjesta, a nema ni ljudi koji bi ih primjećivali...
    Hja, vremena se mijenjaju i mi u njima! Nije li tako uvijek bilo?
    U priči o Rose zapamtila sam nešto, u što i sama želim vjerovati!
    Reci da se nisi šalila kad si napisala: Uvijek ću biti tu, u Tvom zagrljaju, i kad sam tu i kad me nema ... i kad me više ne bude ...
    Laku noć, draga rU....))))

    avatar

    25.02.2009. (21:41)    -   -   -   -  

  • cvjetići

    pokušati ću prozor bar malo otškrinuti

    avatar

    25.02.2009. (22:17)    -   -   -   -  

  • Šareni Pajaci

    laka ti noć draga vilo....

    avatar

    25.02.2009. (22:31)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    prepoznala sam u ovoj priči još jednu djevojčicu koja je vazda virila u tuđe prozore... pa i danas, zrela i odrasla, rado gleda kroz tuđa okna i pita se kakav život skrivaju... i otkrivaju... :))

    avatar

    26.02.2009. (00:16)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Krasna priča, podsjetila me na još ponegdje očuvane prozore koji su bili malo istureni od zida kuće. Kroz njih su cure gledale momke, a momci njih nisu mogli vidjeti.

    avatar

    26.02.2009. (08:15)    -   -   -   -  

  • °~Ignis art~°

    Lijepa mi je ova tvoja kratka prica. :)))) I steta sto vise nema tih malih kucica...

    avatar

    26.02.2009. (09:17)    -   -   -   -  

  • chablis

    Vratit ću se pročitati priču, malo sam "u gužvi", sada samo ostavljam širok osmijeh i lijep pozdrav

    avatar

    26.02.2009. (10:20)    -   -   -   -  

  • SanDiMun

    nedohvatni prozori i nepovratno djetinjstvo..prekrasna priča :-)

    avatar

    26.02.2009. (11:49)    -   -   -   -  

  • rU

    hvala svima na lijepim komentarima priče.
    već sam svratila na većinu vaših blogova, a na ostale ću valjda stići u toku dana.

    SanDiMun (Mjesečev Sin?), pošto ti ne mogu odgovoriti na tvojem blogu, koristim priliku da ti ovdje zaželim dobrodošlicu na klupici.

    tvoje priče o 'predmetima i stvarima s ljudskom dušom', jako su mi se svidjele.
    smijem li se nadati još kojoj?

    avatar

    26.02.2009. (12:44)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    fascinatna priča draga Ru,tvoj blog je poput škrinje s blagom,
    trebalo bi ga zaštiti i proglasiti nečim poput nacionalnog blaga
    kako UNESCO štiti značajna kulturna,umjetnička i povijesna djela
    u svijetu

    japanci su otišli korak dalje,oni na taj način brinu i štite ljude koji
    posjeduju određeno znanje koje nitko drugi ne posjeduje...svojevremeno
    sam gledao jedan film o geishama u kyotu,imale su jednu učiteljicu plesa,
    koja je tada imala preko 90 godina i bila je poput zaštićenog nacionalnog
    blaga koje je službeno zaštitila japanska vlada,prema njoj su se odnosili
    sa velikim poštovanjem;u prostoriji gdje je podučavala nije bilo ogledala,
    ona je sjedila u sredini a mlade učenice su sve morale gledati u nju i
    oponašati je...oprosti za ovu malu digresiju

    hvala ti na komentaru

    pozdrav : )

    avatar

    26.02.2009. (13:38)    -   -   -   -  

učitavam...